Ratni zločini u Crnoj Gori kao “bezazleni incidenti”

Ponovo oslobađajuća presuda za sve optužene  za ratni zločin u Bukovici kod Pljevalja što je samo još jedna u nizu sramnih presuda crnogorskih sudova koje nastaju nakon farsi zvanih optužnice crnogorskog tužilaštva, koje niti u jednom slučaju ratnog zločina nije pokušalo da utvrdi odgovornost tadašnje i današnje vlasti Crne Gore za te ratne zločine, kao niti da pronađe odgovorne za očigledne pokušaje zataškavanja tih istih zločina.

Slijedi kratki pregled, u posljednjoj godini češće medijski pominjana, ratna zločina iz perioda 1991. – 1999. godine i bilansa rada crnogorskog sudstva i tužilaštva: jed(i)na presuda za ratni zločin u Crnoj Gori je ukinuta odlukom apelacionog suda!, jedno suđenje prekinuto i optuženi oslobođeni zbog nedostatka dokaza!, dva suđenja u toku bez ikakve vidljive želje da se i stvarno privedu kraju i neko (živi) stvarno i osudi.

  • Likvidacija, otmica i progon žitelja Bukovice kod Pljevalja bošnjačke nacionalnosti 1992. i 1993. godine
    • sedam optuženih  za ratni zločin u Bukovici kod Pljevalja oslobođeni usljed nedostatka dokaza!!!
  • Zlostavljanje i mučenje hrvatskih zatvorenika u logoru Morinj 1991 i 1992. godine
    • ukinuta prvostepena presuda kojom su šestorica pripadnika JNA osuđeni na ukupno 16 i po godina zatvora za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika!!!
  • Deportacija više stotina bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine
    • suđenje devetorici bivših funkcionera i službenika MUP-a Crne Gore optuženih za deportacije bosanskih izbjeglica 1992. godine započeto je u novembru 2009. pred specijalnim vijećem Višeg suda u Podgorici. Na optuženičkoj klupi nalaze se – Branko Bujić, Sreten Glendža, Milorad Šljivančanin i Božidar Stojović, a uskoro se očekuje i izručenje Boška Bojovića, Milisava Markovića, Radoja Radunovića i Milorada Ivanovića, koji su uhapšeni 28. oktobra u Beogradu i nalaze se u ekstradicionom pritvoru. Prema dosadašnjem toku suđenja ne bi bilo iznenađujuće da najodgovornijima budu proglašeni Pavle Bulatović kao naredbodavac i Damjan Turković kao izvršilac koji nisu među živima tako da im se ne može suditi!!!
  • Likvidacija izbjeglica sa Kosova u mjestu Kaluđerski laz kod Rožaja 1999. godine
    • za zločine u Kaluđerskom lazu optužena su osmorica bivših pripadnika VJ, a prvooptuženom potpukovniku Predragu Strugaru sudi se u odsustvu. Optuženi su već dvije godine i tri mjeseca u zatvoru. Suđenje se odugovlači, svjedoci se ne pojavljuju. Svjedočio je i predsjednik opštine Rožaje Nusert Kalač (DPS) koji je odlično “sarađivao” sa Strugarom i koji manje više ne zna ništa! General Milorad Obradović je u jednoj izjavi kazao da se ne sjeća najbolje svih pojedinosti slučaja Kaluđerski Laz, ali da je to u suštini bio “bezazlen incident”.    (javniservis.me)

* * * *  * * * *

Sud je obrazložio da  krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva nije moglo da se odnosi na pripadnike crnogorske policije koji su deportovali bosanske izbjeglice jer nisu bili dio sukobljenih strana u ratu u BiH.

izvor: danas.org, 03.oktobar 2011.

Iako je deportacija ili prisilno premještanje bosanskih izbjeglica 1992. godine iz Crne Gore u ratom zahvaćenu BiH Vojsci RS bila nelegalna i protivustavna, Viši sud u Podgorici oslobodio je odgovornosti devetoricu policijskih i bezbjednosnih službenika optuženih za zločin protiv civilnog stanovništva. Ovo je epilog suđenja optuženima za deportaciju 34 civila izbjegla iz rata iz BiH nazad iz Crne Gore u ruke Vojske RS, gdje su likvidirani.

Kako je obrazložila sudija Milenka Žižić, krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva nije moglo da se odnosi na pripadnike crnogorske policije koji su deportovali bosanske izbjeglice jer, kako je rečeno, oni nisu bili dio sukobljenih strana u ratu u Bosni i Hercegovini.

U presudi je, međutim, navedeno da je deportacija, odnosno prisilno premještanje bosanskih izbjeglica bila nelegalna, te da je izvršena na osnovu neustavne i protivzakonite naredbe nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore Pavla Bulatovića. 

*** ***

Oslobođeni optuženi za zločin u Bukovici

izvor: slobodnaevropa.org, 31.12.2010

Svih sedam optuženih  za ratni zločin u Bukovici kod Pljevalja oslobođeni su  danas, u nedostatku dokaza, u bjelopoljskom Višem sudu, objavio je portal Pcnen.

Oslobađajuću presudu izreklo je Specijalno vijeće na čelu sa predsjednikom Šefkijom Đečevićem i naredilo ukidanje pritvora za braću Radmila i Radišu Đukovića, Slobodana Cvetkovića, Đorđija Gogića (svi pripadnici nekadašnje Vojske Jugoslavije po ugovoru), te Slavišu Svrkotu i Radomana Šubarića (pripadnici Ministarstva unurašnjih poslova CG).

