Poruke najsiromašnijeg predsjednika na svijetu

muhikaPredsednik Urugvaja Hoze Muhika,  je stekao popularnost u  svetskoj  javnosti   zbog  neuobičajenog životnog stila za jednog  predsednika  koji mu je doneo epitet najsiromašnijeg predsednika na svetu.  Ukratko; dovoljan mu je tek deseti deo predsedničke plate da valjano obavlja svoju dužnost, a predsedničku palatu rado ustupa beskućnicima tokom zime; od voznog parka poseduje  jednu očuvanu “bubu”.  Sudeći po predsedniku, dalo bi se pretpostaviti da običan čovek u ovoj egzotičnoj zemlji mora živeti u teškoj oskudici ali naprotiv, Urugvaj spada u red najnaprednijih ekonomija na  kontinentu,  nivo korupcije  je za uzor, a globalna  kriza ih je potpuno zaobišla.

Kako je to moguće!?

Vredi pažljivo poslušati/pročitati njegovo obraćanje na samitu Rio +20 posvećenom održivom razvoju:

Mi, ovim putem, izražavamo našu najiskreniju  volju da se, kao predstavnici vlasti,  pridržavamo svih sporazuma kojih se naše očajno čovečanstvo može prihvatiti.

Uprkos tome,  dozvolite mi da naglas postavim neka pitanja. Čitavo poslepodne smo razgovarali o održivom razvoju i spasavanju masa iz ralja siromaštva.

Šta je to što, pritom, imamo u vidu? Da li je to model razvoja i potrošnje, koji je oblikovan po uzoru na bogata društva? Želim da pitam: Šta bi se desilo ovoj planeti kada bi stanovništvo Indije imalo isti broj automobila po porodici kao stanovništvo Nemačke?  Koliko bi nam kiseonika ostalo za disanje? Preciznije: Ima li svet dovoljno prirodnih resursa da omogući nivo potrošnje i rasipanja jednak onom u bogatim zapadnim društvima? Da li će to ikada biti moguće? Ili ćemo morati da otpočnemo drugačiju vrstu  diskusije jednog dana? Mi koji smo stvorili civilizaciju u kojoj živimo;  tržište, konkurenciju koje je začelo čudesan i strahovit materjalni progres. Ali tržišna ekonomija je stvorila tržišno društvo i podarila nam ovu globalizaciju, koja znači biti svestan planete kao celine.

Vladamo li mi globalizacijom ili ona vlada nama? Da li je moguće govoriti o solidarnosti i zajedništvu  u ekonomiji koja je zasnovana na bezobzirnoj konkurenciji?  Dokle dopire naše bratstvo?

Ne govorim ovo da bih umanjio značaj ovog skupa. Naprotiv, izazov pred nama je kolosalan, a velika kriza nije ekološka, već pre politička.

Danas, čovek ne upravlja silama koje je oslobodio, već te sile upravljaju čovekom i samim životom. Mi ne dolazimo na ovaj svet da se tek tako, nasumično bavimo razvojem. Mi dolazimo na svet da budemo srećni. Život je kratak i brzo nam izmiče.  Nijedno materjalno bogatstvo ne vredi koliko sam  život, i to je od suštinske važnosti.  Život nam promiče u radu i preterivanju u radu tek  da bismo bili u stanju da trošimo više, i potrošačko društvo se pretvara u mašinu jer ako potrošnja posustane, usporava i ekonomija, ako ekonomija uspori, sablast stagnacije nam već kuca na vrata. Zapravo je hiper potrošnja ta koja škodi planeti.  Zahtev hiper potrošnje je da proizvodi imaju kratak upotrebni vek, kako bi se prodavali što više. Otuda sijalica ne može trajati duže od 1000 sati iako postoje sijalice koje traju i 100 hiljada sati, ali njih  ne proizvode, problem je tržište, jer moramo da nastavimo da radimo i održavamo civilizaciju “upotrebi i baci”, i tako smo zarobljeni u zlokobnom krugu.  Ovo su problemi političke prirode koji nam pokazuju da je vreme da otpočemo borbu za drugačiju kulturu.

