Stranci, u kojoj ste stranci?

Strana (u)laganja

piše: Berzanski igrač (van forme)

Iako nas je u svojim zvaničnim nastupima u toku prethodne godine, premijer Lukšić uvjeravao da Crna Gora uspješno izbjegava negativne efekte krize, čini se da ga brojke oštro demantuju. Obrazlažući budžet za ovu godinu, premijer je kao jedan od glavnih prioriteta za obezbjeđivanje dugoročne konkurentnosti naglasio fokus na privlačenje stranih investicija.

Da su ove premijerove izjave u koliziji govore nam podaci Centralne banke Crne Gore koji se odnose na period od prvih deset mjeseci 2011. godine, po kojima su neto strane direktne investicije, odnosno razlika između njihovog priliva i odliva, iznosile 309,7 miliona eura, odnosno čak 30,8 odsto manje nego u istom periodu 2010. godine.

Ukupan priliv stranih direktnih investicija u periodu od januara do oktobra 2011 godine iznosio je 398,6 miliona eura. Posmatrano u odnosu na 2009. godinu, ovaj rezultat je još negativniji, s obzirom na podatak da su u prvih deset mjeseci 2009. godine, SDI iznosile čak 806 miliona eura.

Konstantan i očigledan pad nivoa stranih direktnih investicija već drugu godinu za redom je najlakše pripisati ekonomskoj krizi, ali da li je to u potpunosti i fer izgovor?

Uzimajući u obzir činjenicu da posljednje dvije godine nije uspješno privedena kraju nijedna veća privatizacija, a da je veliki broj započetih i najavljivanih završen neslavno, kao i da odavno nije bilo uspješne green-field investicije kojom bi se mogli pohvaliti, sasvim je legitimno potražiti krivca i u nama samima (čitaj: zvaničnicima Vlade). Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, čiji članovi svakog mjeseca redovno primaju dodatne plate, u toku 2011.godine nije sproveo niti jednu planiranu stavku iz Plana privatizacije za 2011. godinu, dok Plan privatizacije za 2012. još uvijek nije ni kreiran!

Iako je po posljednjem Izvještaju Svjetske banke o lakoći poslovanja za 2012. godinu, u kojem su predstavljeni rezultati 183 analizirane svjetske ekonomije (sa aspekta analize reformi u oblastima započinjanja biznisa, dobijanja kredita, plaćanja poreza, zatvaranja biznisa, registracije nepokretnosti, prekogranične trgovine…), Crna Gora ostvarila napredak od 10 pozicija i zauzela 56. poziciju, ipak su dva vrlo bitna pokazatelja od mnoštva rangiranih, slabija u odnosu na prošlogodišnju analizu. Naime, Crna Gora je zabilježila pad u oblastima „izdavanja građevinskih dozvola“ i „zaštite investitora“, a za ovaj rezultat nikako ne možemo kriviti svjetsku ekonomsku krizu.

Samo u toku 2011 godine, mediji su budno pratili afere o neregularnostima oko izdavanja građevinskih dozvola koja su pratila investicije u turizmu (slučaj Zavala), dok je posljednjih mjeseci prošle godine javnost bila znatno uzburkana navodima koji se tiču najjužnije crnogorske opštine Ulcinj, a odnose se na sumnjive prenamjene zemljišta Solane, kao i na podizanje krivične prijave protiv bivšeg gradonačelnika Gzima Hajdinage. Međutim, ovo svakako nisu pojedinačni slučajevi, mnogo se govorilo o sličnim slučajevima i u drugim opštinama.

Dok se investitori žale na spore procedure, koje pored vremena zahtijevaju i velike finansijske izdadtke, u društvu kao što je naše koje ne cijeni etiku u biznisu, korupcija se pojavljuje kao logičan korak. Pored deklarativnih napora koje pojedini zvaničnici ulažu ne bi li predstavili Crnu Goru kao konkurentnu i sigurnu investicionu destinaciju, čini se da statistika nedvosmisleno govori da se kvalitetni investitori udaljavaju ili makar mnogo opreznije posmatraju na Crnu Goru, dok na javnosti ostaje da se sama bori protiv onih koje Vlada Crne Gore pak pokušava da predstavi kao idealne za naš poslovnu ambijent.

Iako je za propast prošlogodišnje, zamalo dogovorene prodaje nekadašnjeg vojnog odmarališta u uvali Valdanos, Vlada kao direktnog krivca označila medijsku hajku i NVO sektor, nedavno smo saznali da je britanska kompanija Cubus lux, kojoj je Vlada Crne Gore namjeravala da ustupi ulcinjsku uvalu na 30 godina, završila poslovnu 2011. sa gubitkom od 36,9 miliona funti (više od 44 miliona eura) prije oporezivanja, prenijele su svjetske agencije saopštenje te firme.

Svjedoci smo da je dosta drugih, najavljivanih kao sigurnih projekata propalo, a Vlada se ipak ne odlučuje da prizna krivicu kao svoju. Očit i najveći primjer za takvo što je auto put Bar-Boljari, pored davno prežaljenih milijarderskih investicija u Ulcinjsku rivijeru, budvanske i crmničke golf terene, kao i mnogobrojne druge neostvarene ideje iz sfere turizma prevashodno.

