Esad Bajtal: Samo slobodni ljudi su – ljudi

Kažu da prilika čini čovjeka.

Ako je to tačno, onda nam, da bi sebe ljudski sačuvali, i same prilike valja učiniti ljudskim. Valja nam govoriti i ponašati se ljudski u svakoj prilici. Bez toga, prilike su samo izgovor za vlastitu neljudskost. Odnosno, ne čine prilike ljude lošima ili dobrima nego samo pokazuju kakav ko zaista jeste.

U tom smislu prilike su samo ljudsko ogledalo.

I ništa više. 

Rat je bio naše najveće životno ogledalo.

Tako veliko da smo se u njemu svi zajedno i istovremeno mogli pogledati i ogledati.

Danas, zahvaljujući tom ogledalu, svako od nas, priznao to ili ne, zna sasvim dobro ko je i kakav je. Kako pojedinci tako i kolektivi.

Jer ogledalo nikad ne laže.

I nije krivo ni za čiji ružan lik.

Dakle, stvarnost, odnosno naša slika o nama može biti ružna, ali ogledalo ne može biti krivo. I to je jedina istina o nama. Životna istina koju palanački duh nije spreman da čuje i da je prizna. Zato duh palanke stalno izmišlja i fabrikuje svoje lažne priče o sebi i svojima.

Naravno, priče su priče, ali događaji su jedina životna istina.

Jer, istina stanuje u događaju, a ne u mišljenju o njemu.

Ne u naknadnim pričama o njemu.

Ono što ružni događaj poriče, ili ga relativizira, odnosno, ono što nam o događaju dolazi – iz mišljenja, samo je, kako već sama riječ kaže – iz-mišljotina.

Zašto palanački duh bježi od istine.

Zašto izmišlja?

Zato što  želi da vlada stvarnošću, ljudima i događajima.

Zato što želi da upravlja.

A, ako ne može da upravlja, onda ih ISPRAVLJA.

Ispravlja ljude i događaje.

I tako naknadno, oduzimajući joj njenu životnu, boji stvarnost svojim lažnim bojama.

Onako kako to njemu, palanačkom duhu, odgovara.

Dakle, nije bilo šta je bilo, nego je bilo kako Mi kažemo da je bilo.

To je iz-mišljačka logika palanačkog duha.

I logika palanke.

Ali, da bi obmanula i slagala druge, palanka najprije mora da slaže samu sebe.

I da sama povjeruje u svoju laž.

U tu svrhu palanka iznajmljuje ljude slabog morala. Kažem iznajmljuje jer oni po rent-a-car principu opslužuju aktualne političke strukture. One koji ih dobro uhljebljuju i debelo plaćaju. Na ovaj ili onaj način. I njihove bolesne ideologije. Naravno, oduvijek je bilo i biće prodanih duša, spodoba spremnih da se stave u službu nečasnih ljudi, stranaka, partija, odnosno, formalnih ili neformalnih udruga i grupa; njihovih dnevno-političkih nemoralnih ciljeva.

Ali, njima nasuprot, stoje oni drugi, časni i nepotkupljivi.

Za razliku od pragmatične, potkupljive inteligencije, oni su ljudi od principa, svijesti i savjesti.

Oni, svoje znanje, umijeće u ljudskost stavljaju u službu Istine, Prava i Pravde.

Odnosno, dok poslušni služe vlasti, etički nastrojeni pojedinci služe Životu, Čovjeku i Ljudima. Svim ljudima, a ne dnevnoj politici uskostranačkih egoističkih ciljeva i neljudskih nakana. Ne religiji; i, ne naciji.  Oni služe Životu, Čovjeku i Čovječanstvu. To su ljudi kojima je stalo do vlastitog stava. I koji, za razliku od potkupljivih, svoju riječ i svoje djelo nikad i nizašta ne prodaju.

I ne samo da ih ne prodaju.

Zbog njih oni plaćaju ceh vlastitog dostojanstva.

Ponekad i životom.

Sokrat, Đordano Bruno, Mahatma Gandi, primjer su savjesnih ljudi u službi istine, čovjeka i čovječanstva.  Oni su bili moralni i hrabri. Sluge su plašljive, potkupljive, i nemoralne.

Čega se to potkupljivi plaše?

Čega se boje?

I šta je to strah?

