Petar Kropotkin: O redu

Kropotkin1-245x300Često nas kritikuju zbog toga što prihvatamo kao etiketu tu reč „anarhija“, koja toliko plaši većinu ljudi. „Vaše ideje su odlične“, kažu nam, „ali morate priznati da je izbor imena za vaš pokret loš. Anarhija je, u svakodnevnom govoru, sinonim za nered i haos; reč nas podseća na sukob interesa, na individue koje se bore, što ne može dovesti do uspostavljanja harmonije.“

Počnimo tako što ćemo istaći da pokret koji je posvećen akciji, pokret koji predstavlja novu tendenciju, retko ima priliku da bira ime za sebe. Nisu Beggars of Brabant (engl., „prosjaci iz Brabanta“) izabrali svoje ime, koje je kasnije postalo popularno, već je u početku kao nadimak – i to dobro izabran nadimak – uzet od strane pokreta, zatim postao opšte prihvaćen, i uskoro poneo svoju ponosnu titulu. Takođe će postati jasno da je ova reč sumirala čitavu ideju.

Sans-culottes (fr., sankiloti, „bez gaća“) iz 1793. godine? Neprijatelji narodne revolucije su skovali to ime; ali je i ono sumiralo čitavu ideju – pobuna naroda, obučenog u rite, umornog od siromaštva, nasuprot svim tim rojalistima, takozvanim patriotama i jakobincima, dobro obučenim i pametnim, onim koji su, uprkos pompeznim govorima i uprkos tome što su im buržoaski istoričari odavali poštu, bili pravi neprijatelji naroda, duboko prezirući Sans-culottes zbog njihovog siromaštva, zbog njihovog slobodarskog duha i duha jednakosti, i zbog njihovog revolucionarnog entuzijazma.

Slično je i sa rečju „nihilista“ koja je zbunjivala novinare toliko dugo i dovela do igranja rečima, dobrih i loših, dok nije shvaćeno da se ne odnosi na čudnu – skoro religioznu – sektu, već na pravu revolucionarnu silu. Reč je skovao Turgenjev u svojoj noveli Očevi i sinovi, a potom su je prihvatili „očevi“ i koristili je da bi se svetili neposlušnim „sinovima“.

Ali sinovi su to prihvatili i, kada su kasnije shvatili da to dovodi do pogrešnog shvatanja i kada su pokušali da se toga oslobode, to je bilo nemoguće. Štampa i javnost ne bi opisali ruske revolucionare nijednim drugim imenom. Ipak, ni ovo ime nije loše izabrano – jer i ono lepo zaokružuje jednu ideju; ono izražava negaciju celokupne delatnosti današnje civilizacije, zasnovane na tlačenju jedne klase od strane druge, negaciju postojećeg ekonomskog sistema, negaciju vlasti i moći, buržoaskog morala, umetnosti namenjene eksploatatorima, mode i manira koji su groteskni ili odbojno licemerni, svega što je današnje društvo nasledilo od prošlih vekova: ukratko, negaciju svega prema čemu se buržoaska civilizacija odnosi sa poštovanjem. Isto je i sa anarhistima.

Kada se unutar Internacionale razvio pokret koji je odbijao autoritet organizacije i koji se, takođe, protivio autoritetu u svim njegovim oblicima, taj pokret je sebe prvo nazvao „federalističkim“, zatim „antidržavnim“ ili „antiautoritarnim“. U to vreme su zapravo izbegavali upotrebu imena „anarhista“. Činilo se da reč an-archy (kako se tada pisala) identifikuje pokret previše sa prudonistima, čijoj se ideji ekonomske reforme tada protivila Internacionala. Ali upravo su zbog toga – da izazovu zbrku – neprijatelji ovog pokreta odlučili da ga tako nazovu; uostalom, tako je bilo moguće reći da sam naziv koji nose anarhisti pokazuje da oni teže jedino izazivanju nereda i haosa, ne brinući o posledicama. Anarhistički pokret je ubrzo prihvatio ime koje mu je dato. U početku se insistiralo na crtici izmeđuan i archy, zbog toga što u ovakvom obliku reč an-archy – koja dolazi iz grčkog jezika – znači „bez vlasti“ („bez gospodara“), a ne „nered“; međutim, pokret je uskoro usvojio reč u obliku u kojem se i dan-danas koristi, i više se nije trudio da ukazuje na značenje ili da javnost podučava grčkom jeziku.

