Miško Đukić: Sjećanje

keep on dreaming copyJa volim da sanjam! Dovoljno sanjam i dovoljno čitam.  Javni servis je objavio moj san:„Malo brdo“ i lažni Etrurac… Ovo je nastavak…

Opet zaspah. Um je sve izmiješao.

Snove i pročitano. Našao sam se u magičnom prostoru bezvizne carine.

Ogledalo! Zatvorih oči i…

Prošao sam…

Osjetio sam se kao Alisa u zemlji čuda.

Začuh glas: „Da bi ovdje živio treba imati muda“.

„Vidio“ sam da su ovdje žene obespravljene i želio sam da se vratim – ali ulaza više nema…

Rekoh Glasu (dobijaći u vremenu): Moje pravo ime je Milo…

Pa šta – dreknu on…

Možete li zaobići moja muda (upitah milostivo)…

Muda su SIMBOL (opet dreknu)…

Izvinite ali… ne (zna)  Vojvodić –  šta je simbol… napraviće u prvom dneniku prilog za milova muda. Znam ” Poslednji vagon ” – nazvaće prilog – Milova muda nalaze se svuda….

Iiiii?

Ako to čuje Tućilo i uzme da me brani – muda će postati: „Izgubljeni simbol“…

Misliš na Den Brauna – upita  glas…

Pomislih: kakav načitani san! Možda je tu spas !

Otvorih jedno oko – i vidjeh jedno oko…

Reče ON : Znaš li pravila igre „Šah“…

Znam!

Pravi se onda da si kralj!

Budi Milo kralj  na vašoj praznoj tabli …

Sa ove strane ogledala su i Subotić i Šarić… i companija…

Dreknu ON : Treba da mi date MAT!

Uzviknuh: Aaaaa… „Mat company“… Ali… kako da pobijedimo TEBE koji nas vodiš?

Ha ha ha –  ne mogu se pobijediti JA  …  ja sam načelo – temeljno pravilo  !

Ja otvaram sve Olimpijade… sofisticirano mi saopšti… I u igri sa mnom: VAŽNO JE UČESTVOVATI.

Rekoh: Ti si kao ĆI… kao Prana (životna energija)… Ne vidimo te ali te udišemo… Ili ušmrkavamo… Ti si hrana… za naše pezionere i glasače… Ti si…

Reče:

Ja sam… KO – KAIN … ali si ti Milo… ko – AVELJ… Mi smo braća. Kain i Avelj – razumiješ…

Tužno ga pogledah jednim okom i rekoh: Ali Kain je ubio Avelja…Zaludu sam na kokainu …završiću ko Avelj …

Dreknu glas : Pa kako si prošao kroz ogledalo. Kako?

Zaspao sam… i eto… aaaaaaa…( ukapirah )… čekaj… pa jesam li ja mrtav… kako… Bio sam i kod Pape… dobio obećanje svijetske vlade… Pomogli su mi CIA i DEA… Brate, što je ovo? Nije fer !

Nije fer nego ref – e – ren – dum . Dum dum …

Umilnim glasom na uvce mi šapnu: Svijetska vlada se nalazi tamo gdje Papa otkupljuje svoje grijehe. Mi smo fer- i svaki ref …  !CIA i DEA te vode do ogledala… Ti biraš!

Dok mi je šaptao, jednim otvorenim okom vidjeh VUČICU i osjetih je na svom uhu. Sjetih se sve sukobljene braće – pa i Romula i Rema… sve ih je ona dojila…

Pa i Vučića i Nikolića …

Da li je Vučica ovaj glas?

Pročita mi misao i reče: Vučica – da! Ali ne prava…

Rekoh: Strava …  i nastavih pitanjem :   Pa jesam li mrtav… pojeden?

Čuh glas (sada smijeh) iz daljine:

Ovo ti je poslednja proba. Igraćeš moga roba . Živjećeš mene – kroz mene svog BOGA. Vrati se sada – zvaćeš se JA! Vidjećeš JEDNO oko – jer ne možeš otvoriti DVA.

Ali : ako dva oka nijesu u glavi ni Ja nijesam pravi …

Dreknu glas : ćuti mali ! Organizuj paradu ponosa i budi na “Čelo”…

Ali … izvinite koje je načelo ( temeljno pravilo ) …

Mali … imaš problem sa temeljima … Živio si našu laž … Nazvao si je : ” moja draž “…

Slušaj dobro predsjedniče vlade : temperatura na zemlji ti raste , Arktik se odmrzava -metanom se ispunjava lažna atmosfera  , oluja se sprema – za tebe vremena nema !

U znoju lica svoga probudih se.

Potpiši se majčin sine:

Milo Đukić

Advertisements

Comments

  1. Војин Николајевич says:

    Dreknu glas : ćuti mali ! Organizuj paradu ponosa i budi na “Čelo”…
    Ali … izvinite koje je načelo
    Mali … imaš problem sa temeljima … Živio si našu laž … Nazvao si je : ” moja draž “…
    Slušaj dobro predsjedniče vlade : temperatura na zemlji ti raste , Arktik se odmrzava -metanom se ispunjava lažna atmosfera , oluja se sprema – za tebe vremena nema !
    ….
    :)

  2. Dugo sam čekao novi Miškov tekst, sjajno napisano! Ko razumije gleda s` oba oka i vidi da je najebao, ko ne razumije najebao je iako ne vidi.

