22 godine ekološke države: Ideja završila na deponiji

Vasove vodeDvadesetog septembra se navršava 22 godine od kada je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, ali nakon više od dvije decenije nema dileme da je ta odrednica koja je unesena i u Ustav ostala samo mrtvo slovo na papiru.

Crna Gora je ekološka država postala skupštinskom Deklaracijom usvojenom ‘91. godine na Žabljaku, a samo godinu dana kasnije, ta odrednica je unesena i u Ustav.

Međutim, ta grandiozna ideja se pretvorila u marketing, i to više politički nego turistički. Cinično objašnjenje proglašenja Crne Gore za ekološku državu je baratalo tezom da Crna Gora očuvanost životne sredine ne duguje uvođenju i striktnom poštovanju visokih ekoloških standarda, već industrijskoj zaostalosti koju je politička elita tokom devedesetih, u vrijeme rata na području bivše SFRJ i teške ekonomske situacije zbog međunarodnih sankcija, zapakovala u taj sada, nažalost, prilično istrošen naziv – ekološka država.

Šta je, konkretno, urađeno za 22 godine staža Crne Gore kao ekološke države?

Sudeći po odgovoru pomoćnice ministra održivog razvoja i turizma, Ivane Vojinović, ta je knjiga spala na tri slova.

“Mogu reći da Crna Gora na današnji dan na svojoj teritoriji ima dvije moderne sanitarne deponije, deponija Livade u Podgorici i Možura na teritoriji opština Bar i Ulcinj”, kaže ona.

Vojinović je navela i glavne crne ekološke tačke: podgorički Kombinat aluminijuma, pljevaljska Termoelektrana, nikšićka Željezara, brodogradilište Bijela…, ali je i otkrila da Vlada danas, 22 godine nakon proglašenja ekološke države Crne Gore, punih osam godina nakon usvajanja master plana i izgrađene samo dvije od planiranih sedam sanitarnih deponija, “duboko promišlja” koliko i gdje ih zapravo treba napraviti.

“Jedna sveobuhvatna analiza i promišljanje u tom dijelu moraju da budu ostvareni”, navela je.

Razlog za veliku razliku između proklamovanog i stvarnog leži u isto toliko velikom raskoraku između usvojenih zakona i odbijanja vlasti da ih primjenjuje.

“Iz perspective OEBS-a mislim da možemo reći da je zakonodavni okvir na mjestu, ali da postoji ogroman nesklad između onoga što je propisano, odnosno pravno definisano i onoga u realnosti”, kaže Waldemar Figaj, zamjenik šefa Misije OEBS-a u Crnoj Gori.

Svijest i kazne

“Nismo zadovoljni učinjenim i trenutnom situacijom u Crnoj Gori”, rekao je direktor Agencije za zaštitu životne sredine, Ervin Spahić u petak tokom konferencije “Crna Gora – životna sredina svih nas koju je organizovala NVO Ozon”.

Spahić se tokom izlaganja osvrnuo na izostanak akcije države na 300 ekoloških prijava u jednom danu, ali i energičnu reakciju starice u Njemačkoj kada je vidjela kamion iz Crne Gore kome na trotoar kaplje ulje iz mjenjača.

“Ipak je učinjen ogroman napor, a rezultati su vidljivi”,kaže Spahić koji smatra da su ustvari građani odgovorni što nema napretka.

“Kada svijest građana bude takva da kaže Marko Marković ja sam taj i taj i prijavljujem Todora Todorovića da je bacio smeće na to i to mjesto i tada će svima biti olakšan posao. To je suština, da kod nas još ne postoji ta svijest i spremnost da ljudi pod punim imenom i prezimenom izađu i prijave one koji bacaju smeće.”

Na novinarsko pitanje – zašto vlast odbija da “svijest” promijeni rigoroznom primjenom zakona, odnosno, kažnjavanjem, odgovorila je Ivana Vojinović iz Ministarstva održivog razvoja:

“Mi u Crnoj Gori imamo svega sedam ekoloških inspektora koji bi trebalo da pokriju cijelu teritoriju Crne Gore”.

