Momčilo D. Pejović: Ajmo svi u akademike!

Naslov autora: “VERIFIKOVATI, BEATIFIKOVATI I KANONIZOVATI AKADEMIKE NVO DANU”

     Hajdemo svi u akademike. Možemo mi to u Crnoj Gori! Naravno, ima(mo) potencijala ekoloških, ekonomskih, a ljudskih ponajviše, na pretek, za izvoz!? Danas u Crnoj Gori, nezavisnoj i demokratskoj svakako, nije teško postati akademik. Samo je potrebno da se samoproglasiš i uputiš ličnu inicijativu Vladi i Skupštini Crne Gore, naravno podrazumijeva se da Ministarstvu nauke prethodno dostaviš zahtjev za verifikaciju sa ličnom biografijom i na kraju sve potpišeš sa AKADEMIK ispred imena i prezimena.

Procedura se već sama od sebe pokreće i radna tijela za „verifikaciju” rade po ubrzanom postupku ili po automatizmu na promjeni postojećih zakona ili paragrafa koji bi mogli predstavljati smetnju tvojoj želji da postanaš AKADEMIK. Naravno, sljedeći korak je tvoj predlog za beatifikaciju kao „blaženog” i kanonizaciju kao kandidata za „sveca”, mada još živog „akademika”! Kome može da smeta što sve nema logike i nije u skladu sa crkvenim kanonima i ovozemaljskim zakonima?!

Svakako da primjećujete da je od svega najvažnije vaša lična inicijativa, a sve (pre)ostalo samo od sebe se pokreće i realizuje. Možeš biti živ ili mrtav titulu akademika ćeš dobiti, a tvoji će se istomišljenici pobrinuti da te poslije verifikacije „beatifikuju i kanonizuju”, kako bi buduće generacije imale što više „svetaca” koji su radili za dobro nezavisne Crne Gore, ulaska u NATO alijansu i obavezno kandidovanje za učlanjenje u Evropsku Uniju. Tvoj san jeste lijep, u Crnoj Gori veoma realan i za kratko vrijeme ostvarljiv.

Ako ti kojim slučajem neki pojedinac pravi smetnje odnosno osporava tvoje „naučne” reference ili se protivi tvojoj želji i namjeri da postaneš AKADEMIK ti onda u javnost, preko štampanih i elektronskih medija, sve im u brk skreši i argumentuj tvojom upornošću da imaš sva ljudska i prirodna prava, koja ti po ovozemaljskim zakonima pripadaju i naravno ličnom osećanju da zaslužuješ tu ne toliko (bez)vrijednu titulu akademika, a koju ionako dobijaju svi oni koji su u nekim odborima, asocijacijama, nevladinim i vladinim organizacijama pa ćer do udruženja grupe građana, naravno politički i lično podobni onima na vlasti i određenom krugu „samostalnih političara, književnika i intelektualnih poslenika”. Nevažno je da li si registrovan bilo gdje u nekoj od mjesnih zajednica, partijskih organizacija, MUP-u, na groblju ili u Centralnom registru. Najvažnije je da imaš volju i da prije svega sebe (pred)ložiš za AKADEMIKA.

Javni predlog, koji upućujem Vladi i Skupštini Crne Gore, naravno i svim relevantnim državnim, političkim i nevladinim institucijama i asocijacijama u Crnoj Gori, susjedstvu i regionu, nije šala, a ni moja neozbiljna namjera da opstruišem, minimalizujem ili diskreditujem sveukupne aktivnosti zvanih i samozvanih akademika NVO DANU, kao ni njihovu ličnost ili identitet, pojedinačni i ukupni naučni potencijal.

