Primjeri ‘čojstva’ i junaštva!

piše: Dragan Šepelj 

Dr Đuro Batrićević, odnosno njegov rad iz povijesti crnogorskih bitaka, se danima prenosi u Vijestima – nezavisnom dnevniku od one rabote – u okviru rubrike Arhiv.

Pravo da kažem , ne znam tačno baš ko je bio gospodin Batrićević, ali je očito iz teksta da se bavio istoriografijom.

Njegov rad se sastoji iz tisuća i tisuća opštih mjesta o junaštvu, lukavstvu, i snalažljivosti uopšte crnogorskih junaka; uz naglasak na Grahovačku bitku i obavještajno djelovanja pojedinih Crnogoraca u vremenu odigravanja bitke.

U pauzi sječe i ubijanja mrskih Turaka, saznajemo kako su se Crnogorci bavili i špijunažom…

Ok, odnosno sve bi to moglo proći kao taj jebeni američki OK, da večeras nisam pročitao nešto što, po meni, karakteriše negativno Crnogorce i njihove pojmove o ‘časnom’ , ‘moralnom’ i ‘gospodstvenom’ ponašanju za vrijeme ratovanja.

Mislim da nam je svima jasno da je i pored nespornih junaštava kod starih Crnogoraca, u pripovijedanjima ovakvih zapisničara – i sličnih – mnogo toga izmišljeno ili nestručno obrađeno; što je u oba slučaja za svaku kritiku.

Batrićević, podpomognut čuvenim Vijestima u današnjem 13-om nastavku kaže sljedeće, najprije u antrfileu :

Delikatna obavještajna uloga koju je NEUSTRAŠIVI Gavrilo Popov Kujačić odigrao pred i tokom bitke na Grahovcu svrstava ga u krug najzaslužnijih osoba za taj slavni ratni uspjeh i povoljno razgraničenje Crne Gore sa Otomanskom imperijom !

I krenuh ja lagano viđet’ čime nas je to tako zadužio – meni do tada nepoznati – Gavrilo…

Dakle, u daljem tekstu vidimo da je Gavrilo, inače brat Hercegovac, bio prilično prijek i lak na oružju te predani podanik i saveznik crnogorskog Knjaza Danila Petrovića. U pripremi bitke na Grahovcu , naš pravoslavni brat Gavrilo odluči zauzeti nečesovi Klobuk (valjda turska utvrda) i zatraži u to ime pomoć od Crnogoraca , kako bi već izmučeni glađu Klobuk što prije dokrajčio. Crnogorci u to vrijeme zbog pritiska Austrije nijesu smjeli prelaziti u Hercegovinu. U ovom nastavku ne vidi se uopšte jesu li mu Crnogorci pomogli, iako se nadam da oće u sljedećem 14-om nastavku, da nam ne bi okinuli svijetli obraz… ali mene je zaintrigiralo i nakon još jednog čitanja nasmijalo sljedeće  kazivanje Batrićevo kojeg ću radi nepotrebnog odugovlačenja samo prepričati :

U zatvorenom Klobuku glad je toliko pritisla Turke koji su se branili da je bilo skoro gotova njihova predaja. Gavrilo je to znao i pozove NA VJERU, komandanta grada, juzbašu Sali – bega, da dođe s nekoliko ljudi kako bi dogovorili predaju grada. Gavrilo je poručio Sali –  begu da oni mogu slobodno doći pod oružjem, i da će ga on čekati u svojoj kući samo sa braćom. E, onda počinje zajeb … Gavrilo je odmah proširio ‘doček’ na još dvojicu delija plus njegova dva brata. I svi su naravno bili pod punim naoružanjem spremni da napadnu Turke ako ovi ne pristanu na predaju.

