Zygmunt Bauman: Nisam propovjednik, ja sam dijagnostičar

Zygmunt-BaumanZygmunt Bauman je rođen 1925. godine u Poljskoj, od 1971. živi u Engleskoj i predaje na Sveučilištu Leeds. Jedan je od najvažnijih i najutjecajnijh sociologa današnjice. Objavio je gotovo šezdeset knjiga od kojih se nemali broj ubraja u klasike sociološke i teorijske literature. Područja njegova interesa su globalizacija, modernizam, postmodernizam, konzumerizam i etika. Neki od njegovih najpoznatijih naslova su “Modernost i Holokaust”, “Globalizacija: ljudske posljedice”, “Individualizirano društvo”, “Tekuća modernost”, “Tekući život”, “Postmoderna etika”, “Društvo pod opsadom”.

Prenosimo intervju koji je dao  Magazynu Świąteczny Gazeta Wyborcza .

Aleksandra Klich: Jeste li se nekad uvjerili na vlastitoj koži da sloboda ima svoje granice?

Zygmunt Bauman: Beskrajno mnogo puta. Proveo sam nekoliko godina u vojsci, a tamo je malo lične slobode. Kad sam najzad izišao, nagla sloboda me prenerazila. Tamo sam znao šta se radi od 9 do 17, a tu odjednom dan pun odluka.

Sloboda je ograničena – to je nauk koji saznaje beba koja puže. Ali znanje da je sloboda puna zamki stičemo tek onda kad se učimo živjeti.

Kakvih zamki?

– Sloboda je paradoks. Ako trebam biti potpuno slobodan – što znači da mogu realizirati svoje namjere – drugi ljudi to moraju prihvatiti, čak i ako se te moje namjere ne slažu s njihovim željama. Dakle sloboda realizacije mojih želja uvijek se reflektira na situaciju drugih ljudi. A to se onda reflektira na mene, na moju moralnu savjest. Imam skrupule ako činim nešto protiv drugih, pokušavam to umanjiti opravdanjima, objašnjenjima da sam morao. Da nije bilo drugog načina ni alternative. Ponekad čak sebi pokušavam objasniti da sam učinio za drugog čovjeka sve, a on za mene ništa. Kao da je uzajamnost objašnjenje za moj nedostatak moralnih obaveza!

A to nije tačno?

– Moralnost ne iziskuje uzajamnosti. Moja moralna obaveza je uvijek o korak ispred tvoje obaveze. Takva izbjegavanja, objašnjavanja vlastitoj savjesti uostalom nisu efikasna, jer je savjest surova i teško ih prihvaća.

Dakle, s jedne strane, drugi čovjek je prepreka za slobodu. Ali s druge – kako je ponavljao s upornošću manijaka svećenik Józef Tischner – postajem slobodan kad sretnem drugog slobodnog čovjeka. I dodavao bi: opijamo se slobodom videći prizor drugog slobodnog čovjeka. Dakle, pretpostavka „moja i tvoja sloboda” je uvjet moje slobode. Sloboda je opća ili je nema.

Dakle, s jedne strane, ako želim živjeti u slobodnom svijetu, moram drugom čovjeku – mužu, prijateljici, kolegi s posla – dozvoliti da bude slobodan. Ali s druge strane, upravo ti ljudi ograničavaju moju slobodu. Kako to pomiriti?

– Sloboda je uvijek povezana s nužnošću kompromisa. Apsoutna sloboda, koja istovremeno pomiruje obje strane, nemoguća je.

Boljka našeg vremena je napumpano ego. Što smo veći individualisti, to jače, agresivnije ulazimo u slobodu drugog čovjeka. Širimo se. U takvim uvjetima teško je postići kompromis o kome govorite.

– Velika tekuća postmodernost, u kojoj živimo – individualizacija, raspad etičkih konteksta, oslabljenje autoriteta, njhov veliki broj i nedostatak jedne duhovne vlasti koja bi poništila druge glasove – to je s jedne strane velika opasnost. Dovoljno je pogledati oko sebe: živimo u korumpiranom svijetu, gdje se ne drži ni riječ, ni obveza.

Ali s druge strane, postmodernost je velika šansa. Jer nekad je našim moralnim životom vladao etički kodeks koji je pretendirao na to da ga se općenito prihvaća. Ali tad se nije radio o moralnosti, nego o konformizmu.

Zašto?

– Moralni odgoj prema etičkom kodeksu zasnivao se na činjenju čovjeka poslušnim. A zapravo, moral je stanje kronične nesigurnosti, kako je govorio Emanuel Levinas, moj učitelj. I ja se s tim slažem. Jer moral se ne zasniva na vjernosti kodeksu, nego na ogovornosti za druge ljude. Utoliko sam moralan čovjek ukoliko sam svjestan te odgovornosti. Toga da ono što činim utiče na sudbinu drugog. Ostavlja trag.

Trebala bih suspregnuti svoju slobodu u okviru odgovornosti za sudbinu drugog čovjeka? Zašto?

– Trebali bismo još i više. Levinas odbacuje pojam prebivanja s drugim kao osnovu morala. Ne radi se o tome da se zajednički maršira, nego da se bude zajedno u moralnoj zajednici.ne o tome da se bude s drugima u grupi, nego da se bude za druge. Dakle, treba staviti sa strane svoje maksimalne želje i odustati od mnogih od njih. To zahtijeva samoposvećenje, odlaganje na policu svog vlastitog interesa. Neobično važna osobina te odgovornosti je bezuvjetnost. Moralnost je zapovijed, ali neizgovorena. Znam da sam dužan, ali – dođavola! – niko mi nije rekao šta. I nakon godina mogu razmišljati jesam li učinio ono što treba, jesam li mogao učiniti više. To je trn u duši koga ne mogu iščupati.

Vidite i sama kakvi su ti paradoksi slobode. Kaže se da sloboda ide zajedno s rizikom, ali treba imati na umu da ona ide zajedno i sa moralnim rizikom. Ako znam da imam tu obavezu, muči me neprestana nesigurnost. Nesigurnost u sebe, nemirne noći, skupule.

To je vrsta opreza da se ne učini nešto pogrešno?

– Kad bi barem bilo tako! Ponekad se pojavljuje takav oprez, ali često stavljamo konjske naočari da ne bismo preuzimali odgovornost za drugog. Da se ne suočimo s njim.

Adam Michnik je nedavno napisao u „Gazeti” („Gazeta Wyborcza”, op.prev.) da je vrijeme u Poljskoj započeti razgovor o tome koliko slobode dati političkom protivniku. Ili – kako se dogovoriti.

– To je beznadežan problem.

Zašto?

– Jer je to pitanje izbora, također i političkih. Stavka u borbi je također to ko ima pravo držati u ruci olovku  kojom se crta granice između onoga što je dozvoljeno i onoga što nije, onoga što je moralno i što nije. Koja od stranaka u parlamentu treba donositi zakone i, na primjer, utvrditi da su homoseksualni brakovi dozvoljeni ili ne.