Psihološki govoreći, strah je primarna emocija koju odlikuje snažno i teško podnošljivo krajnje neprijatno zbuđenje nastalo usljed opažanja stvarne ili samo fiktivne opasnosti pred kojom je čovjek nemoćan. U tom smislu, osim realnog (objektnog), postoji, fiktivni, bezobjektni strah. Taj fiktivni, bezobjektni strah (strepnja, strava, anksioznost) pritišće svakog čovjeka i podloga je svakog mogućeg straha. Radi se o podsvjesnom strahu od smrti, strahu od mogućnosti “da se više ne bude”.

Užas te nejasno difuzne strave, koja ga bjesomučno progoni, nagoni čovjeka da nešto poduzme. Taj nepodnošljivi, nevidljivi užas strave (“strah od Ništa”), nagoni ga da je transformiše u vidljivi strah “od Nečega”. Strah od bilo čega opipljivog i jasnog.

Kako je, psihološki, mnogo lakše podnositi određeni strah (strah “od Nečega”), nego difuznu stravu “od Ničega” (tj. od Ništa), to se objektni, strah pokazuje kao tipično ljudski, kukavički oblik bježanja od Strave. Bježeći od nejasne bezobjektne strave (tj. “od Ništa”), čovjek, u svrhu samoopravdanja pred sobom i sebi sličnima, počinje da izmišlja Nešto (tj. objekte svog straha). Tako objektizacija strave u atmosferi stalno ponavljane teorije “nacionalne ugroženosti”, rezultira fabriciranjem neprijatelja kao vidljivih objekata straha.

Te neprijatelje uz pomoć medija, za potrebe stranačke, odnosno dnevne politike, sistematski uredno fabrikuju poslušni i dobro uhljebljeni sinekuristi. Videći kuda sve to vodi, oni odvažni, za razliku od plašljivih, počinju da se bune. Ali, umjesto da budu shvaćeni kao spasioci, što jesu, oni od režima i gomile bivaju javno označeni kao narodni neprijatelji.

Dakle, kako Strava poslušnih nema svoj konkretni objekat to je svaka racionalna borba protiv nje već time potpuno onemogućena. Za razliku od bezobjektne strave, Strah ima svoje jasno prepoznatljive objekte na koje se okomljuje. A to, praktično, znači: da tek objektno usmjereni strah omogućava aktivno djelovanje i privremeno rasterećenje od jeze nepodnošljive strave.

Socijalnopsihološki govoreći, u ravni poremećenih društvenih odnosa (i razorne ekonomske, egzistencijalne krize koja prijeti golom biološkom opstanku većine), svoje nepodnošljivo zastrašujuće Ništa, strava objektivizira u vidljiv, spasonosni “strah od Drugog”. Ta materijalizacija Ništa u Nešto, odnosno, ta objektizacija Strave u Strah od Drugog, otvara polje rasterećujućeg djelovanja: Lažni strah porađa lažnu hrabrost koja se, kao nesvjesni, racionalizirani kukavičluk, privremeno (u ratu) rastrerećuje u zločinu, tj. uništenju Drugog kao vidljivog objekta svog straha, ili u demonstriranju javne i bučne podrške organizatorima i počiniocima zločina (poslije rata).

Pogledajmo činjenice:

Kad god, na bilo kojoj strani, uhapse nekoga zbog ratnog zločina, ili na drugi način prokažu zločin i zločince, rulja demonstracijama, a ideološki obojena inteligencija pisanjem i medijskom halabukom, ustaju u žestoku odbranu zla i zlikovaca.

Upravo ta aktivna podrška, baš kao i nijema saglasnost većine u vidu šutnje (znak evidentnog odsustva građanske hrabrosti), i prećutni oblik solidarnosti gomile s počinjenim zločinima, dodatno ohrabruju i praktično podržavaju zločince i njihove nalogodavce. Otuda štafeta prerušenog kukavičluka koji, u formi većinskog javnog mnijenja, mirne savjesti, izborno-glasački pristajući na njih, formalno-demokratski, godinama i decenijama podupire najbezobzirnije i najiracionalnije moduse totalitarne vladavine i vlasti kakvu već dvije decenije imamo u Bosni i Hercegovini i njenom najbližem okruženju.

