Revolucija mora da se dogodi iznutra!

Egipat nikada više neće biti isti nakon Arapskog proljeća 2011. Revolucija, kojom su se tražile ostavke dugogodišnjih vladara i reforme, nije završena. A i revolucija svijesti egipatskog društva je dug i težak proces…
Najinteresantnije stvari su uvijek presvučene u obično…Na posljednjem spratu jedne obične stambene zgrade, nalik brojnim drugim zgradama u Aleksandriji, u Egiptu, nalazi se Kulturni Centar “El Sandara”.

Sa lijeve strane hodnika, među brojnim filmskim posterima, ističe se kultna slika Odri Hepbern iz filma “Doručak kod Tifanija”. Ulazimo u prostoriju čiji su zidovi potpuno oslikani. Zeyad Salem, jedan od članova nam kaže da je to mjesto gdje se održavaju likovne radionice i gdje brojni umjetnici dolaze da rade. A zidovi susjedne sobe su potpuno oblijepljeni novinskim člancima, i tu se okupljaju pojedinci, grupe kao i svi oni koji ne mogu da pronađu prostor za događaje koje bi organizovali.
Centar čini grupa entuzijasta koja radi na razvoju kulture i umjetnosti uključivanjem zainteresovanih grupa i pojedinaca kojima obezbjeđuje prostor gdje mogu stvarati. “El Sandara” integriše umjetnike i široku javnost kroz različite aktivnosti, kao što su radionice, seminari i prezentacije. Mustafa B. Sakr, član Centra, kaže nam da su ovdje svi dobrodošli.
CAK: Šta predstavlja Kulturni Centar “El Sandara” i koliko ima članova?
Mustafa: Naš centar je mjesto za svakog ko je zainteresovan za umjetnost i kulturu. Mi pokušavamo direktno i indirektno da utičemo na sve ljude. Jedna od naših najbitnijih uloga u društvu je to što činimo pristupnu tačku za sve one ljude koji ne pripadaju „kulturnom krugu“ i upoznajemo ih sa različitim oblastima umjetnosti i kulture. Naš glavni tim sastavljen je od 5 članova ali imamo još petoro njih koji nam pomažu.

CAK: Kada ste počeli sa radom i kako ste došli na ideju da otvorite Centar ?
Mustafa: Počeli smo tiho 15. februara ali glavno otvaranje bilo je 1. marta. Ideju smo dobili u jeku političke akcije i pojavom pokreta u Egiptu, kada smo i smislili naš moto: “Uključite ljude, nemojte čekati da oni dođu do vas”, a to se dešava u većini kulturnih organizacija u Egiptu.
CAK: Ranije ste kazali da Centar ne konkuriše za dobijanje fondova. Zašto? Kako onda pokrivate troškove?
Mustafa: Da, glavna ideja cijelog projekta je da ljudi mogu pomagati u razvoju i osmišljavanju ovog mjesta, kako bi osjećali da je ovo mjesto zapravo njihovo, da se osjećaju kao kod kuće. A fondovi su, na neki način, ograničavajući kada su u pitanju sadržaji ili aktivnosti koje bi ovdje organizovali, a to ne želimo.
Iskreno govoreći, trenutno se suočavamo sa određenim finansijskim problemima, ali raspoređujemo prioritete i vjerovatno ćemo postići dogovor sa pojedinim ličnostima sa umjetničke i kulturne scene koji će podržati ovo mjesto i aktivnosti. Naravno, pod uslovom da zadržimo nezavisnost.
“Jedini način da se društvo promijeni je kroz kulturu”- dodaje Zeyad Salem. Revolucija mora da se dogodi i iznutra. Egipat je veoma konzervativno društvo u kom se drugačije mišljenje ne čuje, pa je El Sandara ušla u poduhvat prevođenja inostranih tekstova, knjiga i istraživačkih dokumenata na arapski jezik.

CAK: Kakve aktivnosti organizujete u Centru?
Mustafa: Naše glavne aktivnosti su: radionice, na kojima se bavimo pravljenjem rukotvorina, slikanjem, crtanjem, pisanjem, prevođenjem, razvijanjem kritičkog mišljenja i sličnim stvarima. Organizujemo nedjeljne filmske projekcije i diskusije. Imamo i književni klub sa nedjeljnim okupljanjima i diskusijama o određenim temama. Vrlo često organizujemo diskusije i predavanja sa nekim istaknutim ličnostima.
CAK: Da li ste osjećali pritisak od strane režima? Da li se situacija promijenila nakon Arapskog proljeća?
Mustafa: Pa, da. Manje nego prije, ali u pritisak postoji. Službe bezbjednosti su posjećivale komšije i koristili su termin “opasni” kada su im opisivali grupu ljudi koja se ovdje okuplja radi kreiranja nekog “opasnog” koncepta. S obzirom na to da smo politički aktivni i borimo se protiv SCAF-a, pa država na nas ne gleda blagonaklono.
Zeyad objašnjava da su komšije bile vrlo podozrive prema njima, kada su tek počeli da se okupljaju u stanu. Tako ih je jedna starija komšinica pitala: “Šta vi tu zapravo radite?”, oni su joj objasnili i nakon nekoliko dana je došla i dala im novac da plate kiriju za taj mjesec. “Studenti koji dolaze ovdje da uče spremaju čaj, kafu, itd. i uvijek nam ostavljaju novac. Ne postoji članarina, ali svako može da ostavi novca koliko osjeća da treba”- zaključuje Zeyad.
CAK: Kakva je vaša vizija Egipta u narednih 10 godina i kako će Centar doprinijeti tome?
Mustafa: To je veoma teško pitanje u ovom trenutku, jer je trenutna situacija vrlo maglovita, ne možete sa sigurnošću znati šta se ovdje dešava. Predstoji nam duga borba sa SCAF-om a onda sa islamistima, ukoliko nam budu ugrožavali slobodu. Ali, moram da kažem da sam optimista.

Hanja Mićović, nvucak.com

Advertisements

Comments

  1. Odlična i jednostavna ideja. Ovo je neki naš kafe “Berlin”. ;)
    Bravo za CAK!

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.