DUM DUM

piše: Vladimir M. Vukićević

Poslije betoniranja svoje mafijaške vlasti na oktobarskim izborima 2002. godine, te povratka na funkciju ’’premijera’’, Đukanović je nastavio svoju ustaljenu prevarantsku igru. On u Crnoj govori o Nezavisnoj, čauš Marović u Beogradu sa pozicije šefa SCG obilazi evropske metropole i svojim mutavim glasom poje o ’’evropskoj perspektivi zajedničke države’’.

Referendum za mafijašku Crnu zakazan je za 21. maj. 2006. godine.

Dio opozicije koji je zastupao ideju zajedničke države je pristao na uslove Mafije, po ko zna koji put izlazeći na mafijaški teren i njena pravila. Liberalni savez Crne Gore i Slavko Perović odbili su učešće u Đukanovićevoj kampanji, u finalu njegovog paklenog nauma, konačnog uništenja Crne, miniranja poslednjih duhovnih ostataka nalik onom u Afghanistanu 2001. godine kada su talibani spalili sve budističke knjige i topovima srušili Buddhine spomenike. Odsustvo Slavka Perovića i njegovih liberala je još jedna Pobuna, jasna Opomena da je završni čin prevare odavno pročitan. Kao i sve svoje prethodne kampanje, zlikovačka DPSDP ruka je na isti način vodila i ovu igru. Vladimir svakodnevno posmatra njene čuvene aktiviste, poseban ljudski supstrat, pre-paid ili šticung Crnogorce, sa lažnim barjakom i novcem u rukama, lažnim grbom na čelu i lažnom himnom na usnama. Gmižu prema svakoj kući, stanu, kancelariji. Za glas dat projektu hiljadugodišnjeg Mafijaškog Raj(h)a nude novac, otpis duga, zaposlenje, povlačenje prijava. Na podgorički aerodrom, kao nekada 1990-tih, ponovo slijeću desetine aviona koji nekoliko dana pred čin glasanja, u paketima ovoga puta ne švercuju duvan ili oružje, već ljude iz dijaspore. Sve je spremno za slavlje. Na Đukanovićevom završnom skupu je kompletan šljam na jednoj bini- ljudski, politički, naučni, kulturni, medijski, svi koji su još 1997. godine crnogorskoj državnoj mafiji rekli- DA.

Američki projekat ’’nezavisne’’ Crne, egzotičnog Mafijaškog Raj(h)a, uspio je. Misija je završena, a narkodemokratija uspostavljena. Na ljeto iste godine u Kotoru, istaknuti senator John McCain, budući republikanski predsjednički kandidat, slavi svoj 70. rođendan.

Blok za zajedničku državu ne priznaje rezultate i izdaje zbornik- Bijela knjiga: Referendum u Crnoj Gori- u kojem se na preko 1000 strana, dokumentuju nepravilnosti. Na izbore, prve u ‘’Nezavisnoj’’ koju istovremeno ne priznaju, ovoga puta ekspresno zakazane za 10. septembar, najavljuju izlazak. Ne žele- bojkot. U tri kolone rastržu jedni druge ne bili se dočepali koske sa mafijaške trpeze- za njih jedino svetog- poslaničkog mandata.

Vladimir se sa par prijatelja aktivno uključuje u izborni proces, organizujući kampanju- NI GLASA DPS-u. Na podgoričkim ulicama dijele propagandni materijal, jasno označavajući neprijatelja, u suštinskom šmitovskom smislu. Vrata jedinog slobodnog medija, radija Free Montenegro, široko su im otvorena. Emisije su svakodnevne, akcije skromne, ali jake, hrabre i odlučne. Poslednje večeri pred izbornu ćutnju, tri ‘’opozicione’’ liste locirane u krugu od 200 metara održavaju svoje završne skupove, a na nekadašnjem Trgu slobode, nakazni Mugoša i njegova mafijaška DPSDP otvaraju novi trg, sličan nosaču aviona. Brojne su policijske snage. Poslije bacanja par hiljada letaka sa solitera u centru grada i brzog napuštanja mjesta zločina, Vladimir se taksijem vraća u skrovište, misleći da je na sigurnom. U prizemlju kuće, u kojoj je gornji sprat iznajmljen, izlazeći iz vozila, primjećuje Jevrema Brkovića. Onaj ogavni lik koji je 1999. godine po povratku u Crnu iz Tuđmanove Hrvatske, već na Debelom brijegu izjavio da se vraća u ‘’najcrnogorskiju Crnu Goru’’, osnivača fašističke Dukljanske akademije i fašističkog Crnogorskog književnog lista. Vladimir se pozdravlja sa Pulenom, starijim čovjekom koji je tog ljeta, kupio prizemlje kuće, i te večeri doveo u svoj novi dom, dugogodišnjeg prijatelja- crnogorskog mučenika, pruža ruku i Brkovićevom pratiocu brzo se penjući uz stepenice.

U ponedjeljak 11. septembra Crna još jednom slavi svoj- poraz. Mafija je apsolutni pobjednik, pritajeni tigrovi Srpske liste i Medojevićevog pokreta su srećni do neba brojem osvojenih mandata. Mafijaška idila.
5. oktobra 2006. godine, Đukanović u paketu sa vjernim slugom Marovićem ‘’napušta’’ državne funkcije. Umorni, kažu. Žele da oslobode prostor mladim, lijepim i pametnim, svjesni da je njihov ‘’autoritet’’ teg o vratu mlade crnogorske narkodemokratije i njenih ‘’institucija’’. Tako Crna poslije 11. septembra, iste godine dobija i svoj 5. oktobar, oba u svojoj spoljašnosti/nutrini već viđena, tako zaslužena i tako voljena od većine stanovnika. Iz Sarajeva, koje su pune četiri godine kao otvoreni Miloševićevi psi zlikovački držali u opsadi kakvu svijet nije vidio, dobijaju nagradu za humanizam, pokušavajući da isperu krv sa svojih sramotnih biografija i urade nemoguće.

