Crna simfonija

izvor: slavkoperovic.wordpress.com

Šef crnogorske mafije Milo Đukanović podnio je ostavku nakon dvadesetogodišnje diktature u Crnoj Gori kao zemlji u kojoj je, u toku posljednje dvije decenije, klizio s mjesta premijera na mjesto predsjednika države, i obratno. Došao je kao potpuno nepoznati mladić, skoro bez ikakvog radnog staža, i zasjeo sa napunjenih svega dvadeset i sedam godina na stolicu premijera! Naravno, u poltronskoj Crnoj Gori, jer poltronstvo je crnogorska bitna, ako ne i vodeća karakteristika, niko se tome bezumnom činu nije suprotstavio, niko nije izražavao otpor osim LSCG koji se odmah našao pod udarom policije, medija, zvanične «politike», fizičkih progona, otpuštanja s posla i tako dalje. Na primjer, nikad neću zaboraviti kako sam odmah, «voljom» Mila Đukanovića smijenjen sa mjesta direktora Državnog arhiva Crne Gore, ja, koji sam, bukvalno i direktno spasio četiri i po miliona arhivskih dokumenta od njihovog totalnog uništenja!Đukanovića je zajedno sa Momirom Bulatovićem i Svetozarom Marovćem te ostalom poznatom ekipom na vlast dovela Miloševićeva udba i Miloševićev novac i oni će mu predano zahvaljivati izvršavanjem svakog njegovog idiotskog zahtjeva koji je pred njih postavio, a Miloševićevo osvajanje, odnosno okupacija Crne Gore imala je samo jedan cilj, a to je da «crnogorski» četvrti glas u Predsjedništvu SFRJ na čijem će čelu, nakon povlačenja iz njega ostalih, zasjesti čuveni DPS «kadar» Branko Kostić, ratni zločinac kao što su bili i trojica članova iz Srbije, Kosova i Vojvodine pored njega, ako ih se sjećate: Jugoslav Kostić, Sejdo Bajramović, «čuveni» inspirator Slobodana Miloševića dr Borisav Jović. Da ovom prilikom ne ulazim u druge detalje, ali četvrtim glasom kojeg je simbolizovao Kostić, a predstavljali su ga Bulatović, Đukanović i Marović, zajedno sa tadašnjom Narodnom Strankom Novaka Kilibarde i Šešeljeve SRS, lomila se i u rat krvavi uvlačila ona divna, prelijepa, čarobna zemlja Jugoslavija koja se pružala od Triglava do Đevđelije!

Pomenuta «crnogorska» četvorka nije bila samo ratni huškač, ratnik i najčvršći saveznik zločinačkim namjerama i djelima Slobodana Miloševića, nego je bila novoinstalirano zlo za samu Crnu Goru, njen glavni tamničar i mučitelj, jer od desetog januara 1989-te kada su organizovanim pučem zgrabili vlast u Podgorici oni su, dotadašnjim teškim komunističkim okovima okovanoj Crnoj Gori, dodali samo na izgled nove, a tako stare i pogubne ne samo po Crnu Goru i okurženje, nego i po samu Srbiju i prevareni srpski narod, još jedne teške okove.

Glavna politička laž Miloševićeve velikosrpske politike koju je zdušno podržavala srpska inteligencija listom, na čelu sa zločincem Dobricom Ćosićem, bila je i Srpska pravoslavna crkva ruku pod ruku sa Srpskom akademijom nauka i umjetnosti koji su LAGALI otvoreno i bezočno o navodnoj ugroženosti srpskog naroda u ondašnjoj Jugoslaviji, dok svi podaci govore sasvim suprotno.