Poslije raspoređivanja Gavrilo The gentleman Kujačić uđe u svoju sobu sa Sali – begom, kojeg je NA VJERU zvao da se dogovore i nakon podužeg razgovora, kada je vidio da ovaj neće predaju pod tim uslovima : Napade, veže i razoruža crnoga Salija…onda i ostali sokolovi napraviše isto sa Salijevom pratnjom…

Jebi ga, ja ne vidim ođe ništa ‘čojskoga’, a da budem iskren ni ‘junačkoga. Meni ovo izgleda primjer gadnog fukarluka i ja i Batrićević očito imamo  nejednake standarde po pitanju ‘neustrašivosti’ i po pitanju ‘viteštva’ kod crnogorskih junaka…

Ljude koji su pozvani na pregovore, izgladnjele i izmučene je na prevaru zaskočila i vezala očito nadmoćnija strana u sukobu…

Po MENE :) ( što bi rekla Maaja Ćatović) , ovakva svjedočenja sa apsolutno zamagljenom poentom, prikazana kao ‘čojstva’ i ‘neustrašivosti’ prvoga reda, samo doprinose stvaranju mišljenja u ovome jebenom ‘građanstvu’ kako je normalno lagati, varati i kradinjati… tako da je generacijama poslije bilo prilično teško razgraničiti što je ispravno, a što nije, te se tako stvaralo pogodno tle za razne manipulatore našeg doba koji su mogli svašta činjeti a da za to ne budu kažnjeni u demokratskim utrkama koje su vođene. Po Batrićeviću, apsolutno je normalno varati, čak poželjno…

Učenici, sadašnji vladari naše države, su to i iskoristili, samo što su umjesto jadnih gladnih Turaka radili to sopstvenom narodu…

Comments

  1. Apsolutno se slazem, ali je tema toliko siroka da nemam volje udubljivati se u nju ovom prilikom. Mozda nekom drugom. Sve u svemu, mi smo nacija kljukana mitovima, sto je uglavnom, valjda, proizaslo iz kompleksa nize vrijednosti, jer smo negdje duboko svjesni da smo mali, jadni i nistavni i da nas je kroz istoriju jeb'o ko je htio. Na Siciliji se vidi isti taj sindrom, nije to nista crnogorsko, samo smo mi otisli u drugu krajnost sa slobodocojstvojunastvom da sve ovo dobro zamaskiramo.

  2. Vlado,

    tip koji je ovo pisao je nekakav jebeni doktor nečega…
    Ne bih ja Crnogorce tako lako bagatelisao. Na laži stvoreni, laž i rađaju.

    • Kozak, nisam do kraja siguran da razumijem, ali se sa posljednjom recenicom slazem. Katastrofa je da mi ovdje grebemo po povrsini ove teme, jer da je srece, ona bi bila obradjivana u ozbiljnijim studijama, od strane nekih sociologa i istoricara. Ali sacekacemo, izgleda, jos koji vijek da se i kod nas rodi Radomir Konstantinovic, ili barem da neko uzme filmove Zivka NIkolica pa ih dobro prostudira.

  3. Vlado,

    da postoji volja i svijest o pravednosti, sve ovo bi objasnila učiteljica đacima a budućim odraslim i slobodnim ljudima do četvrtog razreda osnovne.
    Vrlo je lako uočljiva manipulacija ili neznanje Batrićevića. Ako neko nekoga zove neđe NA VJERU, a onda ga prevari i zarobi, ne može se ni po neandertalskim pravilima ponašanja smatrati ‘časnim’ i ‘ neustrašivim'…

  4. Postovana gospodo diskutanti. Kada mi nabrojite bar 10 kolena Vasih cenjenih predaka i njihov sveokupni doprinos razvoju Crne Gore, uzecu Vase komentare za ozbiljno. Gavrilo Kujacic je bio i ostao primer cojstva i junastva u visevekovnoj borbi protiv turskog zuluma, kao sto su njegovi preci (od 14. veka) bili svetao primer doprinosa duhovnom razvoju Crne Gore (10 svestenika) i kao sto su njegovi potomci (npr. unuk Dr. Jovan Kujacic i praunuk Gavrilo Kujacic-lekar) bili i ostali svetao primer prosvetiteljstva i doprinosa ocuvanju narodnog zdravlja http://www.medicinabar.com/index.php?option=com_content&view=article&id=133:dr-jovan-kujai&catid=55:biografije&Itemid=89
    Zato bih Vas prijateljski, na osnovu visevekovnog iskustva svoje porodice, posavetovala da se ostavite te salonske logoreje i skribomanije, priucene u komunistickim vecernjim skolama. Niko jos nije nasao leka svojoj frustriranosti niti svoj identitet pronasao u mrznji i negaciji, pa necete ni vi biti izuzetak. Zato ne gubite dragoceno vreme, nego polako, bukvar u ruke, pa mozda i Vasi sinovi, unuci i praunuci budu ponosni na Vas kao sto sam ja na svog pretka…

