Kurčevitost Tomislava Merčepa

Što ćemo s tom lovom? Pojeo vuk magarca? Ili mu je samo vezao oči, utrpao ga u prtljažnik, odvezao do šumarka, natjerao da iskopa plitku grobnicu i likvidirao hicem u potiljak? A da smo u sudskom registru službeno zavedeni kao magarci, nema sumnje: omogućili smo zapovjedniku eskadrona smrti lagodan život, da bi sad, vidno narušena zdravlja – svi ratni zločinici, primijetili ste, na sud idu vidno narušena zdravlja – u zatvor išao kao u starački dom.

izvor: buka.ba, piše: Boris Dežulović

Ne, sad bez zajebancije: što ćemo s lovom?

Što sad, kad Tomislav Merčep u zatvoru čeka suđenje zbog zločina njegovih eskadrona smrti, i kad konačno – jer punih dvadeset godina sazrijevalo je društveno ozračje za prvostupanjsku presudu – bude suđen za iste one zločine o kojima su, dvadesetak godina prije vrijednih činovnika iz Državnog tužiteljstva, pisali novinari Ferala i Globusa?

Što kad naposljetku zaista bude osuđen za iste zločine o kojima smo tada ispisali stotine tekstova i tisuće stranica, zbog kojih je sudskim tužbama na temelju svojih čuvenih duševnih boli Tomislav Merčep naplatio stotine tisuća kuna?

Što ćemo s tom lovom? Pojeo vuk magarca? Ili mu je samo vezao oči, utrpao ga u prtljažnik, odvezao do šumarka, natjerao da iskopa plitku grobnicu i likvidirao hicem u potiljak? A da smo u sudskom registru službeno zavedeni kao magarci, nema sumnje: omogućili smo zapovjedniku eskadrona smrti lagodan život, da bi sad, vidno narušena zdravlja – svi ratni zločinici, primijetili ste, na sud idu vidno narušena zdravlja – u zatvor išao kao u starački dom.

A lagodan je i lijep život imao Tomislav Merčep. Malo član raznih nadzornih odbora, malo nositelj raznih stranačkih lista, malo u Saboru, malo u Hrvatskom telekomu, malo plaća, malo penzija, malo Feral, malo Globus. S prijateljima je, čitali smo u obiteljskim revijama, običavao igrati nogomet i ići u ribičiju, obožavao je pečene krumpire i Coca-colu, rado plesao sa suprugom i za rođendan joj kupovao ciklame, slušao domaću glazbu i gledao westerne, najdraži film mu je Rio Bravo, a najdraži glumac John Wayne.

Djeci će od tate ostati tri kuće u Vukovaru, stan u Zagrebu, kuća u Donjem Dragonošcu i vikendica s pogledom na more i tablom na kojoj piše: “Ovo poklanja srpsko-komunističko-udbaška banda”.

Eh, to su bila vremena. Hrvatski vitez Tomislav Merčep šepurio se Hrvatskom pod visokim pokroviteljstvom državnog vrha kao rado viđen gost obljetnica, domjenaka i televizijskih voditeljica, sav optočen čašću, dostojanstvom i ugledom.

Jasan i uvjerljiv

A bilo je za ljude poput Merčepa te, kako se zove, časti, dostojanstva i ugleda koliko ti duša želi. I sve pod zaštitom države. Kako bi Merčepu u novinama bili povrijeđeni čast, dostojanstvo, ugled ili duša, tako su mu sudovi dodijeljivali visoke novčane naknade. Samo protiv Ferala podigao je sedam sudskih tužbi tražeći milijun i pol njemačkih maraka.

Prvu je dobio već 1994., zbog teksta “Polja smrti u Pakračkoj Poljani” Drage Hedla, u kojemu se, kako je zaključila zagrebačka sutkinja Gordana Jalšovečki, “iznose razne neosnovane tvrdnje o masovnim grobnicama i logoru u okolici Pakraca”. Na temelju Merčepova iskaza, kojemu “sud u potpunosti vjeruje, jer je dat na jasan i uvjerljiv način” – nasuprot Hedlovim “raznim neosnovanim tvrdnjama” – časna je sutkinja presudila u korist tužitelja, i povrijeđeni mu ugled i duševne boli procijenila na trideset hiljada maraka.

Blokiran račun

Tih dana, na vrhuncu svoje ratne i sudske slave, Tomislav Merčep se nadmeno kurčio po Hrvatskoj, na stranačkim skupovima pozivao Hrvate “da se riješe Srba i naprave ekološki čistu državu” i obećavao kako će “njihove kćerke biti naše konobarice, njihovi sinovi naši zidari, a HDZ-ovci će biti gospodari”. Na optužbe za likvidacije civila odgovarao je da su “i Isusa pribili na križ”, i da “nažalost, nije pobio sve Srbe”, pa na tribini u ljeto 1994. bahato podigao bradu i kažiprst desne ruke: “Pišu o meni laži Globus i Feral. Neka, dao sam ih na sud, pa gube parnicu za parnicom.

Sada ću od tako zarađenog novca kupiti Mercedes i plac na moru, pa napisati: ‘Ovo poklanja srpsko-komunističko-udbaška banda’!”

