Momčilo D. Pejović: Velika rokada (z)a jalove promjene

      „Šahovske“ igre u crnogorskoj spoljnoj (vanjskoj) i unutrašnjoj politici odveć dugo traju i kristalno jasno pokazuju da njeni visoki državni i politički zvaničnici, kao dugogodišnji politički igrači, ne samo da nijesu ništa naučili nego ni političko iskustvo koje su stekli ne znaju primijeniti. „Politička elita“ iz „rata za mir“, za nešto više od dvije decenije vršenja apsolutne vlasti, pokazala je (pot)punu nesposobnost prilikom prevazilaženja ili otklanjanja teškog socijalnog stanja za više od dvije trećine njenih građana u malenoj, ekološkoj, nezavisnoj državi Crnoj Gori, a koje je dovela svojom pogubnom „transparentnom tranzicijom“ i „neoliberalnom politikom“ odnosno uvođenjem kapitalističkog društveno – ekonomskog sistema!

Naša „politička elita“, tek izašla iz partijskih klupa ondašnje visoke Kumrovačke škole, a suočena sa novim vremenom političkih i društvenih promjena na kraju posljednje decenije XX vijeka za školsku referencu imala je partijsku knjižicu SKJ-u i bila je snabdijevena potvrdom-diplomom o pohađanju visoke partijske škole i „osposobljena“ za rad u fabričkim kolektivima u kojima je bila zadužena da djeluje ideološki, neumorno da priča i obećava bolju budućnost radničkoj klasi.

Ni ogromne donacije zapadnoevropskih zemalja koje su upućivane Crnoj Gori u prethodne dvije decenije, niti brojno i dugogodišnje „savjetodavno“ prisustvo visokih evropskih zvaničnika i eksperata za pojedine oblasti privrednog i političkoga života nije bilo od neke pomoći crnogorskoj „političkoj eliti“ da se životni standard većine građana Crne Gore značajnije poboljša, sem pustih obećanja koje su davali na brojnim izborima i radničkim protestima.

Za nešto više od dvije decenije zapadnoveropske države „donirale“ su Crnoj Gori oko 2,5 milijardi eura, koje su jednostavno isparile, jer se ne mogu vidjeti na životnom standardu većine građana Crne Gore niti na „(n)ovim“ privrednim objektima, a dobar dio završio je u privatnim džepovima i(li) na privatnim računima domaćih i inostranih banaka „političke elite“nastale u „ratu za mir“.

Više od dvije decenije vršenja vlasti „politička elita“ je pokazala da je jedino bila sposobna da stalno primjenjuje brojne eksperimente na privrednom, političkom i društvenom planu, a sve na teret velike većine njenih građana. Naravno došlo se do samoga kraja kada građani više nemaju kud, niti mogu izdržati te silne dugogodišnje eksperimente pa traže konačno rješenje svojih egzistencijalnih pitanja.

Strah od ponovnog „događanja naroda i uličnih protesta“ jedino je što mnogo brine „političku elitu“ i novoga Premijera, koji su došli na vlast smjenivši „foteljaše i komuniste“! Novi Premijer pokazuje primjetne i ozbiljne znake straha od uličnih protesta, odnosno od „malo nagaravljenih… protestanata“, kako ih nazva on i Ministar rada i socijalnog staranja. Zašto se tako grčevito bore za vlast – fotelje, a za dvadeset i nešto više godina ne pokazaše nikakve rezultate sa kojima bi poboljšali ionako nezavidan položaj zaposlenih i nezaposlenih osoba.

Što se tiče spoljne politike (resor vanjskih poslova) ni tu stanje nije mnogo bolje, ali jeste mnogo sigurnije za one koji će da sprovode spoljnu politiku Crne Gore i koji će da unaprijede „stratešku“ poziciju nezavisne države ulaskom u Evropsku Uniju i NATO alijansu. Kažu da će biti „benefita“ za građane Crne Gore, samo što ne znaju cijenu ulaska u taj vojno-politički savez! Tu je glavno pitanje raspodjele ambasadorskih mjesta, koja će partija prigrabiti bolju političku poziciju i ambasadorsko mjesto!