Tako da se reč „vratila“ svom osnovnom, normalnom, uobičajenom značenju, kao što je napisao 1816. godine engleski filozof Bentham: „Filozof koji želi da reformiše loš zakon“ – kaže Bentam – „ne poziva na ustanak protiv tog zakona … Karakter anarhizma je sasvim drugačiji. On odbija postojanje zakona, odbacuje njegovu vrednost, on podstiče ljude da odbiju da to prepoznaju kao pravilo i da ustanu protiv njegovog sprovođenja.“ Danas je smisao reči širi – anarhizam odbija ne samo postojanje zakona, već bilo kakve uspostavljene moći, svakog autoriteta (vlasti); ipak njegova suština je ostala ista: on se buni – i od toga počinje – protiv autoriteta i moći u bilo kom obliku.

Ali, kažu nam, ta reč podseća na negaciju reda, stoga i na ideju haosa, ili nereda. Ipak, hajde da se uverimo da razumemo o kakvom mi to redu govorimo. Da li je to harmonija o kojoj mi anarhisti sanjamo, harmonija u ljudskim odnosima koji će biti uspostavljeni slobodno kada čovečanstvo prestane da bude podeljeno u dve klase, gde je jedna žrtvovana zarad boljeg života druge, harmoniji koja će se spontano pojaviti iz jedinstva interesovanja kada svi ljudi pripadaju jednoj i istoj familiji, kada svako radi za dobrobit svih i svi za dobrobit svakog? Očigledno ne! Oni koji kažu da je anarhija negacija reda ne pričaju o ovoj harmoniji budućnosti; oni pričaju o redu kakvog poznajemo u današnjem društvu. Pa, da vidimo kakav je taj red koji anarhija želi da uništi.

Red danas – ono što podrazumevaju kada kažu red – je devet desetina čovečanstva koje radi da bi obezbedilo raskoš, uživanje i zadovoljenje najodvratnijih strasti za šačicu besposličara. Red je kada je devet desetina čovečanstva lišeno svega što je neophodno za pristojan život, za normalan razvoj intelektualnih sposobnosti. Svesti devet desetina čovečanstva na nivo tegleće stoke, koja živi od danas do sutra i koja ne može ni da se usudi da pomisli na zadovoljstva koja ljudima nudi naučno istraživanje i umetničko stvaralaštvo – to je, dakle, red!

Red je kada siromaštvo i glad postanu normalno stanje društva. To je irski seljak koji umire od gladi; to je seljak trećine Rusije koji umire od difterije i tifusa, ili gladi koju prati oskudica – dok se u isto vreme rezerve žita izvoze u inostranstvo. To je italijanski narod doveden do napuštanja svog plodnog zemljišta, koji luta po Evropi tražeći tunel koji će da kopa, gde rizikuje da bude sahranjen posle samo nekoliko meseci postojanja. To je zemlja koja se oduzima seljacima da bi se uzgajale životinje za ishranu bogatih; to je zemlja koja se radije ostavlja neobrađena nego što se vraća onima koji ne traže ništa više osim da je obrađuju.

Red je žena koja se prodaje da bi nahranila decu, to je dete koje je dovedeno do toga da završi u fabrici ili da umre od gladi, to je radnik koji je sveden na mašinu. To je strah od radnika koji ustaju protiv bogatih, strah od ljudi koji ustaju protiv vlasti.

Red je kada se beskrajno mali broj ljudi nalazi na pozicijama moći, koji iz tog razloga nameću sebe većini, koji odgajaju decu da se kasnije nađu na istim pozicijama i da zadrže iste privilegije služeći se prevarom, korupcijom, nasiljem i pokoljem. Red je neprestani rat čoveka protiv čoveka, struke protiv struke, klase protiv klase, zemlje protiv zemlje.

Red je top čija buka nikad ne prestaje u Evropi, to je opustošena zemlja, žrtvovanje čitave generacije na bojnom polju, uništavanje, za samo jednu godinu, imetka sticanog vekovima teškim radom. Red je ropstvo, misao u lancima, poniženje ljudske rase sprovedeno mačem i bičem. To je iznenadna smrt od eksplozije, ili spora, mučenička smrt hiljada rudara koji su dignuti u vazduh ili živi sahranjeni svake godine radi pohlepe njihovih gazda – i koji su upucani ili izbodeni čim se usude da se žale.