Ali svaka granica je sporna i izložena primjedbama obaju strana. Ponekad kontestiranje granica ima groteskne forme. Hillary Clinton, vrlo ozbiljan čovjek, pozdravlja događaje u Iranu kao prvu u povijesti twitter revoluciju i javlja da je internet nosilac demokracije i slobode. Istoremeno se pokušavalo u američki bajbok baciti Assange-a, koji je na mreži objavio državne tajne. Pa onda, kako je s tim na kraju? Slobodni iskaz na internetu je uvjet slobode ili prijestup?

Vidite sama – svaka granica je pod pritiskom s obje strane. Po mom mišljenju, ne da se riješiti problem, može se samo privremo odložiti oružje. A to ne završava spor.

A ja sam u svojoj naivnosti mislila da ćete mi reći kako pomiriti smolensku opciju sa antismolenskom. (Dvije suprostavljene opcije u poljskom političkom životu, posebno podijeljene i interpretacijom pada predsjedničkog aviona u Smolensku, op.prev.)

– Nisam propovjednik, ja sam dijagnostičar.

Granice su predmet neprestanih sporova. Stalno ćemo pregovarati, svađati se. Svako rješenje će zadovoljiti jedne, a naljutiti druge. Svako rješenje će biti izloženo valovima promjenjivih moda. Jednom će to biti najbolje od mogućih rješenja, ubrzo će se pojaviti sljedeće, bolje.

Taj spor oko granica među dozvoljenim i nedozvoljenim, moralnim i nemoralnim će trajati, jer te granice se ne da utvrditi jednom zauvijek, a ljudi nikada neće prestati pokušavati to raditi.

Ko god pobijedi u toj bici, ostvarit će privremenu pobjedu. Ništa ne čini granicu nedodirljivom.

Mi, Poljaci, sukobljavamo se ne samo u politici. Također i u društvenom životu. Prof. Zbigniew Mikołejko je nedavno zahtijevao od mladih majki, čija su nepričuvana djeca galamila pod njegovim balkonom, da poštuju njegovo pravo na sveti mir. I apelirao ne diskusiju o granicama slobode u Poljskoj.

– Ometanje života drugima je uobičajena stvar. Ali i ograničavanje ljudske slobode. Pojavljuju se ideje da se zabrani korištenje parfema na ulici, jer postoje ljudi kojima su mirisi neprijatni. I šta s tim učiniti?

Jasno je o čemu se radi u uređenju svijeta otkad je počela epoha zvana modernizmom: da ga se učini gostoprimljivijim za čovjeka. Ugodnijim. Treba dozvoliti ljudima živjeti, ne smije se dozvoliti ljudima da smetaju. Ali te dvijestvari su u konfliktu. I vi biste htjela da ja razriješim taj konflikt? Ne umijem.

U restoranu u kome razgovaramo čuje se vrlo glasna muzika. Kad smo zamolili da je utišaju, bili smo odbijeni.

– Ali smo pronašli mjesto gdje je malo tiše. Dakle, možemo ostvariti svoj naum, porazgovarati.

Moj 22-godišnji poznanik požalio mi se da on i njegovi vršnjaci imaju toliko slobode da nisu u stanju stvoriti bilo kakvu zaednicu da bi se borili za bolju budućnost, osigurali sebi bezbjednost. „U Poljskoj pokret Indignados? Nemoguće” – uvjeravao me. Može li se imati previše slobode?

– Naučio sam da postoje dva osnovna, neophodna i neizbježna uvjeta dostojanstvenog života koji donosi zadovoljstvo. To su bezbjednost i sloboda. One ne mogu živjeti jedna bez druge. Bezbjednost bez slobode je ropstvo, a sloboda bez bezbjednosti je anarhija. One jedna drugu trebaju, ali istovremeno – kako to ponekad biva u braku – ne mogu naći zajednički jezik. Odnos među njima je igra nultog zbira – više bezbjednosti možete dobiti samo za cijenu davanja djelića svoje slobode. I više slobode ćete dobiti samo za cijenu gubitka bezbjednosti, povećanja nesigurnosti.

Emile Durkheim je pisao: kakva je sreća da imamo društvo koje nas prisiljava na civilizirano ponašanje, inače bismo živjeli u ropstvu strasti i emocija. Društvo koje nam organizira bezbjedan život, oslobađa od emocija. Moguće je i tako. Samo što su se nakon nekoliko desetina godina ljudi smatrali nesretnima, jer su položili na oltaru bezbjednosti veći dio svoje slobode.

Sjećate li se što je Sigmund Freud rekao 1929. u knjizi koja je u Poljskoj izašla pod nazivom”Kultura jako źródło cierpień’ („Das Unbehagen in der Kultur”, „Nelagodnost u kulturi”, Rad, Beograd 1988, prim. prev.) ? Da je civilizirani život trgovinska razmjena – dajemo dio jedne vrijednosti u zamjenu za dio druge vrijednosti. A kad je Freud to govorio, stvarnost je bila čvrsta, solidna. Freudova dijagnoza je glasila: svi psihički problemi čovjeka potiču odatle što smo dali ogromni dio slobode za bezbjednost – bezbjednost od sudbine, bolesti, bandita.

Siguran sam, kad bi vam Freud danas davao intervju, obrnuo bi dijagnozu. Rekao bi da patnje suvremenog čovjeka potiču od toga da je postigao ogromnu, bez presedana ličnu slobodu u zamjenu za davanje ogromnog dijela bezbjednosti. I ne radi se o bezbjednosti od terorista. Radi se o bezbjednosti u smislu društvene pozicije, sigurnosti u sebe, vjere u svoje odluke, povjerenja autoritetima. To je sve izgubljeno.

Sloboda nas danas jednostavno tišti.

Vidi se da, usprkos tome što se mislilo u vrijeme moje mladosti, historija nije pravolinijski razvoj u pravcu slobode, nego kretanje klatna. Smjer traganja, želja i snova se promijenio – ljudi se boje viška slobode, maštaju o bezbjednosti, povratku zajednici. Zato dodaju sve više prijatelja na Facebooku, praveći se da stvaraju zajednicu.

Historičar Eric Hobsbawm je govorio da se počelo govoriti o identitetu kad se prestalo govoriti o zajednici. Sad smo počeli govoriti o zajednici, jer smo se do grla prejeli identiteta. Već znamo kakvi su identiteti nestabilni. Razni identiteti daju nam osjećaj apsolutnog leta u prostor, možemo između njih birati i probirati. Neki imaju više identiteta istovremeno, u ovisnosti od toga kome šalju SMS-ove. Ali nema se o što osloniti. Gazimo po živom pijesku, mi smo prekarijat… ljuljamo se. Ne znamo koliko će situacija u kojoj smo se našli u svom životu, pozicija koju smo zauzeli trajati.

Ta nestabilnost je svuda. To što je ljudi vide i – kao vaš poznanik – uočavaju da se, na primjer, sloboda potire sa stvaranjem zajednice, to je neki preokret.

Nedostaju li vam stare vrijednosti? Bezbjednost, zajednica, suradnja?

Tako mislite? Možda tako činim protiv svoje volje. Nije mi stalo do starih vrijednosti, znam previše dobro koliko su koštale onaj stari svijet.

