Komedija, tragedija, drama

Problem je, međutim, što u crnogorskim uslovima i farsa može biti tragedija. U ojađenom i besudnom društvu, sa sve crnjom hronikom ubistava i samoubistava i sve bržim nestajanjem mogućnosti ekonomskog prosperiteta, nije teško pokrenuti destruktivnu agresiju.

izvor: vijesti.me, piše: Filip Kovačević

Najnovije indicije ukazuju na to da bivši premijer Milo Đukanović, nasuprot svoj istoriji zapadne metafizike, vjeruje da u istu rijeku može zagaziti dva puta. Naime, prvo je otišao, pa se vratio, pa opet otišao. A sad bi ponovo da se vrati. Parafrazirajući Marksa, može se reći da je Đukanovićev prvi povratak bila tragedija, a ovaj drugi će biti farsa.

Problem je, međutim, što u crnogorskim uslovima i farsa može biti tragedija. U ojađenom i besudnom društvu, sa sve crnjom hronikom ubistava i samoubistava i sve bržim nestajanjem mogućnosti ekonomskog prosperiteta, nije teško pokrenuti destruktivnu agresiju.

Ustvari, od toga ništa nije lakše, i režim već radi na tome. Pitanja identiteta koja će za koji dan kroz objavljivanje rezultata popisa buknuti do neba za to su od davnina plodno tlo. Ako se kao adekvatno prediktivno mjerilo može uzeti ponašanje većine crnogorske opozicije u pretpopisnoj kampanji, onda se i sa te strane može očekivati apsolutna lojalnost podjelama.

Odavno je i u toj ekipi prisutan nedostatak želje, ako ne i znanja, za promjenu statusa quo u cilju autentične demokratizacije. Jer, kako inače objasniti da pored svih režimskih zločina nisu bili u stanju da izgrade kredibilan demokratski imidž u očima međunarodne zajednice?

Izuzetno dragocjenu ideju zajedništva su potrošili, a da nisu stvorili uslove potrebne za njenu kvalitetnu realizaciju. Ili, kako sam tada govorio, davali su kraljicu za topa. A top im je kraljicu pojeo, a sada će, kako stvari stoje, i pojedinačne pione. Da li su alternativa vlasti ili njen alter-ego, pitanje je sad.

Međutim, aksiomi demokratizacije jednog političkog sistema postoje, pa čak iako opozicione partije zatvaraju oči da ih ne vide. Prvi aksiom je stvaranje širokog fronta. Taj front mora, uz opozicione partije, uključiti i pripadnike i pripadnice civilnog sektora, nezavisnih medija, sindikata, kao i slobodne pojedince.

Kao takav, front već od svog osnivanja može dobiti snažnu podršku uticajnog dijela međunarodne zajednice koji želi, zarad svojih interesa, u Crnoj Gori održivi politički sistem zasnovan na vladavini zakona i uravnoteženijoj raspodjeli javnih dobara. To je zbog toga što samo takav politički sistem neće biti prijetnja ni sopstvenim, a ni građanima susjednih država.

A kada se formira ovakav front, postojeći politički vodvilj u Đukanovićevoj režiji će izgubiti i ovo malo diplomatskih sagovornika koji su se psihički trenirali da slušaju vječno ista retorička zaklinjanja i floskule, kao da umjesto Lukšića i ostalih glumaca stoje oni stari džuboksi koji imaju samo jednu ploču. A i ta jedna da je dozlaboga izgrebana.

Drugi aksiom demokratizacije je da se zarobljene političke institucije ne mogu reformisati nego samo nanovo, iz temelja, izgraditi. Jedini mogući način da se to uradi efikasno, ali i relativno brzo, je da se ide u bojkot institucija, prvenstveno bojkot rada Skupštine, a zatim i lokalnih organa.

Naravno, bojkot ne znači pasivno posmatranje dešavanja nego aktivno kreiranje političke agende kroz paralelne institucije. Na samom početku, na primjer, potrebno je formulisati jedinstveni politički dokument koji bi se mogao zvati “zavjet novoj Crnoj Gori” i koji bi na kratak i jasan način (u najviše pet tačaka) definisao političke namjere novoformiranog fronta.

Jer, treba imati na umu da se u Crnoj Gori radi o haosu bezakonja tj. o hobsovskom ratu svih protiv svih, dakle, o nultoj tački demokratije, pa se radi sticanja povjerenja između heterogenih društvenih struktura mora napraviti javni zavjet ili ugovor. Ovdje se naime prevarantsko-autoritarni sistem vladanja i političkog djelovanja nije mijenjao od vremena rodovske zajednice.