Konačno, red je Pariska komuna, udavljena u krvi. To je smrt trideset hiljada muškaraca, žena i dece, raskomadanih granatama, ubijenih, potopljenih u kalcijum-oksid ispod pariskih ulica. To je lice ruske omladine, zaključane u zatvorima, zakopane u sibirskom snegu, i – u slučaju najboljih, najčistijih, najposvećenijih – zadavljene u dželatovoj omči. To je red! A nered – šta „oni“ zovu neredom?

To je ustanak ljudi protiv ovog sramnog poretka, razbijanje njihovih stega, slamanje njihovih okova i kretanje ka boljoj budućnosti. To su najslavnija dela u ljudskoj istoriji. To je pobuna uma uoči revolucije; to je rušenje hipoteza čuvanih tokom nepromenjenih vekova; to je proboj novih ideja, smelih izuma, to je rešenje naučnih problema. Nered je ukidanje drevnog ropstva; to je podizanje komuna, ukidanje feudalnog kmetstva, pokušaj ukidanja ekonomskog ropstva. Nered je seljačka buna protiv sveštenika i zemljoposednika, spaljivanje dvoraca da bi se napravio prostor za kućice, napuštanje straćara da bi se našlo mesto pod suncem. To je Francuska koja ukida monarhiju i zadaje smrtni udarac kmetstvu u čitavoj Zapadnoj Evropi.

Nered je 1848. godina koja uzdrmava kraljeve i proglašava pravo na rad. To su stanovnici Pariza koji se bore za novu ideju i koji, kada umru u masakru, ostavljaju čovečanstvu ideju slobodnih komuna, i otvaraju put ka ovoj revoluciji čije približavanje osećamo i koja će biti Socijalna Revolucija.

Nered – ono što „oni“ nazivaju neredom – jeste razdoblje tokom kog čitave generacije vode neprekidnu borbu i žrtvuju se da bi pripremile čovečanstvo za bolji život, i otarasile se ropstva iz prošlosti. To je razdoblje tokom kog se narodna sposobnost slobodno razvija i za nekoliko godina napravi gigantske korake bez kojih bi čovek ostao u stanju drevnog roba, stvari koja puzi, koga je siromaštvo ponizilo.

Nered je izliv najlepših strasti i najvećeg požtrvovanja; to je epopeja uzvišene ljubavi prema čovečanstvu!

Reč „anarhija“, koja sadrži u sebi negaciju takvog reda i podseća na najznačajnije trenutke u životu ljudi – zar to nije najbolje ime za pokret koji ide ka osvajanju bolje budućnosti?


Naslov: O redu

Autor: Petar Kropotkin

Datum: 1881.

Izvor: „L’Ordre“, Le Révolté, 1 octobre, 1881.

anarhisticka-biblioteka.net

 

Advertisements

Comments

  1. vazi, vazi, samo ne mozemo da preskacemo vazne lekcije, prvo ide oslobadjanje od kolonijalnog statusa i proglasenje slobodnog ustava, pa onda pariska komuna, ako je zapadne, pa onda agrikuturna refoma tipa rodezije i na kraju rozajski dani demokratije i slobode. poslije ce i anarhistima bit svejedno ko osi, a ko vodu nosi.

  2. Nažalost klasični anarhistički mislioci precjenjuju psihičke sposobnosti stanovništva. Jasno da je anarhizam najuzvišenija i najhumanija politička ideologija, problem je samo što ćemo se načekati da ljudi konačno evoluiraju do stepena svijesti koji će ih učiniti sposbnima za stvaranje novog društva na pravednim osnovama. Ovako još uvijek ostaju ovce – crkve, partije, nacije, korporacije, beee, beeee

  3. Cejovic Vukman says:

    Gospodine Hijo del Sol, anarhisti i komunisti (nije govno no se pas posra) su i te kako kontrolisani od “crkve”, partije, nacije i korporacije, beeeeeee.

    Vi samo treba da ulozite malo napora pa da vidite koja to “crkva”, koja to nacija i koja ili koje to korporacije (beeeeee) kontrolisu i manipulisu sa anarhistickim i komunistickim ideologijama.

    Kao moja mala pomoc, neka vam posluze rijeci Jakova Sifa judejskog rabina iz USA, koji je bio jedan od finansijera oktobarske revolucije, koji je za sebe rekao da je boljsevik.
    Jedan drugi judejski rabin je izjavio da je boljsevizam skoro isto sto i judeizam.