Tokom procesa je utvrđeno da su optuženi postupali u skladu sa zakonskim ovlašćenjima koja su tada imali.

U pljevaljskoj Bukovici ‘92. i ‘93. godine osam osoba bošnjačke nacionalnosti  je ubijeno , nekoliko desetina kuća je zapaljeno i opljačkano, a nekoliko stotina Bošnjaka protjerano iz domova.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ukinuta presuda za Morinj

izvor: tanjug.rs, 7. decembar 2010.

Podgorica — Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je prvostepenu presudu za ratni zločin u logoru Morinj, javile su podgoričke “Vijesti”.

Suđenje šestorici pripadnika bivše JNA, optuženih za zlostavljanje i mučenje hrvatskih zatvorenika u logoru Morinj 1991 i 1992. godine, biće ponovljeno u Višem sudu u Podgorici.

To je “Vijestima” potvrdio advokat Novak Ražnjatović, branilac optuženog Zlatka Tarlea.

Specijalno Veće Višeg suda u Podgorici, kome je predsedavala sudija Milenka Žižić, u maju ove godine izreklo je prvostepenu presudu kojom su šestorica pripadnika JNA osuđeni na ukupno 16 i po godina zatvora za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

U obrazloženju presude je navedeno da je “nedvosmisleno utvrđeno, analizom svih dokaza, da su optuženi počinili ratni zločin protiv ratnih zarobljenika“.

Mlađen Govedarica osuđen je na dve godine, Tarle na godinu i po, Ivo Gonjić na dve i po, Špiro Lučić na tri i po, Boro Gligić na tri i Ivo Menzalin na četiri godine zatvora, zbog krivičnog dela ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u Sabirnom centru Morinj.

Oni su, kako je navedeno u optužnici, naređivali i mučili nečovečno postupali i nanosili velike patnje ratnim zarobljenicima i civilima koji su dovođeni s dubrovačkog ratišta.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Golub golubu oči ne vadi (očekuje se izručenje četvorice policajaca okrivljenih za deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica u maju 1992.)

izvor: monitor.co.me, 5. novembar 2010.

Sigurna srpska kuća naglo je prošlog vikenda prestala da postoji za četvoricu policajaca okrivljenih za deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica u maju 1992. Na osnovu Sporazuma o izručivanju vlastitih državljana između Crne Gore i Srbije u Beogradu su uhapšeni Boško Bojović, bivši šef SDB-a Crne Gore, Milisav Mića Marković pomoćnik ministra policije, Milorad Ivanović, bivši načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom i Radoje Radunović, bivši načelnik sektora za poslove bezbjednosti SDB u Herceg Novom.

Beogradske Večernje novosti objavile su da je Milisav Marković samo nekoliko dana prije nego što je policija započela akciju hapšenja po potjernici Crne Gore pokušao da se ubije. Poslije neuspjelog trovanja, njegovo zdravstveno stanje ljekari ocjenjuju kao stabilno.

Ne zna se kad bi optuženi mogli biti izručeni. Advokati prigovaraju da je ,,noćni” sporazum o izručenju pravno faličan, da ga treba ratifikovati u parlamentu potvrdio je i ministar pravde Miraš Radović. On očekuje da bi sporazum mogao biti ratifikovan do kraja godine, premda ,,Skupština ima svoj kalendar aktivnosti”, pa se, izgleda, ne bi zakleo. Različita su i tumačenja pravne situacije u kojoj se polovina optuženih koji su do tada bili u bjekstvu pojavljuju na suđenju – neki kažu da proces mora ispočetka, neki da se može nastaviti. Zahtjev za ekstradiciju država treba da podnese u roku od 18, najduže 40 dana, od dana hapšenja osobe sa Interpolove potjernice.

Istraga o deportacijama počela je u februaru 2006, suđenje traje od novembra prošle godine. Dosad su na optuženičkoj klupi sjedjela četvorica nižih policijskih djelatnika. Malo je vjerovatno da će, ako prvi čovjek tajne i prvi čovjek javne policije iz vremena deportacija budu u zatvoru u Spužu, suđenje ići istim tokom kao i dok su ga posmatrali sa bezbijedne udaljenosti. Spektakularan obrt, međutim, teško se može očekivati. Dok je Mila i Momira.

Boško Bojović, a prema nekim informacijama i Marković, tražili su da budu oslobođeni čuvanja državne tajne. Niko još ne zna kakvim tajnama raspolažu, niti oni, niti bivši predsjednik Predsjedništva Crne Gore Momir Bulatović. Potpredsjednik Vlade Svetozar Marović kazao je da će Vlada skinuti oznaku tajnosti sa svih dokumenata u vezi sa deportacijom i potvrdio da u Vladi, Upravi policije i Agenciji za nacionalnu bezbjednost postoji takva dokumentacija.

Neki svjedoci su tokom procesa kao važne dokumente pominjali dnevne biltene kojima radni dan počinje policijskim šefovima, ali i najvišim političarima u državi. U njima piše ko je sve i zašto prethodnog dana uhapšen, moralo je pisati i kad su hapšene izbjeglice. Ima li u Crnoj Gori, međutim, sudije, koji neće uvažiti, recimo, svjedočenje Mila Đukanovića da mu se baš tih dana dnevni izvještaji nijesu čitali. Zbog bioritma, na primjer.