Moja želja je osvještavanje ljudima kakvu cijenu su platili za promjenu svoje situacije. Ako uporedite život online s onim offline, ovaj prvi je značajno lakši od drugog. Da bi se ostvario kontakt s drugim čovjekom offline, treba veliki napor, pokušaji, samoposvećenje, odustajanje od svojih interesa. I jednako teško je prekinuti: treba izmišljati opravdanja, objašnjavati, nekad lagati. I nikad se ne zna hoće li se to poznanstvo vraćati.

Online je to sve strašno lako. Jednako se lako priključiti na network, kao i isključiti. Niko neće ni primijetiti da sam prestao odgovarati na SMSove i kačiti postove.

Pa to je super. Za mnoge – prava sloboda.

– Ne vidite šta smo izgubili? Jedan od hiljadu friendova na networku nije onaj jedan od rijetkih prijatelja koje je čovjek stekao u svom životu. Poljaci kažu da se pravog prijatelja poznaje u bijedi. Ja ne bih garantirao za te friendove na Facebooku, ako se nešto desi, da će pomoći. Čak mislim da će biti prvi koji će pobjeći.

Ljudi bježe s Facebooka, sve je više minimalista koji ograničavaju posjedovanje stvari, pristalica svjesnog kupovanja ili slow fooda.

Istina je da je spas za čovječanstvo samo jedan: da prestane izjedati planetu. Ali za sada je to pogled manjine. Koliko je takvih ljudi? Lažna svitanja, reklo bi se, nove sunce, a uspostavi se da je lampa, koja se brzo ugasi.

Živimo u vremenu interregnum – bezkraljevstva. Nastupa promjena: nešto umire, nešto novo se rađa. Stari načini uspješnog djelovanja više ne rade, a novi – još ne. Kritičari su zatvorili usta, ne zna se šta je umjetnost a šta ne. Jedini pokazatelji stvarnosti su klikovi i broj prodatih primjeraka. Ne govori se o viziji budućnosti, ne znamo ni odakle bježimo ni kuda hrlimo.

Dakle, šta smo izgubili? Intimnost, privatnost, osjećaj trajnosti društvenih veza. Tome dodajmo nesigurnost i imate naš svijet.

Intimnost, privatnost, društvene veze – baš to su tradicionalne vrijednosti. Vi stajete u njihovu obranu.

Možda imate pravo. Maria Janion je pisala: „U Evropu da, ali s našim mrtvima”. Frankfurtska škola, koja je za mene važna, orijentirala se upravo na podsjećanje na nerealizirane mogućnosti, za koje je historija groblje. One nisu umrle, ostale su u podzemlju.

Stalno imam sumnje – ta stara čvrsta stvarnost uopće nije bila tako sjajna. Imala je svoje vraški negativne strane, ali to su bile druge negativne strane nego danas.

Kad sam bio klinac puno sam čitao Sartra. On je govorio da sebi treba stvoriti projekat za život, a projektu dodati grupu recepata. A onda realizirati recept po recept. Recite to današnjim studentima i grohotom će se nasmijati. Projekat za život? Mnogi od njih bi bili sretni da imaju projekat za sljedeću godinu.

Znate li koja je moja jedina sigurnost? Da je nesigurnost jedina sigurnost. Ja u to zaista vjerujem. Kad se gleda ovaj svijet, tako rasipan, razbarušen, egocentričan, tako to izgleda.

Razgovor objavljen u Magazyn Świąteczny Gazeta Wyborcza i na portalu wyborcza.pl 18.01.2013.

Izbor i prijevod: Tanja Miletić Oručević

tacno.net

Advertisements

Comments

  1. Znate li koja je moja jedina sigurnost? Da je nesigurnost jedina sigurnost. Ja u to zaista vjerujem. Kad se gleda ovaj svijet, tako rasipan, razbarušen, egocentričan, tako to izgleda.

    ajde ti to objasni samoupravljacima, neosamoupravljacima, lumpenproleterijatu i slicnima. samo bez svakodnevne borbe postoje odredjene sigurnosti, ali te niko nista ne pita, niti ce. kome je zivot plandovanje po kaficima, taj (i ta) to ne moze ni konceptualno da shvati, a kamoli da se otrgne.

    • Skoro Isti je problem sa onima koji rade 70 sati nedjeljno, kao i sa tima koji bleje. Prvima nikad dosta sigurnosti, drugi je imaju previše, a slobode više nemaju nijedni. Mislim da čovjek o tome priča.

      • ASID pricha. . . . . Ko vjeruje u kolektivnu bezbjednost ? Zvuci li vam to poznato?!!!
        O T A N-N A T O. Sto bi reka djed Mitar sigirnost mi je pun tanjir pasulja, a sloboda lec’ s babom aljine i pokrit se vanjelom). ))

      • ja nijesam rekao da iko bleji? jos u zivotu nijesam sreo osobu koja radi vise od 45 sati nedjeljno, tako da o onima koji rade 70 sati ne mogu da sudim, a o ovim koji planduju pomalo i mogu, jer ih znam dosta takvih, a i sam se povremeno prepustim plandovanju od 3-5 dana u mjesecu. ovo sto ja zovem plandovanje ima fantasticnih i neprocjenljivih intelektualnih dimenzija i vragolija, ja ponekad uzivam da sjednem i pricam sa tim ljudima, ne samo da bi ih poslije ogovarao i zajebavao, nego da stvarno vidim sta i kako misle i vide, dok cekaju sigrune, dobro placene i sa odlicnim benificijama dozivotnozagarantovane i nasljedne drzavne poslove. mladi, zdravi, superbistri i pametni, talentovani i sposobni, a sjede i planduju, to je za polakanje, ne za tetosenje i povladjivanje. na to sam mislio.
        ne vidim da je ‘skoro isti problem’ sa onima koji posteno i marljivo rade 35-45 sati nedjeljno i bune se ako im uslovi rada, plate i benificije nijesu dobre, ili najbolje, sa onima kojima se ‘jos ne isplati da rade dok majka prima penziju’, a koji planduju i traze bolje uslove rada da bi poceli i od samog pocetka se zalili ‘ovako se vise ne moze’. nerad i neshvatanje vaznosti rada (kako iz ljevicarske, tako iz antiljevicarkse perspektive) kod nas ima neimzjerne mentalno-moralno-havarijske proporcije koje mogu samo bic i batina da izvidaju, ili da se ljudi salju prisilno nazad na sela i da im se poreskom politikom ne ostavi drugi nacin prezivljavanja osim da rade i od svog rada i svoje zemlje zive, pa se iz te pozicije bune i odlucuju sta je za njih bolje, a ne za partiju/e. budzet nije majka, nego maceha sa stotinu huljada gladnih i ljutih pastorcadi koji ‘samo traze svoj dio’.
        i na to sam mislio.
        to jedno, drugo, sloboda za mene i tebe nije ista stvar.
        trece, nemam pojma, a ako se sjetim, bice kasno. raspisao si me, platices, prije ili kasnije.