Aleksandar Perović, NVO Ozon ističe:

“Nijesu samo tih sedam ekoloških inspektora, jer ima komunalnih inspektora i policajaca koji su zaduženi za ovo. Mi u Nikšiću imamo 75 komunalnih policajaca koji osim što se šetaju gradom u odijelu i kravati ne vidim da idu na teren i rade”.

Istovremeno sa obilježavanjem 22-godišnjice od proglašenja ekološke države Crne Gore, mještani Beransela, predgrađa Berana, na sjeveru države koji su ogorčeni zbog odluke opštinskih vlasti da gradsko smetlište bude u blizini njihovih domova, godinama pokušavaju da se odbrane tako što ne dozvoljavaju istovar smeća.

“Blokadu smo ponovo uspostavili prekjuče i do sada nije bilo nasrtaja od strane policije i komunalne policije”, kaže predstavnik mještana, Gojko Cimbaljević.

“Lokalna uprava ne pronalazi rješenje, ona jednostavno sačeka da se u gradu akumulira smeće, da onda pod izgovorm da će nastati zaraza onda nastave da nelegalno rade ono što rade godinama. Tu nikakve promjene nema, a državni organi ne čine ništa da ih natjeraju da poštuju zakone i te aktivnosti koje su im povjerene od građana da rade rade u skladu sa zakonom ove zemlje. To je što se tiče blokade, ali je to i odgovor na vaše pitanje da li Crna Gora zaslužuje o određenje ekološka. Na žalost, ne”, smatra Cimbaljević.

slobodnaevropa.org

Advertisements

Comments

  1. Br. 6, 03.05.2002 god.

    Crna Gora – prva ekološka država
    Ni država, ni ekološka

    Piše: Nela Vešović

    U društvu u kojem je maxima – budžet je naš Bog i njemu se molimo – ekologija se našla u korpi sa svim drugim oblastima života, kojima caruje politika. Istina, postoji simulacija funkcionisanja institucija i procesa u njima i taj cirkus se odvija naočigled svih nas. Ovdje se dogodilo i da bivši ministar industrije postane ministar zaštite životne sredine.
    Tokom procesa tranzicije, centralno i istočnoevropske zemlje, suočile su se sa teškim zadatkom da usklade ekonomski razvoj i potrebu zaštite okoline. Najgori primjer su, svakako, zemlje bivšeg sovjetskog bloka koje su pretrpjele veliku štetu zbog potpunog odsustva ekoloških propisa i monitoringa, jer su prljave tehnologije i nekontrolisana izgradnja doveli do stvaranja “crnih” tačaka i ugrožavanja životne sredine koje je u nekim slučajevima bilo ireverzibilno.

    Jedan od rezultata tranzicije je povećanje udjela privatnih, malih i srednjih preduzeća u industrijskom, poljoprivrednom i uslužnom sektoru. Mada se očekivalo da će ovaj proces doprinijeti poboljšavanju ekološkog stanja, pojavili su se novi problemi, najprije zato što nova preduzeća, pod pritiskom težnje da se do profita dođe što prije i sa što manje troškova, vode ekološki “neodgovornu” poslovnu politiku.
    U Bugarskoj, Hrvatskoj, Rumuniji i Mađarskoj, na primjer, ekološki problemi su, pod pritiskom tekućih ekonomskih i privrednih teškoća, u poslednje vreme potisnuti u drugi plan. Zbog toga nije zabilježen veći napredak u ostvarivanju već usvojenih planova i projekata zaštite, a mnogi započeti programi su prekinuti ili usporeni.

    Crna Gora, mala balkanska ili ako vam je draže mediteranska država, svoj je prelaz iz socijalističkog, planskog društva ka nečemu što bi trebalo da se zove liberalno, kapitalističko društvo, početkom devedesetih godina prošloga vijeka, kad je o zaštiti životne sredine riječ, počela sjajnom idejom: Crna Gora prva ekološka država. Ma šta to u stvari značilo, odnosno, na šta god da su mislili oni koji su to osmislili.