Ali… ne kažu preci Crnogoraca uzaludno čuvenu narodnu izreku Đavo nit ore, nit kopa…

Tadašnji džemperaši odmah su naslijedili mafijaški manir udbe i Miloševića i od svake državne institucije napravili segment mafijaške organizacije kojoj su bili na čelu. Naravno, Đukanović nije izmislio mafiju, on je došao samo na njen republički tron, a bivši Titov režim nije bio ništa drugo nego mafijaška tamnica za sve narode Jugoslavije. Naravno, ta zemlja, Jugoslavija, imala je i skupštinu i vladu, i Ustavni sud, i vojsku, i policiju saveznu i jednu jedinu dozvoljenu stranku SKJ…ali sve je to bila samo kolačarska slika za inostranstvo, a čitavom zemljom je drmao samo jedan čovjek koji se zvao Josip Broz i uspješno se krio iza nadimka Tito, on, jedan mafijaški diktator u novonastalim evrospkim i svjetskim odnosima bio je pod direktnim uticajem CIA-a kao značajno njeno oruđe u borbi protiv sovjetskog uticaja. Vremenom, mafijaški konj se podijelio po republikama, e, na ovog crnogorskog zajahali su Bulatović, Đukanović i Marović. A na srpkog je zasio Slobodan Milošević. Bilo je krvavo, zar ne, a okove i srpski, i crnogorski narod još nose ne shvatajući samu suštinu problema i ne žudeći za Slobodom nego za, makar dijelom, ili mrvicom, teškog mafijaškog zločinačkog kolača…

Vrlo brzo, nije moglo drugačije, crnogorski mafijaš-džemperaši zgrnuli su, pokrali i opljačkali ogorman novac, a familija Đukanović postala je klika, dakle vodeća snaga mafije. Ta činjenica je jedini pouzdan kalauz za čitanje najnovije crnogorsk istorije čija je glavna karakteristika bila, a ja kažem i ostala, uništavanje svake zdrave crnogorske jezgre, ili plamena crnogorskog, u kojem kao najveći, iskreni, nepokolebljivi i jedini plamen ubrajam Liberalni savez Crne Gore koji je, ako ne faktički, ali sigurno moralno odnio pobjedu i to vječitu nad silama mraka i mafijaštva!

Sinoć su gledaoci lažnog «javnog servisa» televizije Crne Gore, a istinski dvadesetogodišnjeg branioca lika i djela crnogorskih ratnih zločinaca i mafijaša Đukanovića i drugova, u studio pozvala četvoricu homo sapiens-a, ne nikako ljudi nego kreatura koji fizički imaju osobine ovog dvonožnog bića, da komentarišu «odlazak» Mila Đukanovića. Atmosfera je bila jeziva, ponižavajuća, prava crna «simfonija»  crnom obliku najcrnjeg crnogorskog poltronstva, a stvorili su je: Žarko Rakčević, Srđan Kusovac, bivši svajednik Mila Đukanovića, a sada novi ubica dnevnog lista «Pobjeda», kreaturni, netalentovani, ružni i lažni «pjesnik» Branko Banjević, te Tarzan Milošević! Solo crna violina u čitavoj skarednoj priči bio je Žarko Rakčević, nekadašnji džemperaš, i ministar u džemperaškoj vladi iz 1989-te, a današnji milioner koji je milione stekao zahvaljujući punoj saradnji sa mafijom, pogotovo kad je odlučio da napusti političku borbu. Naravno, kao odličan račundžija, on zna da mu se prostor na medijima u  zadnje vrijeme ne otvara tek slučajno, pogotovo ne zbog medijske «demokratije» nego je sigurno planiran kao budući saradnik kreature od Igora Lkšića. Rakčevićeva glavna teza da ima puno pozitivnog kod Đukanovića, ali i lošeg, ravna je nesupjeloj, ružnoj, a djeci kazanoj priči i ne razlikuje se od mehanizma ispiranja mozga Crnogoraca kojeg je uredno sprovodio, kao da mokri ili izlazi napolje, a sve po crnogorskim glavama, Milo Đukanović. Dakle, laže otovoreno Rakčević, jer u djelovanju zločinačke organizacije kao što je mafija, ne može da bude ništa dobro, jer sve što se radi i čini radi se za otovrenu pljčku i u njenu korist. Ogromno, na patnji Crnogoraca i okružnih naroda regiona, zgrnuto krvavo bogatstvo koje posjedjue Đukanović, njegov brat Aco i njihova sestra, dovoljan je istiniti dokaz za ovu tvrdnju. Vidi li to Rakčević? Vidi i te kako, ali se pravi lud, jer mu to idealno odgovara. Kakav je bio – nikakav u jučerašnjoj emsiji, takav je bio i tokom godina svog otvorenog političkog «djelovanja».