    Zelim Vam uspjesnu pretragu po ovom pitanju.

  4. Da, riječ anarhija zvoni u ušima svih koji se bave manipulacijama, a zvoni i u ušima “krotkih”.
    Riječ jasna kao jasan sunčan dan: bez gospodara, stoko.

  5. Cejovic Vukman says:

    Ne, neeeee, ***, anarhija je sluzenje gospodaru zla.

  6. Cejovic Vukman says:

    Moderatoru, kada brises ovo moje onda izbrisi i ono “stoko”.

  7. Moderatoru, neces dakle da brises ono “stoko”
    U redu moderatoru, dobro je sto ne brises, to sto ne brises je tebi i tebi slicnima legitimacija.
    A jos vise legitimacija anarhizmu i komunizmu. Neka vidi narod kakvi se ljudi zalazu za anarhizam.

    Anarhizam i komunizam je vladavina olosi, najgoreg sloja ljudi, tako je barem uvijek do danas bilo.
    Zato postoji neki ljudi koji gaji simpatije prema takvim dekadentnim pokretima.

    Jel znate jednog anarhistu koji u Boga vjeruje?
    I cu li iko da je bio nekada neki anarhista koji u Boga vjeruje?

    Ako volite anarhizam, podjite u planine, kupite sebi neka napustena domacinstva
    pa sprovodite anarhizam do mile volje. Rezultat ce biti da cete ubrzo pomrijeti od gladi, jer ni jedno seosko domacinstvo se ne moze voditi anarhijom a kamoli drzava.

    A ako ne pomrete od gladi, onda dodjite i prenesite nam vasa iskustva da i mi onda budemo anarhisti.

    • “Anarhizam nije patent rešenje za sve ljudske probleme, nije Utopija savršenog društvenog poretka (kako se obično naziva), pošto, u principu, odbacuje sve apsolutne šeme i koncepte. On ne vjeruje u bilo koji apsolutnu istinu, niti u bilo koji konačan cilj ljudskog razvoja, već u neograničnu mogućnost usavršavanja društvenih modela i humanih uslova za život koji uvjek teže višim oblicima izražavanja, i kojima, iz tog razloga, ne možete odrediti bilo koji definitivni kraj niti postaviti bilo koji fiksirani cilj.” Rudolf Roker

  8. Cejovic Vukman says:

    A sta je sa neogranicenim usavrsavanjem kada covjek umre?
    Smrt je najveci problem covjecanstva.
    Kako rijesiti problem smrti?
    Ima li poslije smrti vjecnog zivota ili nema?
    Ako nema, cemu onda usavrsavanje?

    Dalje, ako oni ne vjeruju u apsolutnu istinu, to znaci da apsolutna istina ne postoji.

    Kada sve saberemo, onda po anarhistima, nema ni Boga, ni vjecnog zivota ni vjecne istine.

    Ima samo njihovo besmisleno presipanje iz supljeg u prazno i bavedanje o humanosti.

    Ako se prema njima nadju oni koji vjeruju u vjecni zivot, koji vjeruju u apsolutnu istinu i koji vjeruju u Boga, onda anarhistima samo ostaje da ih uniste.

    Ja mislim da i medju divljacima africkih i juznoamerickih dzungli tesko da ce se naci neko da negira Boga, vjecni zivot i vjecnu istinu.

    Ako nema Boga i vjecnog zivota, sve je onda besmisleno.
    Ako nema apsolutne istine onda sta ima?

  9. Vukmane,

    povezivanje svega zlog u današnjem svijetu sa jednom etničkom grupacijom je površna i jako opasna generalizacija, kojom se vodio jedan umno bolesni lider (možda ti je poznat, jedan iskompleksirani Austrijanac sa simpatičnim brčićima) pa smo viđeli kako se to završilo.
    Što se Boga tiče, smatram da svaki iole samosvjesni i inteligentni čovjek shvata da Bog postoji, ali je proces stvaranja malo obrnut – Boga je stvorio čovjek kako bi sebi lakše objasnio komplikovanost spoljašnjeg svijeta, koju na tadašnjem stupnju evolucije razuma nije mogao shvatiti, ali i kako bi se utješio nad neizbježnom prolaznošću koja karakteriše ovaj, jedan i jedini svijet. Ali mi nije jasno čemu Bog u politici, kako će religija doprinijeti boljitku čoječanstva, živo me zanima…

  10. Cejovic Vukman says:

    Boga je stvorio covjek a covjek je stvoren sam od sebe ili od prirode koja je opet stvorena sama od sebe.
    Nacin na koji je stvoren covjek, sam od sebe ili od prirode, koja se opet stvorila sama od sebe, po principu “Sezame otvori se – Sezame zatvori se”, je sledeci.