Ma koji dokument da se sad pojavi, teško da kod važećeg rasporeda optuženih, svjedoka i osoba koje su tek saslušane u istrazi, može donijeti preokret koji bi suđenje za deportaciju učinio uvjerljivim. Smjernice se već znaju. Ako Momir Bulatović tvrdi da za deportacije nije znao, te da ih je, čim je saznao, skupa sa Đukanovićem, zaustavio, nije logično da će se pojaviti sa dokumentima koji će pokazati suprotno.

Cijela se fama, tokom istrage i suđenja, napravila oko ,,depeše” sa potpisom Pavla Bulatovića koja je bila osnov za hapšenja i deportaciju. U moru pitanja – ima li je, nema li je, šta je pisalo, ko je za nu znao, a ko nije – gubi se najvažnije: depeša je bila prirodna. Oslobađali smo Dubrovnik, jeli volove po Palama, zauvijek se razgraničavali sa Hrvatima, naravno da smo bili spremni da ,,balije” pošaljemo srpskoj braći.

Priča o depešama i službenim tajnama, kao i povremena koškanja između svjedoka i optuženih, prema svemu što se dosad vidjelo, služe tek za podsjećanje uključenih da ne bi bilo lijepo narušiti staro dobro pravilo da vrana vrani oči ne vadi. Zajedno su vladali, zajedno gradili karijere, zajedno deportovali.

U vrijeme deportacija Momir Bulatović je, dakle, bio predsjednik Predsjedništva. Morao je znati za deportacije. Tokom istrage tvrdio je da je riječ o ,,tragičnoj grešci”. Snagom autoriteta je, kako je objasnio naložio predsjedniku Vlade Milu Đukanoviću da se hapšenja izbjeglica zaustave. ,,Pitao sam ga da li zna nešto o tome ko je naredio i on mi je odgovorio da ne zna, ali da je čuo da se to događa”. Bulatović je svjedok.

Predsjednik Vlade, u vrijeme deportacija i danas, Milo Đukanović neće biti deranžiran kako bi svjedočio. Iskaz u istrazi dao je po specijalnom postupku, jedne subote, tajno, iza leđa branilaca okrivljenih. Upućeni su tvrdili da je došao, ispričao šta je imao i otišao – istražni sudija Radomir Ivanović nije imao pitanja. Đukanović je, kako je objasnio, za deportacije saznao na sastanku sa Momirom Bulatovićem i šefom parlamenta Ristom Vukčevićem. “Mislim da je sastanak sazvan na predlog Bulatovića, a da je tražio Vukčević, koji je, valjda, o svemu dobio informacije od potpredsjednika Skupštine Asima Dizdarevića”.

Đukanović smatra da se radilo o nesnalaženju grupe ljudi koji su bili na visokim i odgovornim dužnostima u Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore. ,,Ako su pojedinci iz MUP-a smatrali da, ako eventualno imaju saglasnost ministra, to znači i saglasnost Vlade, to je njihov problem”, ocijenio je. Ako predsjednik Vlade nije znao šta mu radi ministar, takođe bi morao biti njegov problem ali, ne u Crnoj Gori.

Nedodirljiv, premijer nije zaboravio da se pokaže velikodušnim: ,,Duboko sam uvjeren da sva lica navedena u zahtjevu za sprovođenje istrage, pa i ona koja su učestvovala u ovoj akciji, nijesu ništa učinila sa predumišljajem i da uopšte nijesu znali, niti su mogli znati da će se deportovanima, pogotovo muslimanske nacionalnosti, jer koliko znam, većinom su stradali, desiti ono što im se nažalost desilo, nakon što su isporučeni BIH i Republici Srpskoj. U ovo sam apsolutno uvjeren”. Na osnovu čega je sud ocijenio da je Bulatović interesantan svjedok , a Đukanović ne – ne zna se.

Jedan od tvoraca Crne Gore koja je mogla da proizvede deportaciju, Svetozar Marović, onda član Predsjedništva, u istrazi je svjedočio na pola lista papira. Nije ni svjedok.

Skoro je zaboravljeno, da je Zoran Žižić bio potpredsjednik vlade Crne Gore za unutrašnju politiku, direktno nadležan za kontrolu rada MUP-a. Niko ga ne pita zna li išta o deportacijama, a u principu pričljivi Žižić, na tu temu ćuti ko zaliven.

Ministar policije u vrijeme deportacija bio je Pavle Bulatović. Ubijen je u februaru 2000. u Beogradu. Njegov zamjenik, kasnije nasljednik Nikola Pejaković, u iskazu koji je 2008. dao sudiji Okružnog suda u Beogradu tvrdi da njegovo saznanje o deportacijama, potiče iz vremena kada je „neko od opozicionih poslanika, kroz institut poslaničkog pitanja, tražio objašnjenje u Skupštini Crne Gore”. Policijski i državni vrh, prema njegovom svjedočenju, nijesu izdali naredbu da se izbjeglice hapse, a načelnici centara bezbijednosti nijesu imali ,,pravni kapacitet” da sami donesu takvu odluku. Pejaković ima status svjedoka, reklo bi se omiljenog.