  3. mishko, ne poznajesh jezik kojim pises. kad si unutra, u prostoriji i hocesh da pobjegnesh iz to nije vishe ULAZ to je IZLAZ. drugo, ne mozesh da PITASH MILOSTIVO. onaj koji pita ili moli on ne moze biti MILOSTIV. on moze pitati ili moliti PONIZNO. milostivost je osobina jakih koji su u situaciji da budu milostivi ili ne.

  4. Umalo zaboravih…mimo toga dobar, citljiv i preporucljiv.

  5. Sta je sinonim za ‘ponizno’?

  6. miško đukić says:

    PWS ,
    postji samo ulaz – nema izlaza …
    Milostivost je osobina jakih , ili , ako dobro čitam svoj – poniznih – koji se svom narodu predstavljaju kao milostivi – dok mole za svoju slobodu .
    Sinonim za ponizno u ovom snu je milostivo . Lažni kralj ovako postupa .
    Hvala za komentar !

  7. miško đukić says:

    … ,ako dobro čitam svoj SAN –

  8. U drugom razgovoru, objasnio je da je svako stanje svesnosti koje uključuje neuobičajeni položaj skupne tačke, praktično gledano ‐ san. Rekao je da je prednost snova nad svakodnevnim stanjima pažnje u tome što nam oni omogućavaju da pokrijemo širi čulni spektar i što možemo bolje sklopiti informacije koje primamo. Drugim rečima, mi tada učimo kako da živimo sa većim intezitetom. Rezultat je puno veća jasnoća u našim opažajnim procesima.
    “Povrh svega”, rekao je, “sanjanje nam daje pristup kritičnim događajima naše prošlosti, kao što su naše rođenje i rano detinjstvo i ono rasvetljava traumatične situacije i drugačija stanja svesti iz naše prošlosti. – Armando Tores

  9. “Jednom sam ja, Čuang Ce, sanjao da sam leptir. Lepršajući naokolo, srećan i veseo, radio sam šta mi se prohte. Ne bejah svestan da sam Čuang Ce. Odjednom, probudih se, i gle, ponovo bejah Čuang Ce. Sada ne znam jesam li čovek koji je sanjao da je leptir, ili leptir koji sanja da je čovek?”

  10. “Čovek u snu pije vino, a ujutru plače i kuka. Čovek plače u snu, ali ujutro veselo kreće u lov. Dok sanja ne zna da je to san. U snu pokušava da razjasni san. Tek kad se probudi, shvata da je sanjao. Tako i nakon velikog buđenja shvatamo da je ovo veliki san. Budale umišljaju da su budni i da znaju da li su kneževi ili čobani. U stvarnosti, međutim, i vi i ja smo san. Štaviše, i sama činjenica da vam ja govorim da sanjate, sama za sebe je san… Veliki mudrac sposoban da pronikne u tu tajnu teško da će se pojaviti na ovom svetu i za deset hiljada godina.” – Čuang Ce

  11. “Zamisli zatucanog vernika, jednog od onih koji ništa ne može činiti ako nije blagovremeno zatražio dozvolu od svog boga. Onog trenutka kada zaspi, šta se događa sa njegovim ubeđenjima, kuda ona odlaze?”
    Nisam znao šta da odgovorim.

    Nastavio je: “Ona su ugašena poput plamena sveće na vetru. Kada sanjaš, ti si vlasnik samog sebe. Tvoje vizije su izolovani mehuri, nepovezani jedni s drugima i bez sećanja samog sebe. Naravno, sila navike će te uglavnom odvesti do snova gde ti jesi ti, ali u njima možeš biti junak ili kukavica, mlad ili star, muškarac ili žena. U stvari, ti si samo jedna skupna tačka koja se pomera nasumice, nema tu ničeg ličnog.”

    “Za običnog čoveka, razlika između budnosti i sanjanja je da u prvom slučaju njegova pažnja teče u kontinuitetu a u drugom teče na haotičan način; ali u oba iskustva stepen učešća volje je minimalan. Osoba će se probuditi na mestu gde po običaju poput košulje ostavlja svoju personalnost i otići će da ispunjava svoje rutinske zadatke. Kada opet zaspi, postaje iznova isključena jer ne zna da može činiti nešto drugo.”

    “Svakodnevne budne ludosti nam ne ostavljaju prostora da se zaustavimo i zapitamo da li je ovaj svet koji trenutno opažamo stvaran kao što izgleda. Ista stvar se mora reći za bilo koji običan san; dok traje, mi ga prihvatamo kao nesumnjivu činjenicu, nikad ga ne preispitujemo; ili da kažemo mnogo praktičnijim rečima, dok smo u snu mi nikad ne nameravamo da se setimo nekih naredbi ili dogovora koje smo sačinili u budnom stanju.”