      • laufer: “raspisao si me, platices, prije ili kasnije.”

        znam, ne smeta mi i da platim ako ponekad pročitam lauferov komentar koji bih potpisao. Što se tiče mog i tvog poimanja slobode, valjda ćemo saznati na vrijeme ;)

      • dobro, dobro, crvcak, proci ce ljeto.

      • polako, tek je pocelo :o

  2. ,,Fluidna ljubav” i ,,Fluidni zivot” – Baumanove (odlicne) knjige. Ko je u prilici, valjalo bi da ih procita :)

  3. Ладо Тајовић says:

  4. Odlicno, volim kad ljudi ovako siroko razmisljaju i stavljaju stvari u kontekst (u prostoru i vremenu). Samo mi nije jasno zasto bi se individualizam poistovjecivao sa egoizmom a ne npr. sa nezavisnoscu i preuzimanjem licne odgovornosti. Cikica je, naravno, jos mudriji – vidi uvijek i dobre i lose strane.

    • cim pocnes da se bavis sopstvenom odgovornoscu, ukidas radna mjesta svima onima koji su do tog trenutka brinuli o tebi, od komesara na veliko, do vodjinih poslanika na malo. drugim rijecima, i pricom o licnoj odgovornosti direktno udaras na ekonomiju, rusis drzavu i postajes neprijatelj sistema i progresa, gori od nepravednih svjetskih kriza, sankcija, devalvacija i patriotskih apstinencija. dolje licna odgovornost, zivjele dobre namjere nakalemljene na bizuteriju od morala i ideologija.

  5. Ладо Тајовић says:

    Riba

    1.
    Deca imaju običaj da kvare svoje igračke, jer traže u njima srce. Ja sam bio siromašan kao dečak i sam sam sebi pravio igračke, pa sam u njih unosio najveće svoje lepote i snove što trepere kao zvona. Ali kopkale su me žive stvari. Tako sam video srce žabe i srce konja. Video sam srce vrapca. I srce čoveka, jer je bio rat. Jedino nikad nisam video srce ribe.

    Čuvao sam pačiće u šarenoj hladovini kraj reke. Postoje ribe, video sam to, koje se rode u reci, odrastu u reci, zaljube se pod mostom, ožene se pod mostom, dobiju decu pod mostom, odžive svoj vek pod mostom, odu u penziju pod mostom, umru pod mostom i nikud dalje od mosta.

    Postoje ribe koje imaju snage i plivaju protiv matice prema izvoru. Razdiru trbuhe o kamenje, riju njuškama kroz mulj, ako naidju na slapove, one se bacakaju po obali, putuju preko trnja, puze po travi, dave se u vazduhu i najzad ipak stižu tamo kuda su krenule. Unatrag. Nikad ih nisam pitao čemu sve to, jer moja je radoznalost u detinjstvu bila od sasvim druge vrste. Postoje ribe koje nemaju snage. Mlitave su, pljosnate, bele kao moj dlan. Voda ih odnese u more i udavi u soli. Ali ima jedna riba, jedna čudnovata riba u šarenoj hladovini pod vrbom. Satima stoji u mestu, samo se zgrči ponekad, ali ne miče.

    2.
    Aha, ribo, rekao sam joj, vaše srce hoću da vidim. A ona se nasmejala: ne budite naivni, dečače, rekla je. Pa ja uopšte nemam srce, jer odavno sam ga podelila drugim rekama, morima, okeanima, barama, ko zna kakvim crvenperkama, ajkulama, kitovima ili šaranima. Ovo ovde što kuca u meni, to je druga reka, koja teče protiv ove i ne dozvoljava joj da me pomakne. Vi vidite, kaze mi ona, ja se samo malo zgrčim ponekad. Ali jača sam od svih matica na svetu.

    Pružio sam ruku. Nije se opirala. Izvadio sam je iz vode. Pokidao sam joj meka usta, rasparao sam joj školjkom trbuh i otvorio je. Ali nisam našao ni srce ni reku u njoj. Šta je to, ribo lažljiva, plakao sam, jer bio sam dečak i sve mi je trebalo pet puta objašnjavati da bih stvari do kraja razumeo. Danas …

    4.
    …danas kad uzalud tražim svoje srce, ja vidim da ga nemam, jer odavno sam ga podelio nekakvim morima, rekama, okeanima i barama, ko zna kakvim kitovima, crvenperkama, ajkulama i somovima. Ovo ovde što kuca u meni nije srce, nego reka, jedna žilava reka što teče protiv svih i nikom ne dozvoljava da me pomakne.

    Vi vidite: ja se ponekad samo malo zgrčim, ali sad sam sve razumeo.

    5.
    Trčim na obalu. Tražim šarenu hladovinu pod vrbama. I zamislite šta vidim! Vidim: tu riba, tamo riba, svuda bezbroj riba što stoje u mestu, samo se ponekad malo zgrče, ali matica im ništa ne može. Sad znam: mogu i da me sklone. Mogu da me utucaju maljevima u zemlju ili razveju vazduhom kao maslačak. Posle mene će uvek postojati bar jedna riba koja će, nepomična tako i napregnuta, biti jača od svih.

  6. Ладо Тајович says:

    Сам по себе он был Никто; за лицом (не схожим с другими даже на
    скверных портретах эпохи) и несчетными, призрачными, бессвязными словами
    крылся лишь холод, сон, снящийся никому.
    Сначала ему казалось, будто все другие люди такие же, но замешательство
    приятеля, с которым он попробовал заговорить о своей пустоте, убедило его в
    ошибке и раз навсегда заставило уяснить себе, что нельзя отличаться от
    прочих.
    Он думал найти исцеление в книгах, для чего – по свидетельству
    современника – слегка подучился латыни и еще меньше – греческому; поздней он
    решил, что достигнет цели, исполнив простейший обряд человеческого
    общежития, и в долгий июньский день принял посвящение в объятиях Анны
    Хэтуэй.
    Двадцати с чем-то лет он прибыл в Лондон. Помимо воли он уже наловчился
    представлять из себя кого-то, дабы не выдать, что он – Никто; в Лондоне ему
    встретилось ремесло, для которого он был создан, ремесло актера, выходящего
    на подмостки изображать другого перед собранием людей, готовых изображать,
    словно они и впрямь считают его другим.
    Труд гистриона принес ему ни с чем
    не сравнимую радость, может быть первую в жизни; но звучал последний стих,
    убирали со сцены последний труп – и его снова переполнял отвратительный вкус
    нереальности. Он переставал быть Феррексом или Тамерланом и опять делался
    никем.
    От скуки он взялся выдумывать других героев и другие страшные истории.
    И вот, пока его тело исполняло в кабаках и борделях Лондона то, что положено
    телу, обитавшая в нем душа была Цезарем, глухим к предостережениям авгуров,
    Джульеттой, проклинающей жаворонка в нем душа и Макбетом, беседующим на
    пустыре с ведьмами. Никто на свете не бывал столькими людьми, как этот
    человек, сумевший, подобно египетскому Протею, исчерпать все образы
    реальности. Порой, в закоулках того или иного сюжета, он оставлял роковое
    признание, уверенный, что его не обнаружат; так, Ричард проговаривается, что
    он актер, играющий множество ролей, Яго роняет странные слова “я – это не
    я”.
    Глубинное тождество жизни, сна и представления вдохновило его на тирады,
    позднее ставшие знаменитыми.
    Двадцать лет он провел, управляя своими сновидениями, но однажды утром
    почувствовал отвращение и ужас быть всеми этими королями, погибающими от
    мечей, и несчастными влюбленными, которые встречаются, расстаются и умирают
    с благозвучными репликами. В тот же день он продал театр, а через неделю был
    в родном городке, где снова нашел реку и деревья своего детства и уже не сравнивал их с теми, другими, в украшеньях мифологических
    намеков и латинских имен, которые славила его муза. Но здесь тоже
    требовалось кем-то быть, и он стал Удалившимся От Дел Предпринимателем,
    имеющим некоторое состояние и занятым теперь лишь ссудами, тяжбами и
    скромными процентами с оборота. В этом амплуа он продиктовал известное нам
    сухое завещание, из которого обдуманно вытравлены всякие следы пафоса и
    литературности. Лондонские друзья изредка навещали его уединение, и перед
    ними он играл прежнюю роль поэта.
    История добавляет, что накануне или после смерти он предстал перед
    Господом и обратился к нему со словами: – Я, бывший всуе столькими людьми,
    хочу стать одним – Собой.

