Put kroz vrijeme…Šef prve familije

svojim riječima: “Još ću vam samo ovo reći: Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva.”

izvor: Milo Đukanović

“Crna Gora je opstala kao ostrvo slobode kada su drugi bili porobljeni, pa zašto sada ne bi mogla opstati kao ostrvo komunizma”

“Ponosni smo na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet.”

April 1989.
“Bestidno je i besplodno plašenje crnogorskog naroda srpskim hegemonizmom”.

Andrijevica 13. jul 1990.

„Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima”.
“Zajednički imenitelj partija koje okuplja Savez reformskih snaga je srbofobija i antikomunizam”

“Politiku agresivnog antikomunizma i gotovo patološke srbofobije nudi Savez reformskih snaga Jugoslavije. Iza nevještih reformskih maski, lako je prepoznati protagoniste bivše, od naroda odbačene politike, nekoliko mladih, nezadovoljnih vlastohljebnika, šačicu crnogorskih nacionalista, šačicu suludih islamskih fundamentalista i albanskih separatista, koji svom narodu nude mržnju.
NIN, 1990.
Što se tiče straha od Srbije, time pokušava politički manipulisati jedan broj ljudi, nasljednika ustašoidne politike Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije, politike razbratništva sa srpskim narodom. U svojoj zaslijepljenosti mržnjom, oni izmišljaju etnogenetske teorije o tome da smo iz Male Azije, pričaju kako je naše pismo latinično a vjera nam katolička… I to sve s namjerom da dokažu našu autohtonost i posebnost u odnosu na Srbe”.


“Pobjeda” 1991.
“pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište izdajničko.”


Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom.”


„Hrvatska vlast je po svaku cijenu željela rat- i ima ga”

“…i šah sam omrznuo zbog šahovnice”

“Ne može se mahati s grančicama mira dok se srpski narod po Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato sto su Srbi.”

“Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naše istorije. Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena. Nadam se da će se u toj diobi formirati nove državne zajednice u kojima ćemo živjeti, granice sa Hrvatskom povući pravednije i logičnije, nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi, čiji je izgleda jedini cilj bio da nad Crnom Gorom, u dijelu Boke bude hrvatsko starateljstvo. Još ću vam samo ovo reći: Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva.”

Ilustrovana Politika, 1992.
“Slobodan Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokusavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945 godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenutcima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije”
Maj 1992.
“Sankcije su očajnički korak naših neprijatelja”.

“Savezne organe treba odmah osloboditi svih onih koji iz Jugoslavije odlaze. Besmisleno je da nam bude Predsjednik Predsjedništva zajedničke države i Vrhovni komandant čovjek, koji , koliko do juče nije bio načisto sam sa sobom . Ili je možda bio načisto pa se posle predomislio iz kalkulantskih razloga. Stipe Mesić- to je isti onaj čovjek koji se zalagao i zakleo da će čuvati integritet Jugoslavije . Stipe Mesić je posle izjavio da se nada da će biti potonji predsjednik da bi posle toga aplaudirao u hrvatskom Saboru za otcjepljenje hrvatske države. Stipe Mesić, čudne li ironije , postaje predsjednik Jugoslavije. To je opet , onaj isti čovjek, koji je formirao hrvatsku armiju, lično je pozdravljao na stadionu Zagreba a posle toga postao Vrhovni komandant Jugoslovenske armije. To je dakle, posve neozibljna ličnost .Stipe Mesić koji ne zna šta hoće, gdje pripada , kome komanduje , pa onda prirodno ne može biti naš predsjednik niti Vrhovni komandant viteškog crnogorskog naroda. Što se mene tiče, moj predsjednik nije, moj komandant još manje , a njegova naredjenja me naprosto zabavljaju i zasmijavaju.”

”Svaki pametan Crnogorac i svaki pošten čovjek u ovoj zemlji sa prezirom pominje ime izdajnika Jevrema Brkovića, koji je iz lične sujete izdao svoj narod i sada daje antijugoslovenske izjave po Zagrebu, dok ustaše, ponovo kao 1941. godine, krvave svoje kame na nemoćnim srpskim civilima„

“Od svega najviše mrzim četnike , ustaše i stopostotne Crnogorce!”


“Zajednička država ima slobodarski i antifašistički karakter zato što njihove vladajuće partije baštine četvrti, sedmi i trinaesti jul.”


