Pačija škola

Crnogorski klupski fudbal za slabije upućene

piše: DM

Evo prođe i peta godina prve crnogorske fudbalske lige, kakva god bila opet je kao najvažnija (sporedna) stvar na svijetu uvijek zaokupljala pažnju javnosti. I sad smo se pred evropske utakmice opet bili ponadali, ali je to trajalo uglavnom do poluvremena prve utakmice kad bi nam optimizam naglo splasnuo i uz uzdahe i napuštanje tribina tužno konstatovalo – ni ove godine ništa.

A zašto je to sve tako? Bar kad su međunarodne utakmice u pitanju ovo je lako objasniti – što bi narod rekao, šut ne može sa rogatim. Crnogorski klubovi i dalje na te utakmice gledaju više kao na nužno zlo nego priliku da se prikažu i eventualno prodaju poneki igrači ili, ne daj bože, prođu jedno kolo i zarade za naše prilike velike pare, s obzirom da svako kolo koje se prođe donosi nekih 250-300 hiljada eura. Ove godine je još najgora situacija, jer izgleda da ćemo ove godine postaviti i rekord – niko neće proći ni jedno kolo, a do sad su bar svake godine poneki prolazili jednu iole ozbiljniju ekipu (Zeta Kaunasa, Grbalj Čelik iz Zenice, Petrovac Anortozisa, Budućnost Bakua). Ovdje ne računam pobjede protiv kelnera, taksista, i ostalih fudbalskih zaljubljenika iz Andore, Malte i slično. Mada ne treba se čuditi ako i oni počnu da budu nepremostive prepreke, kod njih igrači bar redovno prime plate i ne igraju obje utakmice na gostujućem terenu s obzirom da se kod nas samo u Podgorici i Nikšiću mogu igrati ovakve utakmice đe se i ne osjeća neka domaćinska atmosfera za pojedine klubove.

A sad, pošto se gotovo kod svih klubova ponavljaju svake godine iste situacije, možemo slabije upućene upiznati sa nekim pravilnostima u domaćem fudbalu.

Kao što je to i običaj, treba početi od crnogorske fudbalske „institucije“ – Budućnosti. Klub sa najvećom tradicijom u nekadašnjim zajedničkim ligama, najvećom i najvatrenijom podrškom, odskočna daska mnogih kasnije poznatih evropskih igrača, najboljim uslovima za rad. Međutim, upravo od raspada te velike zajedničke države klub je po dešavanjima u klubu mnogo više na Harčester Junajted (iz BBC serije Dream Team) nego na ozbiljan fudbalski kolektiv. Za ovih 5 godina osvojen je jedan trofej i navijači su ga proslavili kao da je u Podgoricu stigao pehar koji dobija ostajač Lige Šampiona. Osjetilo se da neće još mnogo radosti skoro dolaziti, pa se i dalje mnogi kad evociraju uspomene se sa radošću sjećaju tog 17. maja 2008. Sve ostalo se uklapa u već usavršeni scenario koji možemo opisati u par rečenica. Prvo, poslije neuspješne prethodne sezone uprava pravi „rezove“ dovodi novog trenera, par igrača i uglas se najavljuje uspješna sljedeća sezona i juriš na duplu krunu. Onda se sa euforijom počinje sa pripremama za evropske utakmice ( obično to budu dvije, jedino smo zahvaljujući (ne)sposobnosti azerbejdžanske administracije imali prilike da prošle godine vidimo 2 evropske ekipe pod Goricom). Poslije toga se sliježe ramenima, svi žale što se ispalo od prtotivnika koji nije bio nepremostiva prepreka i kreće se sa napadom, uglavnom  po medijima, na duplu krunu. Već u septembru, oktobru i ovoj idili dolazi kraj poslije par vezanih neuspjeha u domaćem prvenstvu, ponekad se i opet promijeni trener, i do zimske pauze se pokušava sanirati nastala šteta, kojoj se, prije ili kasnije doda i ispadanje iz kupa. Cijelo proljeće traje jurnjava za bodovima i na kraju se ostane kratak za par bodova, a za neuspjeh se okrivljuju svi osim stvarnih krivaca – uprave, trenera i igrača. Tu se opet ulazi u ciklus sa početka pasusa i tako u krug.

