Kao nekad pred izbore

Stotine ljudi su izašle iz kuća i stanova, a dobar dio se spustio u grad iz okolnih sela da vidi predsjednika stranke, velikog vođu, koji je taj dan stigao u grad na obali rijeke da bi održao govor. Dvije ličnosti, predsjednik stranke i republike, nesebično stisnute u jednom tijelu na radost većine naroda.
Mnoge majke svojoj djeci nisu pripremile ručak jer su se sređivale za taj događaj, da budu što atraktivnije, ako im slučajno priđe veliki vođa u masi i pruži svoju ruku u nekakav znak mlohavog pozdrava, a sve će to, potajno se one nadaju, možda usput zabilježiti i kakav fotoaparat. Možda, ako baš budu sretnice, uspiju predsjedniku ugurati u ruke svoje djetešce koje još i ne govori, niti je stiglo da spozna svijet oko sebe, a već će postati poznato lice širom regije.
Čopor djevojčica na pragu punoljetstva u blizini improvizovane pozornice posmatraju ga otvorenih usta sa zacakljenim očima, upijajući svaku njegovu riječ i gestu kao da gledaju nastup omiljenog pjevača o kojem maštaju u svojim sobama kad ostanu same. Potajno priželjkuju da s njim jednom završe u postelji kraljevskog apartmana nekog respektabilnog hotela sa pet zvjezdica.
Našlo se tu i dječaraca, koji su u vođi vidjeli drugog oca, ako ne i jedinog. Bilo je i onih koji su sa istim žarom gledali u vođu kao i djevojčice i dijeleći iste misli kao i one. Misli o vođi, postelji, kraljevskom apartmanu, hotelu sa pet zvjezdica. (neki su skeptični bili po pitanju zvjezdica, jer su im neki drugi simboli bili bliskiji srcu).
Jedna starija gospođa je opsesivno-kompulzivnim pokretima popravljala svoju frizuru kao što to uvijek čini kad se nađe kakva važna politička ličnost u njenoj blizini. Frizura koja se možda mogla i popraviti, dok je gospođa bila mlađa u prošlom vijeku, sad je pružala silovit otpor i pramenovi su se vraćali tamo gdje oni žele da budu, a ne gdje to ona želi. Nervozna zbog tog, svaki čas je jezikom gurkala svoju vještačku vilicu kao da joj želi reći da ona pokuša urazumiti kosu, kad ruke već ne uspijevaju u tome.
Na prve riječi predsjednika jedan sredovječni pijani ratni veteran ispustio je mlaz mokraće niz nogavicu, zaurlao iz sve snage vođino ime, uz popratni pljuvačkomet iz krezubih usta, koja su podsjećala na mini klavir sa crno bijelim tipkama, zateturao se i stropoštao između dva ugledna gradska doktora koji su ga dobro poznavali, jer su ga počesto prijatelji pijanog donosili njima u bolnicu na šivanje posjekotina i čitavog spektra rana.
Dječica su pomahnitalo mlatila stranačkim zastavicama sa utisnutim simbolom u sredini zastavice, svako malo kličući vođino prezime.
‘Hitler! Hitler!’, orilo se ulicama Nürnberga.
Ako vas je ova priča podsjetila na neke od predizbornih skupova koji su se nizali proteklih dana, onda je do vas…
Smrt fašizmu!
protest.ba
Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s