Strava kao egzistencijalna osnova i temelj kontinuiranog straha, ne da se manevarski ukloniti. I to je suština kukavičkog palanačkog duha. Palanački duh je kukavni duh gomile. Duh kukavica i konformističkog kukavičluka provincijske svijesti koja stalno živi u Stravi i upornom nastojanju da je konačno pretvori u Strah od Drugog i drugačijih na koje će se okomiti svojom lažnom, gomilskom “hrabrošću”.

U pitanju je duh provincijske pseudohrabrosti.

“Hrabrosti” sistematskih prijetnji, tlačenja, proganjanja i ubijanja drugih i drugačijih.

Kako je onda moguća istinska, ljudska hrabrost?

Istinski ljudska (građanska) hrabrost je moguća samo kao samopotvrđivanje “uprkos” – uprkos stravi od Ništa. Hrabar je samo onaj ko je kadar da fiktivnu stravu od Ništa primi na sebe. Odnosno, hrabar je samo Onaj čija je Savjest jača od – fiktivne strave.

Formalno-logički paradoksalno, ali psihološki istinito i vlastitim iskustvom potvrđeno, građanski hrabar je samo onaj ko sam pred sobom, pred ogledalom vlastite savjesti, nema hrabrosti da bude kukavica. Samo onaj, ko se, umjesto Drugog, boji Sebe Samog. Jer, u etičkoj inventuri (za razliku od etničke) račun se polaže samo –  sebi, i – svojoj savjesti. I to je ontološki momenat zasnivanja one hrabrosti koju prepoznajemo kao građansku hrabrost: hrabrost racionalnog otpora iracionalnom hodu politikantski projektovane i ideološki sulude sudbine.

Zato, pozivajući građane na dostojanstvo građanske hrabrosti, velikan znanstvene misli, nobelovac Albert Einstein, traži od njih da oslonac tog dostojanstva potraže u vlastitoj savjesti:

Ne činite  nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, pa čak ako to od vas i država traži.

Ali, koliko nas je takvih?

Koliko je savjesnih?

Koliko je onih koji pripadaju sami sebi?

Odnosno onih, koji nemaju potrebu da se potvrđuju pred nekim, i da iskazuju svoju lojalnost Nekome ili Nečemu?

Malo!

A ima ih!

Bilo ih je!

I biće ih!

Uzmite najuzvišeniji primjer, zamislite Isusa Krista – i čitavo čovječanstvo;

sve ljude rođene i koji tek imaju da se rode; predpostavite još da je situacija ona situacija u kojoj se jedna jedina Individua na nekom usamljenom mjestu, nalazi s Kristom približava mu se i pljuje u lice: nikada nije rođen i neće biti rođen čovjek koji će imati tu hrabrost ili tu bestidnost; i taj stav je istina.

A kad su bili u gomili, imali su tu hrabrost – užasna laž!

(S. Kirkegaard)

Nasuprot tog pljuvajućeg palančanina; zgrbljenog čovječuljka gomile, stoji divovski uspravna, građanski hrabra Individua, koju, ako to hoćemo, želimo i umijemo (tj. ako smo dovoljno pametni i pošteni), možemo trenutno prepoznati u Kierkegaard-ovom jednostavnom i nadahnutom opisu Isusa Krista.

A taj opis glasi ovako:

Krist je bio raspet jer, iako se obraćao svima, nije želio da ima posla sa gomilom;

nije želio njenu pomoć, okrenuo se od nje bezuslovno:

nije htio da zasniva partiju, nije odobrio glasanje,

već je htio da bude ono što je bio,

Istina koja se odnosi na Individuu. 

Jer, gomila je laž.

Na isti, gomilski način i palanka je laž, laž koju nam valja filozofski i ljudski raskrinkavati i time pozivati da, okrečući leđa palanačkom duhu, duhu gomile, konačno postanemo i budemo svoji ljudi: Savjesni, hrabri i slobodni.

Poslušnost i sloboda ne idu zajedno.

I samo slobodni ljudi su – ljudi.