Ne govorim o povratku u kameno doba, ili o podizanju “spomenika nazadnjaštvu”.  Mi, prosto ne možemo da nastavimo beskonačno ovako, pod vladavinom tržišta. Nasuprot tome, mi moramo da savladamo  tržišta. Zato ja ponizno trvdim da je problem sa kojim se mi suočavamo politički. Stari mislioci Epikur, Seneka i čak Ajmara su to izrazili na sledeći način, siromašna osoba nije neko ko ima malo već ona kojoj je uvek potrebno više i više. To je kulturni problem.

Zato pozdravljam napore i postignute sporazume i njih ću se pridržavati kao predstavnik vlasti. Znam da neke stvari  o kojima govorim nije lako svariti, ali moramo da shvatimo da oskudica vode i agresija na životnu sredinu nisu uzrok problema. Uzrok je civilizacija koju smo stvorili i ono što  moramo da preispitamo je način življenja.

Ja pripadam maloj zemlji obdarenoj prirodnim uslovima za život, u njoj živi nešto više od 3 miliona stanovnika i 13 miliona krava, neke od njih su i najbolje na svetu, kao  i 8 do 10 miliona  ovaca. Moja zemlja izvozi hranu, mleko, meso.  To je ravničarsko područje i gotovo 90% zemlje je obradivo.

Moji drugovi radnici su se borili za osmočasovni radni dan, a sada to čine za 6 sati. Ali osoba koja radi 6 sati, ima dva posla i zato radi više nego ranije. Zašto? Zato što mora da zaradi za mesečne izdatke; za motocikl, automobil, i gomilu računa, i kad postigne sve to, shvati da je postao reumatični starac, kao ja, i njegov život je već završen.

Zato se čovek sa pravom pita: Zar je ovo čovekov usud? Ovo što govorim je jednostavno, razvoj ne može ići na uštrb sreće. Mora ići u prilog ljudskoj sreći, ljubavi prema planeti, međuljudskim odnosima, brizi za najmlađe, prijateljstvu, zadovoljenju osnovnih ljudskih  potreba. Zato što je najvrednije blago koje imamo, sreća. Kada se borimo za životnu sredinu, moramo imati u vidu da je suštinski element životne sredine ljudska sreća.

promenaideja.wordpress.com

Advertisements

Comments

  1. Djakomo Galanda says:

    Sve je ovo sjajno i svaki normalan covjek na planeti ce se sloziti sa ovim rijecima, ali…
    Kad ovo procita jedan bogatas ili broker sa Wall str. ili jos bolje bankar, sta ce on pomisliti, da li ce se zapitati, da li ce se zainteresovati i pokusati promijeniti ?!
    Odgovor je ne !

    Negdje sam davno pominjao Butan kao primjer pravog razvoja jednog drustva. Zemlja koja ima stanovnika kao CG, koja takodje ima kralja i kraljevsku porodicu, kojoj fali samo more, a “Durmitor” joj je malo visi nego nas.

    I ta mala zemlja, kao i Urugvaj, svoj standard mjeri bruto nacionalnom srecom. To je odnos izmedju razvitka i modernizacije s jedne strane i ljuCkog zadovoljstva s druge strane. A sve to u skladu sa prirodom. Obje zemlje su pretezno stocarske i poljoprivredne. Sto je za nas idealno !!! Ne zato sto imamo plodne zemlje, nego prevashodno sto imamo brava, stoke i seljaka koliko ‘ocete.

    Ali za civilizacijsku emancipaciju nema sanse. Covjek je virus.
    Dovesce sebe do samounistenja i to je sjajno.
    Covjek je Dzon Malkovic !!!