    “Ali, postoji drugačiji način upravljanja pažnjom, i njihovi rezultati nikako ne mogu biti nazvani ‘snovi’ ili ‘budnost’, zato što on započinje sa promišljenom upotrebom namere. Ono što se događa je da mi preuzimao komandu nad svojom svesnošću i sasvim je isto da li spavamo ili smo budni, zato što je to nešto što prevazilazi oba ova stanja. To je istinsko buđenje, preuzeti komandu nad našom pažnjom!” – Armando Tores

    • Darko Bulatovic says:

      Oli mi rec koje je nativno ime toga autora e ga nemogu nac nidje na internet?

      Sve mi izbaca neke marince, facebook i twitter accounts.

      http://lmgtfy.com/?q=Armando+Tores

      proba sam i sa 2 r

      • Darko Bulatovic says:

        Ok nasao sam.

        http://en.wikipedia.org/wiki/Carlos_Castaneda

        Armando Torres Encuentros Con El Nagual je orginalni naziv.

        Despite the widespread popularity of his works, some critics questioned the validity of Castaneda's books as early as 1969. In a series of articles, international banker and amateur mycologist R. Gordon Wasson, who had originally praised Castaneda's work, questioned the accuracies of Castaneda's botanical claims.[10]

        In 1976, Scientologist Richard de Mille published Castaneda's Journey: The Power and the Allegory, in which he argues, “Logical or chronological errors in the narrative constitute the best evidence that Castaneda's books are works of fiction. If no one has discovered these errors before, the reason must be that no one has listed the events of the first three books in sequence. Once that has been done, the errors are unmistakable.”[11] On these showings de Mille asserts, The Teachings of Don Juan and Journey to Ixtlan (his third book) cannot both be factual reports.[12]

        For his part, Castaneda in the introduction to A Separate Reality, his second book, addressed the incomprehensible nature of his experiences as being understood only in the context of the alien system of perception from which they arose, suggesting that his books are by their very nature contradictory and incomprehensible (as to time and place especially) to academic and critical inquiry.

        In a 1968 radio interview with Theodore Rosak, Castaneda, while confirming that his mystical experiences were absolutely true to life, did concede that he took some chronological license in his writing about actual events: “The way the books present it seems to heighten some dramatic sequences, which is, I'm afraid, not true to real life. There are enormous gaps in between in which ordinary things took place, that are not included. I didn't include in the book because they did not pertain to the system I wanted to portray, so I just simply took them away, you see. And that means that the gaps between those very height states, you know, whatever, says that I remove things that are continuous crescendos, in kind of sequence leading to a very dramatic solution. But in real life it was a very simple matter because it took years between, months pass in between them, and in the meantime we did all kinds of things. We even went hunting. He (Don Juan) told me how to trap things, set traps, very old, old ways of setting a trap, and how to catch rattlesnakes. He told me how to prepare rattlesnakes, in fact. And so that eases up, you see, the distrust or the fear.”

        Castaneda's works were presented as real-life accounts, but critics held that they were fictional. At first, and with the backing of academic qualifications and the UCLA anthropological department, Castaneda's work was critically acclaimed. Notable anthropologists like Edward Spicer (1969) and Edmund Leach (1969)[13] praised Castaneda, alongside more alternative and young anthropologists such as Peter Furst, Barbara Myerhoff and Michael Harner.

        The authenticity of Don Juan was accepted for six years, until Richard de Mille and Daniel Noel both published their critical exposés of the Don Juan books in 1976. Most anthropologists had been convinced of Castaneda's authenticity until then — indeed, they had had little reason to question it — but some averred that de Mille's analysis disproved the veracity of Castaneda's work. Later anthropologists specializing in Yaqui Indian culture (William Curry Holden, Jane Holden Kelley and Edward H. Spicer), who originally supported Castaneda's account as true, questioned the accuracies of Castaneda's work.[14]

      • Darko Bulatovic says:

        I sad usporedite ovu pricu sa ljudima koji su bili “zatucani” vjernici(uz to nobelovci):

        http://nobelists.net/

        Albert EINSTEIN – Nobel Laureate in Physics
        Max PLANCK – Nobel Laureate in Physics
        Erwin SCHROEDINGER – Nobel Laureate in Physics
        Werner HEISENBERG – Nobel Laureate in Physics
        Robert MILLIKAN – Nobel Laureate in Physics
        Charles TOWNES – Nobel Laureate in Physics
        Arthur SCHAWLOW – Nobel Laureate in Physics
        William PHILLIPS – Nobel Laureate in Physics
        William BRAGG – Nobel Laureate in Physics
        Guglielmo MARCONI – Nobel Laureate in Physics
        Arthur COMPTON – Nobel Laureate in Physics
        Arno PENZIAS – Nobel Laureate in Physics
        Nevill MOTT – Nobel Laureate in Physics
        Isidor Isaac RABI – Nobel Laureate in Physics
        Abdus SALAM – Nobel Laureate in Physics
        Antony HEWISH – Nobel Laureate in Physics
        Joseph H. TAYLOR, Jr. – Nobel Laureate in Physics
        Alexis CARREL – Nobel Laureate in Medicine and Physiology
        John ECCLES – Nobel Laureate in Medicine and Physiology
        Joseph MURRAY – Nobel Laureate in Medicine and Physiology
        Ernst CHAIN – Nobel Laureate in Medicine and Physiology
        George WALD – Nobel Laureate in Medicine and Physiology
        Ronald ROSS – Nobel Laureate in Medicine and Physiology
        Derek BARTON – Nobel Laureate in Chemistry
        Christian ANFINSEN – Nobel Laureate in Chemistry
        Walter KOHN – Nobel Laureate in Chemistry
        Richard SMALLEY – Nobel Laureate in Chemistry