„Sve opozicione separatističke stranke u Crnoj gori nas optužuju da smo vodili besmisleni rat, a ni jedna za to nema argumente. A argument je da nam je rat bio nametnut, bili smo napadnuti od strane hrvatske vojske.”


1993.
“…nijedan zakon ne smije biti smetnja poslu koji je u interesu Crne Gore”
( kada je sa gazda Jezdom sklopio ugovor oko zakupa Svetog Stefana)

1994.
“U posljednje dvije godine nijedna profesija nije doživjela sunovrat kao novinarska”“…vlada je odoljela iskušenjima da se upusti u dnevno i primitivno polemisanje sa lažima i bezobrazlucima koje su autori iznosili”

“Ja, niti bilo ko od nas u rukovodstvu, ne stidimo se reći da smo komunisti niti da želimo nastavljati izvornu komunističku ideju.”

“Ljevičar sam u duši zato što bih volio da živim u državi socijalne pravde.”


“Poručujem Liberalnom savezu i nekim drugim manje uticajnim partijama koje se vrlo zalažu za otcepljenje da su osvojili 12-13 odsto biračkog tela, pa im se upravo toliko i poklanja pažnje”.

Pobjeda 26.05.1998.
“Zbog vjekovnih bratskih veza. Zbog  zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora se i otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom.”


“Naša je primarna ideja da svoje ovakve ambiciozne planove realizujemo kroz našu zajedničku državu Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja predstavlja i naš svjestan izbor i naš strateški interes. Mislimo da je lakše i bezbolnije, posebno na Balkanu, mijenjati promašenu politiku i njene aktere, nego granice”.


27.2.1999
“Crna Gora nije Slovenija, ona je sastavni dio Jugoslavije i to želi i da ostane…”