    • Istina je da imamo brava, stoke i seljaka u dovoljnom broju, ali je problem sto nasi seljaci nece da rade vise od dva sata dnevno, a ni bravi nisu bas neke radise.Prosetas li Durmitorom i porazgovaras li sa nekim seljakom, uvjerit ces se u njihov odnos prema radu…vise su skloni filozofiranju no radu…”eto pomalo, kolko nam je potrebno da prezivimo” i nista vise od toga…a na pitanje, pa zasto ne bi proizvodio malo vise, svi su im krivi, a najvise nepovoljni vremenski uslovi (sta bi tek rekli oni na Alpima, koji proizvode sir na 3000 m nadmorske visine, i ne zale se nikad, a dozive i stotu). I Bocvana je slobodarska zemlja puna dijamanata u urana, a nema sira ni krtole…da se okrenemo Bocvani, bilo bi bolje no Urugvaju, jer oni imaju i sira i mlijeka na izvoz, a ni siromasni predsjednik, los je primjer za naseg vladara..ne bi nasli zajednicki interes nikad.

    • Ja se pitam, interesujem i bih da mijenjam :-)
      Čak je moj diplomski rad bio “Očuvanje životne sredine u siromašnim zemljama”.
      Džaba.

      • I kako se može očuvati životna sredina u siromašnim zemljama? …… ako si odbranio diplomski, svaka ti čast …… :))

      • Samo se pitam jeli mu primjer bila Cjna Goja!) Prvo poglavlje topljenje filtera za preciscavanje kao kopmonenta smanjenja siromastva!!

      • Dobro, ne morate sad da me “gazite” zbog toga :-)
        Odbranio, uz rakiju s profesorom :-) Rad je bio više o uticaju “divljeg” razvoja na uništenje životne sredine, a očuvanja nema. Nema očuvanja ni u Beranselu.

  2. “Siromasna osoba nije ona koja ila malo, vec ona kojoj je stalno potrebno vise i vise. To je kultura zivljenja”.

  3. Ovakvi političari su na meti moćnih i nerazumno bogatih kolega. Uradiće sve da ga unište i da na njegovo mjesto postave nekog poslušnika sličnih afiniteta njihovim.

  4. ‘Avatar’ i ‘300’ usred Amazone: Pleme spremno na borbu do smrti za prašumu protiv korporacije i vojske

    Pleme Kichwa iz Sani Isle u Ekvadoru spremni su na oružanu borbu protiv korporacije Petroamazonas koja bi ih otjerala iz njihovog dijela šume zbog novih izvora nafte.

    Najveći problem u cijeloj priči je lokacija koju pleme želi obraniti – radi se naime o Yasuni nacionalnom parku, jednom od mjesta s najvećom biološkom raznolikosti na planetu.

    Korporacija Petroamazonas je putem podrške od strane Vlade ‘bacila oko’ na naftu ispod šume u parku.

    400 – Bitka kod San Isle

    Ekvadorska Vlada je odlučila podržati korporaciju vojnom silom, te će se suprotstaviti protiv 400 domorodaca koji će braniti ovaj prekrasni nacionalni park. 70.000 hektara prašume bit će uništeno zbog ‘opskrbe naftom’, a Kichwa pleme odlučilo se na obranu vlastitih domova. Okršaj je najavljen, a oči svjetske javnosti uprte su u Ekvador.

    Mnogi već sada slučaj uspoređuju s famoznom bitkom kod Termopila gdje se 300 hrabrih Spartanaca suprotstavilo nevjerojatnoj vojnoj sili Perzije. U ovom slučaju bi vojni obračun mogao također postati prekretnica u bitci za prašumu jer je svijet po prvi puta solidariziran s plemenom, te je fokus javnosti napokon usmjeren u pravom smjeru.

    Korporacija ucjenjuje selo i Vladu

    Zanimljivo, pravnu bitku plemena vodi Britanka koja je udana za seoskog šamana, pa nije isključeno niti neko drugo rješenje u posljednjem trenutku. Mari Muench, rodom iz Londona, obavijestila je medije kako je Petroamazonas ponudio ogromne količine novca kao nagodbu, no pleme ne zanima novac nego priroda.