    • Reciklirani Fantom says:

      Boško, Živko, Jovan, Simo, Luka, Ivan ……… pu! …….. jedva 60 bodova od mogućih 100, ali dovoljno za prelaznu ……. :(

    • Kujačić,

      predak ti je prekršio danu riječ, što ga svrstava u red lažnih vitezova.
      Kakav je bio kao domaćin, kakav kao pop, to zaista ne znam. Znam da je u ovom slučaju naveden kao pozitivac iako je pogazio datu riječ

      Crnogorsko Č i J. Magla…

      • Pokusajte za trenutek prosiriti Vase vidike bar na jedno 200g pre Grahovacke bitke, mozda i sagldeate istinu, ukoliko uopste zelite da je sagledate. Oprostite, a Vasi preci su gde bili u to vreme i kako cu cojstvom i junastvom branili svoju otadzbinu od turskog zuluma? Mozda bismo na njihovom primeru mogli nauciti kako izgleda “demokratska” borba protiv okupatora koji je svoj porez vekovima skupljao dankom u srpskoj krvi? Da nisu mozda “dostojanstveno” primili islam pa sad pokusavaju demagogijom, relativizujuci pojmove cojstva i junastva, ocistiti zprljani im obraz?

      • jeste, tirjanine, gde su bili vasi preci dok su cojeci i junaci kao Kujacic stvarali istoriju (i mentalitet) ovog divnog naroda? :D

      • Reciklirani Fantom says:

        Mora da su tirjanisali tirjane ……. :o

      • Kujačić,

        đe su bili moji preci, stvarno ne znam. Vjerovatno su čuvali ovce, koze i držali svinje i magarad.
        Postoji i mala vjerovatnoća da su bili mudonje nad mudonjama, hajduci i junaci. Nešto kao tvoj predak Kujačić.
        Za mene, ovakvoga kakav sam, Kujačić, tvoj predak, je lažava bitanga. Primjer nečojstva i nejunaštva.

      • Reciklirani Fantom says:

        Eeee, čobane ……. :o

  5. Vojvoda Marko je napisao “primjere C & J” sto ce reci da nije bila uobicajena praksa vec onako za pricu.

  6. Uh, sunce-mu-kalaisano, dodjose na red i slavni prethodnici:Torovici i Oborovici!

  7. tirjantirjaninu,

    Ako su Vasi preci cuvali ovce, to Vam nikako nije opravdanje da blejite umesto da lepo, dostojanstveno i argumentovano razgovarate! Dakle, svakako imate pravo da mislite sta hocete, ali i ja cu iskoristiti svoje pravo da Vase misljenje i napisanu rec smatram potpuno irelevantnom i nedostojnom mojih buducih odgovora, bar dok ne naucite da razgovarate kao civilizovano ljudsko bice.

    • Reciklirani Fantom says:

      Ma, jok breee …… nijesu njegovi preci čuvali ovce, nego ih krali komšijama ….. :(

      • čuvali su komšijske…kao svoje :)
        to su radili uglavnom svi junaci, Kujačić i do Kujačića, nije bilo strašno ukrasti tursko, nije bilo strašno ni iz Pipera “uskočiti” u Kuče i obrnuto, zato i imamo ovu vrstu mentaliteta koja lopova zove biznismenom, ili koja za ministra koji se “napunio” kaže “može mu bit’, i ti bi da si na njegovo mjesto”.

        Takođe, degutantno je da se za tu vrstu mentaliteta okrivljuje pedeset godina socijalizma (“salonske logoreje i skribomanije, priucene u komunistickim vecernjim skolama”, kaže gospođa Kujačić) a zaboravljaju stotine godina samovolje, pljačke i hajdučije.