Cetinje, sedam godina i 4 mjeseca kasnije…
“Svi smo danas Cetinjani. Moramo biti Cetinjani, da bismo bili to što hoćemo: nezavisna država Crna Gora. Priblizava se datum svih crnogorskih istorijskih datuma: obnova međunarodno priznate crnogorske države. Bez svijetlog 21. maja, ne bi bilo kalendara crnogorskog, niti naše Crne Gore. Zatrlo bi se ime crnogorsko, ponistila crnogorska proslost, opozvala crnogorska buducnost. Zakovala krstasa na crnogorske vjekove. Danasnje generacije u Crnoj Gori to ne smiju, i neće dozvoliti. Toga moraju biti svjesni – svi. Ja to hoću da porucim gradjanima Crne Gore – upravo sa Cetinja. Crnogorsku istinu koju je Cetinje vazda znalo – i u svom najvecem crnogorskom srcu ponosno cuvalo – svih ovih 88 godina: od prvog kobnog dana, po Crnu Goru godine 1918. Iako pod slavolukom jedne velike ideje – bivšeg jugoslovenstva – nikome kao Cetinju – a to znaci Crnoj Gori – nije ispostavljena tolika zaliha cinicnosti prve državne konstitucije Juznih Slovena. Kad smo na žrtvenik prinijeli – državu. Kad smo žrtvovali sopstvenu vojsku. Kad smo radi bratske podrske Srbiji dali Lovcen na Mojkovcu. Ali ni to Crnoj Gori ne bi bilo krivo, da joj nije tako vraceno. Politicki tvorac tog strasnog crnogorskog državnog groba, Marko Dakovic, imao je bar toliko casti da pred grobom klekne, i pomoli se rijecima: „Ja sam moralno diskvalifikovan da upravljam Crnog Gorom”. Poukom najteze samooptuzbe tog srpskog prisajedinitelja, još jednom ću se okrenuti onima koji bi to da zaborave. Dao sam riječ, potvrdjujem i sa svetog Cetinja: Neka se pridruže obnovi nezavisne crnogorske države – eto im vlast. I prosto im bilo. Ponosni Cetinjani, Cetinje je, crnogorski vazda prvo znalo i antifasisticki odgovor 1941. Lovcenski bataljon – kao prva jedinica istorijske Prve proleterske brigade – pronio je slavu crnogorske slobode, hrabrosti i besmrtnosti. I Cetinje odlikovao jedinim crnogorskim gradom – herojem. A crnogorski antifasisti – po mjeri svoje istorije – vratili su na Cetinje lucu državnosti Crne Gore. Uznijeli su Crnu Goru do ponosa antifasisticke Evrope, i ponovo je ucrtali na kartu živih naroda i država. To je zasluga koju im Crna Gora nikada neće zaboraviti. Bez njihovog antifasistickog podviga, ne bi bilo ni našeg danasnjeg državnog pregnuca. Ni godine 1989. kad smo se vecinski nasli u postenoj zabludi samrtne krivulje jugoslovenstva – jedino Cetinje nije. Cetinje je i tada podiglo svoj jasan, slobodarski i crnogorski glas. I viteski odbranilo iskru u cetinjski posvecenom kamenu – da Crna Gora ne bi „ojacala”. I na tome – Crna Gora ti duguje. Hvala ti, Cetinje. Hvala ti za obraz Crne Gore. Hvala za to cetinjskim i crnogorskim liberalima, i osnivacima Liberalnog Saveza. Nije vrijeme da se crnogorski inatimo, već je trenutak da se 21. maja svi slijemo u amanet Vladika i Gospodara crnogorskih: Sve za Crnu Goru, Crnu Goru ni za sto! Gospodo Cetinjani, Dicna Crna Goro, Dosli smo na Cetinje, da bi krenuli sa Cetinja. Kao što se na svaki presudni crnogorski istorijski ispit uvijek kretalo sa Cetinja. A kad nije – Crnu Goru je to kostalo – same Crne Gore. Ko ne smije doći na Cetinje – nema ni pravo da upravlja Crnom Gorom. Dosli smo na Cetinje da se poklonimo besmrtnim Crnojevicima i Petrovicima, Biljardi i gorostasnom Njegosu, Orlovom krsu i Cipuru, Lovcenu i Cetinjskom Manastiru, svojoj istoriji, vojvodama i serdarima, i svim crnogorskim vitezovima i mucenicima. Dosli smo na Cetinje da primimo najsvjetliji blagoslov crnogorski. S tim blagoslovom, krecemo sa Cetinja na casni put naših predaka, da bismo bili dostojni i njih i – potomaka. Krecemo sa Cetinja, da Crna Gora ne bi nestala – zauvijek. Ne, neće Crna Gora nestati – nego postati. I vratiti se na Cetinje kako jedino dolikuje: kao nezavisna, međunarodno priznata država Crna Gora. Crna Gora, srećna i bogata multietnicka zajednica svih njenih gradjana – evropska Crna Gora.
Vjeciti saveznik Srbije, i svima pouzdan susjed. Otvorena zemlja za brojne naše prijatelje iz svijeta. Sa svojim identitetom, i svojim državnim imenom u porodici evropskim naroda i država. Samo tako. Dvadeset i prvog maja, svi kome je stalo do Crne Gore – listom kao na Grahovac – sa olovkom u ruci.

Nek’ je vječna Crna Gora!

Neka nam je srećna pobjeda 21. maja!
Živjeli! “

Advertisements

Comments

  1. Postoje li negdje ovi snimci, isječci iz novina…? Znam jedino za govor Svetozara Marovica na YouTube-u. Bilo bi zanimljivo napraviti jedan dokumentarac.

  2. Dje je mojmilo? U sjenci ili na suncu?

  3. kakva prosrbijanska prica odje Boze sacuvaj

  4. Džošua Nova Gvineja says:

    Nema potrebe da se citiraju izjave iz veselih devedesetih. Svi ih dobro znamo.
    Griješite i ako mislite da će njihovo ponavljanje nešto promijeniti.
    Neće.
    Neće, jer smo iza Milovih izjava svi stajali, bar 70% nas Crnogoraca.
    Kada nas podsjećate šta smo mislili, radili i govorili, samo nas ljutite.
    Mi bi voljeli da to sve zaboravimo i pravimo se kao da ništa nije bilo.
    Srbovali smo, pa šta.
    Danas smo Crnogorci, a sjutra opet ko zna.
    Zbog našeg neumjeenog srbovanja, danas smo neumjereni Crnogorci.
    Fala 21. maju i referendumu, jer nam služi kao prelomna tačka.
    Prije 21.maja 2006, nije bilo ničega, ništa se nije dešavalo, niko ništa nije radio, samo smo sanjali taj dan.
    Naša istorija traje 5 godina + decembar 1918.
    Pametnom dosta

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.