Najsvježiji, a vrlo slikovit primjer za nemar i nebrigu prema stranim investitorima, koji su se među ogromnom konkurencijom ipak odlučili da svoj kapital unesu u našu zemlju, a koji itekako ide u prilog onom drugom minusu iz Izvještaja Svjetske banke koji govori o nazadovanju u domenu „zaštite investitora“,  jeste primjer švajcarske kompanija Eskor koja je bila primorana da zatvori Grand Swiss Casino u Baru, jer je kako njen direktor isticao „njena imovina bila meta kriminalnih organizacija“.

Nemogućnost aktivnog zaštitničkog mehanizna državnog aparata koji bi odlučno stao u odbranu manjinskih vlasnika kao i zaposlenih je očigledan i u drugim primjerima, pogotovu u moru sada već svima potpuno jasno neuspjelih privatizacija kao što su HTP Boka koja je prodata kompaniji Vektra, zatim sada već procesuiranih stečaja u nikšićkoj Željezari i ulcinjskoj Solani, a vrlo vjerovatno i u podgoričkom Kombinatu aluminijuma, pa sve do bahatosti investicionih fondova koji bez ikakvih uspjeha upravljaju ogromnim dijelom crnogorske ekonomije, kao i pojedinih crnogorskih kvazi tajkuna kao što je slučaj sa Ski centrom Durmitor, koji i pored sudskih presuda kojima im se oduzima imovina i dalje istu ne žele da predaju nadležnima.

Najnovija saga o korupciji u Crnogorskom telekomu, koji je vlasništvo Deutsche Telekom grupe, govori mnogo o poslovno-pravnom ambijentu u Crnoj Gori. Iako je uprava ovog svjetskog telekomunikacionog giganta pristala da američkoj Komisiji za hartije od vrijednosti isplati kaznu od 95 miliona eura, čime je priznala svoju krivicu za podmićivanje zvaničnika u Crnoj Gori i Makedoniji, crnogorsko državno tužilaštvo i dalje odbija da sprovede čistu istragu, ne razmišljajući kakvu sliku neodgovornosti, straha i zatvorenosti teškim političkim okovima, tim nečinjenjem šalje u međunarodne poslovne krugove.

Vrlo značajna biznis barijera je i nepostojanje jasnih strategija kojima bi se štitila domaća proizvodnja. Primjer za takvo što je poljoprivreda, kao i prerada hrane. Svjedoci smo da kompanije iz okruženja (prije svega Srbije i Makedonije) izvoze svoje proizvode na crnogorsko tržište najčešće po damping cijenama čime brane svoje učešće na njemu i samim tim onemogućavaju domaće crnogorske proizvođače da cijenama budu konkurentni. Inostrana preduzeća su pak toliko velika i na svojim matičnim tržištima ostvaruju dobitke kojima mogu lagano kompenzovati eventualne cjenovne gubitke koje trpe na crnogorskom tržištu. To je ipak, prije svega problem Crne Gore i njene opšteprihvaćene „momišićke“, a sada već „donjogoričke“ ekonomske škole, a ne nikako navednih zemalja ili pak omiljenog krivca „svjetske ekonomske krize“ i mi ga tako moramo i sagledati, te podsticanjem domaće proizvodnje, kroz subvencije i pomoć ohrabrivati domaće proizvođače.

Kao reper za samohvalisanje Vlada Crne Gore često koristi sopstvenu poziciju u odnosu na region, u prvom redu kako bi istakli svoje uspjehe na putu evropskih integracija i političke stabilnosti. Ipak, kada su u pitanju egzaktni ekonomski podaci, takva poređenja se često smatraju neumjesnima i karakterišu se kao neprijateljska. Broj preduzeća sa blokiranim računima u Crnoj Gori na kraju decembra mjeseca 2011.godine bio je 15.190, sa ukupnim dugom od čak 377 miliona eura. Isti pokazatelj prema podacima Narodne banke Srbije s kraja novembra prošle godine govori da je ukupno 60.000 blokiranih firmi, dok je u Bosni i Hercegovini broj blokiranih preduzeća 32.500. Prostim poređenjem veličine nacionalnih ekonomija ili pak broja stanovnika, vidimo da su crnogorci posebno imuni na fer i pošteno poslovanje.

Comments

  1. Reciklirani Fantom says:

    PROFITABILNA

    Od Zavale do Ulcinja, Valdanosa i Solane,
    Berzanski se igrač igra, da prekrati snježne dane.
    Švajcarce je pomenuo, putujući preko Bara,
    za njih tamo ovog puta, ni u kocki nema para.
    Niko njima krivac nije, što ne znaju igrat’ tenis,
    od reketa domaćega, Federeru profit penis.

  2. Odličan pregled situacije, valjalo bi imati ovaj text na engleskom, kako bi se i stranci (investitori, novinari itd…) mogli obavijestiti o stanju kod nas…

  3. Reciklirani Fantom says:

    INVESTICIONA

    Investitor Rus je nama,
    a Japancu osta kama,
    harakiri da uradi,
    ili da ga puši Vladi.

    U Rogame Iwo Džima,
    Boro im se klanja svima.
    Napadoše iznenada,
    misle e će pasti Vlada.

    Zajeba’ se Kinez svaki,
    doćeraće robu Daki,
    Željezara još opstaje,
    logistiku Ana daje.

    Lele meni dovijeka,
    znam koja me sudba čeka.
    Sprdati se s ovom stokom,
    neću gledat’ jednim okom …….

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.