Miško Đukić: Učiteljica života

Bila je mlada … mada …
Rodjena 1989 god. a već predaje u školi … djeci. Našoj (?) djeci.
Bila je učiteljica života.
Djeca su je zvala, iz milja, istorija.
Juče na obaveznom i eksluzivnom času, rekla je: Mir, mir djeco. Danas ću vam, ispričati bajku o Canetu Žabcu, Milu britvi i njihovoj „Pobjedi“ … Djeca su ućutala kao da su nadrogirana.

Počela je priču: Bilo je … ovako … Hmmm … Živio nekada davno, u Ženevi, Žabac iz Uba.
Učiteljice, skoči djevojčica: Da li je Ženeva – Švajcarska?
Ne skači tako djevojčice, postaćeš „Skoči djevojka“ – znaš kakav je ovo narod. Ženeva jeste Švajcarska a njihova tradicionalna je krilatica: Unus pro omnibus omnes pro uno.

Dječak kriknu: „Svi za jednog – jedan za sve“…

Odlično Marko … pomazi ga učiteljica … slušajte dalje: Britva je dobila nalog da secira Žabca, a seciranje je djeco IN … Britva i Žabac su zapravo prijatelji ali neko mora da strada … Treba vidjeti – dokle je Žabac spreman da skoči, „širom zatvoriti oči“, i „njegovo“ bogastvo predstaviti kao svoju „Pobjedu“…

A zar nije „Pobjeda“ Šarićeva – povikaše djeca!

To oni djeco tako predstavljaju … „Pobjeda“ nije ni Šarićeva ni žabca, ni britve … „Pobjeda je Crne Gore“ …
Učiteljice života, zapita jedno dijete, zar nije: „Pobjeda je Crne Gore“ krilatica princeze Ksenije?
Nije dušo: Odkako se žabac pretvorio u princa a princ u prijatelja – princeza više ne postoji … Nije to ta Crna Gora! Mada je, teoretski – država vaša … Na mlađima svijet ostaje.
Svijet da – učiteljice … ali kome ostaje država? … ljubomorno upita dječak …
Sjedi Marko Lafe – objasniću ti … kaže učiteljica života …
Nijesam ja Laf – nego lav koji svjedočići za OLAF …
Molim te Marko – volim te kao svog sina – ali to nije tačno, to si sanjao …
Nijesam ja vaš sin … ja sam Slobov, Miškovićev … ja sam upoznao Šarića sa Canetom … nijesam sanjao … gledao sam Tv IN … Bilo je ekskluzivno!
Učiteljica reče: to je ekskluzivno ali u tvojoj glavi … ti si još mali … Nijesi ti taj Marko. Ti si Markov vazal.

Dječak iz zadnje klupe viknu: On je moj drug ali je još mali … ne zna on što je to vazal … ja sam, učiteljice, već britva … mogu li ja da svjedočim?
Đe?
Bilo đe … samo da svjedočim … Da budem kao Cane …
Njegov drug iz klupe viknu: Ja hoću da budem kao Tijanić, a da mi ovaj (pokazuje na druga) šije odijela.
Učiteljica viknu: dosta gluposti – vi ste prijatelji, u istoj ste klupi …
Djevočica uplakano saopšti: Učiteljice … vi griješite … prijatelji su žabac i britva … a Tijanić stoji iza slučaja šverca cigareta. On i Koštunica …
Učiteljica je mazi: Dobro dušo, ali … zašto plačeš?
Ja sam ubila Pukanića, reče djevojčica …
Nijesi dušo, ti si to sanjala …
Plačući djevojčica dreknu: Onda ću ga ubiti kad porastem … ubiću ga britvom …
Dušo moja, Pukanić je već ubijen (okrenu se učiteljica i pogleda razred). Pukanić je ubijen djeco … nije ubijen britvom … Ubio ga je neko …
Znam, viknu dječak: BEKO!
Ćuti Marko, ti si Miškovićev sin, makar u snu … ali ne optužuj prijatelja …
Učiteljice … meni je Tata pričao da je BEKO bio u centru Podgorice. Cane sinoć kaže da je Medo bio kod BEKA. Da li je Medo iz centra … Da li je on target…

Ne više dušo – Medo je iz Pljevalja … BEKO je bio u centru još kada je Podgorica bila Titograd … BEKO je skraćenica (za mnoge) i to znači: beogradska konfekcija … a Cane je šnajder – i tu je veza! Tijanićevo odijelo … Za našega princa manje ili veće …

Skoči mali Marko: „Ako Đinđić preživi Srbija neće“ – zar to nije veza učiteljice … to Tijanić nekada reče …

Učiteljica zbunjeno: Ne pametuj Marko … nijesi ti – Marko Popović, ali ni Marko Slobov, ni Miškovićev ni kraljević ni Marko Miljanov … a Miljan Mugošin … i eto … Što je ovo … Košmar! Bože pomozi – viknu kasno učiteljica!