Nakaza koja je solila Rakčevićevu lažnu priču bio je Branko Banjević, izdajnik LSCG, fizičkog izgleda kao krupni vazelinski stub koji se, kao mazivno sredstvo koristi da bi se obezbijedio brži prodor u probavni Đukanovićev trakt. Ta Banjevićeva definitivna i suštinska,  ljigava izlizanost otkriva ga kao osobu koja rado dijeli savjete za tu najomiljeniju «sportsku» disciplinu kod Crnogoraca. On je bio strašan sinoć, sramni perač zločinačke Đukanovićeve biografije koji je, a što je udba smislila, pronalazio «tragove» Đukanovićeve «borbe» za Crnu Goru još u devedest drugoj i tećoj godini! Naravno, Banjević je lagao teško o Đukanoviću i malo se, očigledno dogovoreno, suprotstvaljao Rakčeviću, a sve je to bio izmet!

Tu je bio i Srđan Kusovac, rođeni brat Zorana Kusovca, obojica čvrsti radnici Mila Đukanovića. Srđan će se u okruženju prodavati i predstvaljati kao «nezavisni» novinar, a zapravo je mračni i predani radni službenik crnogorske mafije. Njegova «priča» u sinjošnoj «priči» nije se razlikovala od onovremenih ljubitelja ličnosti i djela Adolfa Hitlera. Ta novinarska i ljudska spodoba lagala je da ne trepne, a kako će trepnuti kad je radio na radiju Free Europ, radiju koji finasira CIA,  gdje je bio krvnički neprijatelj LSCG. Svaki novinar koji je sarađivao sa tim radijom, slušao je upute Kusovca, a on lično bio je zadužen i za homogenizovanje čitavog crnogorskog novinarstva i njegovo stiskanje u medijsku pesnicu Mila Đukanovića!

O Tarzanu Miloševiću, neću ni riječi, osim da je pomenuo zaustavljanje LSCG na Slijepač mostu, ali «zaboravio» je da kaže da je on lično bio jedan od organizatora toga zaustavljanja.

Bilo kako bilo, pomenuti smo (LSCG) tek reda radi u TRI navrata, a Đukanović je uzdignut na «pijedestal» obnovitelja Crne Gore! Ni riječi o kriminalu, ni riječi o mafiji, ni riječi o pljački, ni riječi o medijima, ni riječi o «Prvoj banci», ni riječi o pljačkaškoj tranziciji, o rasprodaji Crne Gore, ni riječi o pljačkašima, ni riječi o brojnim nerasvijtljenim ubistvima, o ratnim zločinima…

A o studentima koji su sjedjeli okolo, samo mogu reći da ih treba biti sramota kad sebi dozvole da pređu prag one proklete TV kuće izdajnika LSCG Branka Vojičića i DPSDP sluškinje Radojke Rutović, jer joj se tada, studentariji, zloupotrebljava mladost spuštajući je na nivo crnogorskih politikantskih sponzoruša!