Najnoviji primjer djelovanja represivnog aparata je “isljeđivanje” direktorice MANS-a Vanje Ćalović od strane Uprave policije. Poziv bez djelovodnog broja, bez naznačenog člana zakona, i sa nečitkim potpisom ovlašćenog lica – što je to nego nova crnogorska 1948? Jer nije da nismo bez Gulaga.

Kroz šikaniranje, prijetnje, prisluškivanje i napade, bivši premijer-povratnik je, u udruženom poduhvatu sa magistrantom međunarodnog prava (sic!) Veselinom Veljovićem i Duškom Markovićem, cijelu državu pretvorio u Gulag. Kako inače objasniti da Crnu Goru svakoga dana napuštaju oni koji ukazuju na institucionalizovanu korupciju sa razgranatim vezama sa organizovanim kriminalom.

Kao na primjer četvorica policajaca iz Rožaja, primoranih da emigriraju jer nisu htjeli da ćute. I tu neće biti kraj. Represivna mašinerija se ne može zaustaviti bez odlučnog i širokog građanskog otpora i nenasilne borbe.

Zbog toga posebno ohrabruje to što su se već dva puta u zadnjih mjesec dana, uz minimalnu organizaciju, na jednom mjestu, protestujući protiv režimskog nasilja, sakupili nezavisni pojedinci koji u svom demokratskom i građanskom djelovanju predstavljaju okosnicu novog političkog talasa za slobodu Crne Gore.

Naravno, njima se moraju pridružiti i mnogi drugi da bi talas nabrao snagu i trajanje, a Đukanovićevu farsu anulirao demokratskom istinom. Međutim, početak – jer tada nešto nastaje iz ništa – je uvijek najteži. Čak i put od hiljadu milja počinje jednim korakom.

Advertisements

Comments

  1. @Zbog toga posebno ohrabruje to što su se već dva puta u zadnjih mjesec dana, uz minimalnu organizaciju, na jednom mjestu, protestujući protiv režimskog nasilja, sakupili nezavisni pojedinci koji u svom demokratskom i građanskom djelovanju predstavljaju okosnicu novog političkog talasa za slobodu Crne Gore.

    Ja za ovo okupljanje ne znam. Ko su bili cijenjeni protestanti ? :)

    Filip se – bar se nadam – šali i zeza, on može i MORA reći nešto mnogo bolje i suštinskije od ovog teksta. Okupljanje kružoka oko Vijesti nije nikakva “okosnica novog političkog talasa”, nego obično zamajavanje i tužna simulacija energije koje nema, ili je lažna. Ima li više humora i burleske kod ovdašnjih intelektualaca? Kopčaju li ovi ljudi stvarnost oko nas kroz novine ili kroz mozgovne vijuge? Tekst me razočarao, što me od Vijesti ne iznenađuje, ali od Filipa koji je osudio podršku te novine lažnom caru Igoru Malom – očekivao sam daleko više!

    • Ni meni nije bilo jasno na koja se okupljanja misli. Ne znam ni nasta vi mislite, ili to oko Vijesti ne dozivljavam ozbiljno/relevantno…

      Okosnice novog politickog talasa nema, sve su to stara, dobro poznata lica. Ako ima nesto zdrave, nove energije, to je uglavnom na Internetu. Znaju to i u Vijestima/Monitoru, zato jedva i docekaju svako novo lice, kako bi ga za svoje interese isturili u prve borbene redove. Po meni ovi drugi, da bi se kvalifikovali za okosnicu, moraju biti svjesni te igre Vijesti/Monitora, a u konacnici im i prestati podizati rejting svojim kredibilitetom. (Malo sam zakomplikovao, ali ko razumije, shvatice ;)

      • Brano Koćalo says:

        U vremenu interneta, gdje se vise ne može govoriti o nedovoljnoj expanziji tog medija (koliko procenata pismenih u Crnoj Gori uopšte nije na facebook-u?), crnogorski intelektualci i dalje “biraju” one “provjerene” medije, da u njima saopšte svoj stav. Hoću reći, nema više opravdanja: nema drugih, niti slobodnih medija, pa moram da kažem neka svoja gledišta baš u Vijestima, Danu itd. Ne, tog opravdanja više nema, izuzev ako je ekonomske/honorarne prirode, što poštujem.

