(Ne)ostvareni san – Ja, nevoljni, predsjednik!

vujanovicO jedini i svemogući Tvorče, koji odlučuješ o sudbini svih živih bića na planeti Zemlji, čuj glas jednog ljudskog bića!

Kao ateista, slobodoumna i nestranačka ličnost, ovozemaljski (hrišćanski) grešnik obraćam se Tebi, koji znaš sve odgovore na bilione pitanja što dolaze od tvoga (ne)poslušnog društvenoga stada ili pastve (od vjernika i nevjernika), sa samo jednim pitanjem: „Do kada će da traje ovo stanje crnogorsko – evropske sreće u prvoj ekološkoj državi, sa političarima čija su usta  raščepljena demokratijom, sa prvom i najstarijom bankom osnovanom prije nepune dvije decenije, sa obiljem evropskih i evroatlantskih integracija, sa najbrže rastućom privredom u kojoj najveći privredni subjekt broji do 100 radnika i kojima poslodavac neredovno ili nikako ne uplaćuje penziono i zdravstveno osiguranje (izuzev KAP-a koji troši (ne)čiju struju a niko da kaže čiju, odakle i koliko megavati mjesečno ili godišnje), sa (naj)održivijim akcionim i strateškim NATO planovim samo zbog prioriteta i brojnih benefita u bliskoj i dalekoj perspektivi-budućnosti, sa prekomorskom trgovačkom flotom od dva cijela broda i trećim u izgradnji kojima nas građane, više od dvije decenije, zasipa nesmjenjiva „politička elita“ nastala u „ratu za mir“ na jednom sa nepunih 14.000 km² malom prostoru, ali sa „beskonačno plavetnim nebeskim svodom iznad“, u hiljadu/ama godina nezavisnoj državi(ci) Crnoj Gori?

Opštepoznata je činjenica, a skoro na predsjedničkom sučeljavanju ispričah da se ne zaboravi, da je moj prvi poziv za susret sa tada najmlađim premijerom u Evropi, mada ga ne doživljavam kao „božije proviđenje“, meni omogućio današnju, besprekornu, političku i partijsku karijeru, pa zato i javno obećah da ću pobijediti sa velikim brojem glasova i da ću biti predsjednik „svih građana“, jer im se ni u čemu „nijesam zamjerio“! Obećanje svoje, kao što vidite, jasno i očigledno ispunih na zadovoljstvo moje i njihovo.

Rijetki su pojedinci na našoj planeti koji se mogu pohvaliti da su tri puta bili kandidati na predsjedničkim izborima u jednoj državi i ujedno bili predsjednici te države. Moram reći, eto nevoljno, da je to meni uspjelo u mojoj državi i da sam sva tri puta pobijedio izbornom većinom glasova sve moje protivkandidate! Nema sumnje u ono što kažem! U tako kratkom vremenskom periodu od dvije decenije postigao sam izvanredan i značajan politički uspjeh što me preporučuje kod evropske zajednice za budućeg visokog zvaničnika u evropskom parlamentu!

Opet, vama, moram reći i dodati da sam ostvario sve svoje želje i snove, uprkos onima koji su osporavali moje pravo da se kandidujem po treći put za predsjednika, jer sam na to imao lično pravo, pustimo pravna tumačenja i pravne praznine, nedoumice i tome slično. Ako me partija hoće, a to je bilo nesporno, onda tu pravne dileme ili prav(n)og osporavanja ne može biti!

Moja jaka volja, čežnja i želja, maštanje i snovi, istrajnost, politička pripadnost najjačoj i najbrojnijoj partiji, ljudi koji me podržavaju, sve je to bila jedna „harmonija“ i zato sam (p)ostao predsjednik „svih građana“! Sve su moje želje i snovi sada ostvareni!? A možda se i četvrti put kandidujem, samo ako me (po)drži premijer i moj partijski šef, opet ću pobijediti. Zar se i to ne može desiti u „zemlji čuda“ kao što je ova naša Crna Gora?

Nije lako biti ni tri puta predsjednik kućnoga savjeta, a kamoli predsjednik jedne evropski prosperitetne države i uzor državama u regionu kao što je naša Crna Gora. Priznajem, samo od toga teže može biti postati po sedmi put premijer u tako kratkom životnom vijeku! Neka je nazdravlje mojem i našem, ipak, rekao bih „božjem proviđenju“, a kako rekoše i ocu nacije, spasiocu biološke supstance, pregaocu i obnovitelju državne nezavnosti! Drugačije je biti moglo, ali nije (im) uspjelo! Zato smo tu gdje jesmo i držimo se puta koji su nam drugi trasirali, a mi radi o(p)stanka na vlasti sve rado prihvatili obećavajući „bolji život“ prvo nama, (p)a ako pretekne daće se i vama!

Lik i djelo našega sedmostrukog premijera, kao i članstvo najbrojnije partije kojoj svim screm, dušom i tijelom pripadam, bi mi najveća (pre)poruka za tu tako visoku, časnu i obavezujuću državnu i političku funkciju pa i po treći put, a u inat svih svojih političkih protivnika, bijah „reizabran“ za Predsjednika „svih građana“ slobodarske nam Crne Gore.