Sve ostalo je bezlična gomila nesposobnih, strašljivih, stravom povampirenih duhova, koji u ime Boga, čine upravo ono što im Bog izričito zabranjuje: prijete, teroriziraju, lažu, pljačkaju, ubijaju ….

tacno.net

Advertisements

Comments

  1. u ime Boga i u ime protiv Boga, ko god kontrolise strah, kontrolise rulju. sve se svodi na moju kontrolu i nametanje mojeg Boga ili mojeg protiv Boga.
    ceracemo se jos, jer niko ne presijeca do kraja, kud bi kad bi ostali sami i morali da napredujemo, a ne samo da se branimo i drzave spasavamo od domacih i stranih.
    zivio individualizam!!

  2. “Jer, gomila je laž.”

    Pored duboke filozofske misli, ima kod ovog čovjeka, za kog prvi put čujem (što primam na sebe), nešto karakteristično bosansko u izrazu, neka mešoselimovićska mekoća i duša, koje su najočiglednije u prvom dijelu teksta. Nadam se da su ljudi poput Bajtala, i Besima Spahića, u mogućnosti da naprave nekakvu protivtežu mračnim silama koje su Bosnu odvukle, i još dalje je vuku, ravno do dna. Ekstremne situacije rađaju i ekstremne individue, ali na oba pola, pa se valjda desi i neki bosanski odgovorni lider koji će uspjeti da (p)okrene stvari nabolje.

    • Poštovano momče,Nedović Vlado !

      Nisam se poodavno javljao.Ali,Vaš komentar me natjera da pojasnim neke stvari o autoru pomenutog teksta, tačnije, ČOVJEKA Esada Bajtala. Prethodnog ljeta,dr Bajtal je dao intervju g. V.Koprivici(“Monitor”) na dvije stranice.Isto tako, bio je gost TV-Atlas, đe je svojim životnim iskustvom i znanjem , ostavio zavidan utisak na javnost C.Gore. Ne znam razlog zašto prvi put čujete za ovu sosobu , ali mogu razumjeti Vaš boravak izvan granica C.Gore , kao i zatvorenost(blindiranost) pristupa našim cg- medijima kroz iznošenje tako jasnih i neophodnih ljudskih svojstava.U svakom slučaju, vjerujem da je barem Vaš poštovanoi otac(meni drag čovjek) čitao ili propratio Bajtalov nastup na našoj tv. Za Vašu informaciju, dr E.Bajtal je dobio poziv da u drugoj polovici ovog mjeseca bude gost na “Ratkovićevim Večerima poezije” u BP.Priznajem ,jedan lijep i potreban gest cg – organizatora ove kulturne manifestacije. Ako budete u CG, imate priliku sresti se, porazgovarati i uvjeriti se …koliko su nama neophodni nezavisni mislioci i djelatnici poput dr E.Bajtala.Naravno, u režimima našeg Balkana, nisu popularni.Povremeno, pogledam na tv-Aljazeera njegove komentare-kao političkog analitičara…
      Svako dobro za ekipu javniservis. me , a Vama zahvalnost što ste primjetili i prenijeli tako vrijedan tekst.

      Ibrica,Kotor

      • Poštovani Ibrice,

        hvala na obraćanju i lijepim riječima.

        Nažalost, u Crnoj Gori ću biti, ali tek krajem ovog mjeseca, tako da ću propustiti Ratkovićeve večeri. Ali ako budete išli, pozdravite mi Boža Koprivicu, vidim da je i on na tribinama tamo ;). Činjenicu da po prvi put čujem za gospodina Bajtala već sam izrazio u formi samokritike (daljina, i obaveze, i dostupnost informacijama, sve to zajedno utiče), ali nikad nije kasno – evo, našao sam i članak u Monitor-u, pa ću i to pročitati.

        Pozdrav i sve najbolje!

  3. Nije da nije u pravu. Mislim da je i ovaj zazdio iz Bosne na vrijeme a zatim bio pametan s vremena na vrijeme na daljinski. Volim citati utopiste i optimiste koje se nikad nijesu oznojili za svoje ideale, a nek'moli okrvavili. Nije da nije u pravu. Ko je u pravu – kaze sarajevska poslovica- nabijem ga na karu.

