Šef prve familije svojim riječima

2010. “Donio sam odluku da podnesem ostavku na dužnost predsjednika Vlade Crne Gore. Moja odluka nije iznenadna, ishitrena i nije donešena kako to tvrde neodgovorni pojedinci, ni pod čijim pritiskom, niti iznutra niti spolja.”

2008. prilikom povratka na mjesto premijera:
“Vlada će do kraja 2008. godine u potpunosti realizovati mjere Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”.

“Građani u Katunskoj nahiji i u Vasojevićima mogu imati samo koristi ako im put prođe pored kuće. I ako za neke davno zaboravljene vrtače dobiju pristojnu nadoknadu”, rekao je Đukanović i najavio gradnju autoputa od Bara do granice sa Srbijom, kao i dionice Jadransko-jonske ceste kroz Crnu Goru.”

2006.
Kako sebe vidi nakon politike: „Jedna od ideja je biznis u turizmu, neke inicijative vezane za visoko obrazovanje, dakle, jedna od ideja je informativna djelatnost. Znači, tu sam negdje, ali koncentrisaću se poslije 21. maja”.

2003. Moram priznati da nisam pristalica tako dugog zadržavanja u politici. Svako ko se na pravi način posveti radu u vladi mora da se umori, inače nešto nije u redu. Ne mislim da sam predisponiran za politiku i da bi crnogorska politička scena mojim odlaskom doživjela kataklizmu. Za sebe lično znam da imam i neke druge afinitete, kojih bih se tako rado prihvatio, mnogo radije od politike. Mislim da sam zadovoljio sve svoje političke ambicije. Ja sam ekonomista i nadam se da ću u budućnosti ostvariti svoj senzibilitet za biznis”.

1999.
“Crna Gora nije Slovenija, ona je sastavni dio Jugoslavije i to želi i da ostane…”

1998.
“Zbog vjekovnih bratskih veza. Zbog  zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora se i otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom.”


“Naša je primarna ideja da svoje ovakve ambiciozne planove realizujemo kroz našu zajedničku državu Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja predstavlja i naš svjestan izbor i naš strateški interes. Mislimo da je lakše i bezbolnije, posebno na Balkanu, mijenjati promašenu politiku i njene aktere, nego granice”.

1994.
“U posljednje dvije godine nijedna profesija nije doživjela sunovrat kao novinarska”“…vlada je odoljela iskušenjima da se upusti u dnevno i primitivno polemisanje sa lažima i bezobrazlucima koje su autori iznosili”

“Ja, niti bilo ko od nas u rukovodstvu, ne stidimo se reći da smo komunisti niti da želimo nastavljati izvornu komunističku ideju.”

“Ljevičar sam u duši zato što bih volio da živim u državi socijalne pravde.”


“Poručujem Liberalnom savezu i nekim drugim manje uticajnim partijama koje se vrlo zalažu za otcepljenje da su osvojili 12-13 odsto biračkog tela, pa im se upravo toliko i poklanja pažnje”.

1993.
“…nijedan zakon ne smije biti smetnja poslu koji je u interesu Crne Gore” ( kada je sa gazda Jezdom sklopio ugovor oko zakupa Svetog Stefana)

1992.
“Slobodan Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokusavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945 godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenutcima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije”

“Savezne organe treba odmah osloboditi svih onih koji iz Jugoslavije odlaze. Besmisleno je da nam bude Predsjednik Predsjedništva zajedničke države i Vrhovni komandant čovjek, koji , koliko do juče nije bio načisto sam sa sobom . Ili je možda bio načisto pa se posle predomislio iz kalkulantskih razloga. Stipe Mesić- to je isti onaj čovjek koji se zalagao i zakleo da će čuvati integritet Jugoslavije . Stipe Mesić je posle izjavio da se nada da će biti potonji predsjednik da bi posle toga aplaudirao u hrvatskom Saboru za otcjepljenje hrvatske države. Stipe Mesić, čudne li ironije , postaje predsjednik Jugoslavije. To je opet , onaj isti čovjek, koji je formirao hrvatsku armiju, lično je pozdravljao na stadionu Zagreba a posle toga postao Vrhovni komandant Jugoslovenske armije. To je dakle, posve neozibljna ličnost .Stipe Mesić koji ne zna šta hoće, gdje pripada , kome komanduje , pa onda prirodno ne može biti naš predsjednik niti Vrhovni komandant viteškog crnogorskog naroda. Što se mene tiče, moj predsjednik nije, moj komandant još manje , a njegova naredjenja me naprosto zabavljaju i zasmijavaju.”

