Đukanović i Amfilohije obišli gradilište sabornog hrama

[prilog borbi protiv kolektivne aMNEzije]
izvor: Naša Borba, 4. april 1997. 

Predsjednik crnogorske Vlade Milo Đukanovic obišao je juče, iza podne u društvu mitropolita, gradilište Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Obilasku je prethodio premijerov razgovor sa mitropolitom koji je, kako smo nezvanično saznali, trajao oko sat vremena.
Kako je sam Đukanovic rekao u kratkoj prigodnoj izjavi novinarima, sa mitropolitom je razgovarao o aktuelnim problemima u odnosima Crkve i drzave.
Nedavno je crnogorska Vlada izdvojila sedam miliona dinara za izgradnju Sabornog hrama, pa je to iskorišćeno kao neposredan povod za susret premijera i mitropolita crnogorsko-primorskog, ali se, imajući u vidu aktuelna dešavanja u samom vrhu crnogorskog rukovodstva, ovaj susret moze protumačiti i kao davanje javne podrške premijeru Đukanoviću od strane Mitropolije crnogorsko-primorske, i mitropolita Amfilohija lično.Posjetu premijera Đukanovića temeljima Sabornog hrama, mitropolit Amfilohije je predstavio kao potvrdu da se Vlada, Skupština i crnogorska drzava opredijeljeni da pomognu “ostvarenje ovog izuzetno značajnog poduhvata za Crkvu, ali i za našu kulturu i za ovaj grad”. U izjavi novinarima, mitropolit Amfilohije je podsjetio da je Podgorica jedini prestoni grad u Evropi koji nema saborni hram, i da će izgradnja Hrama Hristovog vaskrsenja biti doprinos proslavi dvijehiljadite godiđnjice hrišćanstva.U društvu premijera Đukanovića bio je direktor Direkcije javnih radova Miodrag Raičević, a sa malim zakašnjenjem pridružili su im se ministar vjera dr Slobodan Tomovic i ministar finansija dr Predrag Goranovic.
Veliki broj novinara pratio je premijerov i mitropolitov obilazak gradilišta Sabornog hrama, ali niko od njih nije ni jednoga ni drugoga nista pitao. Prećutno je prihvacena sugestija nekoga iz premijerove pratnje da se ne postavljaju pitanja koja nijesu u direktnoj vezi sa događajem, tj. premijerovom posjetom gradilištu Sabornog hrama.
Ovo je, inače, bilo drugo pojavljivanje u javnosti premijera Đukanovića nakon dramatične sujednice Glavnog odbora DPS-a, na kojoj je premijerova struja ostala u manjini. Đukanović je bio dobro raspoložen, iako je djelovao umornije nego obično.

D. Vuković

Advertisements

Comments

  1. interesantno je, osim naravno same vijesti koja pokazuje plastično amfilohija kao udbinog lika, da je ovaj tekst pisao duško vuković prije nego što je preša u kvaziopozicione vode. što se promijenilo od ‘97 pa na kasnije da bi se onako davala podrška mafiji, je stvarno začudit.

    sve u svemu, vijest je jedan od rijetkih sačuvanih svjedočanstava o maksimalnoj kontrolisanosti crnogorskog društva, ukupno, tj u ovom primjeru, crkvenoj kontrolisanosti.

    molio bih u istu svrhu da se pokušaju naći vijesti o sastancima šefa cg mafije sa šešeljem i arkanom, npr, koji su mu takođe davali podršku ka i amfilohije.

  2. Prećutno je prihvacena sugestija nekoga iz premijerove pratnje da se ne postavljaju pitanja koja nijesu u direktnoj vezi sa događajem, tj. premijerovom posjetom gradilištu Sabornog hrama.

  3. I da se ne zaboravi ovo je dva mjeseca kasnije nego sto je Amfilohije stao ispred studenata beogradskih nasuprot policije,
    a mjesec ranije nego sto je jos nesigurni u svoje politicko prezivljavanje Djukanovic izglasao Milosevica za presjednika SRJ.
    I malo posle toga Milosevic je pristao da ga prihvati kao protivnika,
    time ga valorizuje
    i sve do svog pada
    iako izgleda suprotno
    nije mu uskratio ni jedan “kanal” medjunarodni koji su prije toga zajedno koristili.

    • “m, on 4. Februar 2011. at 3:58 am said:

      ovo je … mjesec ranije nego sto je jos nesigurni u svoje politicko prezivljavanje Djukanovic izglasao Milosevica za presjednika SRJ”

      e ovo mislim da je ključni trenutak kada dps izglasava miloševića. valja naglasiti da je to potez koji je direktno prouzročio daljim koracima ka nato bombardovanju, jer da nije bilo miloševića na vlasti ne bi ni bilo sukoba nato-srj.
      a da se ovo moralo desiti, mislim da je presudio zapad, jer on od ‘94 do ‘98 trenira i organizuje ovk po albaniji, a nisu ih trenirali za neke izlete nego za rat, tako da je to moralo da se desi po nalogu zapada, rekao bih.
      ne vjerujem da je milo podrža miloševića da bi politički opstao. jer tada je uživao neviđenu podršku em stanišića (srpskog db-a), em šešelja, pa arkana, amfilohija, don branka sbutege i preko njega ovija templara i vatikana i čuda, preko njih i hrvatske, medija miška perovića, zapad kompletan, itd.
      tako je svjetska elita predvođena britanskim i američkim genocidnim establišmentom vukla zapravo sve konce.

  4. stara “dobra”;) vremena

  5. Dva (stara) drugara…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.