    • Za PWS:
      Ovaj, tj. ON (dr E. Bajtal) je svo vrijeme nesrećnog rata bio u Bosni.Kao Čovjek posebnog kova, dan-danas je nezavistan, bez pripadnosti ičijoj polit. partiji.Svim svojim bićem predan je BiH – direktno sa prostora svih turbulentnih događanja;svjedok njihove zle sudbe ,ali i borac da se izidje iz tog stanja. Uostalom, njegova knjiga -“Država na čekanju” je očajnički pokušaj slanja poruke, kako tzv nacion-liderima BiH, tako još više građanjinu BiH da samostalno razmišljaju(odlučuju) bez straha , a za svoju svjetliju budućnoist..Tako, PWS-u “na daljinski”, g. Bajtal je egzistirao u BiH,prije-za vrijeme i nakon -genocidnog rata.U tome je njegova riječ:ĆINJENICA-SVJEDOK-ISTINITA!
      Radi svojeg ideala-DOSTOJANSTVO ČOVJEKA,nigdje nije u stalnom radnom odnosu-od rata -naovamo.Biti samostalni, tj.,svoji, mogu samo HRABRI ,RIJETKI među nama.Bilo bi mi drago da nabrojite :koliko ima takvih kod nas,koji nisu prodali sami sebe ?
      U cijeloj toj svojoj golgoti, uspijeva osnovati časopis “Glas antifašista”, jedini te vrste u ex-YU !
      Sarajevsku poslovicu (naveli ste je) pripisujem Vašem neznanju(nije za zanjeriti), jer se ona ne može odnositi na svakog, osobito na ozbiljnog čovjeka- dr E.Bajtala. Ali, kako je javniservis.me -to što jeste, ponekada “zidna novina ” a ponekda “ulučni grafiti”,Vaš slobodni duh je našao prostora na način na koji ste se oglasili.
      Još jednom, zahvaljujem g-dinu Vladimiru Nedoviću na pronicljivosti i prepoznavanju kvaliteta teksta pomenutog autora, objavivši ga da ponešto i mi steknemo hrabrosti i ODUPREMO SE LUDILU -neminovno prisutnom na našim prostorima.

      Ibrica, Kotor

      • Ibrice, dobar komentar. Samo bih vas ispravio, ne zamjerite: kaže se NEZAVISAN, a ne NEZAVISTAN. Zavist/zavidnost je potpuno druga stvar, kao što je ZAVISNOST i bolest i stanje, odnos prema nekome.:) No nema veze, naši političari često kažu da im nešto hvali, umjesto fali, želeći da zvuče pametnije i pismenije (bar donedavno – sad je ionako “in” biti nepismen).

        Pozdrav

      • Ibrice,

        prije svega, moram vas ispraviti u dijelu u kom meni dajete kompimente za objavljeni tekst. Ja sam isti tek ovdje procitao i istina, prilicno me se dojmio, no svi komplimenti treba da su usmjereni na urednistvo portala, pogotovo jer, eto, tamo ima i pronicljivijih i bolje obavijestenih od mene, pa su dr. Bajtala otkrili prije mene.

        Drugo, htio sam vas zamoliti da ne trosite vrijeme ni energiju na kontaminatore tipa PWS (iako i moj temperament u afektu reaguje mnogo drugacije) – to je tip koji, iz nekih svojih mracnih razloga, puca nasumicno, pa koga okrzne. Necemo takvima dozvoliti da nam zagadjuju i obesmisljavaju ovakve teme, uprkos tome sto navracaju ovdje, a mjesto im je negdje potpuno drugo.

        Ovo se ustvari nadovezuje na nesto sto sam htio dodati svom proslom komentaru, a to je da nisam siguran koliko su nam (ljudima na Balkanu) ljudi poput Bajtala ili Spahica potrebni, u bukvalnom smislu te rijeci. Naime, potrebni su mozda vama i meni, ali ljudima na Balkanu generalno – nazalost nisu. Tragika Crne Gore, i Balkana uopste, je sto je mnogim ljudima, bez obzira na sve, bas u takvim sistemima i “uredjenjima” dobro i potaman. Dr. Bajtal tu, nazalost, ne moze mnogo promijeniti, ali svojim svijetlim primjerom znaci nesto onima koji zele i traze vise. I to nam mora biti dovoljno, sve ostalo vodi jos vecem razocarenju.

        Sve najbolje, pozdrav!

