Kotor Art: “Egzistencija”, priča o nekorumpiranoj drami i pozorištu

Janko Ljumović i Radmila Vojvodić kreiraju “nekorumpirano pozorište”. Naravno samo kao predstavu, performans. (javniservis.me)

Kao što Edvard Bond govori o nekorumpiranoj drami, tako i piše. Mislim da smo napravili nekorumpirano pozorište, koje ne odgovara na izazove koje pozorište odvajaju od njegove suštine, i umjetnost od nekih zahtjeva daleko od kreativnosti, kazao je Janko Ljumović direktor Crnogorskog narodnog pozorišta.

Druga ovogodišnja Kotor arTeatarpremijera 4. festivala Kotor Art je predstava „Egzistencija“, autorski projekat rediteljke Radmile Vojvodić, rađen po tekstu Edvarda Bonda i u koprodukciji festivala sa nacionalnim teatrom. Uloge su povjrenene mladim glumcima cetinskog Fakulteta dramskih umjetnosti,Momčilu Otaševiću i Aleksandru Raduloviću. Komad će prvi put biti igran 9. avgusta u Crkvi sv. Duha od 22 časa, a naredne dvije večeri biće izvedene i prve reprize.

O četvrtoj saradnji Crnogorskog narodnog pozorišta sa Kotor Artom Ljumovićkaže da je kuća na čijem je čelu ušla „krajnje beskompromisno“.

– Crnogorsko narodno pozorište u repertoarskom planiranju računa na festvalske koprodukcije, jer donose jedan posaban kvalitet i iznenađanje u samom repertoaru. Kada dođemo ovdje, mi radimo projekte krajnje beskopromisno. Sve to govorim zato što Edvard Bond kaže da su njegove drame – beskopromisne i ovaj projekat to najbolje dokazuje da pravimo beskompromisno pozorište, nekorumpirano pozorište i dramu. A ono što danas može korumpirati i teatar i repertoar jesu različiti izazovi od komercijalnih do brojnih drugih zahtjeva koji, čini mi se, odmiču stvar od umjetnosti i onog čistog prostora koji podrazumijeva potrebu umjetnika da nešto kaže – dodaje Ljumović.

Autorka projekta, rediteljka Radmila Vojvodić, ističe kako „Egzistencija“ predočava „opsesivnu temu o nasilju, agresivnosti čovjeka moderne civilizacije i o najrđavijoj savjesti modernog čovjeka“.

– Posebno je riječ o nepravdi, o traganju za radikalnom nevinošću, prirodnim poretku u izopačenom svijetu moderne civilizacije upravo u kontekstu tog modernog čovjeka, izgubljene ljudskosti, izopačene filozofije života i traganja za smislom života. Priča „Egzistencija“ je ogoljena, gotovo do maksimuma svedena, asketična dramska situacija i u njoj i Bond, i njegova velika i dobra literatura, pokušava da traga za nepravdom, za savješću modernog čovjeka.

Vojvodić dodaje da upravo ta ogoljena dramska forma za nju predstavlja „izazov i povratak suštini teatra“. Nada se da je takav utisak ostavila i na mlade glumce, kojima je povjerila uloge „i koji su, u pravom smislu riječi, suština i teme i bavljenja pozorišta“.

– S druge strane ova literatura pripada onoj koja hoće da se vrati antičkim načelima drame i koja smatra da je upravo u pozorištu smisao i misija u traganju i pronalaženju ljudskosti, čovjeka koji nosi i ima savjest, i koji nosi savjest civilizacije, i u kojoj pronalazimo smisao ljudskosti. Ma koliko zvuči kao opšte mjesto, drama je konkretna i njen je najveći cilj da se nađe u toj misiji. Ili, da parafraziram Bonda, „mi smo stanovnici i Aušvica i Hirošime, mjesta gdje zli činili zlo i gdje su dobri činili zlo, ali jednako smo stanovnici pravednog svijeta koji zajedno treba da stvaramo“. Koliko god zvučalo utopistički, to je smisao i ovog teatra i ove naše festivalske laboratorije u kojoj smo istrajali i našli se pred premijerom – ističe proslavljena rediteljka i autorka specifičnih dramskih projekata.

Glumci Aleksandar Radulović i Momčilo Otašević složili su se da im dodijeljene uloge ujedno čpiune veliku čast, ali predstavljaju i veliki izazov. Iako su kolege sa klase, kažu da do sada nisu imali prilike da ni na jedan način sarađuju na tako kompleksnom zadatku, pa se nadaju da su mu dorasli.

– Teške su uloge, hiperrealistični žanr. To što smo samo nas dvojica u predstavi ima dosta prednosti, zato što smo je doživjeli kao radionicu na kojoj nam je posvećeno vrijeme u potpunosti, gdje je i rediteljka Vojvodić potpuno usredsređena na nas dvojicu. Ovo je i glumačka predstava, zato što smo sve vrijeme na sceni i ne smijemo lagati – smatra Radulović.

– Veliki izazov je pred nama. To smo znali još kada smo dobili scenario, mada smo tada mislili da će podjela biti obratna, što je dobro. I zbog toga što su to zadaci koje do sada nismo radili, niti pomislili, ni usudili se da ih radimo. Trudimo se i dajemo svoj maksimum, a što smo uradili – vidjećemo za dva dana – dodaje Otašević.

Rediteljka, ipak, ostavlja premijeru da nakon nje kaže koliko je zadovoljna radom sa ovom dvojicom mladih i talentovanih umjetnika, koje smo već vidjeli u više različitih projekata.