Za njih možemo reći da su veoma bezbjedni i materijalno obezbijeđeni, jer se su prethodno  „dokazali“ na poslovima davanja raznoraznih i ogromnih obećanja uvodeći „transparentnu  tranziciju“ (čitaj rasprodaju) privrednih subjekata i prirodnih resursa. Naravno da su veliku ili najveću korist prigrabili upravo „mladi komunisti“ izašli iz visoke partijske Kumrovačke škole poznatiji pod imenom generacije „mladi, (s)lijepi i (još) pametni“! Što gore po državu i građane to je „političkoj eliti“ bivalo mnogo bolje u vlasti.

Već danas je „Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte“ usvojio predlog odluke plana za 2012. godinu, (ras)prodaje preostalih preduzeća, ko zna koje po redu, a od koje će građani imati „koristi“ kao do sada što su je imali! Možda, kroz nekoliko godina, i saznaju da se neko iz „političke elite“ dobro ugradio i okoristio, ako kojim slučajem afera bude (s)lična kao „afera  Telekom“! Naravno da se ništa značajnije neće desiti prozvanim ili osumnjičenim, osim što će porasti tiraž novina koje objave takvu vijest.

Ono što je zajedničko jednima i drugima, odnosno onima koji su na visokim funkcijama vršenja vlasti u unutrašnjoj i spoljnoj politici, jeste da jedva čekaju da se dočepaju Evropske Unije ili NATO alijanse. Na taj način misle da će tamo naći svoj spas i sačuvati stečeno enromno materijalno bogatstvo uvećavano ličnim primanjima kad su bili narodni poslanici, ministri ili neki direktori u pojedinim privrednim preduzećima, koja su danas sva privatizovana njihovom zaslugom, nestručnim radom i ne domaćinskim odnosom prilikom upravljanja tim preduzećima.

Od „poslova vijeka“ i „pametnih privatizacija“, koje je generacija „mladi (s)lijepi i (još) pametni“ sprovodila „transparentno“, građane ove ekološke i nezavisne države Crne Gore uveliko boli glava, jer dugove moraju vraćati poznatim i na daleko čuvenim investitorima i privatnicima na desetine pa i nekoliko stotina milona eura kao garant države zbog tako vješto i „ekspertski“ sklopljenih i ugovorenih obaveza.

Potrebno je bilo da neko sa strane „opomene“ građane pa da se shvati „značaj i transparentnost privatizacije“, koju je „politička elita“ umješno sprovodila!? Zato je i više od dvije trećine građana tako „ekonomski prosperitetno“ da nemaju čime kupiti ni koru suha hljeba. Na drugoj strani generacija „mladi, lijepi i pametni“ danas kupuje vile po inostranstvu, imaju građevinske firme, privatne univerzitete i banke, kao i brojne nekretnine u zemlji i inostranstvu. Osim što imaju monopol u vlasti oni se sada prestrojavaju pa osvajaju monopol na visokoškolskim obrazovnim ustanovama gdje izvode nastavu iz „menadžmenta“ , koji je u trendu, jer su se usput i na brzinu domogli akademskih diploma, visokih stručnih i naučnih titula i zvanja, a sve baveći politikom radi „boljega života“ osiromašenih građana!

Da li novoga Premijera danas mnogo više interesuje pomoć koju mu pruža NATO alijansa u cilju sređivanja – prevazilaženja teškog (iz)vanrednog stanja izazvanog vremenskim nepogodama u sred zime kad (ni)je vrijeme ili protesti koji će uslijediti od strane „udruženih sindikata“ u cilju poboljšanja socijalnog položaja radnika – zaposlenih i bogme nezaposlenih? Pored „dva helikoptera američke vojske tipa crni jastreb (Black Hawk) i više od 40 članova posade, za pomoć stanovništvu u oblastima najteže pogođenim obilnim sniježnim padavinama“ očekuje se i još nešto pomoći, jer zahtjevi Vlade i pozivi Premijera i njegovih ministara njima upućeni sve su brojniji.