    И глаз Творца ответил ему из бури: – Я тоже не я: я выдумал этот мир,
    как ты свои созданья, Шекспир мой, и один из признаков моего сна – ты,
    подобный мне, который суть Все и Ничего.

    • H U LJ E

      Jul dvije hiljade dvanaeste
      Mjesec velikih praznika
      A mojom GOROM CRNOM
      Horde hulja hode.

      Dignute glave,pasjeg zla
      Zatvorile nebo
      Svijetla pogašena
      zavjesa spuštena.

      Iz rake u koju smo živi bačeni
      Ni jauci se ne čuju
      Samo sramota himnu šapuće.

      Škripi utroba majke naše
      Razdire je ogavni šapat
      Želi glas čuti
      Da je raspori
      Da vrisne do neba,do Boga
      Do duša prokletih skotova
      Što je ka” kurvu zajahaše
      Silovaše,u bescijenje prodaše…

      A glasa,nema…
      Samo sramota šapće sve jače
      Dok horde hulja
      Zemljom našom hode.

      Misao nalazi dušu našu
      S tugom skupljamo
      Ostatke pamćenja
      Dok horde hulja
      Zemljom našom hode…

      Jul 2012 Nikšić
      CICO VULANOVIC

  7. koije ovo jezik, ja nista ne razumijem, a vjerujem da je Bogougodno i milozvucno kad se recituje?

    • Ладо Тајович says:

      А не рецитује се него се текст поломио као Линдзи Вон па… Ништа, узе Мазе трофеј. И тако…

      • Ладо Тајович says:

        Е чули мене о рецитацијама. Е па…

      • ko se kaci s tigrom, sva se uneredi.
        sto te mrze navijaci, a rodbina ne bas?

      • E pa stvarno…šta li ovo jede pa ovako umni čovjek…ali nema druge, priznati se mora,zabavno,razbija monotoniju i eto, spasibo beaucoup

      • LJ E P O T A

        Nešto se dešava
        Razmiljeli se žbiri gradski
        Brane neodbranjivo
        Od njihovih koraka
        Smrdi napaćeni grad
        Nesretni ćoškovi
        Zapuštenih zgrada
        Zapišani slinom njihovom
        Bespomoćno vrište
        Ni kiša ni vjetar
        Ni sunce
        Ne mogu sprati gnjilež žbirova
        A oni brane
        Brane grad od mene
        Od sebe, onakvijeh
        Od đece svoje
        Što ih u gliste pretvoriše
        Brane, gadovi, neodbranjivo
        Od tebe ljepoto
        Što na vjetru jašeš!

        30.10.2012
        CICO VULANOVIC

  8. Jezik je ruski. Odlomak je iz djela: Tvorac, Luis Horhe Borhes.
    A cim je na ruskom zvuci bogougodno i milozvucno.

  9. Umjesto Tvorac, moze i Stvaralac, kako je kome bogougodnije. Meni je isto.

  10. stvaraoc, stvaraoci – stvaralac, stvaralaci.

  11. Čas dopunske nastave za one koji su bježali sa časova!
    – stvaralac
    Prelazak [l] u [o] izvršen je u svim padežima osim nominativa jednine i genitiva množine
    imenica s nastavkom -lac u značenju vršioca radnje:
    N.(ko?šta?) stvaralac – stvaraoci
    G.(koga? čega?) stvaraoca – stvaralaca
    D.(kome? čemu?) stvaraocu – stvaraocima
    A.(koga?šta?) stvaraoca – stvaraoci
    V.(p.dozivanja) stvaraoče – stvaraoci
    I.(kim?čim?) stvaraocem – stvaraocima
    L.(o kome? o čemu?)stvaraocu – stvaraocima

    • Stvaraoc, Stvaralac, Stvaratelj, S-Tvor-ac
      Pisac, Pisalac, S-Pisatelj
      Borac- Borilac-Boritelj
      Ucioc-Ucilac- Ucitelj
      Cinioc – Cinilac – Cinitelj
      Zioc – Zilac – Zitelj
      Ronioc – Ronilac – Ronitelj
      Rodioc – Rodilac – Roditelj
      Igraoc -Igralac- Igratelj
      ili Igrac
      Op-crc-kvrc-prc!

      formalizam i konvencia

  12. mozda je covjek isao na Cuce u gimnaziju, a tamo se na crnogorskom kaze- stvaratelj…

  13. Tzv. Srpsko-hrvatski jezik je mjesavina nekoliko nesrodnih jezika i zato svaki pokusaj standardizacije zavrshava kao nasilje nad govornicima. Standardizacija je prakticno ” ucerivanje jezika”.

  14. okreni konacno plocu kaže:
    7. Februar 2013. – 2:03 u 2:03 am
    interesantno je da njemci daju najvise ocjene za zvucnost naseg jezika dok za ruski, ceski, poljski, nemaju lijepe rijeci…

    Швабе су познати љубитељи славенске звучности!

    • Crnogorski mi je sad najmiliji- GOVORI KA STO PRICASH.

      • govori ka shto zborish.
        to “zbor” nepogrijeshivo pokazuje odakle dolazi govornik, “onaj shto zbori”. zashto Crnogorci nemaju posebnu rijech onoga “koji zbori”? to ukazuje na starost formiranja pojedinih izraza i socio-drushtveno-istorijskih prilika koje iziskuju stvaranje odredjenih termina.

    • okreni konacno plocu says:

      nije sala…srpsko-hrvatski jezik je jedan od 5-6 najprijatnijih uvu…njemci od kojih sam to cuo nisu bili inspirisani slavenskim antagonizmom…cak su umali vrlo lose misljenje o svom jeziku a uzorni su predstavnici svog naroda…

  15. latinsko-germansko-turska leksika sa neshto slovensko-sanskritske i to mu dodje Slovenski jezik. “srpsko-hrvatski” je konglomerat raznijeh jezika.

    mislim da je vrhunac idiotije kad neko kaze UVO a zatim SLUH ili KUVATI a zatim KUHINJA.

