Ratimir Vujačić: Ideal čistog siromaštva

Siromastvo„Ma koji narod nema šta da jede? Ko nema šta da jede neka se prvo odrekne interneta“. (komentator frutek / Vijesti 16.11)

Evo neko doba kao da ostadosmo bez ideala. Decenijama se gradom, selom, fabrikama, zemljoradničkim zadrugama, orilo od humanih stihova, krilatica, parola… Partija nas napajala idejom napretka, čovjekoljubivim nadahnućem, poput one čuvene: „čovjek kako to gordo zvuči“. Autor, nesporno veliki pisac, sada zvuči početnički, prevaziđeno, naivno. (Poznavao je ljude, veoma, ali se nadao da će postati bolji). Ismijaće ga danas, svaki polupismeni internet jahač. Obnovljeno i moćno, neprobojno i pobjednički zvuče (s pozivom na vječnost) , novi pojmovi i parole koje ranije nijesmo primjećivali ili bijahu u procesu odumiranja: država, parlamentarna demokratija, privatna svojina…

Imamo sada obnovljene parolaše, prvake i rodoljupce, lidere i državotvorce  koji iznad svega vole Crnu Goru ali avaj – ne i Crnogorce. Vrući  na Crnu Goru do usijanja – kao za sebe same – sve drugo im na smetnju i dosadu. Posvećeni. Njihovi učitelji i bakljonoše,  obožavali su revoluciju ali im revolucionari i saborci namah omrznuše jer im jade oko prave ideje zadavahu. Za ideju bratstva spremno su žrtvovali braću – za partiju – članove partije. Mnogi iskreni i odani humanista-revolucionar i bratstvenik, sanjar, tucao je Golootočki kamen grcajući i natucajući u znoju lica svoga tešku azbuku revolucionarne pravde, obnove, izgradnje i prve petoljetke. Bratstva i jedinstva. Idejne čistoće.

Porto Montenegro

Naši rukovodioci prevashodno i u prvom redu, smatraju sebe pobjednicima –  ne dao Bog slugama narodnim ili žrtvama i trudbenicima napretka, industrijalizacije, elektrifikacije, boljeg života. Ne pitajte koga i šta su pobijedili,  na čemu se i ‘đe ostvarili !? Pobijedili su na glasanju a protivu narodnih neprijatelja. Kao da je Narod glup pa da glasa za svoje neprijatelje. Reklo bi se da je Narod pobjednik da je kojim slučajem umjereno zapošljen ili da ima ona prava od prije (pobjedničke) AB revolucije ili makar prije (dobitničke) tranzicije. Ili da ima slobodu kao prije neoliberalizma. Mlogo bi mu bilo: pobjednici – to je ipak neko drugi. Stoga, naduto (poput praznog klasja, rekao bi Leonardo da Vinči) dižu glavu u vis – dok država  lagano potanja u tvrdo i sveukupno siromaštvo. Savremenog patriotu, beskompromisnog pregaoca na planu ličnog dobra i ideje – rado percipira sebe kao državotvorca –  možeš poznati najprvo po strogoći. Taj se izražava oštro, kratko i jasno. Odsječno i okomito. Bodljikav. Poput ježa, “ s trista kopalja na juriš ide”.  Ako ne poput Britve samog a ono jednako posvećeno i ekskluzivno.

Internet zanovijetanje

Dakle, ako smo trenutno u nestašici ideala, ometeni zanosom (ideje) obnove, isti žive u nama kao neprolazne vrednote, pohranjene i čuvane od davnina. Iskustvo ih iznjedrilo a vrijeme pritvrdilo. Mnogo toga je promijenjeno, od vlasničke strukture do mehkih suglasnika – vrijeme je za počinak i legalizaciju. Naš brod – svo vrijeme na ispravnom kursu – konačno pristaje u  mirnu luku. Da, nije teško pogoditi, sad bi naše bundžije opet da razvlašćuju, opet konfiskaciju, nacionalizaciju, pravnu državu i eksproprijaciju eksproprijatora… da poopće siromaštvo. Potpuno nepotrebno i kontraproduktivno: imamo sasvim dovoljan broj siromaha, obespravljenih, pauperizovanih radnika i seljaka, omladine. Koji rado i spremno prihvataju oskudicu – kakav crni internet  – jedan šuplji gigabajt šes’ipo   štrucova ‘leba. Slatko, čisto i pošteno siromaštvo je najveći i najsigurniji kolektivni sistem bezbjednosti u regionu i istoriji – ako hoćete. (Nije loš ni NATO ali je skuplji i nestašan).

Shodno siromaštvu valja upodobiti  ekonomsku i poresku politiku : euro po euro na struju, telefon, kablovsku televiziju – sav taj raspojasani luksuz –  oštra štednja , dodatna eliminacija viška zaposlenih, porez na zimsku vožnju, prirez na ljetnju, lanci… utabavanje i kaldrmisanje strogoće – tako poznate, ukorijenjene i vjerodostojne u našem političkom stvaralaštvu.  (Kad si strog vazda izgleda kao da znaš šta radiš i na čemu si). A partija je, ne jednom,  otvoreno izjavila da zna kako. Zaista, ovo što rade ne može boljim načinom.

Obavezna dnevna tomobilska rasvjeta i ljeti i zimi, razumije se,  nije mjera štednje ali, zanago, njome se tek uvježbavao koncept implementacije strogoće. Kada po ljetnjem suncu paragraf svijetli drumove (kakav mrak carevaše prije toga)  – tader je otvoren put svakojakim reformama. Nema više te reforme koja neće proći. Permanentna revolucija.

P.S. Ako je suditi po prvim reakcijama na Internet Portalu Vijesti, prijedlog  o odbacicanju interneta primljen je više nego zadovoljavajuće: prošao je znatno bolje nego “pobjednička” koalicija na posljednjim Izborima. Zabilježeno je preko 70% pristiglih “lajkova”. Suvišno je napomenuti da su zastupnici kontinuiteta internet priključka propali na ovom spontanom natjecanju. Mogu da se tješe statusom manjine što i nije tako loše u našem multilateralnom pravnom poretku. Na pomolu je NVO o nacionalnoj strategiji Internet konsumenata za naredno stoljeće.  Kao manjine koja bi i dalje da surfuje i pustozvrca  internetom . To su pravi dobitnici tranzicije.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s