Ako smo već počeli sa ovima koji su slavu sticali o SFRJ onda je svakako Sutjeska sljedeća na redu. Klub koji je 70-tih i 80-tih bio opasan rival za sve klubove iz lige, sad je spao na najniže grane od kad postoji. Što drugo reči za klub koji je osim jedne sezone koju je završio treći ostale proveo u grčevitoj borbi za opstanak koji su pratili mnogobrojni štrajkovi zbog neisplaćenih plata, odlasci igrača u sred sezone. Pri njima i Budućnost djeluje kao evropski velikan po pitanju organizacije, jer ako se tamo zna bar ko je glavni, ovamo imamo  upravu koja je nesposobna da obezbijedi osnovne uslove za rad pa se boravak u ligi uglavnom zasniva na entuzijazmu nikšićkih trenera i igrača koji održavaju ovaj klub u životu. Evo se posljednjih dana pominje da bi klub mogao da preuzme poznati nikšićki „biznismen“ na radu u Novom Sadu koji bi mogao konačno da proba da postavi neke stvari na svoje mjesto i postavi ovaj klub onamo đe treba da bude – u borbu za vrh.

Zeta je posljednjih godina zajedničkih liga uspjela da izgradi rejting uglavnom na autoritetu svog predsjednika poznatog prije svega iz filmova o ratovima u bivšoj nam državi. To se održalo i prve dvije sezone CFL, pogotovo su bili uspješni prve sezone kad je osvojena titula i ostavljen odličan utisak u Evropi. Crnogorski faraoni, kao su sami sebe prozvali u pjesmi posvećenom im voljenom klubu koja ide kao najava svake utakmice na Trešnjici, su imali sjajan koncept razvoja i prodaje mladih igrača tako da su uvijek uspijevali da prodajom najboljih igrača zatvore finansijsku konstrukciju i otvore prostor za nove talente. Odlaskom gore pomenutog gospodina iz kluba, Zeta je nestala iz borbe za trofeje, ali i dalje predstavljaza naše prilike,  ozbiljan tim koji se i dalje svake godine bar na kratko prestavi evropskoj javnosti.

Mogren je počev od druge sezone počeo sa stvaranjem ozbiljnog kolektiva i sudeći po trofejima – 2 prvenstva i kupu za sad im i ne ide loše. Na krilima ljetnjih turističkih sezona dovodi se par pojačanja, pa su ih pojedini sportski novinari počeli nazivati i drim timom. Kad se uzme kvalitet igrača to bi nekako i moglo da stoji, ali kad se pogleda stadion, pogotovo njegovo stanje u jesen i proljeće kad zakiši, broj gledalaca na utakmicama ova kovanica postaje po malo i apsurdna. Tokom godine se uvijek zbog problema sa finansiranjem počinju javljati problemi koji rezultiraju nezadovoljstvom pojedinaca, a nerijetko se i odraze na rezultat. Postali su prava baza za skupljanje nekad velikih talenata poslije neuspjelih internacionalnih epizoda, a zadnje dvije godine su jedini domaći klub koji ima uvijek po 2 igrača koji su na spiskovima A reprezentacije. Zanimljivi su i po tome što imaju neke, da ih tako nazovemo sezonske igrače – igraju malo za Mogren, pa ih nema po nekoliko mjeseci, pola godine, a onda se najednom opet pojave i budu važne karike u nekim djelovima sezone.

Tek sad dođe red i na najtrofejniju ekipu, sa osvijenim šampionatom i 3 kupa – Rudar. Klub koji je i prvu CFL sezonu začinio osvajanjem kupa, preuzeo je pljevaljski biznismen kojeg sad traže u mnogim državama svijeta zbog poslova koji i nemaju baš mnogo veze sa sportom. Uspjeli su da dovođenjem domaćih igrača i par iskusnih pojačanja iz inostranstva sastave homogenu ekipu koja je taktički sjajno izgledala na crnogorskom terenima, a bez mnogo problema za protivnike završavala kratke evro epizode. I pored problema koje im prestavlja odsustvo šefova, kojima su trener i igrači posvetili ovogodišnji kup, Rudar bi i dalje trebao da bude ekipa koja će biti u samom vrhu.