    • i ko sada “ućeruje jezik” ?

      Ne moraš da govoriš “pravilno” ako ti se pravila ne sviđaju ali ako ti osoba koja je lingvista objasni glasovne promjene u padežima, najmanje što možeš je da joj zahvališ, štagod mislio o jeziku i standardizaciji.

  16. na zalost, i ja sam studirao “srpsko-hrvatski” jezik i poneshto pamtim. pocinjuci od samog imenovanja jezika, pa preko iscerivanja turskih a ucerivanja ruskih rijeci nijesam se slozio sa svojim profesorima.
    ovo shto ja radim je ucerivanje LOGIKE. zasto moze biti STVARALA-C a ne moze STVARAO-C. rijech se oblikuje od KORIJENA sa SUFIXOM i PREFIXOM i tako se dobija osnovna jedinica jezika – Rijech.
    ……………………………………………………………
    ako uvazena gospodja kaze jel’ nastavnica, profesorica u srednjoj shkoli ili profesorica na fakultetu da bih mogao fokusirati pravilnije na materiju tako da me razumije shta hocu da kazem….
    KONDICIONAL…
    uz sve duzno poshtovanje, mogu slobodno zakljuciti da LINGVISTICA price tudje price, ono shto je cula od drugih, ono shto je zapamtila be da razumije sushtinu materije. u nashe vrijeme se to nazivalo BUBANJE bez RAZUMIJEVANJA.

    Salute!

  17. vidite, problem sa “srpsko-hrvatskim” jezikom je u tome da su Srbi pretpostavili da su rod sa Rusima i da su zato radili na priblizavanju jezika “nasheg nasushnog” sa Ruskim, ili uopshteno sa Slovenskim, a iscerivali turske rijechi. DNA ispitivanja su pokazala koliko su u krivu – Srbi su najsrodniji sa Turcima.

  18. Jezik kojim danas govorimo nema premnogo slicnosti sa jezikom koji su nasi preci prije recimo 500 godina govorili.
    Vuk je deformisao srbski jezik, jer je ulicarsku formu srbskog jezika proglasio za zvanicni.

    Procitajte kojim su jezikom pisali uceni ljudi iz proslosti i videcete da vam je ponekad potreban recnik.
    Taj jezik je bio najslicniji staroslovenskom a jadni Hrvati su se zajebali i uzeli Vukov degenerisani jezik kao svoj i njime zamijenili svoju cajkavski jezik.
    Vukova “reforma” je bila udaljavanje od staroslovenskog i ruskog jezika a ne neko priblizavanje.

    Sto se tice geneticke slicnosti nas i Turaka, neka brat PWS ne nasijeda ustasko komunistickoj propagandi. Turci nemaju nikakve geneticke slicnosti cak ni sa njegovim precima islamske vjeroispovijesti, jer su Srbi islamske vjeroispovijesti rasni Srbi.

    Pogledjte samo koliko u Bosni ima ridjih i plavusana, ponekad ti se cini da to nije Bosna nego Norveska. To su nasi Srbi, braca poturcena (cesto silom ili ucjenom) ali plavooka, rodjokosa i tako dalje.

    Kladim se da i ovaj brat nas PWS ima plavu kosu ili oci, pa ga zato u Kostariki smatraju za Svedjanina.

  19. A te slicnosti sa “Turcima” to moze biti samo slicnost sa Srbima u Turskoj kojih ima oko cetiri miliona (racunajuci i njihove potomke). Ako niste znali da znate, da je jezik kojim se sluzila diplomatija u osmanskom carstvu bio srbski.
    Veliki dio elite u osmasnkom carstvu sacinjavali su Srbi, pogotovo vojnicku elitu i diplomatiju.
    Geneticki Srbi su vladali osmanskim carstvom.
    Znate koliko se meni puta desilo u Njemackoj da sretnem “Turke” koji su mi sami pricali o svojem srbskom porijeklu.
    Bas ovdje u blizini ima jedna lijepa Turkinja, kojoj su preci bili Srbi. Da je vidite, plava i lijepa kao lutka. A ne ka one nase brkate Dukljanke.

  20. Brate PWS, ne znam sto si, ali si mi simpatican, iako si antisrbin a ja Srbin, ljoticevac, cetnik, ultra fasista itd.
    Bas sinoc rekoh jednom mom prijatelju da su sve te definicije suplje fraze koje nista ne znace.
    Sta znaci to: komunista, fasista, demokrata???
    To ne znaci nista, to su obicne suplje fraze kojom plutokrate pokusavaju da nas sortiraju i da nas medjusobno sukobljavaju.

    Eto, jesu li ovi crveni iz DPS komunistii ili socijalisti ili neki slicni kurac palac levicarski?
    Jesu li?
    Jesu!
    Bijahu li oni iz partije “Jul” takodje levicarski nastrojeni?
    Bjehu i oni takodje.

    A sad jedno pitanje.
    Da li su ovi krajevi gledali vecih burzuja, kapitalista i eksploatatora od tih koje pomenuh?

    E nisu niti ce gledati.

    A ovamo tesko tebi ako im dirnes revoluciju i tekovine NOB-a.

    Zato i kazem, sve su to suplje fraze.

  21. Eno i u Sovjetiji judejska mafija popljacka sve zivo.
    Prvo su poceli za vrijeme Jelcina, onako brutalno, dok oni sami nisu odlucili da u u toj kradji treba zavesti neki red, barem dok Rusi ne budu manjina u Sovjetiji, pa su postavili svoje statiste u liku Putina i Medvedeva a u pozadini lazni patrijah Kiril sodomski i gomorski, kako ga nazva uhapseni pukovnik Kvackov.

    Vece pljacke i vecih pljackasa ljudska civilizacija nije gledala. Sve pljackaju i u zapadnim bankama slazu. Zavrsavaju posao Lenjina i njegovih finansijera sa Woll Strita.

    Aliiii, tesko tebi ako im dirnes u levicarsku ideologiju i u njihovu borbu za prava radnika i seljaka.

    Sad skoro bijase general Ivasov u Crnoj Gori, koji se pravi mutav po ovom pitanju.
    Sto ga ne pita Amfilohije za zdravlje pukovnika Kvackova, kojeg su utamnicili, jer je htio da silom sprijeci judejsko otimanje ruskog bogastva.

  22. Vucmane, nije jezik zakovan u vremenu. Jezik je dinamican, pokretljiv, elastican…
    Srbi su medij koji je crkveno-slovenski prenio dalje u vremenu i prostoru. Crkveno- slovenski jezik sa pismom kirilicom se sirio od istoka ka zapadu.
    Crkveno-slavenski je napravljen na osnovu uzorka u okolini Soluna. Da bi bila napisana Biblija koja je trebala posluziti za sirenje pravoslavlja medju slovenskim plemenima koliko je mogao posluziti lokalni govor primitivnih slovenskih zemljoradnika oko Soluna?

  23. Jel znas ti da u crkveno slovenskom jeziku ne postoje psovke.
    Toliko o “primitivnim slovenskim zemljoradnicima” iz okoline Soluna.