Ni bivši šef državne bezbijednosti Boško Bojović u istrazi nije znao da objasni ko je naredio deportraciju. On je tri godine nakon deportacije prešao u SDB Srbije. Bivši pomoćnik crnogorskog ministra policije za javnu bezbjednost Milisav Mića Marković postao je najprije zamjenik jugoslovenskog ministra policije, zatim je i on prešao u srpski MUP. Njih dvojica imaju najviši rang među optuženima.

Milorad Ivanović je bio načelnik Centra bezbjednosti Herceg Novi. U maju 2000., kao sudija Višeg suda u Podgorici za radio Free Montenegro je rekao da ne bi bilo ,,ni korektno ni ukusno da o deportaciji daje komentare”, da ,,odavno radi druge poslove”, te da ,,postoje odgovarajući tragovi o kojima se ne bi izjašnjavao”. Kao optuženi, Ivanović tvrdi da je ,,opštepoznato i laiku jasno da se radilo o mjeri naređenoj u vrhu crnogorske vlasti, koja je samo policijski provedena od strane tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i njegovih najbližih saradnika”. Brani se tvrdnjom da u vrijeme deportacija nije bio u Herceg Novom. Kad je počinjalo suđenje, novine su pisale da nije lako u Višem sudu sastaviti vijeće, jer sudije nerado pristaju da sude bivšem kolegi.

Pomoćnik načelnika Centra bezbjednosti u Herceg Novom u vrijeme deportacije bosanskih izbjeglica bio je Damjan Turković. Na lokalnom radiju u tom gradu krajem maja 1992. obrazlagao je kako su po naređenju iz Republike Srpske dotad ,,sakupili” 92 muškarca od kojih 42 Muslimana. Nakon Herceg Novog, službovao je u rodnom Plavu. Prije nego što je umro, bio je vlasnik lokalne televizije u Beranama.

Vladimir Šušović bio je Vrhovni državni tužilac Crne Gore. Nije pokrenuo istragu povodom nezakonitog hapšenja i deportovanja izbjeglica. Momir Bulatović tvrdi da je državni vrh zahtijevao od tužioca da ispita sve u vezi sa policijskom aktivnošću, vezano za osobe iz BiH i njihovo privođenje i predavanje organima u BiH. ,,Državni tužilac je sproveo te aktivnosti i njegov stav je bio da tu nije urađeno ništa što bi konstituisalo krivičnu odgovornost bilo kojeg radnika Ministarstva Uprave policije”.

Ako ništa sigurno je – bilo koja vrsta povezanosti sa deportacijom nikom nikad u Crnoj Gori nije bila prepreka za karijeru. Jedini čovjek koji je izašao iz sistema, prinuđen jedino sopstvenom savješću, zove se Slobodan Pejović. Sistem mu se sveti pritiscima, pokušajima da od svjedoka napravi saučesnika u zločinu.

Prema svemu što se dosad čulo u čitavom postupku traženja odgovornih za slanje izbjeglica u sigurnu smrt, nikakvo iznenađenje ne bi bilo da najodgovornijima budu proglašeni Pavle Bulatović kao naredbodavac i Damjan Turković kao izvršilac. Budući da njima može suditi još jedino sveti Petar. Možda još neko ko se nekome zamjerio, a nije previše opasan. Sigurno je: u ovoj turi glavni krivci ostaće nekažnjeni. Kod nas i vrane mogu postati golubovi.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

U procesu protiv optuženih za ratni zločin u Kaluđerskom lazu svjedočio predsjednik Opštine Rožaje Nusret Kalač

izvor: pobjeda.co.me, 25. septembar 2010. godine

Strugar se žalio da ne može da obuzda neke vojnike

Bijelo Polje – Predsjednik Opštine Rožaje Nusret Kalač juče je svjedočio u Višem sudu u Bijelom Polju u procesu protiv optuženih za ratni zločin u Kaluđerskom lazu 1999. godine.

Kalač je ispričao da je sa komandantom vojne jedinice, koja je u to vrijeme operisala na području rožajske opštine Predragom Strugarom, prvooptuženim u ovom procesu, imao više sastanaka po službenoj dužnosti. Analizirali su bezbjednosnu situacija i tražili način kako da se zaštiti stanovništvo i spriječe sukobi na etničkoj osnovi.

Kalač je naglasio da je Strugar bio korektan i da se žalio da ne može da obuzda ispade pojedinih vojnika.

Ispričao je da je vojska pucala u gradu bez povoda i da je to izazivalo strah i uznemirenost građana.

U Višem sudu u Bijelom Polju sudi se bivšim pripadnicima Vojske Jugoslavije Predragu Strugaru, Momčilu Barjaktaroviću, Petru Labudoviću, Acu Kneževiću, Miru Bojoviću, Radomiru Đuraškoviću, Boru Novoviću i Borislavu Radniću.

Optužnica ih tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, počinjen na području rožajske opštine tokom oružanih sukoba na Kosovu 1999. godine. Kolone izbjeglica tada su pokušavale da se domognu Crne Gore, a na našoj teritoriji ubijena su 23 albanska civila, među kojima je bilo žena, djece i staraca.

Krivičnim vijećem predsjedava sudija Drago Konatar, a sljedeće ročište zakazano je za 7. oktobar.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ubijali su nas, ali smo glasali jer se pronijelo da je Milo dobar čovjek

izvor: vijesti.co.me, 06.01.2011.