Sa ekipom Petrovca zatvaramo listu osvajača trofeja – osvojeni kup i eliminacija Anortozisa, koji je par mjeseci prije toga igrao Ligu Šampiona predstavljaju najsvjetlije trenutke u istoriji ovog kluba. Dosta dobrom klupskom organizacijom svake godine sastave tim koji bez baraža obezbijedi opstanak, i uz lansiranje ponekog mladog igrača i par bodova uzetih najboljim ekipama zadovoljni završe sezonu.

Grbalj je uz prije pomenute bio najbliži vrhu svih 5 godina. Velika je šteta što uz uvijek solidnu ekipu i zadnje 2 godine vrhunski teren nemaju i odgovarajući stadion i posjetu. Imaju dobar običaj dovođenja igrača koji su bili potpuno zaboravljeni i vraćajući ih u život nekad ostvare i dobar prihod od transfera. Stvar koja je baš čudna kod njih su stalne nesuglasice sa najboljim igračima koji oće da odu i pored važećeg ugovora, pa ih klub umjesto da proba za bilo kakve pare suspenduje do kraja ugovora i onda odlaze kao slobodni igrači(evo i ovih dana imamo takvu situaciju).

Ostale ekipe uglavnom ulaze u sezonu sa željom da ostanu u ligi, uz različite načine na koje dolaze do toga. Osim gore pomenutih i Dečić je svih 5 godina bio prvoligaš. Svake godine suočavali su se sa besparicom na početku prvenstva, a kako bi „dolazila voda do poda“ nalazila bi se sredstav za par pojačanja i uz mnoge zaplete su ostajali u ligi. Posljednje godine, pritisnuti nemaštinom, promovisali su nekoliko igrača iz mlađih kategorija koji su dobrim igrama zauzeli mjesta i u mlađim reprezentativnim selekcijama. Prije par dana konačno su na krajnje neobičan način obezbijedili sredstva za sljedeću sezonu – organizacijom donatorske večere i odmah se počelo sa dovođenjem par iskusnih pojačanja.

Lovćen je razvio koncept forsiranja mladih igrača pa je posljednjih godina nezamisliv spisak mlade reprezentacije bez njihovih predstavnika koji uz par starijih, uglavnom takođe igrača iz prijestonice, odličnim startom sezone naprave zalihu bodova koja im kasnije obezbijedi opstanak. Sličan koncept, samo sa mnogo manje uspjeh ima i Berane, koje je nažalost više vremena provelo u drugoj nego u prvoj ligi. Teško je shvatiti da tako velik grad sa odličnom infrastrukturrom ne može da obezbijedi sredstva za ekipu koja bi trebala da bude stabilan prvoligaš. Sad su  opet u eliti, a te sreće nije bilo komšijsko im Jedinstvo. Oni svaku sezonu, nebitno u kom rangu bili, počnu vrlo ambiciozno, ali vremenom isplivaju razni problemi i obično to bude nagovještaj još jedne neuspješne sezone. Mladost je posljednje dvije godine uspjela da se pozicionira kao stabilan tim koji forsira igrače iz svoje škole, a istovremeno prikuplja mnoge igrače, uglavnom iz Podgorice, koji su bili bez kluba i popunavajući svoje redove ponekima spašava karijere poslije neuspješnih izleta u inostranstvo ili najbolje domaće timove.

Bar je bio jedin grad osim Podgorice koji je imao 2 prvoligaša, ali koliko su uspješni bili u tome govori podatak da su oba opet u drugoj ligi. Mornar je bio pod upravom opštine, OFK Bar privatnika, ali umjesto udruživanja i stvaranja jednog jakog kluba, imali smo 2 koja se baš i nijesu proslavila. I Bokelj je ove sezone opet prvoligaš, uspjeli su to sa mladim igračima koji su uglavnom ponikli u klubu, ali ih je veće par boljih napustilo tako da će im biti neophodna pojačanja ako neće opet da imaju jednogodišnju ekskurziju u eliti. I za kraj, Jezero iz Plava zaključuje spisak prvoligaša, s obzorom na posjetu publike šteta je što je samo jednu sezonu trajalo.