        T.S. ELIOT – Nobel Laureate in Literature
        Rudyard KIPLING – Nobel Laureate in Literature
        Alexander SOLZHENITSYN – Nobel Laureate in Literature
        Francois MAURIAC – Nobel Laureate in Literature
        Hermann HESSE – Nobel Laureate in Literature

        Winston CHURCHILL – Nobel Laureate in Literature
        Jean-Paul SARTRE – Nobel Laureate in Literature
        Sigrid UNDSET – Nobel Laureate in Literature
        Rabindranath TAGORE – Nobel Laureate in Literature
        Rudolf EUCKEN – Nobel Laureate in Literature
        Isaac SINGER – Nobel Laureate in Literature

        Albert SCHWEITZER – Nobel Peace Prize Laureate
        Jimmy CARTER – Nobel Peace Prize Laureate
        Theodore ROOSEVELT – Nobel Peace Prize Laureate
        Woodrow WILSON – Nobel Peace Prize Laureate
        Frederik de KLERK – Nobel Peace Prize Laureate
        Nelson MANDELA – Nobel Peace Prize Laureate
        Kim DAE-JUNG – Nobel Peace Prize Laureate
        Dag HAMMARSKJOELD – Nobel Peace Prize Laureate
        Martin Luther KING, Jr. – Nobel Peace Prize Laureate
        Adolfo PEREZ ESQUIVEL – Nobel Peace Prize Laureate
        Desmond TUTU – Nobel Peace Prize Laureate
        John R. MOTT – Nobel Peace Prize Laureate

        Isaac NEWTON – founder of Classical Physics and Infinitesimal Calculus
        Galileo GALILEI – founder of Experimental Physics
        Nicolaus COPERNICUS – founder of Heliocentric Cosmology
        Johannes KEPLER – founder of Physical Astronomy and Modern Optics
        Francis BACON – founder of the scientific inductive method
        Rene DESCARTES – founder of Analytical Geometry and Modern Philosophy
        Blaise PASCAL – founder of Hydrostatics, Hydrodynamics, and the Theory of Probabilities
        Michael FARADAY – founder of Electronics and Electro-magnetics
        James Clerk MAXWELL – founder of Statistical Thermodynamics
        Lord KELVIN – founder of Thermodynamics and Energetics
        Robert BOYLE – founder of Modern Chemistry
        William HARVEY – founder of Modern Medicine
        John RAY – founder of Modern Biology and Natural History
        Gottfried Wilhelm LEIBNIZ – German mathematician and philosopher, founder of Infinitesimal Calculus

        Charles DARWIN – founder of the Theory of Evolution
        Ernst HAECKEL – German biologist, the most influential evolutionist in continental Europe
        Thomas H. HUXLEY – English biologist and evolutionist, famous as “Darwin’s bulldog”
        Joseph J. THOMSON – Nobel Laureate in Physics, discoverer of the electron, founder of atomic physics
        Louis PASTEUR – founder of Microbiology and Immunology
        Wernher von BRAUN – rocket engineer, founder of Astronautics
        Francis COLLINS – Director of the National Human Genome Research Institute
        Founders of Modern Science Included in Part I

        Immanuel KANT – one of the greatest philosophers in the history of Western Philosophy
        Jean-Jacques ROUSSEAU – founder of Modern Deism
        VOLTAIRE – French philosopher and historian, one of the most influential thinkers of the Enlightenment
        David HUME – Scottish empiricist philosopher, historian, and economist, founder of Modern Skepticism
        SPINOZA – Dutch-Jewish philosopher, the chief exponent of Modern Rationalism
        Giordano BRUNO – Italian philosopher, astronomer, and mathematician, founder of the Theory of the Infinite Universe
        George BERKELEY – Irish philosopher and mathematician, founder of Modern Idealism, famous as “the precursor of Mach and Einstein”
        John Stuart MILL – English philosopher and economist, the major exponent of Utilitarianism
        Ludwig WITTGENSTEIN – one of the founders of analytic philosophy
        Richard SWINBURNE – Oxford Professor of Philosophy, one of the most influential theistic philosophers

        Every one who is seriously involved in the pursuit of science becomes convinced that a spirit is manifest in the laws of the universe – a spirit vastly superior to that of man, and one in the face of which we with our modest powers must feel humble. In this way the pursuit of science leads to a religious feeling of a special sort, which is indeed quite different from the religiosity of someone more naive.”
        Albert Einstein (1879-1955), theoretical physicist, scientific genius

        “There are more sure marks of authenticity in the Bible than in any profane history.”
        Sir Isaac Newton (1642-1727), English physicist, one of the greatest scientists of all time.

