Dribler (sa) olovkom, crtica o Božu Koprivici

Bozo Koprivica „Dribling je lični trenutak mitologije“.(Keni Dalgliš)

Inženjer Boško Simonović, selektor koji je poveo jugoslovenski nacionalni tim na prvo svjetsko prvenstvo, još je tridesetih godina prošlog vijeka svoje igrače učio da nijesu toliko bitni njihovi trikovi koliko je važno da razumiju fudbal. Čovjek koji se rodio dvadeset godina nakon prvog mundijala je to shvatio. Čini mi se da malo ko kapira fudbal kao Božo Koprivica.

Ovaj književnik, dramaturg i esejista je rođen u Nikšiću. Tu je dane provodio sa loptom. Odatle potiče njegova strast za igrom. Kasnije je diplomirao Svjetsku književnost u Beogradu, ali nije zaboravio fudbal. Naprotiv. Valjda je iz tog dječačkog fanatizma i stvoren njegov dar-smisao za estetski doživljaj te vještine.

Knjiga Samo bogovi mogu obećati krije tajne o najvećim majstorima ove igre. Autor fintira, žonglira, dribla, prodire u srž priče… Piše o driblingu, o golu, o nematerijalnom… Na sebi svojstven način gradi intertekstualnost od stihova i dramskih segmenata. Vuče paralele sa poezijom, sa dramom, sa filmom…

Priču počinje mađarskom lakom konjicom. Kroz jako dobro osimišljene eseje uvodi zanimljivosti o Edsonu Arantesu i tome kako je postao Pele, o Tostau i profilu kraljice Nefertiti, o Alfredu Di Stefanu, o Milošu Milutinoviću, o brazilskom mangupu Manuel Fransisko dos Santosu i onom kako je dobio nadimak Garinča, o Galiću, o tragičnoj sudbini Bezbijevih beba, o Denisu Lou, o Džordžu Bestu i pismu Boba Bišopa, o buntovniku Eriku Kantoni i o tome kako je uvijek bio na mjestu, o Johanu Krojfu i njegovom matematičkom u fudbalu… Finišira sa dva balkanska asa-Safet Sušić i Dejan Savićević zatvaraju ovu knjigu.

A dribling? Mića Vujičić o Božu Koprivici kaže: „Nije driblao predugo, nije davio i razvlačio, nije nikada dugo držao loptu u nogama“… Pisac ove knjige (i još tri o fudbalu Volej i sluh, zatim Kiš, Borhes i Maradona i Dribling) bilježi Žersonovu misao da je dribling produženje linije na grčkoj vazi. Rivelinjo, majstor elastika, misli da je to nemušto i neizrecivo kao nož u srcu princa. Valdir Pereira Didi, koji je trenirao slododnjake imitirajući pad lista sa drveta, smatra da je to geometrija ruže.

Tako Koprivica vještinom driblera kroji svojevrsnu antologiju igre koja je uzdrmala svijet. Njegovo viđenje odudara od običnog i prosječnog. Uzdignuto je na ravan posebne i nesvakidašnje umjetnosti. Djeluje drugačije i od ostalih pisaca koji fudbal uzimaju za temu. On svijet ovog sporta posmatra i promišlja različito.

Za kraj, citat onog koji je jednom predriblao i kraljicu i Šekspira, onog koji je kriv što Borhes nije najpopularniji Argentinac: „Volej je božanski udarac, stariji od mitologije, tako je Bog udario Zemlju volejom i ona ide savršenom linijom“.

Luka Rakojević, tragom.me

Advertisements

Comments

  1. Savet Sušić? Seriously!?

    Što se tiče Koprivice, samo on može napisati knjigu pod nazivom ‘Kiš, Borhes i Maradona’, time je sve rečeno.

    • Početkom sedamdesetih igra se finalna utakmica turnira u malom fudbalu ……. finalisti su “Karioke” i “Ljubljančani” (dobili ime po tadašnjoj Ljubljanskoj ulici) ……. utakmica se završava rezultatom 2:2 ……. izvode se penali ……. tada je jedan igrač mogao da izvede sve penale, a šutiralo se po pet komada ……. za “Karioke” penale izvodi Bota Koprivica, a za Ljubljančane brani glumac CNP Dragan Garić – Šabelja …… Bota mu daje pet golova “kroz uši” ……. :))

      • Gdje da kupim knjigu?
        Usput, preporučujem vam “Fudbal – sjaj i tama” Eduarda Galeana. Lako štivo sa nekoliko vanserijskih latinoameričkih driblinga…

      • Mislim da je izdavac zagrebacki, ali sam siguran da se moze naci i u Beogradu. Ako bas ne budes mogao da je nadjes, a htio bi, javi.

      • Neone, ne znam đe možeš kupiti knjige, ali ti prije čitanja Botinih, preporučujem da pročitaš ovaj intervju, jer je veoma važno “upoznati” autora ….. http://www.plastelin.com/content/view/761/89/ …… :))

      • Sjetih se da je prošlo više od dvadeset godina od kada sam se zadnji put napio sa “starijim bratom” Šabeljom …… nijesmo uspjeli da prevaziđemo pijanku iz Prijepolja ‘85, koja je trajala od ranog jutra do 3 sata poslije ponoći ……. http://www.cnp.me/onama/ansambl/garic-dragan.htm ………… živio 106 godina moj “stariji brat” Šabelja, ali je Bota-Bota, a Bota-fudbal …… :((

      • “Dragan Garić je vrlo društvena osoba – voli okupljanja gdje se sluša i pleše starogradska muzika.”