    Problem u zakonskoj utrci je činjenica da je poglavica potpisao sporazum s korporacijom bez dozvole ostatka sela. U ponudu je uključena nova škola, sveučilište za domoroce i zdravstveni sustav, no sve je zbog prvotnog odbijanja izbačeno, te Petroamazonas danas nudi samo 40$ po hektaru šume. Preko 80% seljana je protiv uništavanja domova, a lokalna politička vlast svu pozornost usmjerava ka onih 20%.

    ‘Umrijet ćemo za prašumu i planet’

    Klider Gualinga, tajnik plemena, izjavio je za The Guardian da ‘ljudi u plemenu razmišljaju kako je korporacija neiskrena i tretira ih kao pse, a ne poštuje ni zemlju i planet’. Dodao je kako će se pleme ‘boriti do samog kraja, te će svaki zemljoposjednik braniti svoju zemlju’.

    Patricio Jipa, bivši šaman, dodaje da će ‘sve završiti u tragičnom fizičkom okršaju’. ‘Možda ćemo umrijeti u borbi za očuvanje naše prašume. Preferiramo mirni otpor, no to vjerojatno neće biti moguće. Okršaj nećemo započeti mi, no blokirat ćemo korporaciju, pa što bude, bude’.

    Da bismo uvidjeli što je na kocki, mora se navesti činjenica kako jedan hektar Amazone sadrži bioraznolikost kao cijela Sjeverna Amerika. Milijuni kvadratnih metara su već uništeni i pitanje je kako će izgledati budućnost kada se ‘pluća Zemlje’ krče na ovaj način. Svijet i dalje šuti, a za bolje sutra moramo vjerovati u pobjedu ovakvih malenih plemena koja se jedina usude uhvatiti u ‘koštac’ s problemom.

    http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/75749-avatar-i-300-usred-amazone-pleme-spremno-na-borbu-do-smrti-za-prasumu-protiv-korporacije-i-vojske.html

  5. nepita ga iko da nece da usvoji jedno 700 hiljada sirocica koji sami nista ne mogu i ne smiju? a venecuale relativno blizu, ugo i fidel gore, za cas posla bi svi bili na okupu. nista bez da okupiramo urugvaj, ovako vise ne ide, hocemo i mi benificije od globalizma i da dijelimo tudje plate koje oni nece.

  6. Apelacioni sud u Ekvadoru u utorak je potvrdio nižestepenu presudu kojom se američka naftna kompanija Chevron Corp. osuđuje sa 18 milijarda dolara obeštećenja, zbog zagađenja amazonske prašume koje je izazvalo bolest i smrt domorodačkog stanovništva.

    Lokalni sud je u februaru 2011. presudio da Chevron mora platiti 8,6 milijardi dolara odštete za zagađanje okoline, a svota je podignuta na 18 milijarda dolara, jer Chevron nije uputio javno izvinjenje, što je kompanija bila dužna da učini.

    “Potvrđujemo presudu od 14. februara 2011, u svim njenim delovima, uključujući i moralnu odštetu”, objavio je sud u gradu Lago Agrio u Amazoniji. Naftna industrija sa pažnjom je pratila suđenje koje će biti presedan za druge procese velikim kompanijama za kontaminaciju sredine u zemljama u kojima eksploatišu prirodna bogatstva.

    Chevron je presudu nazvao “nezakonitom” i u saopštenju objavio da je “odluka očigledan primer politizacije i korupcije pravosudnog sistema Ekvadora”. Kompanija će nastaviti pravosudni postupak protiv ekvadorskih tužitelja na američkom okružnom sudu u Njujorku, uz mogućnost žalbe ekvadorskom Vrhovnom sudu.

    Građana Ekvadora tvrde da je masovno zagađenje, koje oni nazivaju amazonijskim “Černobiljem”, uništilo njihove živote i kulture. Suđenje u Ekvadoru počelo je 2003. godine, posle skoro decenije pravne borbe u Sjedinjenim Američkim Državama, kada je tamošnji apelacioni sud odlučio da sporno pitanje treba da bude rešeno pred sudom u Ekvadoru.