Predstavnici prognanih Bukovičana priznali su da su organizovano dolazili u Crnu Goru na svako glasanje, u organizaciji DPS-a, i da su očekivali da im vlast obezbijedi pravdu i uslove za povratak. Na glasanje su išli organizovano iz Sarajeva, a novac za putovanja, kako tvrde, obezbjeđivan je u Pljevljima.
„Mi smo organizovano išli svi, iako je (Milo) Đukanović bio na vlasti kada su nas ubijali. Ali poslije se pronijelo da je to mirotvorac i dobar čovjek, ovako i onako, pa su svi koji su imali pravo glasa organizovano dolazili na te izbore. To se organizovalo u Sarajevu, a iz Pljevalja su plaćali karte“, tvrdi Bukovičanin Šaban Rizvanović, koji sada živi u Sarajevu.

Komentarišući optužbe predsjednika Pokreta za promjene (PzP) Nebojše Medojevića da su pljevaljski Muslimani za novac amnestirali bivše progonitelje, Rizvanović tvrdi da na glasanje nije dolazio da bi opraštao zločine, već što se nadao da će se jednog dana vratiti kući.
Na pitanje ko je iz Pljevalja plaćao predizborna putovanja prognanima, Rizvanović za “Vijesti” kaže: „Ja to ne znam. To je Đukanovićeva stranka plaćala, ne znam ko bi drugi. Znam samo da su nam stranke plaćale putne troškove“.

Bukovičanin, koji je prije 16 godina morao da napusti Bukovicu, tvrdi da sada sve manje vjeruje u pravdu. Kaže da i danas trpi posljedice noćne posjete rezervista iz Pljevalja, koji su ga optužili da je nosio hranu „zelenim beretkama“. Rezervisti, među kojima je prepoznao i nekadašnje komšije, izveli su ga ispred kuće i pretukli kundacima. Za to vrijeme u kući su tukli njegovu suprugu.
Da Rizvanovići nijesu jedini Bukovičani koji su nakon strahota iz 1993. godine kasnije redovno dolazili da glasaju u rodni kraj, potvrdio je i predsjednik Udruženja prognanih Bukovičana Jakub Durgut. On smatra da Bukovičani to rade iz straha, ali i dobrovoljnog zaborava.
„Bošnjaci su se praktično saživjeli sa zločinom koji je nad njima počinjen, tako da im to nije neobično. Ja na ta organizovana glasanja gledam kao na nadu tih ljudi da će se doći do neke pravde. Međutim, pravde u Crnoj Gori za Bošnjake nema. Po mom mišljenju Bošnjaci su, nažalost, narod pretplaćen za masovne grobnice“, smatra on.

Durgut ističe da je putovanja na glasanje organizovala vladajuća partija: „Sve je to u režiji DPS-a, koji je odgovoran za progon tih ljudi. To organizuje vladajuća garnitura koja je od 90-ih na vlasti. U njihovoj režiji su i događaji u Bukovici, kasnija glasanja i sve moguće“.
Prema podacima Udruženja prognanih Bukovičana za tri godine u pljevaljskom selu je ubijeno šest osoba, 11 je oteto, a 70 su žrtve fizičke torture. Za tri ratne godine, između ostalog, zapaljena je džamija i najmanje osam kuća, a 90 porodica, sa oko 270 članova je protjerano, dok su domaćinstva opljačkana.

Nakon oslobađajuće presude za sedmoricu bivših vojnika i policajaca, osumnjičenih za zločine u Bukovici, Durgut tvrdi da od crnogorskog sudstva nije očekivao pravdu. Kaže da je znao da će optuženi biti oslobođeni, kada je za sudiju određen Šefkija Đešević: „Ovaj proces je trebalo da vodi Srbin ili Crnogorac. Čim sam vidio da je određeno da sudija bude Musliman, znao sam da od toga nema ništa. To je neki naš usud“.
Rizvanović smatra da je Osnovni sud u Bijelom Polju oslobodio bivše rezerviste da bi se zaustavio povratak Bošnjaka u Bukovicu. Podsjećajući da su u tom pljevaljskom selu obnovljene porušene kuće, Šabanović tvrdi da se tome malo ko radovao: „To je sve organizovano da se mi ne bismo vratili. Tamo je pravljeno 30 kuća, a već tri kuće su obijene. Odnešene su brave, vrata i sve samo da se Bošnjaci tamo ne bi vratili“.

Bilo je zločina i prije Bukovice

Na pitanje kako se osjeća, kada nakon skoro deceniju, u Pljevljima sretne ljude koji su za vrijeme rata naoružani krstarili gradom, Durgut kaže da to nije ništa novo.
Prema tvrdnjama poslanika Nove srpske demokratije (Nova) Novice Stanića kroz Pljevlja je naoružan šetao i aktuelni gradonačelnik Filip Vuković. Stanić je Vukovića ranije optužio da je tokom rata kao vikend ratnik odlazio u osvajanje Goražda. Durgut ističe da ubijanja i pljačke iz 90-ih nijesu jedine, podsjećajući da su se tokom Drugog svjetskog rata u okolini Pljevalja događali strašni zločini za koje niko nije odgovarao.
„I 1943. godine u pljevaljskom kraju preko 1.000 ljudi je pobijeno i niko od njih nije bio ni sahranjen. Leševe su im raznijele zvjeri i niko to ne pominje, niti je tim ljudima napravljeno spomen-obilježje. O tome se praktično i ne govori. Kada to znate, događaji iz 90-ih su beznačajni u odnosu na te strahote. Ako ratni zločin ne zastarijeva, onda izvolite riješite sve zločine koji su se ovdje događali u kontinuitetu“, ističe Dugrut