Vjerovatno je Premijer procijenio da će vremenske nepogode u znatnoj mjeri usporiti aktivnosti sindikalnih čelnika i potencijalnih „protestanata“, koji su ionako potpisali onaj sramni sporazum da odlažu štrajkove odnosno zamrzavaju štrajkačku aktivnost do 2015. godine, čime su postali nadaleko poznati kao sindikalisti koji se bore za usporavanja ostvarivanja radničkih prava zarad interesa onih koji su na vlasti. Naši visoki državni i politički zvaničnici koriste svaku malo težu situaciju ili prirodnu nepogodu da u pomoć pozovu NATO i na taj način jevtino propagiraju i lobiraju kod svojih građana da se bez tako velikoga vojnopolitičkoga saveza ne može ni u vanrednim okolnostima!

Ubjeđuju nas sprovedenim anketama da je među srednjoškolcima gotovo 60 procenata pristalica za NATO alijansu!? Još samo nedostaje jedna anketa koju bi sproveli u osnovnim školama ili u zabavištima i tek tada bi „značajno“ učvrstili svoje statističke podatke i argumente o sve većem broju proistalica za pristupanje NATO-u. Takve ankete su zaista neozbiljne i odveć smiješne, pa pokazuju i „dokazuju“ da „politička elita“ koristi srednjoškolsku populaciju kao „siguran“ pokazatelj (po)rasta pristalica za ulazak u NATO alijansu.

     Političke šahovske igre u crnogorskoj spoljnoj politici – diplomatiji, barem što se tiče ambasadorskih mjesta, gotovo su učvršćene i već odavno poznate. Koaliciona vlast ima svoje resore i najvažnije punktove, a opozicija je prezadovoljna preostalom raspodjelom i smještajem svojih ambasadorskih kadrova koji se mnogo ne trude da ojačaju svoje pozicije. Dakle, strateške pozicije i politički interesi su zadovoljeni, jer su se svi dograbili mjesta sa kojega ubiraju visoka mjesečna primanja. Naravno da su se obezbijedili i dvojnim državljanstvom odnosno diplomatskim pasošima, zlu ne trebalo, koji im garantuju državljanstvo druge države po izboru.

Veliki majstori šaha već na samome početku šahovske partije uočavaju slabe tačke protivnika u rasporedu figura, a tokom igre odlučuju da „malom“ ili „velikom rokadom“ istovremeno učvrste svoj položaj, strateški pojačaju svoju poziciju i već u nekoliko sljedećih poteza preduzmu napad na oslabljenog protivničkog kralja.

Primjenom „velike rokade“ često se protivnik nastoji iznenaditi i oslabiti odnosno postići izvjesna prednost – nadmoć na jednoj strani gdje pojedine figure nemaju dobru zaštitu, mada se dešava da je primjena „velike rokade“ iznuđen potez u cilju spašavanja sopstvene pozicije ili iznenađenja za protivničkog igrača! To je istovremeno i dvosjekli mač koji zavisi od procjene snaga protivnika i ukupnog sagledavanja dubine problema, trenutne situacije, budućeg odvijanja događaja i rasporeda snaga na šahovskoj tabli.

Nešto se veoma slično dešava u posljednjih par godina i na političkoj pozornici Crne Gore gdje pojedini ministri ili premijer Vlade nastoje riješiti novonastalu situaciju opterećenu brojnim aferama ili ugrabiti malo vazduha u cilju predaha do konačnoga rješanja nastalog problema.

Vanredno stanje nastalo vremenskim nepogodama donekle je zaustavilo prethodno aktivirane socijalne proteste, organizovane od strane čelnika sindikalnih organizacija, a efere koje su izašle na svjetlost dana donekle su pokazale pravo stanje i otkrile neke sumnjive poslove u „transparentnoj tranziciji“ značajnih privrednih subjekata. „Politička elita“ ne pokazuje neku iole  veću ozbiljnost za rješavanje nastalih problema i raznoraznih afera (Avala, Zavala, listing, Telekom, KAP, Željezara itd.), a od svih njih se ne može politički distancirati, jer se radi o velikom udjelu njenih partijskih kadrova, koji su pokrivali najviše političke ili državne funkcije u Crnoj Gori.