    Oštećena strana tvrdi da je tokom operacija američke multinacionalke ispušteno milijarde galona toksičnog otpada u zemlju, što je dovelo do sve većeg broja obolelih od kancera, uništavanja života lokalnih stanovnika i habitata kao i nestajanje flore i faune. Više od 30 milijardi galona toksičnog otpada i sirove nafte je ispušteno u zemlju ili u mnogobrojne reke i rečice amazonskog sliva u ekvadorskom regionu Oriente, navodi se u izveštaju švedske Umeå međunarodne škole za javno zdravlje.

    Poređenja radi, tokom katastrofe na naftnoj platofrmi BP-ja u Meksički zaliv je izliveno je 205 miliona galona nafte dok je 10,8 miliona galona isteklo 1989. na Aljasci.

    U presudi se potvrđuje da je kompanija Texaco, koju je Chevron kupio 2001. godine, osuđena za zagađenje šume, jer je materijal za bušenje nafte istovarivala u neuređena odlagališta, te izazvala bolest i smrt među domorocima.

    Ekvadorski predsednik Rafael Korea izrazio je zadovoljstvo presudom, opisavši suđenje kao borbu Davida protiv Golijata.

    Chevron, protiv kojeg je sudski postupak zbog zagađenja okoline pokrenut i u Brazilu, tvrdi da je ceo pravosudni sistem korumpiran i sad polaže nade u međunarodnu arbitražu. Sud u okviru Stalnog arbitražnog suda u Hagu naredio je prošlog februara Ekvadoru da zamrzne sprovođenje presude dok se on ne izjasni da li je nadležan za taj predmet, a odluka se očekuje ovog meseca. Arbitraža bi mogla trajati godinama.

    http://kontra-punkt.info/kiosk/potvr%C4%91ena-krivica-chevrona-za-ekvadorski-%C4%8Dernobilj

  7. Argentinski sudac je naredio zamrzavanje imovine “Chevrona” u Argentini u vrijednosti 19 milijardi €, nakon odluke pravosuđa u Ekvadoru, koje je presudom naložilo multinacionalnoj korporaciji da isplati osam milijardi dolara zbog ekološke štete u Amazoni.
    Priča datira iz razdoblja između 1964. i 1990. godine. U tom periodu Texaco, (kojega je kupio Chevron) je zagadio zemljišta, podzemne vode i šume toksičnim otpadom, koji nastaje prilikom crpljenja sirove nafte. Ta zagađivanja su uzrokovala ozbiljne zdravstvene probleme stanovništvu, od čijih je posljedica velik broj umro.

    U veljači 2010., nakon osamnaest godina pravnih bitaka, ekvadorski sudac Nicolas Zambrono, iz suda u pokrajini Sucumbios, smatra legitimnima sve optužbe na račun tog naftnog diva. Između ostalih i one gdje se optužuje Chevron da je izlio u okoliš više od 68 milijardi litara otrovnog otpada u rijeke Amazone.

    Dokazano je, kako je u pokrajinama u kojima je Texaco imao svoje aktivnosti, došlo do velikog porasta smrtonosnih bolesti, uključujući rak i leukemiju. Do sada ekvadorsko pravosuđe nije uspjelo naplatiti kaznu od osam milijardi, jer Chevron odbija platiti kaznu Ekvadoru. Chevron tvrdi da je presuda “nelegalna, nelegitimna i neprovediva”, te “kako sada ne posjeduje nikakvu imovinu u Ekvadoru”(želeći s tim naglasiti kako ih i ne zanima presuda ekvadorskog suda).

    Za provedbu zakona i presude pobrinuo se argentinski sudac i izrekao novčanu kaznu u svojoj zoni odgovornosti. U skladu s “Inter-Američkom Konvencijom o provedbi kaznenih sankcija”.

    Enrique Bruchou, predstavnik doseljenika i autohtonih zajednica u Ekvadoru koji su pokrenuli i dobili spor u Quitu, objasnio je da se “zamrzavanje” imovine, dok ne dođe do naplate potraživanja, odnosi na 100% dionica Chevron Argentina, 40% vrijednosti onoga što tvrtka prodaje rafinerijama i na 40% sredstava deponiranih u argentinskim bankama.