        S druge strane, koliko domaćih intelektualaca, sa prefixom nezavisni, piše svoj blog? Ne mogu da se sjetim nijednog, a možda će se neko sjetiti. E, u tome je jedna od “strogo” čuvanih tajni crnogorske društvene kritike. Ona de facto ne postoji, osim u komentarima rijetkih blogera, koji uglavnom primaju rezervisanu podršku od ljudi uplašenih da im se ne dozna identitet. Tragedija…

      • Brano,

        jedini ‘intelektualac’ koji ima svoj blog u Crnoj Gori je premijer Luksic! Toliko o intelektualcima i blogerima, iako bi se o ovome itekako mnogo moglo ispricati.

        “crnogorski intelektualci i dalje “biraju” one “provjerene” medije, da u njima saopšte svoj stav”

        Pored toga sto su ovo navodno provjereni mediji, smatram da je drugi vazan faktor kod ove odluke sujeta pojedinca, sto urednistvo pomenutih novina lijepo koristi. Sve ce to jednog dana doci na svoje, samo ce neki u medjuvremenu zaraditi jos vise.

  2. Plannco Wallach says:

    posle Meda nema leda, led je probijen,
    a nada da se neshto moze promijeniti “pokretom” je pribijena uz zid.
    jer, sve i da te domace sluzbe puste na miru, Velika Britanija nece. nego uze Meda da skoluje demokracki kako je samo Velika…pardon, Srbija garanat mira i stabilnosti na Balkanu. onda ti ne gine da gradjanski i demokracki kapacitet i potencijal stoji na stepenishtu i oslobadja Kosovo. zaludnje li rabote! Kosovo je pravno pitanje ne guslarsko. sljedece, Meda obuchavaju izraelski specijalisti kako djelovati protiv muslimana…pardon, islamskih terorista. kao shto znamo, niko bolje od izrealskih specijalaca ne zna kako ukrotiti i eliminisati islamskog teroristu u rasponu od 1 do 100 godina starosti. sad i Medo zna.

    znash kako…?
    dodjoh, vidjoh, problijedih!

    PWS

    • PWS,

      Šta misliš o razbijanju atoma, je li bolje uzduž ili poprijeko?

      • Plannco Wallach says:

        znash kako brko, stvar je u liniji. obrij brke, pogledaj se u ogledalo, pa ako vidish horizontalnu liniju dobro, a ako vidish vertikalnu zabrini se. pa ako te iznenade uzduz ne daj poprijeko.

      • Slažem se.
        Aj sad malo čitaj i pusti druge da i oni nešto pročitaju. Prije svega razumljivo. Ne zatrpavaj svaki post svakakvim nebulozama.

  3. Plannco Wallach says:

    citat:”…nije teško pokrenuti destruktivnu agresiju.”

    ko koga…odje…?

    • Plannco Wallach says:

      brko, jesi li ti odje ovlashcenoo lice da usmjeravash diskusije u demokrackom smjeru? e'o, samo da znam ko je ko.
      nemojte samo zichanu ogradu ka DNMN, jerbo odma’ me gubite ka’ komentatora.

  4. Wallach,
    Zar i ti nijesi imao svoju rundu usmjeravanja
    kao jedini anonimac (i to jos moderator) na Medovom forumu.

    Bio si isti kao i ovaj jedan ANB-ov komjuter prikacen na MANS

  5. Plannco Wallach says:

    ja sam bio moderator na forumu GZP jer je Milovanu, glavnom moderatoru, trebala pomoc a niko drugi nije htjeo da gubi vrijeme.
    ja ne govorim o periodu usmjeravanja nego o periodu lutanja “pokreta”.
    nijesam nichiji “komjuter”. naprotiv, dobro razumijem igru zmurke koju igraju reformisani i nereformisani veliko-srbi. i ne svrstavam se. vjerujem da u glumljenom sudaru(?) dva bloka ne treba da strada treca, neduzna strana. chinim sve u mojoj moci da se to ne dogodi.
    ako kazete uzrast i skolsku spremu mogli bi o kojechemu…ali prije toga ne vjerujem da je vrijedno mojeg vremena…

    na zdravlje!

  6. Plannco Wallach says:

    molim moderatore da izbrishu komentare koji nemaju veze sa temom. ako nekoga interesujem specijalno otvorite posebu rubriku “Sva nedjela Plannca Wallacha”, tu sam da odgovaram.

    hvala unaprijed!

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.