Onda je Feral objavio plan grada Haaga s naslovom “Gdje je Merčepov plac?”, a Merčep je presavio tabak i zbog izazvanih duševnih boli sastavio novu tužbu. Onda je Feral javno zatražio dokaz da tužitelj ima dušu, a Merčep presavio tabak i mangupski zatražio odštetu od jedne kune. “Kad Feral sve plati”, hijenski se smijao vlastitoj kurčevitosti, “ionako mu neće ostati više od jedne kune.” Onda je Feralu blokiran račun, a Merčep je kupio novi automobil i plac na moru.

Parničenjem s novinarima Merčep je na kraju osigurao i prostojnu penziju: Ustavni sud, u kojemu je sjedio isti onaj Milan Vuković što je novinske napise o zločinima u Pakračkoj Poljani običavao nazivati “izmišljotinama”, Merčepu je na osnovu žalbe zbog “dugotrajnosti sudskih postupaka” dosudio mjesečnu akontaciju, a Ministarstvo financija mu svaki mjesec isplaćivalo između pet i deset hiljada kuna. Ne Feralovih ili Globusovih, nego državnih.

Dakle, vaših. Baš kao što je – za slučaj da se zbog mraka u vučjem želucu niste prepoznali u onoj prispodobi o vuku i magarcu – vaših bilo i onih milijun i pol kuna što je pravna država Hrvatska isplatila sestri i bratu dvanaestogodišnje Aleksandre Zec, za čiju hladnokrvnu likvidaciju nitko nikad nije osuđen, niti će ikad biti.

Dvadeset godina prošlo je otada, Feral je ostao i bez one jedne kune i tiho propao, a Tomislav Merčep zasluženo uživao u svome lagodnom životu. Malo Sabor, malo Hrvatski telekom, malo ribičija, malo Rio Bravo, malo Feral, malo Globus, malo mi, malo vi. Došla onda starost, stigle Merčepa godine i bolest, stigla ga i takozvana pravda. I što sad?

Mislim, bez zajebancije: što ćemo sad s lovom? Što ćemo s novcem zarađenim izravno na ubijenim civilima, što ćemo sad sa svim onim stotinama tisuća kuna presuđenih i isplaćenih samo zato što smo tekstove o Merčepovim zločinima pisali dvadesetak godina prije državnog tužitelja, što ćemo s Mercedesom i kućom na moru, poklonom ‘srpsko-komunističko-udbaške bande’?

Novac, jasno, nije važan, neka placa na moru i kuće na hrvatskoj savjesti: važna je, naime, njegova simbolička protuvrijednost. Pravna je država taj novac oduzela novinama i poklonila Merčepu zbog istih rečenica koje ista pravna država danas potpisuje u optužnici istom tom Merčepu.

I bit će neobično zanimljivo dvadesetak godina kasnije gledati onemoćalog Tomislava Merčepa, pogrbljenu sjenku onog kurčevitog gospodara rata, i vidjeti čije su tvrdnje danas “razne i neosnovane”, a čijima “sud u potpunosti vjeruje, jer su date na jasan i uvjerljiv način”. Kako je, naime, vuk pojeo magarca, pa ovce ostale na broju.

Advertisements

Comments

  1. Čučuk Stana says:

    Dežulović s pravom pita hrvatske građane ( upućujući im kritiku za sopstvenu glupost i učešće u zločinjenju) : “što je s lovom? ”

    Možda je to jedini način da se gomila idiota zapita koga su i što podržavali svih ovih godina.

    Merčep, Ćesić Rojs, Glavaš, Norac… stoje i stajaće veliki broj godina kao dokazi hrvatske “nevinosti” u građanskom ratu na prostoru ex YU, usput i kao trade sign primjerci za magareće štale u hrvatskoj državi.

  2. Ovaj bi tekst trebalo poslati na adrese svih bahatih glavasa crnogorskih, da malo ukakaju gace.

  3. Ostavi se “ćorava posla”rekli bi naši pretci.Stvari idu kako idu,ali je sigurno da ne idu pravim putem.Umjesto neukusnih riječi i neprihvatljivih komentara ja nudim slijedeći tekst-MOLITVU::
    Molim vam se dame i gospodo u svim,iz “EX JUGE” novonastalim država,a za svačije: i vaše i
    svih drugih dobro i bolje sutra,da poštedimo sebe i svi
    h nas,pa i buduće naraštaje od sramnih,mračnih i svih zlih događanja u prošlosti,odbacimo mržnju, prigrlimo suživot,prijateljstvo i dobrosusjedske odnose.Promijenimo vokabular i zovimo se vlastitim-osobnim imenima.Pružaj-
    mo pomoć jedni drugima.Poštujmo se i uvažavajmo.Poštujmo se i uvažavajmo jedni druge da bi smo osjetili da bismo svi skupa osjetili da smo ljudi humanih manira i toplog ljudskog srca..
    Ima jedna izreka koja veli:”Svatko od nas je ANĐEO sa samo jednim krilom,a letjeti možemo tek
    zagrljeni”.
    Apeliram da svi njegujemo ipunu pažnju i puno pošptovanje prema svim nevinim žrtvama palim u toj našoj nesretnoj prošlosti.U ovom slučaju budimo višestruko ljudi i humanisti.AMEN,..AMIN.
    TUBIN MILOSAV.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.