Nastale afere polako padaju u zaborav a Premijer i ministri vrše pretumbacije, personalne smjene, zamjene, nova imenovanja, postavljenja i tome slično, jer „politička elita“ hoće da sačuva svoje kadrove od suda javnosti i sudskih organa pa je metod zataškavanja tih istih afera jedini i najprihvatljiviji način! U krajnjem uz pomoć brojnih advokata sudski organi donose rješenja  kojim oslobađaju osumnjičene u navedenim aferama. Dakle, država pokazuje nemoć i nesposobnost da njeni istražni i sudski organi makar u jednom jedinom slučaju pronađu elemente krivične odgovornosti ili zloupotrebe službenog položaja u navedenim aferama.

Niko neće da, Premijeru, podnese ostavku zbog nastale afere, a on sam izgleda da nema „političkih“ motiva da istjera sve na čistac, pa se zadovoljava smjenama i zamjenama odnosno šahovskim rječnikom rečeno, na brzinu učinjenom, „VELIKOM ROKADOM“ sa jalovim promjenama! Možda je odabrao novu i u šahovskoj teoriji i praksi nepoznatu strategiju! Ubrzo ćemo spoznati njegovu „taktiku“ ili strategiju! Šta ako rezultati izostanu? Da li će, u tom slučaju, Premijer priznati da je njegov „kralj“ matiran i priznati poraz činom podnošenja ostavke!? Bo bi to neslavan kraj jedne premijerske uloge plaćene političkim „neiskustvom“ ili obmanom od strane njemu najbližih saradnika!

„Politička elita“ nastala u „ratu za mir“ uzaludno je protraćila dvije decenije jalovog političkog rada, praznog djelovanja, frazerskog rješavanja brojnih pitanja i mnogobrojnih obećanja datih narodu-građanima. Sve je bilo podređeno osiromašenju crnogorskog društva, devalviranju moralnih i tradicionalnih vrijednosti i ujedno rasprodaji privrednih objekata, a s druge strane ličnom bogaćenju onih koji su bili na vlasti i njihovim saradnicima. Nadaleko čuvena obećanja o „svijetloj budućnosti“ njenih građana i „boljem život“ sada su se rasprišila kao mjehuri od sapunice. Životni standard građana malene, nezavisne, proevropske i nadasve ekološke države približio se cifri od 500,00 eura, kao nedostižnom i dugo sanjanom „evopskom“ prosijeku!

Danas „politička elita“ na vlasti, pa i novi Premijer sa svojim ministrima, ne dozvoljaju građanima svoje „prosperitetne“ i demokratske države Crne Gore ni da se sjećaju minulog vremena i o njemu kritički kažu neku riječ, jer će se na taj način „ugroziti“ politička stabilnost u državi! Samo oni koji imaju iza sebe političku stranku „mogu“ na protestima komentaristi o „progresu“ crnogorskoga društva. Kod „malo nagarvljenih… protestanata“ gospodin Premijer „prepoznaje“ znake političkog djelovanja i nečije spoljne „umiješanosti“, koja bi mogla da negativno utiče na unutrašnju političku stabilnost i institucije sistema u državi Crnoj Gori!

Premijer pokazuje izvjesnu dozu nestrpljenja i nerazumijevanja za ulične proteste „malo nagaravljenih… protestanata“ pa im zato „preporučuje“ ili sugeriše da se politički objedine i osnuju stranku preko koje će djelovati na političko pozicioniranje onih učesnika koji su uključeni u proteste kao nevladina organizacija. Ovdje se u našem političkom miljeu to tako radi, jer se nečiji planovi ne ostvaruju kako su zamišljeni i moguće je da se traže neka nova mjesta ili politička pozicija za ne daj bože, koja bi kao sklonište poslužila u nekom teškom trenutku.