Dam ti pare i završena priča

Zbog patnji koje su preživjeli, Viši sud u Podgorici odredio je Rizvanovićima odštetu od 20.000 eura, koju ni danas nijesu dobili. Na pitanje zašto je prihvatio novac za patnje koje je pretrpio u Bukovici, Rizvanović konstatuje da je život težak.
„Ja živim od 140 eura penzije, i čovjek sam bolestan i ubijen. Ne mogu od toga ni ljekove da kupim, a kamoli da se izdržavam. Svako bi volio da nešto dobije, nego da ne dobije ništa“, kaže Rizvanović.
Za razliku od njega, Durgut smatra da isplatom odštete žrtvama, država pokušava da zaboravi mračnu prošlost: „Davanje odštete žrtvama, da niko ne bi bio kriv, mi liči na današnju Crnu Goru. Dam ti pare i završena priča – to je pravda na crnogorski način“.
Sad ispada da su se ljudi sami ubijali, a džamije i kuće same sebe zapalile
Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić izrazio je sinoć nezadovoljstvo zbog odluke Specijalnog vijeća sudije Šefkije Đeševića u Višem sudu u Bijelom Polju da oslobodi od optužbe za zločine u Bukovici bivše pripadnike Vojske Jugoslavije.
On je, dovodeći u pitanje povjerenje u sudske organe, kazao da nema ništa protiv pojedinaca koje je obuhvatila optužnica, ali da je problematična krajnja odluka po kojoj krivaca nema.
“Izgleda da se u Bukovici ništa nije desilo, da je sve bilo u redu. U najmanju ruku, da nije tužno, bilo bi smiješno. Ispostavlja se da su tamo vjerski objekti sami sebe zapalili i da su se sami od sebe srušili. Ispada da su ljudi napustili svoja ognjišta zato što nijesu željeli da žive na tom području jer im se njihove kuće nijesu sviđale i da im je tuđina bolja od sopstvenog ognjišta. Ispada da su se ljudi ubijali nakon što su izlazili iz policijskih stanica zato što im je tamo bilo dobro”, kazao je Fejzić “Vijestima”.
On je zapitao i šta Direkcija za javne radove sada u etnički očišćenom području obnavlja “kada se tamo ništa nije desilo”.
“Zašto se radilo bilo šta kad krivaca nema i očigledno tamo niko ništa ružno nije učinio. Sve ovo dovodi u pitanje povjerenje u sudske organe Crne Gore”.
Fejzić je sinoć reagovao zbog odluke da se oslobode bivši pripadnici Vojske Jugoslavije koji su se teretili da su u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, kršeći pravila međunarodnog prava, tokom 1992. i 1993. godine, prema civilnom stanovništvu na području Mjesne zajednice Bukovica, u okviru šireg i sistematskog napada protiv civilnog stanovništva bošnjačko-muslimanske nacionalnosti, nehumano postupali prema građanima te nacionalnosti.
T. P.

Advertisements

Comments

  1. Ovo je samo dio oslobadjanja. Djurisic oslobodjen Montenegro airlines, oslobodjen onaj kako se zove Sucur iz suma, oslobodjen kurta oslobodjen murta, osudjen samo masinovodja za smrt onolikog mnostva na Bioce, ovamo dva kineza za pranje para, onaj arbanas za korupciju te je milicajcu ponudio 20 evra itd itd.

  2. ujedinjena Hipokrizija i Javašluk says:

    NNNNNNNNNNNepotizzzzzzaaaaaammmmmm

  3. -Svo procesuiranje zločina počinjeni 90-tih godina vode pravo na vrh nekažnjenje i nelustrirane vlasti.
    -Svi tadašnji zločini su imali aktivnu, ili bar prećutnu podršku većinske Crne Gore.
    -Sistem vrijednosti nije promijenjen, promijenjena je samo verbalna retorika.
    -Iz navedenih razloga, kako vrhu vlasti tako većinskoj Crnoj Gori veoma odgovara da se navedeni zločini ne procesuiraju do kraja tj. da se isti zaborave.
    -Kako vlast, tako dio takozvane opozicije falsifikuje i smišljeno krivo interpretira navedene dogadjaje i zločine; izmišlja, krivotvori, pravda ih, podmeće – “braneći nacionalne interese”, smišljeno laže – narodski govoreći. Većinska Crna Gora vidi tu laž, zna da je laž, podržavu tu laž.
    -Većina političkih predstavnika žrtava zločina igraju istu igru; ne odgovara im procesuiranje i rasvetljavanje nalogodavaca, inspiratora i pokrovitelja zločina, jer bi tako nešto ugrozilo njihovo političke partnere i pokrovitelje. One sa kojima “dijele” vlast i koji im omogućavaju sitne privilegije u sistemu raspodijele vlasti i prije svega materijalne dobiti koje proističu iz takve raspodjele.
    U takvoj situaciji, očekivatui da se rasvjetle zločini 90-tih na sveobuhvatan i pravedan način, da se procesuiraju izvršitelji ali prije svega nalogodavci – prosto je nerealno, nemoguća misija. Jer to ne odgovora nikome, osim manjini koja je bila neposredna žrtva zločina, i drugoj manjini koja je i tada osudjivala te i sve druge zločine. Obije te manjine u zbiru, su i dalje velika manjina u Crnoj Gori.