        O tome pricate? ;)

      • Nekad bilo Vladimire ……. ja se još uvijek držim …….. :(((

      • Dragi Fantome, autora prilično dobro poznajem, ne lično, već kao Partizanovca koji je u svom prepoznatljivo beletriziranom naponu više puta rastumačio razloge animoziteta prema Zvezdi. To je ključni razlog zbog kojeg Boža Koprivicu već dvije decenije čitam sa istim oprezom kojim to čini bivši episkop raško prizrenski Artemije kada studira tekstove kardinala Merciera :)
        Ovim nisam želio reći da je Koprivica obični „grobarski zlikovac“ jer je, kako i sam voli da kaže pristrasan zato što je to za njega prirodno agregatno stanje. Sjećam se da me je jednom izjavom taknuo u srce predloživši da se beogradska Marakana zove stadion Dragoslava Šekularca. Zbog tog predloga mu opraštam sve grobarske mudroserije, pa i one palamudije sa nacionalnim i paraistoričarskim nabojem kojem je sklon, uključujući i sramni intervju koji je jesenas dao za Kusovaču u jeku predizborne kampanje… i kupiću mu knjigu.

    • Boza Koprivicu licno poznajem, i kako to vec ide u slicnim situacijama, zbog toga razumijem mnoge njegove stavove koje mozda inace ne bih.

      Sta je posebno sporno, Partizan ili partizan?

      • Posebno je sporan istorijski kontekst kojim objašnjava svoju ljubav prema Partizanu novini koja je u poslednje dvije decenije više puta zasluživala epitet fašističkog glasila. Ne zato što ne volim partizane, već zbog toga što ne volim testesteronska pražnjenja na temama na kojima se danas u Crnoj Gori ulaže kvisko.

      • Pretpostavljao sam da je kombinacija tih faktora. Nisam ja pozvan da te stvari objasnjavam, ali rekao bih da je Bozo a propos nekih situacija dosta daleko od prizemnih kategorija u kojima ih mi posmatramo, jer je covjek koji zivi u svom, drugacijem svijetu.

      • Njegov i moj prijatelj Kiš bi to opisao kao ‘Homo poeticus, uprkos svemu’.

      • Nema tu ars poetike Vladimire. Kada se Nikšićanin koji glasno tuguje za Jugoslavijom, javno hvali kako je u polufinalu Kupa šampiona navijao za Kelera i Augentalera protiv Prosinečkog, Belodedića, Savićevića, Jugovića, Pančeva, Šabanadžovića i svog sugrađanina Radinovića (ej!), i to objašnjava „estetikom i poznavanjem ritma“… Pa mu još ne bude dosta i sve začini objašnjenjem da je imperativ navijati za Partizan jer se u Srbiji danas traži Dražin grob kao piramida, zaboravljajući da za Mihailovićevim kostima tragaju sve sami Partizanovci, partizanski sinovi i političari koji su karijeru izgradili na antifašističkim parolama i verbalnom ljevičarenju… To ne može da bude ars poetika. To je perverzija. To je sakupljanje bodova na temi na kojoj su svi preambiciozni posleratni padobranci na beogradski krug dvojke, uložili kviska da bi se lakše prodali kao elita.

    • Što fali Safetu, Vlado?
      Bila je to igračina.

    • Da, jebemti, Borhes i Maradona u istoj rečenici.
      To je podvig ;))

    • Grijesite obojica, Bozo nije iz te price (Kviskoteke), ali nemam zelju da vas u bilo sta ubjedjujem. Mozda ga jednom upoznate, pa shvatite nasta je mislio (ili nasta sam ja mislio), bez obzira na to slagali se sa njim ili ne.

      • Volio bih da čujem od tebe na šta je mislio ako je ikako moguće jer, kako stvari stoje, ko zna kad ću imati priliku da upoznam Boža.
        Evo, tebe poznajem pa i dalje ne znam na šta si mislio ;)))

      • Volio bih da si u pravu. Mada, teško je prevazići ovo navijanje za Bajern protiv najugoslovenskije Zvezde u istoriji kluba iz estetskih razloga i “poznavanja ritma”. Pa i Ivica Osim je onomad, i to kao trener Partizana, bio uz Zvezdu bliže nego što mnogi znaju.

      • Aoo, ne pustate me da se odmorim ;)

        Pa ovako: nemam namjeru objasnjavati ili pravdati bilo cije rijeci, to svako mora za sebe da odradi (ili ne). Ja sam samo htio reci da pojedini zakljucci ne stoje ako se Bozo cita u toj nekoj dnevno-politickoj ravni, jer koliko ga ja poznajem, tu Pobjeda, nasi i njihovi, namigivanje, kvisko, Baletic, ovaj, onaj, nemaju nikakvog znacaja.

    • Nekad davno u vrijeme dok je Zvezda redovno “razbijala” Partizan, kad bi neko izgledao bolesno, slijedio je komentar: “Uuu jebote, ovaj ili zida kuću, ili ima gliste, ili navija za Partizan” ….. :))

      P.S. I ja sam partizanovac, ali evo nešto za tebe: Dujković, Đorić, Jeftić, Pavlović, Dojčinovski, Klenkovski, Antonijević, Ostojić, Lazarević, Aćimović, Džajić …… jedino nijesam siguran da li je bio Jeftić ili Jevtić …… :))

  2. Niksic je imao neku specificnu dusu. Grad je oduvjek bio pun neobicnih duhova, a medju takvima su i Bozo i Sabelja.

  3. Bozo je bio jedan od najboljih igraca malog fudbala,a mozda i najbolji u Nk.Cak i od Vujovica,koji je bio kapiten prvaka Evrope.Mada je pjesnik ne manji…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s