Stalna pretumbavanja sa jednog na drugo mjesto i personalna rješenja su potvrda takvih „znalačkih“ poteza bilo u diplomatiji ili u nekom od ministarstava makar kao savjetničko mjesto gdje vlada „rad i red“, a stručnost „savjetnika“ dolazi do izražaja! Drugim riječima tu se radi o namještanju fotelja za lica politički podobna ili mnogo korisna „političkoj eliti“ za održavanje vlasti.

Ko još vjeruje, pored svih dešavanja na političkoj pozornici Crne Gore od početka posljednje decenije XX vijeka i prvih godina XXI vijeka, a naročito u posljednjih pet-šest godina, da opozicija u Crnoj Gori postoji ili da ozbiljno djeluje? Ipak, oni su jedni te isti koji su došli na talasu AB revolucije i povampirenog nacionalizma i o(p)stali svih ovih godina ne radi svog naroda već za svoj račun u ime naroda. Opozicija sada djeluje onako kako to odgovara svima na političkoj sceni posebno ovima iz koalicije na vlasti SDP-DPS, samo da se ne miješaju u neke poslove jedni drugima da svako svoj posao radi, a da se pojačava privid o demokratiji i reformama. Svima u vlasti odgovara takvo stanje, pa pozicija i opozicija zagovaraju evropske integracije samo da bi što duže ostali u vlasti.

„Politička elita“ nastala u “ratu za mir“, za dvije decenije na vlasti u Crnoj Gori, istrajno je  eksperimentisala sa sprovođenjem raznoraznih reformi i dosta neubjedljivo radila na ubvježbavanju početnih koraka demokratije.

Šta to još čini crnogorska Vlada da smanji socijalnu bijedu sem što stalno priča i uspješno propagira raznorazne radne verzije nacrta, agendi, planova i projekata i troši veliki novac plaćajući svoje brojne partijske kolege raspoređene po komisijama. Za sada nema ništa od poboljšanja životnog standarda građana i dugo obećavanog „boljega života“, a prošle su dvije decenije od kako su „mladi, (s)lijepi i (još) pametni“ uzeli vlast u svoje ruke.

Samo velike laži mogu natjerati građane da podrže obmane kojima ih „politička elita“ zapljuskuje u cilju manipulacije koristeći ih za svoje lične potrebe u cilju materijalnog sticanja bogatstva i napredovanja u državnoj službi. Narodu su potrebne laži umjesto istine i što su one veće to je ubjedljivost u njih mnogo trajnija, jer se ne može sve odmah raskrinkati! Svi drugi su krivi samo je „politička elita“ jedino ispra(v)na, iako je na vlasti od 90-tih godina XX vijeka i akter je svega što se dešavalo na prostorima Crne Gore i šire u državnoj zajednici SFRJ.

Najtvrdokorniji komunistilčki kadar, obrazovan u partijskoj školi u Kumrovcu, večernjim školama i partijskim jednomjesečnim seminarima ostao je na istim pozicijama i nije se promijenio, već je samo presvukao partijsku košuljicu i nastavio da radi isto što je nekada radio, ali sada bacajući krivicu na one sa kojima su nekada zajedno bili.

Podgorica, srijeda, 22. februar 2012. godine   

Dr Momčilo Dušanov Pejović

Comments

  1. Reciklirani Fantom says:

    Momčilo, nije danas SUBOTA 22. februar …….

  2. Dr Momčilo D. Pejović says:

    Kamo sreće da je to moja jedina greška! Da, u pravu si, radna verzija teksta napisana je u subotu (18. februara) 2012. godine) i sve do danas skraćivana i dotjerivana. Dobro je da si primijetio navedenu grešku i ujedno je ispravio. Ne smeta mi ni što si me javno opomenuo-upozorio, iako me ne bi začudilo i da sam stavio ne samo pogrešan dan nego i godinu, sve zbog “dobra” koje nam je donijela generacija “mladi, (s)lijepi i (još) pametni”! Moje greške je lako zapaziti i ispraviti, a njihove greške skupo su koštale gotovo sve građane ove osiromašene zemlje, a sljedeće generacije će tek osjetiti što znači (ras)prodaja resursa i ekonomska zavisnost jedne države kao što je Crna Gora!