    • Milovan Vukov Jankovic says:

      Jos sad kad Milic podrzi DPS,
      oni su zajednicki sklanjali kosture po ORMARA,
      a PRVA LJUBAV ZABORAVA NEMA,
      to je bio ZAJEDNICKI BRAK SLOBOVIH DEMOKRATA,
      kad se oni udruze, sto se tice ZLOCINA prema braci Muslimanima i Bosnjacima, to ce PRASINA POKRIT,
      jer se predstavnici tih naroda dice, grle i ljube sa DANASNJIM MOCNICIMA, toliko ih vole, da je mene STID, da to gledam, kako su brzo DOZIVJELI AMNEZIJU I ZABORAVILI SVOJE BLIZNJE.

      Ali kazu u POLITICI SU SAMO INTERESI VJECNI,
      a kod nas LICNI NAJPRECI.

  4. biljana koprivica says:

    Istina je uvijek tako jednostavna i tako tuzna…,ali izreci istinu tako jednostavno i tako hrabro,uvijek je:MOCNO!

  5. Jedna rijec: sramota.

  6. perfect stranger says:

    Ужасне су ово ствари. Од свих ових наведених примјера бешчашћа из ратних година, на мене нарочито мучан утисак оставља депортација босанско-херцеговачких избјеглица. Ловити несрећне људе који су бар на тренутак помислили да су се спасли ратних ужаса, и предавати их сигурној смрти… То подсјећа на лов на Јевреје у Трећем Рајху и њихов транспорт ка концентрационим логорима. И за тако нешто нико да не одговара? Постоји ли дно бунара бешчашћа које није дотакао овај диктаторски режим?

    • ‘Постоји ли дно бунара бешчашћа које није дотакао овај диктаторски режим?’

      E kad ti kažeš to stvarno ima ‘težinu’.

      • Imate li Vi g. Tajovicu pozitivno ili negativno misljenje o crnogorskom sudstvu i ovim oslobadjajucim presudama kojih bi se svaki i najmanje pravdi sklon covjek trebao stidjeti, a da ne govorimo o humanosti koja je izgleda u vasim krugovima kojim pripadate(cijenim prema vasim komentarima) potpuno nepoznata stvar.

      • Г-ђице Тамара, ја имам мишљење, а то је најважније, многи немају ни толико, само неразумно и неупућено тлапарање. Свакако, оно је и компетентно, а како би другачије од Тајовића било али бојим се недовољно за хард-кор стил који ви његујете.

        Но, не брините се, није овај блог цио свијет, нити скупштина, износимо ми размишљања и другдје и не узимајте све за озбиљно, још сте ненавикли на то да су на веб беспућима углавном вриједности помјерене и увијек се покаже различито од онога шта се мисли…

      • Za mene je g. Tajovicu, ova sramotna oslobadjajuca presuda za ratni zlocin nad muslimanima, apsurd crnogorskog sudstva i kao sto mi je neshvatljivo i neprihvatljivo da pocinioci zlocina nece biti kaznjeni, tako mi je neshvatljivo da postoje ljudi, medju kojima ste mozda i vi, koji niti jednom rijecju ne osudjuju taj zlocin.
        Ako sam od vas dobila ocjenu da imam hardcore stil, zato sto sam vam zgrozena sudskom presudom u korist zlocina, postavila pitanje koje je vase misljenje o tom zlocinu, (ne dobivsi odgovor),onda bih ja vama za vasu leggerrezu kojom prelazite preko ove monstruozne sudske presude, mogla bez griznje savijesti reci, da ste covjek bez stila.

    • Plannco Wallach S. says:

      kako je bilo onima koji nijesu imali kud da utechu, nego su nemocni i nebranjeni chekali naoruzane velikosrpske koljache da ih pokolju…

  7. Milovan Vukov Jankovic says:

    Prvo treba sudit AKADEMICIMA; KNJIZEVNICIMA; NOVINARIMA I Dr-ovima; Mr-ovima i Sh-arovima,
    i svima koji su iz glave sijali SVJESNO MRZNJU,
    IDEOLOZIMA ; PRAVOSLAVLJU NARODNOM VESELJU I NAZIJONALISTIMA,
    na kraju fizichkim radnicima i ovima chija pamet je u PENDREKU I GRANATAMA.

    DEPONIJU CRNOGORSKOG LJUDSKOGA SMECA U OBLIKU PIRAMIDE,
    TREBA BAGEROM CHISTIT OD VRHA,
    PRVO ONE KOJI SU POSJECIVALI SVOJE BLIZNJE PO DUBROVACHKOM RATISHTU I LILI KROKODILSKE SUZE ZA UGROZENO SRPSTVO.

    One koji su dijelili NJEGOSHEVU NAGRADU za rushenje mavzoleja na LOVCEN, i nagradjivali KARADZICA za pjesnichko umijece.

  8. Mileva zastaje za trenutak sa kucanjem:
    – Ali Alberte, ovo su potpuno ista ispitna pitanja koja si zadao studentima i prošle godine.
    – Tačno. Ali promenio sam odgovore.

    Bern, 1905.

  9. biljana koprivica says:

    @Krleza,ko je “ovdje” EINSTEIN?!

  10. biljana koprivica says:

    @Krleza,
    hvala dome!

  11. “Zipp, on 4. Januar 2011. at 11:09 am said:

    -Svi tadašnji zločini su imali aktivnu, ili bar prećutnu podršku većinske Crne Gore.”

    na osnovu čega si ovo zaključio? kojih činjenica? ja ne mislim da je to istina.

