Volite se, ljudožderi! (Priča o Tomi Bebiću)

toma bebicVelika šarena besmislena parada oko vjenčanja princa Williama i Kate Middleton, podsjetila me na aforizam Tome Bebića – Svijet = malo flora + malo fauna + mnogo klauna. Ali, ovaj članak nije o klaunovima, o njima se ionako previše piše. Ovo je priča o jedinstvenoj pojavi na hrvatskim prostorima, pomalo nagriženoj od patine vremena, a toliko potrebnoj ovakvim vremenima. Priča o glazbeniku, slikaru, kantautoru, pjesniku, aforističaru, performeru, novinaru, mornaru i čovjeku, Tomi Bebiću.

Čovik od soli

Toma Bebić rođen je u Splitu 1935.godine. U životu se bavio svim i svačim, mijenjajući svoje interese, poslove i zvanja. Nikako nije mogao postati ono što je želio, vječito je nešto tražio i pomalo učio. Kako je sam rekao: “Do mrvice znanja kroz tisuću zvanja.“ Anarhist i humanist koji je volio prirodu, ljude i život.  Njegov istančan osjećaj za nepravdu, za svakodnevne boli ljudi u prolazu, za brzo mijenjajući svijet, primjećuje se u njegovim pjesmama, koje, koliko god puta ih slušali, uvijek izazivaju buru emocija. Kad Toma sa svojim hrapavim glasom uzvikne Tu – tu auto, vrag ti piz odnija ili Brodovi su isti ka i ljudi, zlu moru daju život svoj, u čovjeku se nešto uznemiri, postaje svjestan koliko sve nema smisla, kako gubimo osjećaj za ono što je zbilja vrijedno, kako smo otišli u onu stvar, kako nam život bježi, kako je sreća mnogo jednostavnija.

Tomino pero ispisalo je bitne splitske glazbene i spisateljske stranice. Jedna od tih je i Feral Tribune.  Njegove novinske kartice u Nedjeljnoj Dalmaciji predstavljaju začetak tog budućeg splitskog satiričkog lista. Čak i dečki iz grupe TBF, naglašavajući koliki im je Toma uzor znaju reći da skraćenica u imenu njihove grupe znači “Toma Bebić Fan”.

toma bebic2Za moj raj pitajte mene

Bio je nekonformist i boem, na pozornicu bi izišao raščupan, u mornarskoj majici s rupicama, s velikim osmijehom na licu. Smijao se licemjerima, prijetvornima, pomodarima, ljudskoj gluposti, banalnosti. Bio je ispred svoga vremena i savršeno je nagovjestio vrijeme koje dolazi. U njegovim pjesmama čovjek osjeti kataklizmu sadašnjosti, trivijalnost i glupost vrijednosti kojima težimo, stvari koje upravljaju našim životima. U jednoj svojoj pjesmi napisao je kako u školi uči da se socijalizam može izgraditi samo sa žuljem na ruci, a i tata mu kući kaže da je radnik svetinja. I onda, kad je sve to sebi razjasnio, kad se u njemu, kako kaže, more čistoće skrojilo, došle su mama i tetka i još neki iz porodice i skresali mu u lice – uči, uči, ako želiš biti gospodin, ne budeš li učio, bit ćeš „šporki“ radnik.

Kontradiktornost i licemjerje Toma je detektirao zapanjujućom preciznošću, bez imalo ustručavanja. Često je bio neshvaćen za života, a neshvaćen je i danas. Rijetko se o njemu pišu tekstovi, ne posvećuju mu se emisije, ne rade se prilozi. Toma živi među ljudima, u raspjevanim ljetnim noćima među družinama od 7 do 77 godina, u onima kojima je dovoljan pogled na zvjezdano nebo da budu sretni, onima kojima hrapave ruke bacaju mreže svaki dan bez obzira hoće li uloviti koju ribu, jer to je manje bitno, bitno je izići na more.
Nije mario za mišljenje drugih, nije želio hvalospjeve, nije tražio spomenike i svoje ime ispisano na nekom kamenu zauvijek. Kao da bi Toma Bebić mogao stati u nekoliko udubina nekog kamena na nekom trgu! Kako je živio i što je o životu mislio govori njegov legendarni stih – Za moj raj pitajte mene, spavao sam na njedrima zadovoljene žene.