      • Gos. ibrice, posto sam rodjen u ovim brdima ne mogu da shvatim servilinost i samopovredjivanje, mazohizam. Za zidanje gradjanskog drustva potreban je jedam minimum. Da vam nijesu pobili najmanje 100 000 sunarnika u genocidnoj agresiji. Da vam nijesu etnicki istrijebili 49 % procenata originalnog zivotnog prostora. Da vam nijesu nasilno oplemenili nebeskom srbocrnogorskim sjemenom u svrhu mijenjanja etnicke slike BiH vase nane, majke, sestre, zene i kcerke, bar nakih 20 – 30 000. Da vam neko postavi Sanu izabranika za predsjenika. Da vam neko…
        Rece li taj Batal ista od toga crnogorskoj audijenciji? Crna gora je imala sve sanse da bude gradjanska. Nije napadnuta, nije porobljena, nije pobijena, nije etnicki “ociscena”, nije silovana… Zna li taj Batal kome prica, gdje prica i sta prica?
        Jedni su cetnici koji su sad protiv cetnika a drugi bili protiv cetnika a sad su saveznici cetnicki. Svi oni bolje od Batala znaju sta je gradjanska drzava, ali bi to znacilo dati jednaka prava neistorijskim narodima Romima, Arnautima i Bosnjacima na stetu istorijskih naroda Srba i Crnogoraca. Batali, Batale!

  4. Razumjeli smo se…
    Živ bio !
    Ipak, ovaj svijet se ima čemu nadati…pojavom kvalitetne(zdrave) mladosti -poput Vas.
    Dr Bajtal, i svi pregaoci u borbi za dobrobit čovjeka, ne očekuju išta bolje za vrijeme njihovog egzistiranja. Svjesni toga, nadahnjuje ih nada .da će se ipak nešto promijeniti u korist onih koji slijede;Vaše generacije i svih ostalih novih naraštaja. Vaš osvrt upravo potvrđuje navedeno.
    Srećan put….u domovinu !

  5. a brate ne ofiraj ga, sacekace ga neko da ga ispajserise sto napada bosnu i hercegovinu, pusti djavola.

    p.s. dok god je u bivsoj jugoslaviji bio gradjanski rat i agresija sa jedne, a neshvatanje pogubnosti socijalisticke ekonomije kao preduslova za raspamecivanje, srece nema ni za rulju ni za pojedince. demokratski izglasajte bolju istoriju, samo da ne lazete kaq mi iz crne gore, pa se mozda o buducnosti i bude moglo produmat i porabotat. ovako je sve u rijecima, a rijeci su, kako to dobri i stari bajro kaze jeftine, jeftinije od ugljedioksida.

  6. Dok god se svako zajebava sa pojmovima agresija i genocid sto je zakljuceno na najvisoj legalnoj instanci na planeti i mijenja ih jalovim pojmovima kao gradjanski rat, vjetski sukob… I to u javnim diskusijama bez ikakve zaionske reperkusije, mislim da ne postoje osnovni uslovi za objektivan logican dijalog zrtve i dzelata.
    Zato sam Batalu uputio sarajevsku poslovicu. On jeste u pravu, ali Crnogorci su jako dobro svjesni svoje uloge u agresiji i genocidu i uvijek spremni da… Ovdje dodje drugi dio poslovice. Zato mi ovo pametovanje Batala pred crnogorskom publikom radije izgleda ka mazohizam i samopovredjivanje. Ako vec moram da prijevedem na crnogorski…jelte.

    • ne avetaj nistarobo stara, sto puta si ginuo sa kauca u oslobodilackim i agresorskim ratovima i ne mozes druge da ostavis na miru da pokusaju makar da popricaju, a kamoli da se druzi i dijele iskustva.
      mozes znas sta da mi o zakonskoj agresiji izmedju sela i zaseoka i antigradjaskom ratu koji jos traje jer mu ne date da se ugasi. splacine!

  7. Molim administraciju da ne shvati za ozbiljno to dijete Nedica jer mu je otac bio neki u birokratskoj vlasti pa ga razmazio. Ja sam odrastao u Montanju Negri, gdje su zavijali vukovi, tukao grad, rastao na kisi, smrzavao se u snijegu itd. i zato molim ravnopravan tretman sa drugima, tj. da mi se ne brisu komentari, jer moji roditelji nijesu ima novca da me salju u skolu, te je kvalitet mojih komentara daleko ispod crnogorskog prosjeka, koje krasi gradjanska kultura i akademska pismenost.

    ‘VALA visoka, unapried!

    Plannco Wallach Senior tj. Stari

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s