  24. Crkveno-slovenski je napravljen za potrebe Crkve, u svrhu shirenja pravoslavlja. Zashto bi u sebi imao psovke?

  25. U pravu si, nema potrebe za psovkama a Sveti Kiril i Metodije nisu predvideli kasniji komunizam.
    Uostalom i ne prilici jednom tako prefinjenom jeziku, kakav je bio crkvenoslovenski, da se sluzi psovkama. Cinjenca da je taj jezik bio tako prefinjen ipak govori da se njime nisu sluzili samo “primitivni” slevenski (citaj velikosrpsko-cetnicki) elementi iz okoline Soluna.

    Sigurno si cuo za teorije da su Srbi najstariuji narod na svijetu, ili jedan od najstarijih.
    Ima onaj istoricar Deretic koji je o tome nesto pisao.
    Ja sam takve stavove smatrao nabulozama, ali ima nekih ozbiljnih nagovestaja da je istina o Srbima ipak malo drugacija nego sto uci zvanicna istorija.

  26. cuo sam za Deretica. to je sluchaj za psihijatriju. rijech ‘serbi’ je stara. narod Srbi nije.

  27. Nije rijec samo o Dereticu. Ima jedan svestenik grcke starokalendarske Crkve u Berlinu, koji je Srbin i koji mnogo poznaje ovu temu i koji me je malo sa njom intrigirao.
    Navodno je i neki Crnogorac koji zivi u USA, cini mi se Vukcevic napisao jednu dobru knjigu o ovoj problematici. Pa na osnovu onoga sto sam cuo izgleda da i onaj Deretic ima pomalo pravo.
    Recimo imao sam jednu mapu sa kraja Sibira u kojoj mnoga mjesta imaju cisto srbska imena. Takodje u istocnom djelu Njemacke postoje mnogi toponimi sa cisto srbskim imenima. Zamisli da sam prosao pored mjesta koje se zove “Ribnica” i to u okolini Berlina.

    Neki kazu da su Skiti u stvari bili Srbi.
    Nazalost nemam vremena da se bavim sa ovim a necu kao Dukljani da stvaram istoriju na sarlatanizmu.

    • Ja sam cuo da ispod nivoa Crnog Mora nalazi grad Gordserbon jos iz vremena prije antike ali ne mozes ga vidjeti ako nijesi 100% Srbin, a vidio ga je jedan Crnogorac tako je pricao Sv,. Amfilohijete 1993 po zitiju svetog prepodobnog Sekulje i pozitiju prebodobnog Vukmana inace zastitnika izgnanika i prokletnika… Ovo ti je ziva istina isto kao sto pise u srpsku istoriju da su Dukljani Srbi!!!!

      • “Prepodobni Vukman zastitnik izgnanika i prokletnika.”

        Hahahaha, ovo ti je dobro.
        Imas smisla za humor, sto znaci da si duhovno zdrav.
        Juce procitah jednu poslovicu koja kaze : “humor je kisobran mudrih”.
        Dakle ti si mudar covjek, zajebant.
        To sto si Dukljanin ce vrijeme i moje molitve korigovati.

      • Narodi ne postoje…..to su torovi sa neznalice…..kao drzave, crkva, uredjenja…..

  28. Sta onda postoji ako ovo sto si pobrojao ne postoji?

    Ako ne postoje narodi, to znaci da postoji samo jedan narod koji je preko svojih raznih instrumenata naucio druge narode da oni ne postoje, ne bi li taj lukavi i prepredeni narod zvladao drugim narodima.

    A ako drzave ne postoje to opet znaci da ima jedan vrlo organizovani narod koji zeli da stvori jednu svetsku drzavu sa kojom ce vladati i zato druge narode treba ubijediti da ne postoje ni narodi ni drzave.

    A sta reci o tome da ne postoji ni Crkva, to znaci da Hristos nije stradao za nase spasenje, to znaci da nema Vaskrsenja ni vjecnog zivota, to opet znaci da onaj lukavi i prepredeni “narod” sprema za nas neku novu “crkvu” i neku novu religiju u kojoj necemo samo vjerovqti da drzave i narodi, svi osim jednoga ne postoje, nego cemo vjerovati da je i taj narod bozanstvo a onaj koga oni postave za mesiju da je on licno bog.

    Srbski narod je veliki narod upravo zbog toga jer je u tom narodu duboko ukorijenjeno vjerovanje da postoji narod, da postoji drzava i da postoji jedna Crkva.
    Bez jedne od ove tri komponente a kamoli bez sve tri ljudi postaju bezlicna masa kojom je veoma lako manipulisati.

    Zato su u Crnoj Gori koja je nekada bila najzdraviji dio srbskog naroda razne destruktivne sile trude da uniste pojam o narodu, drzavi i Crkvi, ili da na mjesto drzave, naroda i Crkve postave falsifikate.

    • Brate Vukmane idi lijeci se. Kako ono bi?! Franfutrske novine na srbskom jeziku? Narod. Hmm.. Kuku vama ako vam je crnogorstvo najzdravije dio!! Radi toga ste i dosli dje ste dosli trenutno sada kao narod! Crkva. Hmmm. Sto reci hriscanstvo. Ikonofili molite se slikama i kipovima. Drzava. Hmm. Sto reci drzava. Stredstvo za masovni genocid vakcinizacija, eksplatacija, diskriminacija.
      Brate idi lijeci se mozda ti tamo jos pomognu u zemlju Germaniju vaseg vjecitog neprijatelja))

      • Cejovic Vukman says:

        Negrosse, sta ti nudis kao alternativu narodu i drzavi?
        Ako nema neke zajednice a drzava je zajednica jednog naroda onda ostaje samo anarhija.
        A sto se hriscanstva tice, receno je “nema tog imena pod nebesima sa kojim se covjek moze spasiti osim imenom Isusa Hrista”.
        Znam da islam propovijeda da ce u njihovom raju biti jebacine do besvijesti, da ce prepodobni u toj vjeri biti deset puta visociji nego sto su u ovom zivotu i da ce im polni organi biti kao bezbol palice.
        Takodje zmam i za ucenje islama koje uci da ce iz tog raja samaricani izgoniti govna karivolicama a hriscani ce sluziti za lozenje, ne bi li se prepodobni posle jebacine sa bebol palicama dobro ogrijali.

        Znam ja da su mnogim neznabozcima svete ikone, koje su Jevandjelje u slikama trn u oku, ali koliko je meni poznato kada crnogorskim muslimanima dodje kakva frka onda idu kod Svetoga Vasilija da im pomaze. A poznato je da je za vrijeme turske vladavine na Kosovu vladala strasna kolera koja je stedjela pravoslavne hriscane, pa su Turci trazili od pravoslavnih svestenika da vrse litije kroz turska mjesta, ne bi li epidemija prestala. Zamisli posle toga epidemija je zaista i prestajala.

        Ali evo sta mi isprica jedna Bosanka, koja je mnogo isla kod gatara i vracara. Kaze da je jednom posla kod nekoga hodze da joj pravi zapis a ovaj hodza joj je rekao da ide u pravoslavnu Crkvu jer oni su mnogo jaci.