        “All human discoveries seem to be made only for the purpose of confirming more and more the truths contained in the Sacred Scriptures.”
        Sir William Herschel (1738-1822), English astronomer, he made numerous discoveries about the laws of the heavens.

        “I do not feel obliged to believe that the same God who has endowed us with sense, reason, and intellect has intended us to forgo their use.”
        Galileo Galilei (1564-1642), astronomer, mathematician, physicist, he constructed the first astronomical telescope
        …..

        Malo je pretencijozna ta prica “uz kafu”…

      • Nineteen Eighty-Four is a dystopian[1] novel by George Orwell published in 1949. The Oceanian province of Airstrip One (formerly known as Great Britain) is a world of perpetual war, omnipresent government surveillance, and public mind control, dictated by a political system euphemistically named English Socialism (Ingsoc) under the control of a privileged Inner Party elite that persecutes all individualism and independent thinking as thoughtcrimes.[2] Their tyranny is headed by Big Brother, the quasi-divine Party leader who enjoys an intense cult of personality, but who may not even exist. Big Brother and the Party justify their rule in the name of a supposed greater good.[1] The protagonist of the novel, Winston Smith, is a member of the Outer Party who works for the Ministry of Truth (Minitrue), which is responsible for propaganda and historical revisionism. His job is to re-write past newspaper articles so that the historical record always supports the current party line.[3] Smith is a diligent and skillful worker, but he secretly hates the Party and dreams of rebellion against Big Brother.

        As literary political fiction and dystopian science-fiction, Nineteen Eighty-Four is a classic novel in content, plot, and style. Many of its terms and concepts, such as Big Brother, doublethink, thoughtcrime, Newspeak, Room 101, and memory hole, have entered everyday use since its publication in 1949. Moreover, Nineteen Eighty-Four popularised the adjective Orwellian, which describes official deception, secret surveillance, and manipulation of the past by a totalitarian or authoritarian state.[3] In 2005 the novel was chosen by TIME magazine as one of the 100 best English-language novels from 1923 to 2005.[4] It was awarded a place on both lists of Modern Library 100 Best Novels, reaching number 13 on the editor's list, and 6 on the reader's list.[5] In 2003, the novel was listed at number 8 on the BBC's survey The Big Read.

        http://en.wikipedia.org/wiki/Nineteen_Eighty-Four

      • Darko Bulatovic says:

        Jedna je stvar kad jedan covjek ima bujnu mastu, a potpuno druga kad im se broja nezna a imaju istu kroz vrijeme i prostor nama poznati.

        Covjek swmo treba da vidi uspjeh Ateizma (koji uzgred neki smatraju da je CIA infiltrirala I da je kreiran u tajnim organizacijama amerike I britanije) pa da se moze dovoljno zakljucaka izvuc o naprednosti onih “nezatucanih”.

        http://en.m.wikipedia.org/wiki/Names_of_God

        Bez ako necemo amfilohija uzet za primer promotera vjerskih vrijednosti. A neznam jel bi to bilo objektivno. Jer vele neki ima cin pukovnika… ko ce ga znat a nije da nije se ponasa ka vojskovodja…

      • Inkvizicija (lat. inquisitio – istraživanje) predstavlja sud katoličke crkve koji je imao zadatak da pronalazi i kažnjava heretike.

        Progone su započeli rimski carevi u 4. vijeku, ali pravu dimenziju inkvizicija je dobila u srednjem vijeku. Tada je autoritet rimskih papa oslabio a heretički pokreti su bili snažni. Krajem 12. i početkom 13. vijeka na crkvenim saborima raspravljalo se o progonima nevjernika, a 1215. na Četvrtom lateranskom koncilu papa Inoćentije III je donio odluku o organizovanom gonjenju heretika – neprijatelja ‘pravovjerne crkve’.

        Inoćentije III. (1161, papa 1198-1216) bio je u svoje doba apsolutni duhovni gospodar katoličkog dijela Evrope. Težio je da ostvari dominaciju papske vlasti nad svjetovnom vlašću evropskih vladara, organizovao je Treći križarski rat, naređivao je istrage i progon heretika u Bosni i Francuskoj.

        Nadležnost progona heretika i suđenjima neprijateljima crkve povjerena je dominikancima 1235, a nešto kasnije, 1246, ovo pravo je dato i franjevcima.

        Sudski postupak bio je u tajnosti, okrivljeni su ispitivani putem torture, a osumnjičeni nisu mogli da pozovu svjedoke niti branitelje. Na osnovu odluke suda pomoću posebnih sprava za mučenje (stiskanje nogu, tzv. španska čizma, stiskanje glave, rastezanje tijela, gušenje vodom, paljenje vatrom i sl.) inkvizitori su iznuđivali priznanje okrivljenog. Ukoliko okrivljeni pod mučenjem prizna, a pred sudom porekne priznanje, postupak istrage (tj. mučenja) se ponavlja. Heretici su osuđivani na kaznu smrti spaljivanjem na lomači. Usputna kazna bilo je oduzimanje imovine osuđenog.