– Mogu biti i pedagog, i reditelj, i saradnik, i prijatelj, i sama mogu odnijeti neko zanimljivo iskustvo radeći sa njima. Nužno je postavljati izazove! A ono što je najvrjednije u pozorištu je upravo sam proces stvaranja, da se dogodi taj istinski kreativni rezultat. I zato ulažem i ulažemo sve svoje umijeće, vještinu, iskustvo i svježinu u traganju za nekom teatarskom formom – istakla je Vojvodić na kraju.

portalanalitika.me

Advertisements

Comments

  1. Prenesete li još jednom neki tekst iz analne politike tačka me, dajem vam časnu riječ da ću vas deseterački oplesti u najmanje 16 strofa ……… :(

  2. Jedina teatarska forma koju je Vojvodiceva zasigurno pronasla, i to u stvarnosti a ne na sceni, jeste teatar apsurda. Sa svojom marketinskom agencijom i kampanjom za ulazak CG u NATO (aktivna reditelj(ka) da vodi – takve! – marketinske kampanje – pa zar nije dovoljno receno?), sa podobnim pozorisnim komadima u ranijem periodu, a sad i sa okupiranjem KotorArt-a. Ovim posljednjim mislim, izmedju ostalog, na postavku u starom kotorskom zatvoru, koja se cini (kako cujem, jer gledati nemam namjeru – ne iz inata ili arogancije, vec sto ne zelim pare i vrijeme da poklanjam pokondirenim gospodjama ministarkama) kao reciklaza koncepta koji je postavio njegov raniji ‘stanovnik’ Chedo Pustinjak (prije nego ga je drzava odatle izbacila). O Chedu cete cuti razne price, ali su mu ideje bile prilicno originalne, pa se sada samo od sebe namece uporedjivanje dometa nabrijane rediteljke na drzavnim jaslama sa onima kotorskog beskucnika i pustinjaka.

    • Očekujem (ali bez presinga ;)) jednu priču lijepu o tom Čedu pustinjaku na tvom blogu.

      Kao poslastica, evo ti posveta Njegošu by Vojvodić und Mađeli, preuzeta iz nečijih srednjoškolskih zabilješki ili sa http://www.kotorart.org/karteatar2.html (ova riječ “karteatar” ima neki awkward prizvuk, kao kakva erekcija iza zavjese :)))

      “Zapitani smo o smislu i porijeklu svijeta i čovjeka i razvitku materijalnih i duhovnih pojava?
      Ne.
      Nego, je li čovjek jači od kletve božije?
      Valjda, je li Pjesnik jači od…?
      Je li to pitanje koje postavlja Njegoš?
      Njegošev Pjesnik i Bog su srodnici!
      A Bog i Satana srodnici po vlastoljublju?
      Da. To je dobra mjera slobode interpretacije.
      A Adam je lakomisleni smrtnik…
      Prokleti drznik.
      Karakteri mitoloških bića i njihovi odnosi predstavljaju slike ljudskih odnosa i društvenih prilika!
      Svejedno, našoj civilizaciji nikako ne pripada da se bavi filozofijom i metafizikom izvan banalne situacije realiteta.
      Da. Taj čovjek realiteta naše civilizacije ionako traži dimenziju koju više ne može naslutiti.
      A Zatvor?
      Topos ljudske patnje, mučenja tijela i poniženja duha,
      čisto zemaljskog nagona, prirodnog i materijalnog grijeha, neobuzdane strasti…?
      Luča?
      Duhovna svjetlost. Spiritualni pojam. Ili materijalno svjetlo, fizičko?
      Kreacija.
      Da.
      I himera kreacije.
      Da.
      Je li Njegoš čitao Borhesa?
      Da.
      Je li Dante čitao Njegoša? A Kipling, je li čitao Miltona …? Je li Njegoš čitao Kafku? A Bucatija? Da. Čitao je Korta Maltezea…? Je li Njegoš …? Da. Da…”

      Da…daaaa….daaaaaaaaa….aaaaaaaaaah…daaa…aaa…aa…a :)

      • A znam, uf, negdje sam nesrecom naletio na ovo, i nisam znao sto me je snaslo. Metaphysica montenegrina…

        Sto se Ceda tice, da znas da bih mogao… jednom. Imam dosta slika, trebalo je i da snimamo, ali smo ipak odustali, a sad je kasno. Skocko je to snimio svojevremeno, mada nisam gledao, ali je kamera sigurno bolja od nase ;)

        Inace Ceda nema ovo ljeto, mozda ga je drzava sklonila dok prodje predstava :)

      • obrati pažnju kako daju sebi za pravo da sa budžetsko-burazerskog astala turpijaju o tome šta pripada i ne pripada “našoj civilizaciji” :))))

        A bilo koji članak na Cracked.com ili na sad već pokojnom Onionu je bitniji od svega što su oni napisali.

  3. Molim nadležne da temu bače u klozet , inače bi bruka ……. samo vi mislite da se zajebajem ……. :o

    • Đuro Perov-garbitača says:

      Viđeti po slici-On bistar,a siromašan?Ona bistrija i mnogo bogatija-ali ne i duhom!Slika sve zbori-zar ne???

      • Nije Janku mjesto ovdje, a gđa Radmila od Duklje je dobar bznismen. Politički, razumije se. O njenom teatru, znamo već… ali su njeni finansijeri i pokrovitelji napravili teatar od naših života.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s