    Bio jednom jedan majmun, koji nije oduvijek bio majmun, nego nekada davno bjese riba a i riba ne bijase oduvijek riba, nego nekada davno bijase zaba, ili neki mikrob, pa sve to samo od sebe evolucijom poce da se mijenja, onako samo od sebe, iz cista mira i ponekad bez ikakve logike, jer sto trebase ribi da budre majmun ili koji razlog je tjerase da od vrhunskog plivaca pocne da leti i postane tica, koju ce kasnije djeca prackama iz zabeve da skidaju.

    Dakle, onako iz cista mira posta jedna riba majmu a njena rodjena sestra odluci da bude tica i tako postadose majmuni i tako postadose tice, prepelice, jastrebi, orlovi, patke pa i kokoske, koje ipak po malo na tice lice.

    Ali da se vratimo ribljem daljem rodjaku majmunu.
    Koji razlog imase majmun da postane covjek i ako je covjek postao od majmuna, zasto svi majmuni ne postadose ljudi, nego samo tamo neki majmuni anarhisti i zasto odjednom ni jedan majmun vise ne postaje covjek i zasto ni jedna riba vise ne postaje majmun niti od jedne ribe vise ne postade tica.

  11. Cejovic Vukman says:

    Posto je teorija evolucije jedna zesca glupost, potpuno nenaucna i potpuno nelogicna, toliko glupa da vrijedja intiligenciju, cak i divljaka iz dzungle, onda je ocigledno i vise nego ocigledno da postoji Tvorac, da postoji Bog, Tvorac svega vidljivog i nevidljivog, kojemu je covjek kruna, stvorena da zivi vjecnim zivotom u jednoj savrsenoj harmoniji, kojiu covjek, buduci da je slobodno bice, narusi gazenjem zapovijesti Bozijih i postade smrtan, ali po velikoj milosti Bozijoj, posla Bog Sina svojega da spasi covjeka, oslobodi ga od smrti i da mu mogucnost da udje u zivot vjecni.

    Posto je Bog stvorio covjeka, on je covjeku dao i upustvo za upotrebu, odnosno dao mu je jednu knjigu u kojoj pise na koji nacin covjek treba da zivi, kako da se ponasa u svakoj situaciji itd. Dao je Bog i one koji ce covjeku da predanjem objasne sve u sto toj knjizi pise i dao je Bog covjeku Crkvu, koja je Tijelo Hristovo, da se u toj Crkvi covjek spasava i da tamo uci Istinu potpuno neizmijenjenu, onako kako nam Bog tu Istinu predase.

    Kada jedan inzinjer konstruise jednu masinu, onda obavezno napravi i upustvo za upotrebu te masine u kojoj pise nacin na koji masina optimalno radi i ako se covjek drzi tog upustva onda masina radi veoma dugo vremena, onoliko koliko je taj inzinjer izracunao da treba da radi.

    Drzeci se tog upustva masina ispunjava svoju svrhu postojanja na savrsen nacin.

    E zamiliste sad, koliko je jedan covjek komplikovaniji od jedne masine, buduci da covjek nije samo meso i krv, kako uce anrhisti, komunisti i ostali, nego covjek ima i dusu, pa je onda to sve veoma kompleksno.

    Zato je Bog covjeku dao “upustvo za upotrebu” koja se zove Sveto Pismo, u kojoj sami Bog govori covjeku. Sveto Pismo je knjiga koju su pisali sveti ljudi vodjeni Duhom Svetim i u toj knjizi nije rijec nekog filozofa, rijec nekog politicara ili nekog drugog truleznog i smrtnog covjeka, nego je u njoj rijec Boga zivoga, vjecnoga i besmrtnoga, koji nas je stvorio i svakom od nas udahnuo zivot, dao nam dusu i sve predispozicije da i mi budemo vjecni i besmrtni.

