Od Ante Tomića do plišanog čizburgera

Izmjena repertoara u hrvatskim knjižarama pokazuje, prije svega ostalog, da su vlasnici knjižarskih lanaca, koji su ujedno i vlasnici najvećih izdavačkih kuća, ljudi koji ne vide razliku između knjiga i bilo kojega drugog proizvoda.

izvor: slobodnadalmacija.hr, piše: Miljenko Jergović

Najidiotskije nešto vidio sam nedavno u jednoj, vjerojatno i najuglednijoj zagrebačkoj knjižari: plišani čizburger, veličine jastuka, sve sa zelenom salatom, sirom i kečapom. I dodaci su, naravno, od pliša. Dotična stvar stajala je izložena na mjestu na kojemu su nekoć bivala probrana izdanja domaćih i stranih autora. Ali prije krize i recesije. U međuvremenu je, saznajemo, repertoar knjižare valjalo komercijalizirati, te je na mjesto Paula Austera i Ante Tomića došao plišani čizburger.

To je tipični hrvatski odgovor na izmijenjene uvjete poslovanja. Tako ovdašnji direktori i menadžeri zamišljaju komercijalizaciju asortimana. Pa kako nema dovoljno onih koji bi kupovinom Austera i Tomića zadovoljili megalomanske prohtjeve vlasnika knjižarskih lanaca, ujedno i velikih hrvatskih izdavača, na mjesto ove dvojice pisaca – najvažnijega američkog i najvažnijega hrvatskog prozaista – postavljen je jedan idiotski plišani čizburger.

To se onda zove biznis plan za krizno razdoblje, u kojem postoji samo jedan problemčić: kolike god, iz kapitalističke perspektive, budale bili građani koji posjećuju knjižare, među njima će se teško naći baš takva i tolika budala da kupi džinovski plišani čizburger. U svakom slučaju, neusporedivo je manje onih koji bi kupili plišani čizburger, nego Austera i Tomića.

Tvrdim čak da su brojniji potencijalni kupci svakoga poetskog prvijenca u izdanju Dobrovoljnoga vatrogasnog društva ili mjesne Ribarske zadruge, nego plišanog čizburgera. Osobno, prije bih kupio knjigu stihova Igora Zidića, nego plišani čizburger.

Savršeni biznis

Ideja da će se kriza i recesija prebroditi tako što će se knjižare nanovo pretvoriti u papirnice, prodavnice Lego kockica i puzzle slagalica, suvenirnice, gift shopove i sitničarnice, zacijelo je tragično pogrešna. Ali ona je zavladala Zagrebom i prelila se na ostatak Hrvatske. Najprije su uništene knjižare po velikim šoping centrima, a zatim stradavaju takozvani megastorovi, načinjeni po ugledu na knjižare u europskim metropolama.

Onaj prvi i najveći Profilov megastor, u zagrebačkoj Bogovićevoj ulici, već je pretvoren u neki otužan spoj papirnice i kineskoga dućana, a na kratku, herojsku povijest jedne knjižare, u kojoj je nekada knjige slagao vjerojatno i najveći aktivni hrvatski knjižarDražen Dabić, dok je kupce animirao i programe u knjižari vodio Ivica Prtenjača, prvo pjesničko ime trećemilenijskoga Zagreba, podsjećaju još samo pametne i za knjige zainteresirane prodavačice, koje među svim tim slagalicama i plišanim namirnicama djeluju poput magistra farmacije čija je apoteka najednom pretvorena u gvožđariju, pa im je, nesretnicama, malo neugodno pacijente sa žgaravicom nutkati najnovijim čavlima.

Ali najzanimljivije je, ipak, to da nitko u takozvanoj kulturnoj javnosti, po svim tim udruženjima književnika i inih danguba, niti ne primjećuje kako knjižare u Zagrebu i širom Hrvatske polako prestaju postojati, i da se urušava jedan kulturni sustav, koji je mukotrpno stvaran u posljednjih desetak godina. A taj sustav bio je zasnovan na krhkoj navici da se posjećuju knjižare, jer se u njima mogu naći knjige, među kojima i one što su ih napisali dobri pisci. Uništi li se ta navika, bit će uništeno nešto na čemu počiva svaka živa kultura.

Svijest o razlici između knjige i plišanog čizburgera. Izmjena repertoara u hrvatskim knjižarama pokazuje, prije svega ostalog, da su vlasnici knjižarskih lanaca, koji su ujedno i vlasnici najvećih izdavačkih kuća, ljudi koji ne vide razliku između knjiga i bilo kojega drugog proizvoda. Osobno su se obogatili na proizvodnji udžbenika, tom svojevrsnom legalnom konkubinatu s državom, koji je podrazumijevao i podvođenje nastavnica i nastavnika, da bi im se uvalila najnovija izdanja.

Spojili su izdavanje i prodavanje knjiga, da bi mogli uspostaviti paralelne platne sustave, tj. da bi jedni druge mogli plaćati u naturi, dakle u knjigama, a onima koji u toj razmjeni ne mogu sudjelovati, jer jednostavno nemaju knjižare, mjesecima i godinama ne bi plaćali prodane primjerke, koje su prethodno uzeli “na komisiju”, te bi ih na taj način izgladnjivali, izluđivali i na koncu uništavali… Bolje da vam dalje ne objašnjavam: riječ je o najsavršenijem biznisu na svijetu. Prodajete tuđu robu, dobro na njoj zarađujete, a bogme vam i država pomaže. U tako postavljenom knjižarstvu, možda je i logično da direktori i menadžeri nikad ne razmišljaju o knjigama.

Zovite defektologa

Kada je jednoga dana promet pao, jer su prethodno već prepolovljeni izdavački planovi, budući da su se izdavači, koji su istodobno i knjižari, uplašili da će promet pasti, došli su na red plišani čizburgeri, prodaja “knjiga na kilogram” (pod tim uvredljivim sloganom, Mozaik knjiga u Interšpar samoposlugama na kilogram prodaje knjige Pavla Pavličića, Gorana Tribusona, Julijane Matanović…) i pretvaranje knjižara u igračkarnice.

Kada nakon toga promet ponovo padne, a mora pasti, jer je Paul Auster, kao što smo rekli, komercijalniji od plišanog čizburgera, hrvatski će knjižari, koji su, ponavljam, ujedno i veliki izdavači, zavapiti da im država pomogne. I znate li što je najstrašnije? Država će im pomoći. Opet iz savršeno logičnog i predvidljivog razloga: ni u Ministarstvu kulture ne vide razliku između plišanog čizburgera i Ante Tomića. Netko sa specijalnim znanjima tu bi im razliku trebao objasniti. Neki defektolog, možda.

Advertisements

Comments

  1. Sad bi ovaj članak trbeali komentarisati mi, koji smo kupovali kolekcije Vijesti jer se nježne boje korica savršeno uklapaju u svježe okrečeni zid?

    btw, imate super privjeske od 3€ u Gradskoj Knjižari, odmah pored magneta..

  2. Da se Tolstoja, Shakespeira ili Dostojevskog prodaje na kilogram svi bismo bili odusevljeni i pohitali da ih uzmemo. Mozda s ovim imenima na kilo nesto ne stima…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.