        Inkvizicija je zabranjivala vjernicima da čitaju knjige koje je crkva zabranjivala. Vodila je borbu i protiv vještica i čarobnjaka. Ilustrativan primjer inkvizitorskih postupaka dat je, ekranizacijom, u filmu ‘Ime ruže’. Inkvizitorski postupci primjenjivani su i protiv pripadnika i pristalica Crkve bosanske. Po nekim ocjenama najgora je bila inkvizicija u Španiji. Od 13. do 19. vijeka broj spaljenih heretika dostiže cifru od nekoliko stotina hiljada. Napoleon I zvanično je ukinuo inkviziciju 1808.

        Dimenzije inkvizitorskog postupka, koji je podrazumijevao unaprijed datu sumnju i postupak osude bez adekvatne odbrane omogućavao je eliminisanje političkih protivnika. Surove metode osude koja nije poznavala pravo samostalnog promišljanja, suprotnog mišljenja ili odbrane suprotnog stajališta prenijela se i u moderno doba kroz različita figurativna označavanja njene suštine, najčešće određenih postupaka nosilaca moći i vlasti koji ugrožavaju elementarna ljudska prava.

        http://bs.wikipedia.org/wiki/Inkvizicija

    • Darko Bulatovic says:
      • Kolonizacija Južne Amerike proces je koji je počeo Kolumbovim otkrićem američkog kontinenta 1492. godine. Dvije godine kasnije su Portugal i Španjolska, dvije vodeće pomorske sile tog vremena, potpisale Sporazum iz Tordesillasa, kojim su dogovorile međusobnu podjelu neeuropskih teritorija. Sporazum je ustanovio zamišljenu crtu u smjeru sjever-jug 370 liga (2059 km) zapadno od Zelenortskih otoka, što je po prilici 46° 37’ zapadne zemljopisne dužine. Dogovoreno je da sve zemlje zapadno od te crte pripadnu Španjolskoj, čime je obuhvaćena većina teritorija današnje Južne Amerike, dok bi sve zemlje istočno dobili Portugalci. Zbog nepreciznosti tadašnjih mjernih instumenata, općenito lošeg poznavanja zemljopisa te kasnijeg nepoštivanja sporazuma, Portugal je kolonizirao i neka područja zapadno od dogovorene crte (većinom teritorij današnjeg Brazila).[1]

        S početkom 16. stoljeća, osvajači, u literaturi poznati kao konkvistadori (španjolski conquistador = “osvajač”) u većoj su mjeri počeli iskorištavati prirodna bogatstva i indijansko stanovništvo. Dva su najpoznatija konkvistadora u početcima kolonizacije bili Hernán Cortés i Francisco Pizarro. Konkvistadori su isprva bili samo Španjolci, da bi se 1530-ih pojavili i Portugalci. Kako su i dogovorili Sporazumom iz Tordesillasa, teritorije su međusobno podijelili i od njih stvorili kolonije.

        Domorodačko indijansko stanovništvo bilo je izloženo velikim zlostavljanjima, pljački, prisilnom radu te novačenju u vojne postrojbe. U velikom je broju umiralo od zaraznih bolesti koje su Europljani donijeli, kao što su gripa, boginje i tifus, a za koje Indijanci nisu imali razvijen prirodni imunitet. Afrički su robovi dovažani u velikom broju kako bi služili kao radna snaga, jer su se pokazali izdržljivijima od domaćeg stanovništva; u ovome su posebno prednjačili Portugalci. Robovi su radili najnapornije poslove na plantažama šećerne trske i u rudnicima zlata.

        Konkvistadori su pokrštavali domorodačko stanovništvo, nametali uporabu španjolskog ili portugalskog jezika te uništavali njihove običaje i kulturu, posebice zlatne i srebrne kipove i artefakte, koje bi pretopili prije prijevoza u Europu. U svemu tome su tek djelomice uspjeli, jer su u dosta slučajeva domorodačke skupine kršćanstvo stopile sa svojim politeističkim vjerovanjima, a do danas su se održali i brojni autohtoni jezici, kao što su guaraní, ajmarski, kečuanski i drugi. Vremenom su se Indijanci i europski imigranti pomiješali, tvoreći tzv. mestike. Tako su, primjerice, mestici s područja Anda potomci indijanskih majki i europskih (španjolskih) očeva.

        Kraj razdoblja kolonizacije nastupio je početkom 19. stoljeća, ratovima za neovisnost od španjolske i portugalske vlasti.

        http://hr.wikipedia.org/wiki/Kolonizacija_Ju%C5%BEne_Amerike

      • SAD je, naravno, glasala protiv deklaracije UN-a o pravima domorodačkih naroda. Samo zemlja koja niječe prava svojih sopstvenih domorodaca može se protiviti i imati zamjerku na pravo na samoopredjeljenje za druge domorodačke i starosjedilačke narode. Isto tako, jedino zemlja koja je sama izvršila genocid nad svojim domorodcima, i to genocid masovnih razmjera, može biti tako predan podržavatelj cionističkog režima, koji je trenutno uključen i koji sprovodi genocid nad Palestincima.