I sad, poslije kratkog pregleda stanja po klubovima, može se reći da i nije neko čudo što se ovako prolazi, jer kad imaš klubove koji jedva spajaju kraj s krajem i uvijek na kraj sezone prodaju koga god mogu, i nije za očekivati da eliminišu bilo kakvu ozbiljnu ekipu. Jer, što bi ovo što žive od toga rekli, danas svako igra fudbal, a naši klubovi ni poslije 5 godina nikako da izvuku pouku.

Comments

  1. Vidi se da iza 16. mjesta Crne Gore na Fifinoj rang listi stoje dugogodisnji rad i trud. Veliki plus je sto nam taj rad prakticno moze garantovati opstanak u 20-ak najboljih reprezentacija. Samo naprijed!

    • O radu, trudu i garantovanom opstanku:

      Stevan Jovetić, Marko Baša, Stefan Savić, Savo Pavićević, Milan Jovanović, Radoslav Batak, Ivan Fatić, Milorad Peković, Elsad Zverotić,
      Vladimir Božović, Andrija Delibašić….sve članovi A tima fudbalske
      reprezentacije nikad nisu igrali u CG, niti su se učili fudbalu ođe…

      Bez debelog ulaganja države, a ne lokalnih krimosa i kontraverznih biznismena, zaželjećemo se drugog kola.

  2. uh, i meni je laknulo :-)

  3. Cudi me sto jos nema Ladomira da baci neki komentar i stane u odbranu reprezentacije i njenih uspjeha.

  4. Niko nije pominjao reprezentaciju, o njoj ćemo nekom drugom prilikom. kao što Brko reče ona srećom baš i nema mnogo veze sa domaćim fudbalom.

  5. Fudbalski tim cak i u ovoj nasoj ligi dosta kosta. Ima fudbalera koji dobijaju platu 70kE godisnje u CG ligi (mislim 4-rica) a vise od dvadeset je na nivou 30/tak hiljada.

  6. Odusevljen sam analizom. Obzirom da sam i sam iz svijeta fudbala mogu samo da konstatujem izvanredno poznanvanje stvari. Tekst ovakve sadrzine mogao je napisati samo neko ko uziva u fudbalskoj igri i neko ko zeli dobro crnogorskom fudbalu, za razliku od “uspjesnih sportsko-političkih radnika” koji nedostatak fudbalskog znanja i zdravog sportskog duha pokusavaju nadomjestiti svojim rusilackim gradjevinsko-livadarskim vizionarstvom. Sto bi neki rekli, put do pakla poplocan losim namjerama.

    Svaka cast !!!

  7. fk.kom prva liga prvenstvo pcinje za par dana.

    -sa treninzima poceli prije par dana .

    -liferovali po kratkom postupku sve nize selekcije,

    sruseni svi snovi tih dejecaka nemaju dje upisni rok pri karju koga briga za pojedince , UZAS,

    mi LIBERTARIJANCI CE MO MISLITI I O FUDBALU,

    ajde komentarisite moj tekst utjesite ovu djecu sto su im se sniovi i planovi pokidali zar nije to zalosno /

    nazalost moram zakljuciti da je u TITOVO vrijeme bilo BOLJE za fudbalere ,

    bar su igrali sad nemaju dje.
    nema dovoljno kluboiva pod patronatom velike drzave a nema privatnih klubova,
    odlucimo se sto ce mo dali drzavne opstinske lokalne klubove ili privatne klubove u privatnom vlasnistvu??

    savicevicu ,savicevicu genije nadji savjetnike , a obavezno dovedi trenere iz portugalije jer ovi odje ne mogu dalje od bioca,!!

Odgovori na Enter Poništi odgovor

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.