Goran Jovanović Rus: Bokeljska noć

Grob grada Kotora 7Prođe Bokeljska noć. Fešta za nas Kotorane? Odavno ne. Bokeljska iliti Bokeška noć vremenom je mutirala u proslavu za kontinentalnu Crnu Goru, turiste iz regiona i svijeta i neke nove ćitadine. Od našega ostale su barke i vatrometi, unutar zidina niskooktansko sagorijevanje. Iz moćnih zvučnika iživljavaju se Guča, folk varijacije, tehno ritmovi; obeznanjeni klinci bljuju po kantunima, nesigurne pretjerane štikle, raspušteni stranci u crnim cvikama sa debelim okvirom, redovi za pizze i pjeskavice. Svadbarski kupus, koljenice i svinjske glave još nemamo, biće valjda i to uskoro. Gazde lokala u kratkotrajnoj milosti inspekcijskih službi svu svoju pažnju usmjerili su na politiku „uzmi sad i što više“. Dnevni restorani, picerije i pasterije zamijenili su kuvare DJ-ma, a vremešne turiste sa kruzera koji se dave u kalamarima i gamborima zamijenila je razuzdana omladina. Hronični nedostatak parking mjesta, toaleta, kanti za otpad, osjećaja za prostor uz pomenute muzičko-scenske slike opominje da svake godine dublje tonemo. Festivali, koncerti, izložbe i predstave u dvije noći (Karnevala i Bokeljske) budu zbrisani naletom masovne (ne)kulture. Tradicionalni bedemi kotorskog rock zvuka sinoć su popustili pod pritiskom sintetičkih muzičkih polimera. Melanholija razumijevanja i nepripadanja okrene kurs doma. Spori koraci kroz uske staze omeđene visokim stolovima i guzicama, mošus oznojenih tijela stopljen sa jakim mirisom parfema, urlici kad ih pogodi pjesma, kapljice piva u zraku, topli upišani zidovi. Ostavim za sobom jeftino veselje mase, ujutro će već čistači odnijeti đubre. Njihovi šmrkovi će sprati zadah mokraće i tragove oslobođenih utroba, ali neće sprati gorak osjećaj nemoći u laganom poniranju. Bokeljska noć je presjek nas samih sada. Našeg kukavičluka, sitne pohlepe, izopačenosti, loših izbora i nesposobnosti. Naših prodaja strancima, pa pljuvanja istih, naših kupljenih glasova, pa kritikovanja vlasti, našeg nerada pa kukanja, naših pohvala pa zavisti, naših lopovluka pa nezadovoljstva, našeg kurvanja pa poštenja. Dok god smo poput Muljanina koji stoji iza zatvorenih škura dok mu kradu baštinu i viče „TI SI LUPEŽ“ ne moramo brinuti. Imaćemo naše zime turobne, ljetnje kruzere i bokeljske noći. Pisaćemo po forumima, kenjati protiv vlasti uz pivo, konstatovati kako je sve puklo i postepeno sušiti muda. Ili…?

izvor: FB

Advertisements

Comments

  1. Bravo Kotorani

  2. neki su davno govorili da ce nezavisna, uspravna i urbanomediteranska crna gora kijat i smrkljat cijeli vijek od kontinentalaca kojima je zacepljen put u beograd i sarajevo. zato i izbjegavam crnogrsko primorje i boku, sa sve pogdoricom.

  3. Propade nas grad i Rock n Roll.

  4. Bilo je, zauvijek prošlo
    I hoćemo, trudimo nanovo sve
    Niko se ne želi sjećati
    Kako je sve izgledalo ranije
    Glupost je neuništiva, neuništiva, neuništiva

    Danas je vrijeme ovakvo
    A sutra će biti drugaćije
    A mi smo ljudi bez muda
    I baš me zato ništa ne iznenađuje
    Glupost je neuništiva, neuništiva, neuništiva

    Ostale su samo sjene
    Glupost je ipak pobijedila
    Ostali su neki junaci
    Sreća i sloboda u lancima
    Glupost je neuništiva, neuništiva, neuništiva
    Glupost je neuništiva, neuništiva, neuništiva

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s