        Koliko je masivan bio genocid nad američkim domorodcima (Indijancima) od strane euroameričkih kolonizatora? Prema tvrdnjama nedavno preminulog profesora Howarda Zinna, od 10 miliona Indijanaca koji su živjeli sjeverno od današnjeg Meksika, u vrijeme dolaska Kolumba, ostao je manje od milion. Drugi naučnici povećavaju ovaj broj Indijanaca 1492. godine i na 18 miliona. Bazirajući se na podatke iz 1900. godine kada je bilo 250.000 Indijanaca, holokaust nad američkim Indijancima od strane euroameričkih kolonizatora uzeli su preko 9 miliona života.”Da se dogodila tragedija, prevara, barbarstvo i skoro svaki drugi zločin poznat čovjeku u 300-godišnjoj historiji ekspanzije, od strane nacije koja je originalno imala 13 kolonija, i koja se proširivala da bi danas imala 50 novih država – to se ne može zanijekati”, zaključak je Senatskog komiteta za indijanske poslove.

        Kako su američki kolonizatori uzurpirali zemlju domorodaca? Obrazac je napravljen već 1713. godine Ugovorom u Utrechtu, koja je uspostavila “buffer” zonu domorodačke zemlje između francuskih i britanskih kolonijalnih snaga. Uhvaćeni između ova dva zla, domorodci su branili svoje domove, familije i zemlje s razumljivom žestinom protiv invazije euroameričkih kolonizatora koji su ignorirali ugovor i počeli se naseljavati u ovoj domorodačkoj zoni. Okarakteriziravši domorodački otpor kao neprovocirane napade na miroljubive naseljenike, agresori su zahtijevali zaštitu američke armije od “neciviliziranih divljaka”.

        Prisilna protjerivanja, preseljenja i izgladnjivanja su samo dio zločina počinjenih od strane američke vlade u vršenju njihovog genocida. Indijanci su pod prijetnjom oružja istjerivani iz svojih domova i prisiljavani da se nasele u rezervate u oblastima koji su predstavljali samo mali dio njihove nekadašnje zemlje. Neka indijanska plemena su namjerno razdvajana, poput Čejena i Seminola, odvajajući rođake i proširene porodice i šaljući ih na različita mjesta, s velikom udaljenosti između njih. Zloglasna i neljudska taktika uništavanja žitnih polja i pokolj nad bizonima vodio je do izgladnjivanja i skoro izumiranja mnogih indijanskih plemena u Americi.

        A ako su se prisilna raseljavanja i izgladnjivanje dokazali nedovoljnim da unište i slome volju Indijanaca da se odupru, onda je pozvana američka konjica, zajedno s naseljeničkim milicijama, da sa topovima izvrši masakr. Jedno takvo krvoproliće dogodilo se u novembru 1864. godine, kada su 700 milicajaca, mnogi od njih pijani, opkolili i napali miroljubivo čejensko i Arapaho selo u Sand Creek, Kolorado. Na kraju ove jednostrane bitke, 200 Indijanaca je ubijeno i unakaženo, a pola žrtava su bili žena i djeca.

        http://www.islambosna.ba/2011/01/06/genocid-nad-indijancima-paralele-s-palestinom/

  12. “Toltečko učenje pridaje naročitu pažnju sanjanju. Nije važno kako je ono opisano, rezultat je da perceptivni haos običnih snova biva izmenjen u koristan prostor u kome možemo inteligentno da delujemo.”
    “Koristan prostor?”
    “Baš tako. Sanjač može da se seti sebe pod bilo kojim okolnostima. On uvek ima propusnicu u ruci, pakt koji je načinio sa svojom voljom koja mu omogućava da se uskladi sa namerom ratnika u deliću sekunde. On može da ojača viziju svog sna, kakva god bila, i da joj se vraća onoliko puta koliko želi kako bi je istražio i ispitao. Još bolje, unutar te vizije on može susresti druge ratnike; to je ono što čarobnjaci nazivaju ‘prikradanje u sanjanju’.”
    “Ovaj postupak nam omogućava da nameravamo ciljeve i bavimo se akcijama, baš kao što činimo u svetu svakodnevice. Možemo rešavati probleme i učiti stvari. A ono što naučimo je skladno i funkcionalno. Možda ne možemo objasniti kako smo primili to znanje, ali ga nećemo zaboraviti.” – Armando Tores

  13. Sinonim za ponizno bilo bi molecivo. A zasto je ovdi milostivo…ako znam jadi me znali…bar dok se ne dokopam comp jopet i shvatim introvertnost lokige…
    7:19 am, kroz prozor slusham shum…kisha pada…ne razumijem zashto se za prozor ne kaze krozor…

  14. PWS, kako je kiša prestala – red je da obratiš više pažnje na odgovor :
    “Sinonim za ponizno u ovom snu je milostivo . Lažni kralj ovako postupa .”
    U snu – pws – u snu …

  15. Duboki uvid ,
    hvala za duboki uvid . Volio bih da pročitaš moju knjigu ” Balkanska traganja”.
    Volio bih zbog komentara …
    Mislim da će ti biti interesantna …
    Nelinearna je ali žestoka …
    Hvala !