    • Kujačić,

      najradije bih ti napisao da mi se napaseš nečega drugog što ovce – koje moji preci čobani čuvaše vjekovima dok se tvoji popovi lažno zaklinjaše – nisu pasle…ali poštujem instituciju ovog fer bloga koji se oslanja na autocenzuru, pa je zbog toga izloženiji napadima loodila pojedinih komentatora, i osjećam da nije u redu da ti ponudim ispašu drugačiju od naviknute.

      Uopšteno zato mogu reći da mi se baš hebe za tvoje predke, i za njihovo branjenje srpske zemlje (kako ti to sjajno vidiš, pošto si pronašla neku zemlju koja rađa samo srpske biljke, ima srpske kanalizacione otvore, zemlju srpsku na kojoj pasu samo srpske ovce)

      a mi, neprijatelji odreda, nemamo nikakav afinitet prema tvojim veeeliki riječima, pa nalazimo da je tvoj predak jedan prevarant i tome slično samo zbog toga što je prevario Turčina pogazivši datu riječ. Vidiš, nama je to nekako strano, a ti si srpkinjice moja, kosovka đevojko, Ivano Žigon, našla kako smo bezobrazni i nedostojni trenutka.

      Predak ti je bio prevarant i lažni pop, a tvoje nerazumijevanje situacije govori da ti nisi daleko…samo mi nemoj reć da si kakva monahinja e će me kalpat.

      • ovako će neku našu buduću generaciju potomci današnjih hajduka i “pobjednika tranzicije” da prozivaju – “đe su bili vaši preci” i “koji je njihov doprinos istoriji Crne Gore”.

        Jedina borba za slobodu je borba protiv toga. Ostalo je prdnjava.

      • piantao,

        ti uživaj danas u malom velikom koraku ZA bolje čovječanstvo koji se desio u Argentini. Pij i u naše ime.

        A Živce i Kujačiće prepusti nama, mučenicima koji ne imadoše petlju zapaliti šator poput vikinga, stegnut opasač i otić u slobodu.

  8. piantao

    A otkud Turcima imovina na srpskoj zemlji? Kupili su je na postenom tenderu, zaradili, stvorili? Dakle, osvajacki pohodi (turski) su politicki korektni, a borba za oslobodjenje je pljacka i necojstvo? Najiskrenije, ne mogu da verujem sta citam na ovom Vasem forumu… Nazalost, ne poznajem dobro trenutne prilike u Crnoj Gori, ali ako je misljenje diskutanata na ovom forumu merodavno, iskreno sam zabrinuta za Vasu buducnost. Nije to vise pitanje mojih predaka i svih onih koji su svojim zivotima, znanjem i umecem kroz vekove davali doprinose za razvoj i opstanak naseg naroda. To je pitanje ili pre problem identiteta. Iako ne zivim u Crnoj Gori, jako me rastuzuje spoznaja da pored toliko velikih ljudi i mislilaca, toliko bogate istorije kojom bi se malo koji mali narod kao crnogorski mogao podiciti, Vi sebe dovodite u situaciju da se stidite onoga sto jeste… Volela bih za kraj, bar zbog onih retkih Crnogoraca koji jos uvek veruju u cojstvo i junastvo i ponosno nose krst svoj stradalani kroz vekove, da podsetim na stihove naseg luconose, velicanstvenog P.P. Njegosa… Neka se nadje, nama za podsecanje, a mladjima za ucenje, ukoliko zbog politicke nekorektnosti odlucite i njega uskoro izbaciti iz istorije i udzbenika… Neka te blagoslov Boziji bude sa tobom, Crna Goro, gde god da si…

    • Gospodjo, sve ovdje napisano od strane drugih komentatora moze stati u jednu recenicu Danila Kisa, “Trazim mesto pod suncem za sumnju”. Vi takvu ambiciju izgleda nemate, i tu je bit neslaganja.

    • Gospođo Kujačić, i moji su preci Crnogorci bili, možda ne toliki “čojaci i junaci” kao vaši, ali imam puno razloga da ih poštujem. Ono što nemam razloga je da ih uzdižem u mitološka bića i pravim toteme.