  3. Svaka čast gosp.Pejoviću. Vaši tekstovi su ispravni, i mnogi ih rado čitaju. Ponekad su možda predugi, ali zaslužuju svaku pažnju.

    Srdačan pozdrav i podrška za ovaj slobodni portal.

  4. Dr Momčilo D. Pejović says:

    Poštovani gospodine R.A.I.D.! Znam da su mnoji tekstovi ponekad i znatno duži nego što to “zahtijevaju” portali na kojima objavljujem svoje radove. Zahvaljujem Redakciji na razumijevanju. Međutim, meni kao istoričaru sa malo podužim naučnim radom i problemima sa kojima se suočavam svakodnevno, nije baš lako niti jednostavno sažeti mnogo godina ili nekoliko decenija na samo dvije stranice teksta a da bude argumentovano, sveobuhvatno, problemski obrađeno, razumljivo i ujedno i prihvatljivo svim čitaocima. Hvala na podršci.

  5. Plannco Wallach S. says:

    prochitao sam samo par prvih paragrafa. uvazeni pjesnik je krenuo sa pogreshne premise pa dalje nijesam ima potrebe chitat. danashnja vlast a i jucheranja ne dolazi od kumrovachke shkole mada je optuzba krojena za evropsko uho shkaljivo na pomen komunizma. uzalud. danashnja vlast a jucheranja dolazi iz SANU shkole, nacionalsocijalizma i prozdrljivog “liberal” kapitalizma. uz povremeno kameleonsko prilagodjavanje spoljnosti, shto ne mijenja sushtinu. $edi 1 !

    PWS

  6. Dr Momčilo D. Pejović says:

    Svestrano i velikoumišateljno Plannco Wallach S., (o)cijeni sve na osnovu: “pročitao sam samo par prvih paragrafa…”! Vidovito, nema šta!? Za njegov “dubokomisleni elaborat” slijedi nagrada: (NE)OCIJENJEN!

  7. Plannco Wallach S. says:

    mladi lijepi dzemperashi nijesu bili KUMROVACHKA SHKOLA nego SANU-KOS-ovi rukoizabrani nazional-socijalisti. 1, zakljuchno, bez popravnog!

    kuca bez temelja krov po ledini – PWS.

    Plannco Wallach Senior, NY, DOMAR po profesiji. u shkolu nijesan isha, manj sam kraj nje chesto prolazia.

  8. Plannco Wallach S. says:

    citat:”Naša „politička elita“, tek izašla iz partijskih klupa ondašnje visoke Kumrovačke škole, a suočena sa novim vremenom političkih i društvenih promjena na kraju posljednje decenije XX vijeka za školsku referencu imala je partijsku knjižicu SKJ-u i bila je snabdijevena potvrdom-diplomom o pohađanju visoke partijske škole i „osposobljena“ za rad u fabričkim kolektivima u kojima je bila zadužena da djeluje ideološki, neumorno da priča i obećava bolju budućnost radničkoj klasi.”

    neprecizno, netachno ili najblaze recheno – jalovo, jer ne poentira tachno kako je “politicka elita” nastala i doshla na vlast. kritika komunizma-titoizma-socijalizma je druga tema.

  9. Dr Momčilo D. Pejović says:

    Plannco Wallach S., nastavi sa čitanjem dalje od “par prvih paragrafa…”, možda nešto naučiš, jer ti očigledno nije bilo dovoljno “kraj nje (škole) često prolaziti”!

  10. Plannco Wallach S. says:

    popravi to, pa da nastavim chitati.

  11. Plannco Wallach S. says:

    tj. tachinje recheno, nashki:”..mladi, lijepi fanelashi…”

  12. Dr Momčilo D. Pejović says:

    Plannco W. S., nastavi da čitaš tekstove mimo “…prvog paragrafa” i da često prolaziš pored škole…”, jer možda jednoga dana u nju svratiš, ako (nije)si zakasnio!?

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.