”Svaki pametan Crnogorac i svaki pošten čovjek u ovoj zemlji sa prezirom pominje ime izdajnika Jevrema Brkovića, koji je iz lične sujete izdao svoj narod i sada daje antijugoslovenske izjave po Zagrebu, dok ustaše, ponovo kao 1941. godine, krvave svoje kame na nemoćnim srpskim civilima„

“Od svega najviše mrzim četnike , ustaše i stopostotne Crnogorce!”

“Zajednička država ima slobodarski i antifašistički karakter zato što njihove vladajuće partije baštine četvrti, sedmi i trinaesti jul.”


„Sve opozicione separatističke stranke u Crnoj gori nas optužuju da smo vodili besmisleni rat, a ni jedna za to nema argumente. A argument je da nam je rat bio nametnut, bili smo napadnuti od strane hrvatske vojske.”

1991.
“pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište izdajničko.”


“Rat se ne dobija dezerterstvom već mobilizacijom”


“… i šah sam omrznuo zbog šahovnice”


„Hrvatska vlast je po svaku cijenu željela rat- i ima ga”

“Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naše istorije. Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena. Nadam se da će se u toj diobi formirati nove državne zajednice u kojima ćemo živjeti, granice sa Hrvatskom povući pravednije i logičnije, nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi, čiji je izgleda jedini cilj bio da nad Crnom Gorom, u dijelu Boke bude hrvatsko starateljstvo.

1990.
“Crna Gora je opstala kao ostrvo slobode kada su drugi bili porobljeni, pa zašto sada ne bi mogla opstati kao ostrvo komunizma”

“Ponosni smo na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet.”

„Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima”.
“Zajednički imenitelj partija koje okuplja Savez reformskih snaga je srbofobija i antikomunizam”

Što se tiče straha od Srbije, time pokušava politički manipulisati jedan broj ljudi, nasljednika ustašoidne politike Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije, politike razbratništva sa srpskim narodom. U svojoj zaslijepljenosti mržnjom, oni izmišljaju etnogenetske teorije o tome da smo iz Male Azije, pričaju kako je naše pismo latinično a vjera nam katolička… I to sve s namjerom da dokažu našu autohtonost i posebnost u odnosu na Srbe”.

 

 

Advertisements

Comments

  1. Pi Djukanovic Djukanovic Djukanovic …

    Ko je taj cova? Pjeva li dje za Novu? Da nije na farmu? Da nije dao neki presudan go? Patentirao nesto? Pronasao nesto?

    Koja provincija o marginalcima se ovoliko pistoljiti. Predjite momci sa igraca na neku igracicu ili barem na teren.

  2. Mali covek – sta to bese

    Zovu te »MALI COVEK«, OBICAN COVEK«, vele. Kazu, dolazi tvoje vreme, »era Malog coveka« (»The age of the Common man«).

    Nisi Ti taj Mali covece, koji to kaze, vec oni: potpredsednici velikih nacija, odabrane vodje radnika, preobraceni sinovi gradjanskog staleza, drzavnici i filozofi. Oni ti nude buducnost, ali te ne pitaju za proslost.

    Ti si naslednik uzasne proslosti. Tvoje nasledstvo je uzareni dijamant u ruci. Ja ti to kazem! Svaki lekar, svaki obucar, mehanicar ili vaspitac mora da poznaje vlastite nedostatke ako hoce da obavlja svoj posao i zaradjuje hleb. Decenijama vec pokusavas da zavladas Zemljom. Od tvog razmisljanja, tvojih postupaka, od sada zavisi buducnost ljudskog roda. Ali tvoji ucitelji i gospodari ne kazu ti kako stvarno razmisljas ni kakav si; niko se ne usudjuje da ti uputi nikakvu kritiku koja bi trebalo da te pripremi i osposobi da sâm upravljas svojom sudbinom: Ti si »slobodan« samo u jednom smislu: oslobodjen si poduke kako sâm da vodis svoj vlastiti zivot, slobodan od samokritike!

    Ti dajes vlastodrscima pravo da vladaju »u ime Malog coveka«. A sâm si nem. Dajes mocnima ili zlonamernim nesposobnjakovicima vise moci da te zastupaju. Prekasno otkrivas da uvek ispadnes prevaren.