        Sto se Muhameda tice, u sestom vijeku je Bog htio da unisti svijet, jer se svijet bio mnogo iskvario. Molitvama nekoliko velikih svetitelja Bog se umilostivio, ali je kao kaznu narodu Bog dopustio stvaranje islamske vjere.

        Ilam se svuda sirio silom i strasnim terorom. Svi narodi sjeverne Afrike su nekada bili hriscani, isto kao sto su hriscani bili i potomci Srba muslimana.

        Vjeruj mi ne postoji nista lakse nego ubijediti muslimana u to da je hriscanstvo prava vjera. Zato se misionarenje u islamskim zemljama jezivo kaznjkava, isto kao i prelaz iz islama u pravu i istinitu hriscansku vjeru.
        Potrebno je samo da citas Novi Zavjet. Probaj i pocni od Jovanovog Jevandjelja, pa ces onda vidjeti koja je vjera prava. Probaj barem iz radoznalosti, jer mnogi su citanjem Svetog Jevandjelja ili Novog Zavjeta spoznali da je Hristos pravi Bog. Medju njima je i mnogo bivsih muslimana.

        Prije osam godina bio sam na poklonicko putovanje u Svetu Zemlju, pa sam posjetio Hristov grob u Jerusalimu. Ne znam da li si cuo da na pravoslavnu Uskrs tamo svake godine silazi oganj sa neba, koji u pocetku uopste ne pali. Mozes pogledati o tome i na youtubu, potrazi “silazak svetog ognja” http://www.youtube.com/watch?v=omThS1b7phc

        Jedne godine su jeretici potplatili vlasti da oni prizivaju taj oganj, ali se on jereticima nije pojavio, nego je udario oganj u jedan stub pored hrama i zapalio svijecu pravoslavnom patrijahu, koji se tu nalazio.

        Danas se moze vidjeti taj stub i pukotina na njemu, koja je prouzrokovana tim ognjem.
        To cudo je sa krova obliznje zgrade posmatrao jedan musliman, koji je onda reko da je hriscanstvo prava vjera i kojeg su ostali muslimani zbog toga bacili sa krova zgrade.

        Taj covjek je ostao ziv i onda se krstio. Danas se u blizini hrama nalazi i njegov grob.

        Pogledaj onaj snimak Svetog Ognja, pogledaj netrulezna tijela pravoslavnih svetitelja, pogledaj koja milost Bozija se izliva preko tih svetitelja i na one koji nisu hriscani.

        I da da Bog da se jednog dana krstis pravoslavno.

      • Vukmane nemam nista protiv vjere narocito ne protiv pravoslavne imam samo protiv vas koji posjedujete pravo na nju! Tj protiv cinovnika. Da malo bolje znas iz kakvog je ognja Srbija ispilvala tj .Bizanskog gradjanskog rata ikonoboraca i ikonofila a ne na nekom prosvetiteljstvu i tandara mandara… Meni posrednik ne treba i po cijenu da zavrsim u pravoslavnom paklu. Mozda je to neciji raj. Samo kad pogledas Nemanjice svaki je oca ubio da bi se vlasti dokopao i danas svetac.
        Imamo deset zapovjesti mislim da je to sasvim dovoljno.

  29. laufere, radi vas sam dosao, a nisam ni znao da ste mi se obracali. Samo za vas, Graha, jedan od rijetkih trezvenih na Balkanu:



    Ako me ovo cini autokratom, so be it, ali likovima kao PWS-u bih ja odmah oduzeo pravo glasa. Jeb'o ti takvu demokratiju.

    Inace, a znace to Callao, je taj Borhesov Stvaralac – El Hacedor, na engleskom Dreamtigers, jedan od najboljih izdanja Borhesa.

  30. ne slazem se za pevecea, ipak je on potreban lik za kvalitetni diskontinuitet. cuo sam damije nedje prosvao majku, to ti o njemu sve govori, bolje ga je zaobilazit, nego u njegas ugazit. ;)
    hasedor je marikon, a marikone i makarone znamo gdje vode- u izdaju povampirenog barotubilastva. morace krf da padne, prije ili kasnije, prezrelo je.
    pamet u glavu, nase, use i podase, to je i bosnu odrzalo, a kamoli hercegovna.
    zivjela novootvorena radna mjesta za domacu i regionalnu radnu snagu, zivjelo samouspravljanje i samouspavljivanje!!! ;)

    • Koliko se ja sjecaeko mi je napisao da popushim malisorima i vasojevicima a ja sam mu otpisao da im ga popushi njegova nana ili nesto slicno. Da nijesam vuk mene bi dosad pashcad izjela.

      Vi samo nastavite da castite jedan drugog titulama i pohvalama a svak zna koja ste govna.

    • to je to, vladimire, kao sto vidis. bez ovakvih primjera instiktivne asimetricnosti u svemu i na svakom mjestu, mozda bi mi imali i nekoliko knjiga cojstva, a ne samo nekoliko primjera iz cjelokupne istorije. ta disproporcija u odnosu prema drugome je klica iz koje se radja ‘50 vasih za jednog ranjenog, a 100 vasih za mrtvoh’, djece, zena, staraca, majki, sestara, sasvim je nevazno.
      samo se kod nas sakali samoproglasavaju vukovima i kidisu na majke i sestre, jer na kurjake ne smiju. vidis li sekula, zlo te ne vidjelo, da ovo nema veze sa koljenovicima, jer koljenovici (i veliko i malo k) nikad drugome majku psovali nebi a da ga u oci ne gledaju. olos koji to radi, ili podrzave one koji tako rade je olos, velika ili mala slova, nema veze.

      p.s. da ne bude zabune, ja psujem ko po jedan, al majke i sestre ostavljam za neka bolja vremena i prilike, to je ogavno i to svi koji su od koga imali da nauce iz brda, crne gore, primorja i hercegovine znaju, a ove gradjane i borce za revoluciju i drzavu nije imao ko da nauci, zauzeti su bili na braniku revolucije, slusajuci sta komsije rade i dje je ko s kim stao.

  31. Ладо Тајович says:

    Јер ја живим и кад пјесма умре. Ја живим и кад патња мине.
    Има у мени немира драгог, а има и моје ширине.
    Ја пуштам и другог да говори за ме.
    А и сам говорим друге саме.

    Ја не марим човјек бити ако сам умио људе боговски рећи.
    О, ја. Ја сам од себе и мањи и већи.
    О, ја.Мој други и мој трећи.

    • Ladniiii…xaaaxaxa
      Sta bi Ladni ima te pa te nema…. Igras zmurke sam sa sobom…..)))
      ‘Sakrio se Drago bio u podrum’ pa ga nadjoste. Dargo zmuri ove izbore u Niksicu!!! xaxaa
      xaxaxaxa
      xaxaxaxaxaaaxaaxa

  32. znaci vi bi mene da banujete? zao mi je shto sam vam pokvario zabavu. da nije mene mogli bi da se igrate odraslih. najbolje je da se manete politike i igrate ono sto vasem uzrastu odgovara.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s