Comments

  1. Ono “vazelinski stub” je prevazislo ” ingot”. Steta sto LSCg nije dosao na vlast 2001

  2. “Došao je kao potpuno nepoznati mladić, skoro bez ikakvog radnog staža, i zasjeo sa napunjenih svega dvadeset i sedam godina na stolicu premijera! Naravno, u poltronskoj Crnoj Gori, jer poltronstvo je crnogorska bitna, ako ne i vodeća karakteristika, niko se tome bezumnom činu nije suprotstavio, niko nije izražavao otpor osim LSCG”

    Nije tačno. U organizovanom obliku da, ali gomila naroda je bila protiv toga, tj gledali su o čemu se radi i može li bit loše. E sad što nijesu bili za Lscg, to ne znači da nijesu bili protiv, ili da se može pričati ovakva generalizovana priča karakteristična za Slavka, po pravilu netačna i sa pogubnim posljedicama.

    “četvrtim glasom kojeg je simbolizovao Kostić, a predstavljali su ga Bulatović, Đukanović i Marović, zajedno sa tadašnjom Narodnom Strankom Novaka Kilibarde i Šešeljeve SRS, lomila se i u rat krvavi uvlačila ona divna, prelijepa, čarobna zemlja Jugoslavija koja se pružala od Triglava do Đevđelije!”

    A da slučajno se Slavko neće śetit i onoga fašističkog Hdz-a koji je itekako imao učešća u slomu jugoslavije na fašističkim osnovama, osnovan od Ustaša iz dijaspore? Da potśetim, Slavkovo identifikovanje tog fašističkog Tuđmanovog režima početkom devedesetih je bilo da se radi o – nacionalistima, tj prelivanju nacionalizma od Miloševića, kao ovaj ih je izazvao, a ne da su zajedno svi rušili onu zemlju! Nevjerovatno!

    “Glavna politička laž Miloševićeve velikosrpske politike koju je zdušno podržavala srpska inteligencija listom, na čelu sa zločincem Dobricom Ćosićem, bila je i Srpska pravoslavna crkva ruku pod ruku sa Srpskom akademijom nauka i umjetnosti koji su LAGALI otvoreno i bezočno o navodnoj ugroženosti srpskog naroda u ondašnjoj Jugoslaviji, dok svi podaci govore sasvim suprotno.

    Ovo prvo jeste tačno, a drugo je gruba neistina. Svi podaci govore o Tuđmanu i formiranju Hdz-a kao čistim šovinistima koji imaju svoj kontinuitet iz Ndh što je i ukazivalo na čišćenje Srba, a što se kasnije i dogodilo. Eto, bogu fala da postoji i arhiva kompletnog Feral Tribjuna na CD-u koji je pratio baš ovu tematiku u Hrvatskoj, i zabune bilo nije – same društvene strukture u Hrvatskoj od početka devedesetih do danas su podsticale šovinizam i reviziju ustaštva, na čelu sa Katoličkim vodećim popovima. No to Slavko zaboravlja valjda da pomene…
    Zahvaljujući svojoj poziciji lidera jedne stranke, on pravi lažnu istoriju generališući uglavnom (a u ovom slučaju izostavljajući) činjenice, poput one sramne, jedne od najsramnijih u crnogorskoj istoriji krilatica koje je lik izmislio “Sa Lovćena vila kliče, oprosti NAM Dubrovniče”, a ovo “NAM” treba da predstavlja apsolutnu laž da su Crnogorci većinski bili za bombardovanje Dubrovnika. Kao da Slavko ne zna a može se nać na youtube da je crnogorska javnost bila obmanjivana da se pale gume po Dubrovniku kako bi Ustaše fingirale granatiranje.

    Ja na tu lažnu istoriju koju su jednako stvarali i zastupali i Slavko Perović, i fašista Tuđman, i antiratni profiteri, a sada i crnogorska mafija, a koja naravno odgovara onima koji su stajali iza raspada Jugoslavije i rata a sada izigravaju mirotvorce – Cije – ne pristajem. Fakta govore drugačije.

    Preporuka protiv ove lažne istorije – nekoliko dvd-a kompletnog Feral Tribjuna, koji śedoče protiv laži.

  3. Jer je bio milo dukanovic kosarkas

Odgovori na wawy Poništi odgovor

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.