Ističe dvadesetogodišnji kredit na nase živote.

izvor: Mala Sirena

Kao zalog dali smo mnogo toga sto je dragocjeno, na prvom mjestu duse, sto i nije toliko tragicno s obzirom da je svako od nas pojedinacno odlucivao o tome, ali ono sto je neoprostivo, i sto nikako nijesmo smjeli da uradimo, ne zbog nas, vec zbog nase djece, je to sto smo zmureci dali Crnu Goru u zakup.

Da ne nabarajam sta je sve iz onog carobnog NASE preslo u ruke tudjina, koji se moderno nazivaju strateskim investitorima, i o cijim dusevnom miru, da ne govorim o bogatstvu, svaki gradjanin ove drzave mora da brine. U korist njihovog (citaj drzavnog) mira moramo biti “mirni”, i kad nas kinje, i kad nas ponizavaju, i kad nas tretiraju kao roblje, i kad nam gaze po ponosu, i kad se borimo za svoja prava, i kad jedemo, i kad nemamo sta da jedemo, uvijek, svuda i na svakom mjestu primat nad svim ostalim mora imati dusevni i svaki drugi mir nasih “ strateskih partnera i investitora”.

A kad se u nas uvuce nemir, i kad pokusamo da ostvarimo bar komadic nasih snova ( da ne kazem prava), ta nepodudarnost izmedju naseg u pokusaju mira, i mira nasih zakupaca dovede do toga da nam se sa tv ekrana, i to sa najviseg drzavnog vrha prijeti, usput spocitava nelojalnost, nemarnost, nebriga, i na kraju se pomene ta toliko izrabljena i groteskna rijec izdaja, jer ko god se usudi ostaviti pa makar i otisak prsta izmedju simbioze nasih prodavaca i zakupaca, javno ce biti anatemisan i proglasen “drzavnim neprijateljem”. Zakljucak je da smo mi, i pored mnogo cega drugog, jedinstveni na svijetu, i po tome sto sto imamo drzavu koja se sastoji od Vlasti i “Domacih izdajnika”.

Sjecam se dok sam bila dijete, odrasli su uvijek imali obicaj da kazu: blago djeci,i najljepse je kad si dijete. Tad mi je to bilo cudno, i uvijek sam mislila da su razlog tome bajke koje su nam citali, a u koje odavno nijesu vjerovali. Sad kad sam odrasla, ne kazem da bi nasoj djeci trebalo da bude “blago”, jer se sve promijenilo, i nasa djeca u velikom broju slucajeva vise ne vjeruju u bajke tj. nasa djeca se radjaju nekako odrasla u ovoj nesavrsenoj stvarnosti, upijajuci bajke onako u prolazu, ubrzo se uvjeravajuci da su cista laz, i da bajke u stvari i ne postoje.

Evo na plasticnom primjeru opisa jedne od mnogobrojnih modernih crnogorskih bajki, nazvacemo je Mirax sa milion zvjezdica:

-Mama, a sta se ono gradi tamo na onom brdu?

-Tamo ce sine uskoro da niknu vile i hoteli kakvih nema nigdje na svijetu. Tamo ce da se zaposli mnogo nasih ljudi, tamo ces mozda da radis i ti kad porastes, tamo ce sve da bude bijelo, svijetlo i leprsavo, i svi ce da nam zavide, sto smo bas mi bili te srece, da se ti poznati strateski investitori, odluce uloziti svoj novac, bas evo, upravo ovdje, na ovom brdu na koje pokazujes.

– A sta su to strateski investitori?

– To su ljudi koji imaju mnogo novca i koji zele da ga uloze u razvoj nase zemlje i time ostvare obostranu korist.

-A kad ce to da se zavrsi?

-Zavrsice se prije sledeceg ljeta i vidjeces kako ce da bude lijepo. Dolazice mnogi poznati glumci, pjevaci, sportisti, i nasa zemlja ce biti pravi raj za turiste. Na onom drugom brdu ce izgraditi najveci akva-park u ovom dijelu Evrope i moci cemo da uzivamo kad god pozelis.