U svojoj autobrigrafiji zapisao je;  „Volio sam oguljene zelene narance i potopljene dirigirane podmornice s malo leda;prezirao ljude bez etikete “prije upotrebe opsovati”, mrzio oguljene zelene podmornice i potopljene dirigirane narance bez leda. I smijao se cinjenici da se u zahodu najbolje i najvise stvara.“

Nije gotovo kad je gotovo, nego je…

Poseban smisao za humor, njegova ironija i sarkazam, ali ponajviše od svega njegovo djelovanje ondje gdje mu se činilo da nedostaje ljudskosti, njegova borba za čovjeka, čine Tomu toliko velikim. Volite se ljudožderi!, govorio je. Napisao je jednom intervju s vagonom koji je započeo sa “Dobar dan, šjor Vagon, kako ste?”.  Knedla u grlu, iskrena suza, osmijeh od uha do uha, to su Tomine pjesme. To je njegov način života poslije smrti. Kroz nas i ono što u nama izaziva.

Neki su ga zbog hrapava glasa i posebna stila nazivali hrvatskim Tomom Waitsom. Neki su isticali  kako je najveći hrvatski pjevač uz Arsena Dedića. Ali, Tomu ne treba uspoređivati. On je jedan. Čovjek od soli i mora, od brodova, onaj koji bos hoda po rivi i osjeća sasvim drugačije svijet pod nogama.
I možda više od svih, jedna Tomina rečenica potrebna nam je danas, u ovoj besmislenoj paradi, među gomilom klaunova koji se smiju krivim stvarima. Toma Bebić znao je reći; Nije sramota usrati se. Sramota je prduckati.

autor: Ivana Perić/izvor: drugacije.hr

Advertisements

Comments

  1. Ljudina i vječni Uzor.

  2. I bolje da si mi krepa Sivce
    Sican se kad si na misec vika
    Evo su niki dani
    Njegovu lipost razotkrili

  3. Vaskoliko, covik jachi od vrimena!
    Anyway, slushajuci sluzbeni hrvacki saznao sam da dechki mogu biti punoljetne osobe i da momcad mogu imati pi…
    Nikad kraja…

  4. Pođite djeco slobode
    za slobodom
    u vrijeme dalje
    u vrijeme bolje
    u vrijeme bez puške
    i bez boje kože
    pođite djeco slobode
    za slobodom
    u vrijeme dalje
    u vrijeme bolje
    kada nitko ne bude varao
    kada nitko ne bude morao
    braniti svoju
    ni pljuvati tuđu domovinu.

  5. volite se ljudozderi

  6. Hvala.

  7. Na kraju jedine ulice u mome mistu
    Stanuje čovik koji se smije na bol
    Za njega svi kazu da su mu oči o’ cakla
    I jer ne plače govore da je lud

    Čovika sa kraja ulice u mome mistu
    Vole sva dica, ona mu blaže bol
    A on in priča legende dalekih mora
    Sa putovanja na koja nije ni iša’

    Za čas se pritvori u smišnog krnju
    U dida mraza
    Gusara, cara
    Il’ što ti padne na um

  8. spavao sam na njedrima zadovoljene žene

    “spavao sam na prsima ….” je kako je na snimci te pisme na albumu Oya-Noya ;)

    • Toma je bija mornar-anarhista-buntovnik, nešto valjda kao Roko od Cicibele. Nekonvencionalan i “razuzdan”. Nisam ga poznava i teško je donositi ocjenu samo na temelju jednoga albuma, ali je činjenica da je imao hrabrosti pivati o onom šta festivalska kultura šansona nija mogla niti zamisliti, pa se je eto zgražala nad njegovom neposrednošću i sirovošću.

      Po pivačkoj sposobnosti virovatno ne bi bija među prvih deset, ali po iskrenosti bija u samom vrhu. Pivati o magarcu i još revati, ne da je pljuvanje u lice banalnosti površne urbane kulture, već i odavanje počasti toj životinji, svojevrsnom simbolu Dalmacije.

      Toma je za mene bija prvenstveno Dalmatinac, i to neko ko je doša iz nekog prošlog stolića, barem pedeset godina prije nego je stvarno živija. Njegovi stavovi i ideali su sigurno vukli korjene iz priča i tekstova o splitskoj prošlosti, rivi, moru, leutima, iseljeništvu, i svakako simbolu Dalmacije – tovaru.

      Zna je i pritirati i to često. Jedna jača mu je “tri dana moga san veslat, a ne spavat” … Moga je odvaditi ono “a ne spavat”

      …. ha ha ha ha ha haa hah haah haha Tommaaaaaa vrag ti jezik odnijaaaa …. svu si nan ariju usmrdijaaaaaa

  9. “Ništa mi više ni ostalo
    od čista zvuka, loze, jutra
    Ne čujen tvoju pismu Sivče
    kuragu oni i oktan super”

    Super!

  10. Osta si sam, napušten brod, leute moj……

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s