    Zamena gospodara
    U dalekim zemljama Mali ljudi su, pomno prateci tvoju ceznju da budes bilo ciji rob, naucili kako se uz neznatan umni napor moze postati Mali Veliki covek. Ti Mali ljudi poticu iz tvoje sredine, a ne iz palata. Oni su isto tako gladovali i patili kao i ti. Oni skracuju proces zamene gospodara. Naucili su da su deset decenija najtezeg umnog rada na tvojoj slobodi, teske licne zrtve za tvoju srecu u zivotu, pa i zrtvovanja zivota u interesu tvoje slobode bili preveliki da bi se postigao cilj da ponovo postanes rob. Ono sto su istinski veliki slobodarski mislioci izumeli i pretrpeli u sto godina nije moglo da se unisti u toku nepunih pet godina. Mali ljudi iz tvoje sredine su, dakle, skratili proces: izveli su ga otvorenije, brutalnije. Stavise, oni ti kazu otvoreno da ti i tvoj zivot, tvoja deca i tvoja porodica ne znace nista; da si glup i pokoran i da s tobom svako moze da cini sta god hoce. Oni ti ne obecavaju licnu, nego nacionalnu slobodu. Oni ti ne obecavaju ljudsko samopostovanje, nego respektovanje drzave; ne licnu, vec nacionalnu velicinu. Posto za tebe »licna sloboda« i »velicina« nisu nista drugo do strane, mracne reci, to ti od reci kao sto su »nacionalna sloboda« i »interesi drzave« ide voda na usta kao psu kad vidi kost, i ti im glasno klices. Nijedan od tih Malih ljudi ne placa cenu stvarne slobode koju su morali da plate Djordano Bruno, Isus, Karl Marks ili Linkoln. Oni te preziru, oni te ne vole, jer ti sam sebe prezires, Mali covece. – Vilhelm Rajh, Cuj, Mali covece!, 1946

  3. Ti preuzimas vlast na Zemlji, znas vec to i drhtis zbog toga. U buducim stolecima ti ces ubijati svoje prijatelje, a svoje vodje svih naroda, proletera, Prusa i Rusa ces slaviti kao svoje gospodare i vladare. Iz dana u dan, iz noci u noc, iz nedelje u nedelju, iz meseca u mesec i iz godine u godinu, decenijama i stolecima ti ces jednog gospodara uzdizati nad drugim, neces cuti plac svoje novorodjencadi, jecaje mladica i devojaka, zudnje tvojih zena i muzeva, ili, ako ih i cujes, smatraces to burzoaskim individualizmom. Stolecima ces, kazem ti, prolivati krv tamo gde treba zastititi zivot, verovaces da se sloboda stice uz pomoc dzelata… i uvek ces se iznova obreti u glibu. Stolecima ces slediti hvalisavce, upijaces njihove laskave reci, bices slep i gluv kad cujes zov ZIVOTA, TVOG zivota. Plasis se zivota, Mali covece, na smrt se plasis! Besno ces ga ubijati, verujuci da gradis »socijalizam«, ili »drzavu«, ili »nacionalnu cast«, ili »ugovor o povecanju plata«, ili »cast Bozju«. Jedno samo neces znati ili neces hteti da znas: da svu svoju bedu sâm stvaras i to iz sata u sat, iz dana u dan, bez prestanka; da ne razumes svoju decu, da im lomis kicmu pre nego sto su se odvazila da se usprave; da krades ljubav; da si pohlepan na novac i zeljan vlasti; da drzis psa kako bi i ti bio »gospodar«. Stolecima ces gresiti i lutati sve dok ti i tebi slicni ne pomrete masovnom smrcu opste drustvene bede – sve dok uzas tvoje egzistencije ne upali u tebi prvi slabasan zracak svetlosti da pogledas u sebe. A onda ces, postepeno i oprezno pipajuci oko sebe, nauciti da trazis i da nalazis, i da shvatas i postujes i cenis svog prijatelja, coveka ljubavi, rada i znanja. Tada ces uvideti da je citaonica vaznija za tvoj zivot od fudbalske utakmice, setnja po sumi i razmisljanje bolji nego paradiranje, shvatices koliko je bolje leciti nego ubijati, koliko bolje imati sopstvenu nego nacionalnu svest i koliko je skromnost bolja od zapenusanih usta punih patriotskih parola…

    Verujes da cilj opravdava sredstva, pa i ona niska i podmukla. Ali ja ti kazem: Imati cilj ujedno je i put kojim ga postizes. Svaki korak koji ucinis danas predstavlja tvoj zivot sutra. Veliki ciljevi se ne mogu postici niskim sredstvima. Pokazao si to u svakom socijalnom prevratu. Niskost ili necovecnost puta ka cilju cine te niskim i necovecnim, a cilj nedostiznim. – Vilhelm Rajh, Cuj, Mali covece!, 1946

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s