    A mjesto gdje se cuva Rijec Bozija, gdje se cuva tumacenje Rijeci Bozije je PRAVOSLAVNA Crkva.

    Imalo bi o ovome jos mnogo da se pise, ali ovako ukratko, ovo je objasnjenje zasto sve u nasem zivotu, APSOLUTNO SVE i nas zivot i politika i kultura i SVE, SVE, SVE, treba da bude prozeto Hristom.

    Zato je Hristos neprijatelj slugama djavoljim, koji slusajuci oca lazi negiraju postojanje Boga i sire razne djavolske ideologije, sracunate na unistenje ikone Bozije, koja je covjek.

    Jedna od tih ideologija, koja je stvorena od djavola, koju su napisali i sirili satanini pobornici, koja je napravljena da unisti covjeka je marksizam, komunizam, anarhizam, maoizam, trockizam, titoizam, kabalizam itd.

    Tako dakle, svaki onaj ko bude pripadnik ovih ideologija, cini sebi i drugima oko sebe zlo, odvaja se od Boga i postaje pobornik satane.

  12. Tužno je da smatraš sebe mašinom kojoj je uputstvo za upotrebu jedan skup tekstova nekoliko Jevreja od prije skoro dva milenijuma. Ja sam pitao đe je u politici mjesto za Boga, “dušu”? Lijepe su to bajke ako te interesuje taj žanr, ali u politici – jednoj racionalnoj i pragmatičnoj djelatnosti – oni naprosto nemaju mjesta. Jer politika se ne bavi tim vašim zamišljenim zagrobnim, vječnim, ili kako god zovete vjerovanje da nakon što istruliš pod zemljom nekakav nematerijalni dio tebe ide u nekakav nematerijalni vanprostorni svijet, već onim što je ođe, što je sad – a ti se problemi čovječanstva ne mogu riješiti religijom, kao najarhaičnijim mogućim okvirom za promišljanje “svjetovnih” pitanja.
    Kada je o evoluciji riječ, mnogo je naučnija i logičnija od hrišćanskih bajki o postajanju koji su na nivou Tri praseta ili Baš Čelika, ali ovdje nije riječ o biološkoj, već DRUŠTVENOJ evoluciji. Mislim da je jasno kojom brzinom društvo evoluira od vremena jevrejskog tesara koji je navodno vaskrsnuo (da nije vampir jebeemti?!) tri dana nakon smrti, pa do dana današnjeg. Naravno, ne računajmo srednji vijek koji je unazadio čovječanstvo u ogromnoj mjeri, a tokom koga je vlast imala – gle čuda! – upravo ta crkva u koju vi polažete tolike nade.

    Ne bih ulazio u ove budalaštine o đavolu, satani, jer malo je idiotski osjećaj sa odraslim čovjekom raspravljati o kategorijama koje sa realnošću imaju veze koliko spajdermen. Kako vidim, nijedan racionalni argument protiv lijevih ideologija koje toliko prezireš nisi ni iznio, tako da nemam potrebu da ulazim u dalju raspravu, jer nema potrebe za praznom pričom u kategorijama imaginarnog kad je tema izuzetno konkretna i tiče se razuma, a ne hrišćanskih maštarija u koje ni moja baba više ne vjeruje.

  13. A sto ne bi ulazio u polemiku o satani?
    Pa najveci ideolozi levicarskih ideologija su bili otvoreni poklonici satane.
    Karl Morosej Marks je bio clan satanske sekte u Londonu u satani je posvetio jednu svoju pjesmu.
    Vladimir Uljanovic Lenjin je takodje bio satanista i sahranjen je u okultnom hramu u Kremlju. Pogledaj malo po internetu apropo okultnog lenjinovog hrama u Kremlju.

    A sto se tice “Jevrejskog tesara” tom “tesaru” ces doci jednom na sud, pa ako se ne pokajes tesko tebi.

  14. Jer je to kao da ulazim u polemiku o djeda Mrazu ili Miki Mausu – probaj da razlučiš stvarnost od fikcije, prirodu od imaginacije/mašte, pa onda možemo razgovarati o prednostima i manama anarhizma, ili fašizma za koji se tako vatreno zalažeš. Možda bi kratko proučavanje Kropotkina, Bakunjina ili npr. Prudona, bilo korisnije od bapskih priča o satanizmu ili nekakvom zagrobnom životu i ostalim pričama za malu đecu. Pozdrav.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s