  16. Ned'o ti Bog da sanjash shum otvorenog tusha u kupatilu…

  17. Duboki uvid”A ako su se prisilna raseljavanja i izgladnjivanje dokazali nedovoljnim da unište i slome volju Indijanaca da se odupru, onda je pozvana američka konjica, zajedno s naseljeničkim milicijama, da sa topovima izvrši masakr. Jedno takvo krvoproliće dogodilo se u novembru 1864. godine, kada su 700 milicajaca, mnogi od njih pijani, opkolili i napali miroljubivo čejensko i Arapaho selo u Sand Creek, Kolorado. Na kraju ove jednostrane bitke, 200 Indijanaca je ubijeno i unakaženo, a pola žrtava su bili žena i djeca.”

    http://www.islambosna.ba/2011/01/06/genocid-nad-indijancima-paralele-s-palestinom/

  18. Ovo se zove MORA .
    Od tada do danas – uništava se san .
    San ETRURACA .

  19. Када је умрла Чуанг-цеова жена, његов пријатељ Хуи Си је кренуо да му изрази саучешће. Нађе га како седи на поду, пева и бубња по здели. Кад га је упитао зар не осећа жалост према покојној жени, Чуанг Це му рече:
    „Када је умрла, био сам јако жалостан. Потом сам размислио полазећи од самог почетка, у коме она није имала ни живот, ни облик, па чак ни својства. Била је део велике безобличности. Затим се променила, попримивши својства, па облик и онда живот. Сада се поновно мења и прелази у смрт. Ове промене су једнаке следу четири годишња доба, пролећа, лета, јесени и зиме. Сада она почива у великој кући свемира. Да идем наоколо плачући и наричући, понашао бих се као човек који не схвата нужност збивања. Зато сам престао

  20. Ne odnosi se na nasilnu smrt nego samo na nenasilno mijenjanje forme zivota.

  21. 93. U jeku agresije i genocida u BiH jedam americki novinar je pisao da ne treba ocekiivati da ce USA ista uraditi povodom toga jer su same USA-e nastale na genocidu.

  22. Ispostavilo se ubrzo da nije pronadjena Indija nego novi continent – America. Domorodce na novom kontinentu nije pravilno zvati Indijancima.

  23. U prtljažniku automobila imao sam Tibetansku knjigu mrtvih. Palo mi je na um da je iskoristim za temu našeg razgovora pošto se u njoj govori o smrti. Rekoh mu da ću mu čitati tu knjigu i htedoh da ustanem, ali mi on reče da sedim pa ode sam po nju.
    »Jutro nije pogodno vreme za čarobnjake«, reče objašnjavajući mi zašto moram da ostanem na miru. »Suviše si slab da bi izišao iz moje sobe. Ovde si zaštićen. Kad bi sad nekuda pošao, mogla bi te snaći užasna nesreća. Neki saveznik bi te mogao ubiti na drumu ili u čestaru, a kasnije, kad bi ljudi našli tvoj leš, rekli bi da si umro tajanstvenom smrću ili da je posredi nesrećan slučaj.«
    Nisam bio ni u položaju ni u raspoloženju koji bi mi dopustili da osporavam njegove odluke, pa zato gotovo celo pre podne ostadoh u sobi čitajući i objašnjavajući mu neke delove tibetanske knjige. On je pažljivo slušao i nije me uopšte prekidao. Dvaput sam morao da prekinem za kraće vreme dok je on donosio vodu i jelo, ali čim bismo s tim završili, tražio je da čitam dalje. Činilo mi se da ga to veoma zanima.
    Kad sam završio, pogledao me je.
    »Ne razumem zašto ti ljudi govore o smrti kao da je ona slična životu«, reče tiho.
    »Možda oni to tako shvataju. Misliš li da Tibetanci vide?«
    »Ne bih rekao. Kad čovek nauči da vidi, onda ništa nije važnije od bilo čega drugog. Baš ništa. Kad bi Tibetanci mogli da vide, smesta bi uvideli da više ništa nije isto. Kad jednom progledamo i vidimo, ništa nam više nije poznato; ništa ne ostaje onakvo kakvo smo poznavali kad još nismo videli.«
    »Don Huane, možda svi ne vide isto?«
    »To je istina. Ne vide svi isto. Ali to ipak ne znači da preovlađuje ono što označava život. Kad čovek nauči da vidi, više ništa nije isto.«
    »Tibetanci očigledno misle da je smrt kao život.
    A šta ti misliš — kakva je smrt?« upitah.
    »Mislim da smrt ne liči ni na šta i držim da Tibetanci tu govore o nečemu drugom. U svakom slučaju, tu ne govore o smrti.«
    »Pa šta misliš, o čemu onda govore?«
    »Možda mi ti to možeš reći. Ti si taj koji čita.«
    Zaustih da kažem još nešto ali on poče da se smeje.
    »Možda Tibetanci zaista vide«, produži don Huan, »i ako je tako, onda su morali shvatiti da to što vide nema nikakvog smisla pa su napisali kojekakve gluposti zato što je za njih sve isto; u tom slučaju, to što su napisali i nisu nikakve gluposti.« – Carlos Castaneda, Odvojena Stvarnost

  24. Kao i uvijek, pravo do cilja, a na cilju pogođena desetka! Jasna, kako to samo meta može biti.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s