    • Iako ne volim da polemišem sa tobom, evo da ti odgovorim.
      Zaključio sam to na osnovu ličnog iskustva, kao neposredan svjedok i učesnik dogadjaja. Kao pripadnikom manjine u nacionalnom smislu, i kao pripadnikom manjine u vrijedonosnom i političkom smislu.
      Samo jedan, konkretan primjer:
      U vrijeme agresije ne Dubrovnik, 95 % radnika u firmi u kojoj radim je prestalo da me pozdravlja makar. Da ne pišem što je većina njih govorila da mi treba uraditi(ubiti, protjerati, zapaliti kuću…).
      Razlog? Otvoreno sam stao protiv tog suludog rata i odbijao pozive za mobilizaciju.
      95%?
      Od 165 radnika (oko polovine je sa završenom visokom stručnom spremom), njih 6 ili 7 samo, je nastavilo da me pozdravlja sa “dobar dan” kada se sretnemo, a samo njih troje je nastavilo da se normalno druži i komunucira samnom.

  12. biljana koprivica says:

    Zipp-e,mali prilog za “troje ljudi”:Evo i na ovom mjestu,dje se okupljaju slobodoumni,sedam je,od nekoliko desetina,koji su se uopste javili,povodom ove teme.I ovdje je ,odprilike,troje.I u to troje spadam i ja.Pa kad nas,odavde,zbrojis sa onih troje sa posla,dobijes:zanemarljivo.A ovo “vecinska Crna Gora”,voljela bih ,da mi neko precizno objasni sta to znaci.I odmah cu,da ne bude zabune,objasniti kako ja dozivljavam “vecinska CG”:ROBLJE!Ali,PROZIVAJ!To jedino ima smisla,a i efekta!

  13. Nijedan ratni zločin ne mogu procesuirati oni koji su taj zločin kreiralii na ovaj ili onaj način, podstrekavali ga.
    Nijedno ubistvo sa političkom pozadinom(Duško Jovanović), ili ubistva koja su uradjena nad ljuudima koji su bili umiješani u “državne pooslove” (Baja Sekulić, Beli Raspopović, Žugić…) neće biti razriješeno dok su na vlasti oni kojima rasvetljavanje tih ubistava ne odgovara. To naravno važi i za inspektora Šćekića, ali sam njega morao odvojiti od gore navedenih.
    To je sva filozofija, svi veljovići, medenice, čarapićke…

    • molim vas gospon zipp rekla je mjedenica da nijesi/smo kompetentni;) da komentarisemo rad sudova, a pitam se je li milo bio kompetentan da komentarise vlad svoje vlade godine 1991. i ako jeste dje je stekao taj kredibilitet i kompetenciju? O vesni neću niti slova.

  14. Ja sam za to da se na ovu pricu konacno stavi tacka.

    Istina je da se dogodio strasan zlocin na ovom prostoru, a neke detalje koje niko ne zna mogao bih pisati sad i da svi citaju, kao i da pomenem aktere koji su danas u vlasti, dok drugi divno zive od pljacke koju su unovcili tih godina.

    Ako je jedan posten covjek koji se zove Slobodan Pejovic zalozio svoj zivot, rizikujuci svaki dan svoju porodicu, se borio i bori za dokazivanje istine, a Bosnjaci nad kojima je teror izvodjen su zaboravili sve za koverat Djukanovicevih eura, onda bolje nisu ni zasluzili. Za pare su prodali svo svoje dostojanstvo i ljudskost.

    Tacka na ovaj proces.Konacno.

  15. Stavi ti tacku na svoju pamet kao sto si stavio i podji sa Milom u Grand, a mi koji u ovoj dryavi stradamoi dvadeset godina nikada necemo presttati da vam savjest bar ovako uynemiravamo!

    • Ako mislis da ce zlocincima savjest biti uznemirena, onda se grdno varas. Onaj ko je proganjao, terorisao i deportovao ce opet to uraditi ukoliko mu se ukaze prilika.

      Ovim komentarom gore (koji nisi shvatio, vidim) sam skrenuo paznju na nesto drugo.

      Svi oni koji su mogli da svjedoce na sudu povodom zlocina u Bukovici su kontaktirani tajno sirom regiona i Evrope, podjeljene su im PARE samo da se slucaj zataska.

      I svi su uzeli te prljave pare, javna je tajna. Prodali su za te pare sve muke, sva ponizenja, sva protjerivanja, a i one koji su ubijeni tokom etnickog ciscenja Bukovice.

      I dan danas cute. Ako ih pitas zasto cute, samo ce lazno prevrnuti ocima i reci da je pravda nedostizna.
      Naravno da je nedostizna kad prodali svoje prljave duse istim zlocincima koji su ih prognali.

  16. Mr Goran Stosic dipl.ing. says:

    Odbornica DS iz Vranja Valerija Risteski krila je u svojoj kuci ratnog zlocinca Predraga Strugara optuzenog za genocid u vremenu dok se on nalazio na medjunarodnoj policijskoj poternici. Desio se cirkus da BIA i Policija po nalogu Borisa Tadica zastite odbornicu Valeriju Risteski umesto da je kazne kao jatake npr. Ratka Mladica.
    Mr Goran Stosic dipl.ing.
    Kneza Milosa43
    17500Vranje

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.