    Čelnici Chevrona u Buenos Airesu su izjavili kako “sve aktivnosti, koje ima Chevron u Argentini, transakcije i imovinu, nemaju nikakve veze s Ekvadorom” i da im nisu niti formalno uručeni pravni spisi koji se odnose na zamrzavanje, tj. pljenidbu do naplate. Chevron će, u svakom slučaju, ići do krajnje instance u ovoj pravnoj bitci, kako bi izbjegao plaćanje ovolikog iznosa.

    Ali ovo može biti zanimljiv presedan u međunarodnom pravu, koji bi imao za posljedicu da kompanije ne bi mogle premještati proizvodnju iz zemlje u zemlju, ostavljajući za sobom pustoš.

    http://www.advance.hr/vijesti/argentina-zamrznula-imovinu-chevrona-dok-se-ekvadoru-ne-isplati-steta-zbog-zagadivanja-zemljista-i-amazone/

  8. “Današnji predsjednik Urugvaja nekada je bio vođa gerilske grupe za nacionalno oslobođenje Tupamaros. Od 1960. do 1972. Tupamaros se skuobljavao sa konzervativnom vladom Urugvaja. Tokom vojne diktature Mužika je proveo 14 godina u vojnom zatvoru.”

    https://javniservis.me/2012/09/17/nedeljom-u-pet-do-devet-32/

  9. мушика је брат, без обзира на герилску прошлост.

  10. Mušika je brat, s'obzirom na gerilsu prošlost!
    Vidite film, protiv čega su se borili, kako su bili organizovani, o čemu su govorili…
    Brutalne se bile neke stvari ali sigurno nijesu lomili ruke sviračima već dokazanim zlikovcima koji su lomili njih. Pokazati zube nakon što što iscrpite sve moguće priče i dokazivanja,u zemlji bez alternative, nameće se kao građanska dužnost. Ali koliko nas je spremno da se odrkne lagodnog života i mrdne dupe, pa provede 14 godina u zatvoru (ne zbog šverca kokaina ili banalnog ubistva bližnjeg). Plus što je čobanima uspjelo da unize sve ideale, a ovce nijesu propuštale da bleje, pa je sada izgleda tako sve uzaludno.

    • razelio sam se fica, pezejaca, lada, trabanata, dijana i spaceka iz filma, ma su mogli da ga daju na spanskom, da ponesto i razumijemo.

      ti ocigledno nikada nijesi kupio tudji drob po poljani, cistio tudju ili svoju krv rukama i majcama stiskao rane onima koji ti umiru na rukama, nikad nijesi ogluvio od topova ili gledao mrtve ljude kako seru gace i bece ti u facu dok to mrtvi rade, cim si toliki junak i ornik za pokazivanje sajber zuba gradjanske duznosti. kad vec necete damokratski da se mijenjate, uzivaj(te) do0k mozete u tom lagodnom zivotu, ni sam ne znas kako ga nasi mladi lagano zive, pa kad se potrose krediti i poumiru roditelji spenzijama, birajte strane neprijatelje, jer ako okrenete na unutrasnje, opet nece bit pobjednika sledecih sto godina, a nerijeseno niko ne priznaje.
      zlo jungend, dovijeka jungend, a cobana nema, jer da ima, drugacije bi bilo odavno. nase sadasnje dileme i probleme ne mozemo rijesiti jucerasnjim glupiranjima, dogovornim greskama i ideoloskim skretanjima, pogotovo ne koljektivno. mora se trazit nesto primjenljivije i zdravije, uz dozu ostvarivosti i dobar procenat prakticnosti i primjenljivosti. to vazi i za crnu goru, a i za brda i primorje. jebo mediteran u andrijevici, tamo ni vukovi vise ne zalaze.

      p.s. i konstantin balsic je bio faca, kao i andrija nemanjic, ma ih rijetko pominju, il ih namjerno kriju.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s