-Wow, super.Jedva cekam!

…..

-Mama, zasto se na onom brdu odavno ne radi nista? I zasto ni ovo ljeto nema svega onog o cemu si mi pricala?

-Sine, situacija se u medjuvremenu promijenila. Ti strateski investitori su odustali, a i ova globalna kriza, a i…a i….

-Znaci nema nista i ostace ovako iskopano i ruzno?

-Tako za sad, sta ce biti sa tim vidjecemo.

Lanac ishrane lazima se iz godine u godinu nastavlja. Oni lazu nas, mi lazemo nasu djecu, i ne bi to bilo toliko tragicno, da laz ne prerasta u bezocno vrijedjanje nase inteligencije, i da se davanje Crne Gore u zakup, Nase Crne Gore i Crne Gore Nase djece, ne nastavlja iz dana u dan, servirajuci nam pljackase kao dobrocinitelje, i tudju korist kao vrhunac nase najvece dobrobiti. Jedva da smo od tih istih pljackasa odbranili ljepoticu Taru, na red je dosla Moraca sa svojim buducim hidrocentralama, i opet bogato upakovana sarena laza sa sarmantnim slajdovima, fotografijama, i otrcanim floskulama u kojima se u beskraj ponavlja rijec razvoj, razvoj, razvoj.

I dok se njihova Crna Gora decenijama razvija bas onako kako su projektovali, Nasa nestaje, a mi njeni izdajnici sve vise zakrzljavamo, i mentalno i materijalno, zbunjeni cinjenicom da neko jos uvijek od nas ocekuje da zamijenimo uloge sa svojom djecom, i da jos uvijek vjerujemo da postoje bajke. A kad, i ako, odbijemo ponudjenu i nametnutu infantilnost, pored toga sto smo neprijatelji sopstvenoj drzavi, spocitace nam se, i da smo nista drugo do i neprijatelji svoje djece.

Vrlo sarmantna i poeticna pjesmica izrecitovana je ovih dana od strane nasih resornih ministara Vujovica i Gvozdenovica koji upiruci prsticima, u hotel, sumicu, barkicu itd. pokusavaju da nas nauce, da sve ono sto smo vidjeli, u vec mnogo slicnih bajki nije cista laz sa nesrecnim krajem, vec idilicna slika nase buducnosti, koja prijeti da bude narusena samo nasom licnom neodgovornoscu, i nepristajanjem da opet budemo djeca.

Djeluju li oni vama kao neko kome se moze povjeriti jedna od vaznijih arterija naseg srca?

Djeluju li kao neko ko bi se uopste smio i usuditi da dira u nase srce?

I jesu li to oni isti ljudi koji nijesu bili u stanju da sprovedu niti jednu uspjesnu privatizaciju?

Da uticu na to da se zavrsi ijedan od spomenika necijoj ludosti diljem crnogorskog primorja?

Jesu li to oni isti sto im svako malo radnici pod prozorima prijete?

I isti oni koji ne smiju, i nemaju s cim pred te iste radnike i da izadju?

I oni bi opet malo o razvoju, investitorima, buducnosti i projektima haha.

Da nije jadno i zalosno bilo bi bas, bas smijesno.

I kad sve tome dodate Besicevu analizu po kojoj odje “raste” sve sto bi u svakom normalnom kutku svijeta bilo sasijeceno u korijenu, dobijate gorak i bljutav ukus crnogorske corbe, koja se i te kako krcka na ploci sjajne, raskosne i skupocjene italijanske kuhinje.

Ako i prije samog probanja na sve ovo povratimo, pa se opet sebi vratimo, ucinicemo nesto i za sebe i za nasu djecu. I za ovu jadnu, porobljenu i zakupljenu Crnu Goru.

Ili cemo jos u jedan dvadesetogodisnji kredit, po fazonu…dok oci ne iskoce!!!

Pomolimo se Bogu za sve grijehe dok smo na vrijeme, i to bas ovdje i u morackom manastiru.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s