24. oktobra ubijen je Srđa Vojičić ispred zgrade u kojoj živi Jevrem Brković. Kao njegov vozač i pratilac pokušao je da ga zaštiti od naoružanih napadača i izgubio život. Brković je iz bolničke postelje za napad na njega optužio one koji su se prepoznali u njegovom romanu “Ljubavnik Duklje”, u kojem je opisao mafijaške rituale i pod pseudonimima pokušao da sakrije čitav krem mafijaške ološi, onaj čija su imena i prezimena poznata svim crnogorskim pticama i stanovnicama. U svojoj kući nekoliko nedjelja posle zločina, pred brojnim svjedocima, a na prigovor Srđinog strica ‘’da ga zamajava dajući mu lažne opise Srđinog ubice’’, Brković žustro reaguje i zaklinje se u svoja dva sina da je napad na njega naručio biznismen Veselin Barović, zato što se prepoznao u Brkovićevoj knjizi. Istraga nikada nije bila u toku, knjiga je odavno bila pročitana.

Poslije ljetnjeg bliskog susreta, Vladimir svjestan da je Pulen Brkovićev prijatelj, pozdravljajući se s njim na ulici ispred kuće, upija uhom da je ‘’Vojičić bio glup, te da je glupo poginuo’’. Ta podla udbaška formula je brzinom munje postala aksiom. Nesrećni Vojičić, ubijen na pragu Brkovićevog stana dok mu je spašavao glavu, poginuo je glupo. Vladimir, pokušavajući da ostane miran, shvata da je Crna Gora odavno- mrtva. Truli već decenijama. Nešto kao Jevrem i CKL, ili ‘’Vijesti’’ i Miodrag Perović. U pogledu objekta krivičnog djela, prema njoj i njima, svaki pokušaj je- nepodoban. Ne može se pucati u leš i biti odgovoran. Samo u žive ljude, one koji glupo poginu.

Advertisements

Comments

  1. Bravo Vladimire!

  2. Interesantno. Do danas nijesam znao ko je bio iza onih letaka, mislio sam se da je možda Mans al bilo je suviše sirovo za njih koji su onako fensi, znači bilo je alanfordovski – baš po mom ukusu. A bili su odlični, pogađali u centar, i prvi put sam tad ośetio onaj miris BUNTA, jasne polarizacije na NAS i MAFIJU, opšteg iskazanog nezadovoljstva naroda, kakav se moga ośetit recimo šest godina ranije u Srbiju kad se rušio Milošević đe sam ono kao pomalo učestvova, i tri godine kasnije prilikom bojkota u Crnu Goru đe sam isto ono kao pomalo učestvova.

    Znam da su letci lećeli svukudijen, i da je ostavilo baš dobar utisak na sve, al oni što su ih dijelili nausput su bili najjači, ono kao nudili su ih svima kao ‘izvolte, uzmite’, pa onda pola bače pored puta, pa onda opet ‘izvolte'… baš su bili ideološki motivisani :)))

    Za referendum se ne slažem, mislim da je ono zajednički odigrana organizaciona farsa od početka do kraja, da oni kao kažu ‘eto sve smo učinjeli da dobijemo državu, al eto zaustavismo se na 54,5’. I onda da se agonija produžava unedogled.

    A atmosfera tenzija koju su dogovoreno održavali prije referenduma i koja je prijetila da izazove sukobe nakon njega, mi je bila tolko mučna da sam se totalno povuka iz svih tih priča o referendumu, pa kad te neko pita za koga ćeš glasat, ono bilo kao jebe mi se. Ono je bilo baš gadno.

    Poslije referenduma jednostavno nijesu mogli ovi zajednički da nastupaju na izbore jer bi to bilo lagano protumačeno kao povratak na zajednicu od strane naroda, i to je Dps moga lako da odspinuje, a pogotovo što je retorika Sns-a i Snp-a bila ‘Sve za Srpstvo’, ‘Sveti Savo ti pomozi’ i slično, tako da je to bilo to. No nada sam se da će poslije izbora, kad ovi pobijede, napravit koaliciju, prelaznu vladu što li, pa da će tako ić.

    Al svakako ono što se tiče letaka je bilo odlično, i mislim da bi valjalo onako nešto ponovit. Jer, svima su se sviđeli, davali su opštenarodni ton, davali su BUNT cijelom narodu Crne Gore.

  3. Vladimira, samo cu rec svaka čast!!!
    Veliki pozdrav

  4. Оштро, без длаке на језику, храбро, истинито и праведно. Иако ће неко овај вокабулар оцјенити као преоштар ја мислим да нема потребе за обазривошћу према болесном друштву и бизарним ликовима и појавама које Владимир карактерише у овој својој хроници.
    Једино ме интригира ко је овај Амелио Пулен из текста? Чини ми се да опис савршено одговара једном посјетиоцу портала.

  5. “Ne može se pucati u leš i biti odgovoran.”

  6. Kela@Podsjeti me V.M.Vukićević na ono sramotno spaljivanje Vesne Perović . Zaista , đe tada bijahu vajni nezavisni novinari i slobodni intelektualci sa univerziteta, đe bijahu dok je o njoj koja se tada za život borila – sramotna pogan Jevrem Brković lično ili pod pseudonima objavio na stotine najsramotnijih tekstova ? Miško Peroviću – završićeš u govnima Mila Đukanovića . Uživam dok te gledam kako se batrgaš .@

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.