Začulo se crkveno zvono, to je Spas (iznad Budve), i djeca su se počela (s)klanjati … Nastala je vriska … času je kraj … Za djecu koja se krste i koja klanjaju – učiteljica je ipak viknula: NASTAVLJA SE!

Dileri su čekali ispred škole (svak svoje dijete). Vodili su djecu do kuće a roditelji su se spremeli za glasanje.

Jedan Popović, koji nije Marko, ali nije ni Beba – a bogami jeste profa. reče :
23 maja  – “Uz minimum dekriminalizacjie”

E ova izjava je – do jaja!

Osjećam ” promjenu “…

Aj sa srećom,
Miško Đukić

Comments

  1. Milovan Vukov Jankovic says:

    Niko ne OBOZAVA H.C.Andersena kao CRNOGORCI,
    svi slusaju BAJKE, a vole KRALJA vise od rodjene majke.

  2. xaxaxxaxaxaaxaaaa…Misko,GENIJALNO!!!

  3. Začulo se crkveno zvono, to je Spas (iznad Budve), i djeca su se počela (s)klanjati … Nastala je vriska … času je kraj … Za djecu koja se krste i koja klanjaju – učiteljica je ipak viknula: NASTAVLJA SE!

    Dileri su čekali ispred škole (svak svoje dijete). Vodili su djecu do kuće a roditelji su se spremeli za glasanje. – Miško Đukić

  4. “Začin”, uzvrati on. “Ima ga u svemu ovde: u vazduhu, tlu, hrani. Gerijatrijski začin. Deluje kao droga Istinozborca. Kao otrov!”
    Ona se ukruti.
    On ponovi prigušenim glasom: “Kao otrov… tanan, potajan… neopoziv. Čak te neće ni ubiti, sem ako prestaneš da ga uzimaš. Nikada nećemo moći da napustimo Arakis, izuzev ako ne ponesemo deo njega sa nama.” – Frenk Herbert

  5. Darko Bulatovic says:

    Uciteljice Uciteljice Mogu Ja!

    Sjedi tu darko nisi ti saric.

    A sto uciteljice moze samo saric?

    A jesi ti Bulatovic?

    Jesam Uciteljice.

    E onda mozesh i ti.

    Ali Ja nisam Momir ni Pedja, no Darko.

    Pa sto se javljash onda Darko?

    Stio sam da vas pitam nesto Uciteljice Istorijo.

    Pitaj Darko.

    Ocesh li mi objasniti sto se vi stalno ponavljate?

    Slaba je Memorija ljudima Darko. Zaboravni su a i vole da me izmisljaju.

    Pricaju cesto da je bilo nesto sto ja nikad nisam vidjela. A Ja znam da je oni nisu vidjeli, jer sam ja bila tu sa njima.

    Ali su ubijedjeni 100% da je tako bilo! Ko da su oni tu bili svjedoci. Mnoga su im ubjedjenja takva.

    Posebno ako ih vide na televiziji ili procitaju u novinama.

    Ta informacija postaje dio njihovog programa, znash ono ko sto ti programirash kompjuter?
    Znam.
    E slicno. Nije isto ali slicno.

    Nije isto zbog toga sto oni prihvataju sto im se svidja bez potrebe ikakvog dokaza.

    A Kompjuter nije takav.

    Sposobnost je ta nazvata Vjerovanje ljudi.

    A zasto ljudi biraju loshe stvari da u njih vjeruju Uciteljice?

    E to cesh darko morat pitati nekog drugog. Ja mogu samo da im se ponavljam kad su ljudi takvi. Nista vishe.

    Hvala Uciteljice Istorijo.

    Nema na cemu Darko.

  6. sds@dsfdsd.com says:

    Misko, odlican, standardno!

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.