Goran Jovanović Rus: Informacija

Concept image of the six most common questions and answers on a signpost.Njeno veličanstvo informacija.

Nekad su je danima i nedjeljama nosili kuriri, konji, golubovi, karavani, ekspedicije, brodovi. Bila je dragocjena i skupocjena. Danas, gotovo trenutno se širi kablovima, zrakom, svemirom. Razmnožava se poput mikroorganizma, sama od sebe, agencijama, radio i TV stanicama, društvenim mrežama, sajtovima. Može da se stvori ni iz čega, da se modifikuje, da se uskrati, da se zloupotriijebi.

Početkom devedesetih godina XX vijeka u balkanskoj kasapnici istinita informacija je prva postradala. Besomučno su je satirali, fabrikovali, emitovali. Sve strane u sukobu su je stavile u jaram svoje propagande. Ljigavi novinarski poltroni kontrolisanih balkanskih medija lagali su nas bestidno skrnaveći svoju profesiju sluđujući podivljale balkanske nacione. Bilo je tu i rijetkih primjera časnih izuzetaka. Onda su se pojavili doajeni zlostavljanja informacije, prvenstveno CNN na čelu sa sramotnom Kristijan Amanpur, zatim kamarila svrstanih zapadnih izvještača u službi svojih masnih dnevnica i političkih instrukcija. Sva ta bezobzirna družina u lovu na strahote, šokantne prizore i ogoljelu ljudsku patnju režirala je tv predstavu za svoje gledalište. Nekako paralelno jačao je internet saobraćaj i rat se selio na online komunikacije. Informacija u službi politike i geostrateških interesa u svrhu pomoći jednoj strani, a satanizacije druge strane. Kriva informacija na globalnom nivou se začne u protivprirodnom bludu obavještajnih službi, političkih elita finansiranih od strane multinacionalnih kompanija i vojnih štabova. Onda se umiješaju medijski moguli čiji je cilj da publici serviraju đavolji ručak. Kad formirate javno mnjenje i dobijete podršku za svoje pokvarene ciljeve kreću prijetnje, ucjene, zatim sankcije i na kraju bombe. Neposlušni mini diktatori postaju ovaploćenje zla, generali krvoloci, a narod postaje legitimna meta. „Humane“ vojne intervencije kao terapija zaustavljanja zločina i kršenja pravnih normi predstavljaju izvanrednu šansu da se velike sile na jednostavan način oslobode viškova naoružanja, da se testiraju nova oružja, da se da stimulans vojnoj industriji, da se razore materijalna dobra koja se kasnije mogu dobiti po niskim cijenama, da se domognu resursa, energenata, da postave marionetsku vladu itd. Iza takvog vojnog orgijanja ostaje pustoš, pogibije, obogaljeni, zagađenje, osiromašeni uranijum, kasetne bombe, leukemija, karcinomi. A onda stižu velike korporacije.

Smjenjivali su se Bosna, Kosovo, Avganistan, Irak, Libija i evo sad Sirija. Nekad su to bile Markale i Račak, nekad je to bilo izmišljeno biološko-hemijsko oružje Sadama Huseina i američko laganje u Savjetu Bezbjednosti UN. Zatim je bilo Gadafijevo bombardovanje civila. Na kraju navodni Asadov napad hemijskim naoružanjem. Ništa od ovih razloga za lansiranje tomahawka i pokretanje bombardera nije definitivno potvrđeno ili dokazano. Kako se opisane vijesti pojave na sredstvima masovnog informisanja tako kao po matrici američko-britanska ratna mašinerija sa NATO satelitima stupa u pohod. Pokrenuti pohod se ne zaustavlja ni istinom ni vapajima UN, ni upozorenjima trezvenih glava. Smjenjuju su se istraživači, UN komisije, ekspertski izvještaji, veto-blokade u Savjetu bezbjednosti. Na kraju to više nikoga pretjerano ne zanima. Publika se vrati svojim omiljenim show emisijama, sportu, tabloidima, internet pornografiji, katastrofama, servisnim informacijama. Avioni i brodovi će se preseliti negdje drugo. Posebno je zanimljivo što se halabuka oko Sirije događa u toku „afere Snouden“ – skandala sa prisluškivanjem američkih građana od strane nacionalnih bezbjedonosnih službi. Istovremeno je prisutna rekordna američka zaduženost, problemi ekonomske politike i implementacije reforme sistema zdravstva. Pažljivom posmatraču upada u oči kako zapad ne reaguje na sječu glava, masovne egzekucije zarobljenika, na šerijatsku torturu i gomilu zločina islamista u okviru sirijske opozicije.
Planovi su spremni, povod za akciju kakav-takav je dočekan. Nadam se da arhitekte „ograničenih vazdušnih udara“ znaju koliko je zapaljiv Liban, koliko je blizu Izrael, koliko je zainteresovan Iran, koliko je nestabilan Irak. Informacija je opet žrtva, ali to je samo početak ciklusa.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s