Ovoga puta iz opravdanih razloga, a sve zbog našega veličanstvenog „evropskog puta“, izostavljam riječi „junačke i herojske nam Crne Gore“, a koje (je)su duboko ukorijenjene u našu viševjekovnu prošlost u borbi za „krst časni i slobodu zlatnu“! Znate, (ev)ropska pravila se moraju poštovati, ako (ho)ćemo najbržim i najsigurnijim putem u Evropu. A, mi jesmo (opre)dijeljeni za zajednicu evropskih država i naroda! Bez „zakona o lustraciji“ naši političari (pozicija i opozicija) i ja sa njima kao predsjednik, po vokaciji diplomirani pravnik i advokat, idemo u prosperitetnu Evropu.

Priznajem, nije bilo lako ni jednostavno izvojevati ovako veliku i veličanstvenu pobjedu! Tijesan je bio rezultat, sve do našega samoproglašenja i dvoumljenja opozicionog kandidata! Obilazeću Crnu Goru vidio sam „veliku posvećenost“ mojih partijskih članova. Svako je radio svoj posao i bio sigurna uzdanica, siguran glas za našu pobjedu, naravno sa ona „četiri sigurna glasa“ za koja smo se dogovorili prilikom zapošljavanja našega članstva. Naš partijski zadatak i princip, kojega se dugo godina držimo, bio je i ostao „jedno radno mjesto četiri sigurna glasa“ na izborima. Velike zasluge pripadaju našem manadžmentu, visokim i visoko pozicioniranim članovima naše najbrojnije partije.

Naše mlado članstvo ima što od nas da nauči i u naseljeđe mu ostavljamo brojne primjere na kojima smo izvojevali sve naše „slavne“ pobjede. Veliko je i nezaobilano jedno takvo nasljeđe! Naši mladi kadrovi mnogo obećavaju, makar gledajući na primjeru mladog portparola, koji onako brzometno istrča sa svim statističkim podacima „većina“ u veoma kratkom vremenskom roku, a na osnovu čega ja proglasih sebe za pobjednika i starog – novog predsjednika po treći put. Nazdravlje!

Nije bilo onako kako je sve izgledalo i kako ste prvi put zapazili moju malo skrušenu, uplašenu, pa čak i neodobravajuću facu i pogrbljenu političku figuru, ne tako brojni, bez ikakve pompe i zastava, jer su se svi naši aktivisti po zatvaranju glasačkih mjesta razmilili po terenu! Ali, bio je to naš i moj „kec u rukavu“, da malo opustim(o) protivnike – opoziciju i veoma opasnog političkog konkurenta na moje predsjedničko mjesto!

Činjenica je da sam već dva puta bio u fotelji predsjednika države i samim tim stekao veliko državničko iskustvo. Priznaćete da je ono mojem političkom konkurentu nedostajalo zbog „odsustva“ iz naše „zemlje“ i igranja „tenisa“! Očigledno i nedvosmisleno je da uspješno  bavljenje tenisom donosi razonodu i novac, a na drugoj strani veliki politička krah. Moj izbor je bio bolji, naravno zahvaljujući mome prvom susretu i ubjedljivom razgovoru sa najmlađim premijerom!

Vidjeli ste me u drugom javljanju sa kakvim ushićenjem, bez zebnje, sa puno snage i „argumenata“, koje mi je dostavio naš „izborni štab“, a ja ih saopštio iz cuga „sto posto prebrojanih glasova“, riješio sam dilemu svome predsjedničkom protivkandidatu, koji je, ipak, stao na 97 odsto prebrojanih listića. Moje cifre sve govore, a to je 100 odsto prema 97 odsto, što je i naš DIK konačno i zvanično objelodanio!

Čestitke stižu sa svih strana iz zemlje i regiona, iz Evrope i Amerike, sem Albanije (Velike) i od našeg, za nas bez iznenađenja, koalicionog i dugogodišnjeg partnera u vlasti. Bio je to, po ko zna koji put, njihov prozirni trik, da ne kažem neuspio blef!

Treći mandat sigurno teče, a opozicija i nezadovoljni predsjednički kandidat imaju pravo da se „zabavljaju“ na demokratskim protestima širom podgoričkih trgova, bulevara i trotoara u prvoj ekološkoj i ekonomski najprosperitetnijoj državi na svijetu, što je očigledno ravnajući se prema brojnim nagradama; koje po nekoliko puta godišnje, ja i naši zvaničnici. dodjeljujemo raznoraznim stranim i domaćim biznismenima, političarima, avanturistima, turističkim radnicima, poslenicima u kulturi i naravno našim visokim političkim zvaničnicima, državnicima, filozofima, samostalnim političarima i književnicima, savjetnicima i nezavisnim intelektualcima.

Nazdravlje, do sljedećih izbora ili kako odlučite odnosno dogovorite se sa opozicijom i koalicionim partnerima, manjiskim strankama i brojnim političkim satelitima i privjescima. Olimpijada je 2016. godine, a izbori u Crnoj Gori neće biti prije nje! Da li je ovo moj neostvareni san ili sam ja, ipak, nevoljni predsjednik?

Podgorica, utorak, 23. april 2013. godine                                Dr Momčilo Dušanov Pejović

Advertisements

Comments

  1. Shta je pisac odje htio da rece?

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s