U uslovima dugogodišnje tranzicije, demokratizacije i reformi pod kojima živimo kao građani jedne najstarije ekološke i nezavisne države, a shodno životnom standardu i socijalnom statusu više od dvije trećine stanovništva, ovo može biti jedan umjesan i (dobro)namjeran predlog. Kao takav on možda jeste (ne)realan i (ne)logičan, ali je sasvim moguć, politički opravdan i vremenski društveno (sa)zero za potpunu realizaciju, shodno strateškim, prioritenim zadacima i ciljevima kojima teži crnogorska „politička elita” prije ulaska u NATO savez i Evropsku Uniju. On je samo slijedio sve one prethodno preduzete radnje izvjesnih zagovornika, samostalnih književnika, političara, analitičara, pastira i duhovnika koji željno čekaju od 21. maja 2006. godine da njihova ekološka država i (po)vraćena državnost i nezavisnost rezultira ostvarenjem „hiljadugodišnjega sna” o osnivanju i ozakonjenju nacionalne institucije zvane Dukljanska akademija nauka i umjetnosti (DANU), koja bi sve svoje postojeće i buduće članove, po automatizmu, verifikovala, beatifikovala, kanonizovala i time krunisala svoju intelektualnu veličinu, naučnu nadmoć, a njihov ovozemaljski život učinila besmrtnim!?

Mnoga čuda po Crnoj Gori za nešto više od dvije decenije izdešavala su se, pa i ovo čudo ne bi bilo nikakvo iznenađenje već realno očekivanje sa kojim bi smo mogli postati država sa najvećim i brojem akademika koji bi, iako živi, bili proglašeni za „blažene”, a kroz koju godinu bili bi kanonizovani za „sveca”, kao besmrtni AKADEMICI!? Vjerujte, prethodno nije nikakva šala već ozbilnja namjera da današnji NVO akademici (p)ostanu crnogorski „sveci”!!!

Ozbiljno pristupajući razmatranju navedenog predloga kao i njegovom fundiranju sa brojnim argumentima u vidu prohtjeva pojedinaca, njihovih osjećanja i želja da ostvare svoj san, a sve u cilju obrazloženja takvog „zahtjeva”, konačno bi Crna Gora riješila mnoge probleme „intelektualne NVO akademik elite”, a oni na vlasti ujedno bi sebi (o)sigurali ulazak u hram besmrtnih akademika, verifikovan po soptvenim želajma i kriterijima, beatifikovan po proceduri nekanonskoj i na kraju kanonizovani – proglašeni za „sveca”!

U Crnoj Gori, poznatoj kao „zemlji čuda”, više se ne bi događala čuda, već bi se ona sama od sebe multiplikovala shodno željama „političke elite” nastale u „ratu za mir”! Evropski predstavnici, kao kandidata u pregovorima za ulazak u porodicu evropskih država-naroda (EU), imali bi Crnu Goru za najvisočijeg i najbogatijeg „intelektualnog partnera”, koji raspolaže sa najbrojnijom populacijom AKADEMIKA „objedinjenih” kao naučni resurs – kapacitet. Pred takvim „intelektualnim potencijalom” imaće da strepe visoki predstavnici Evropske Unije i svakako da će biti u nezavidnom i inferiornom položaju. Evropi će Crna Gora pokazati AKADEMIKE kao svoju  „evropsku snagu države” i  „objedinjenu intelektualnu elitu” kao njen „brend” i neiscrpan prirodni, demokratski i ljudski resurs!? Vrijeme je, zašto čekati?

Podgorica,  subota, 12. maj  2012. godine                           Dr Momčilo Dušanov Pejović

Comments

  1. AKADEMSKA

    Akademik neću biti, pa da mi to članstvo plate,
    umrijeću anonimno, u trenutku, ne na rate.
    Nego za to nemam zvanje, pa je lako da se kurčim,
    ostara’ sam i ne mogu, da od boljih išta učim.
    Istupiće oni bolji, da istinu pravu kažu,
    no se bojim poslije će, po formuli sve da lažu …….

  2. Dr Momčilo D. Pejović says:

    Pojedinim NVO akademicima nije bilo potrebno naučno zvanje, već samoproglašavanje, uporno stavljanje samoljepljive trake na kojoj je utisnuto “akademik”! Poslije verifikacije sigurna je “beatifikacija” NVO-vaca akademika.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.