      Ako vi vjerujete da je hajdučija bila borba za slobodu, ok – možete vjerovati i u deda Mraza što se mene tiče. Vaš argument “otkud imovina turcima na srpskoj zemlji” sasvim dovoljno govori, ne vidim okvir za dalju raspravu.

  9. Vladika Danilo (sam sobom)

    Vidji vraga su sedam binjisah,
    su dva maca a su dvije krune,
    praunuka Turkova s Koranom !
    Za njim jata prokletoga kota,
    da opuste zemlju svukoliku
    kâ skakavac sto polja opusti.
    Francuskoga da ne bi brijega,
    aravijsko more sve potopi.

    San pakleni okruni Osmana.
    darova mu lunu kâ jabuku.
    Zloga gosta Evropi Orkana !
    Vizantija sada nije drugo
    no prcija mlade Teodore;
    zvijezda je crne sudbe nad njom.
    Paleolog poziva Murata
    da zakopa Grke sa Srbima.
    Svoju misli Brankovic s Gertukom.
    Muhamede, to je za Gertuku !

    Sjem Azije, dje im je gnjijezdo,
    vrazje pleme pozoba narode –
    dan i narod, kako cuku tica:
    Murat Srpsku, a Bajazit Bosnu,
    Murat Epir, a Muhamed Grcku,
    dva Selima Cipar i Afriku.
    Svaki nesto, ne ostade nista;
    strasilo je slusat sto se radi !
    Malen svijet za adova zvala,
    ni najest ga, kamoli prejesti !
    Janko brani Vladislava mrtva;
    sto ga brani, kad ga ne odbrani ?
    Skenderbeg je srca Obilica,
    al’ umrije tuznim izgnanikom.

    A ja sto cu, ali sa kime cu ?
    Malo rukah, malena i snaga,
    jedna slamka vedju vihorove,
    sirak tuzni bez nigdje nikoga…
    Moje pleme snom mrtvijem spava,
    suza moja nema roditelja,
    nada mnom je nebo zatvoreno,
    ne prima mi ni placa ni molitve;
    u ad mi se svijet pretvorio,
    a svi ljudi pakleni duhovi.

    Crni dane, a crna sudbino !
    O kukavno Srpstvo ugaseno,
    zla nadzivjeh tvoja svakolika,
    a s najgorim hocu da se borim !
    Da, kad glavu razdrobis tijelu,
    u mucenju izdisu clenovi…

    Kugo ljudska, da te Bog ubije !
    Ali ti je malo posvijeta
    te si svojom zloscu otrovala,
    no si otrov adske svoje duse
    i na ovaj kamen izbljuvala ?
    Mala ti je sertva sva Srbija
    od Dunava do mora sinjega ?
    Na tron sjedis nepravo uzeti,
    ponosis se skiptrom krvavijem;
    hulis Boga s svetoga oltara,
    munar dubi na krst razdrobljeni !
    Ali sjenku sto mu sce trovati
    te je u zbjeg sobom unijese
    medju gore za vjecnu utjehu
    i za spomen roda junackoga ?
    Vec je u krv ona prekupata
    stoput tvoju, a stotinu nasu !

    Vidji posla cara opakoga,
    koga djavo ovacemu uci:
    “Crnu Goru pokorit ne mogu
    ma nikako da je sasvim moja;
    s njima treba ovako raditi…”
    Pa im poce demonski mesija
    lazne vjere pruzat postastice.
    Bog vas kleo, pogani izrodi,
    sto ce turska vjera medju nama ?
    Kuda cete s kletnom predjedovskom ?
    Su cim cete izac pred Milosa
    i pred druge srpske vitezove,
    koji zive doklen sunca grije ?

    Kad danasnju premislim vijecu,
    raspale me uzasa plamovi:
    isklati se braca medju sobom,
    a krvnici, jaki i opaki,
    zatrijece sjeme u odivu.
    Grdni dane, da te Bog ubije,
    koji si me dao na svijetu !
    Cas proklinjem lanski po sto putah
    u koji me Turci ne smakose,
    da ne varam narodnje nadanje.

  10. “Neogranicene su mogucnosti ogranicenih ljudi”, sto rece Ivo Andric, a drskost i prostakluk skorojevica beskrajna…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.