    Deset godina ratova, siromaštva, pada morala, degradacije umova i prostora dovelo nas je tu gdje smo. Počinivši mnoge montipajtonovske poteze, kao što je postavljanje ex ministra industrije na mjesto ministra zaštite životne sredine, kao da se ova ideja htjela namjerno iskompromitovati. Dosta se i uspjelo.

    Živeći u društvu u kojem je maxima – budžet je naš Bog i njemu se molimo – ekologija se našla u korpi sa svim drugim oblastima života, kojima caruje politika. Istina, postoji simulacija funkcionisanja institucija i procesa u njima i taj se cirkus odvija naočigled svih nas.

    Procesi koji su prije nekoliko go-dina stvari pokrenuli sa mrtve tačke, izraz su spremnosti međunarodnih institucija da finansiraju regionalne, nacionalne i lokalne programe zaštite sredine, da pomognu u njihovoj izradi i primjeni. Svakako predstoji i proces usaglašavanja našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, čime će biti definisana strategija održivog upravljanja prirodnim resursima kao mogući izvor finansiranja projekata iz oblasti ekologije.

    Sigurno da je Aluminijski kombinat u Podgorici sinonim za ekologiju u Crnoj Gori. Nastao za vrijeme Titove Jugoslavije kao pokretač razvoja Crne Gore, danas je zaglavljen između zaduženosti, koja prevazilazi i njegovu tržišnu vrijednost i kontinuiranog zagađivanja Zetske ravnice. Naime, već dvadeset godina se govori o ozbiljnim zagađivačkim dometima kombinata. Pominjali su se alarmantni podaci, prisustvo kancerogenih materija, kontaminacija pijaće vode, povećan broj malignih oboljenja itd.

    Centzar za ekotoksikološka istraživanja, jedina institucija u Crnoj Gori koja bi trebala i mogla javnosti predočiti mjerodavne podatke o stepenu zagađenosti Zetske ravnice, ovih dana je objavila dokument koji je, prema nepodijeljenom mišljenju stručnjaka, izazvao jedino – još veću konfuziju. U začaranom krugu – Aluminijski kombinat, vlada Crne Gore i Centar za ekotoksikološka istraživanja – svi prebacuju odgovornost na onog drugog, odnosno odgovornost niko ne osjeća.

    Ni nevladin sektor, čiji bi prevashodni zadatak trebao biti pritisak na institucije države, nije pokazao sna-gu koja bi mogla promjeniti učmalo stanje stvari. Akcije NVO u sličnim prilikama u svijetu su ekstremne, na terenu, dok se kod nas sve uglavnom završava medijskim predstavljanjem u Jutarnjim programima i pisanim medijima. Naposletku, zbog nedostatka novca, akcije pretežno slavno propadaju.

    Pored Kombinata aluminijuma, ozbiljne ekološke crne tačke, odnosno, problemi koji se na isti, konfuzan i neodgovoran način, samo deklarativno rješavaju svakako su i jalovište u Mojkovcu, termoelektrana u Pljevljima, nerješeno pitanje deponija po čitavoj Crnoj Gori itd.

    U Deklaraciji o ekološkoj državi Crnoj Gori piše da “Crna Gora prema prirodi uspostavlja državni odnos i poziva na mudrost sve ljude da spriječe ekološku katastrofu koja nam prijeti”.

    Kako sada stvari stoje, Crna Gora je prema prirodi uspostavila isti odnos kao prema samoj sebi – sistematsko uništavanje.

    http://www.lscg.org/content/respekt-6-2.html‎

  2. Održivi razvoj predstavlja strateški prioritet Vlade Crne Gore. Smatram da održivost nudi jedini trajni izlaz iz postojeće krize koji se postiže obezbjeđenjem ravnoteže između valorizacije ekonomskih potencijala i socijalnih kapaciteta, uz potpuno uvažavanje i integrisanje principa zaštite životne sredine, kazao je premijer Crne Gore Milo Đukanović na sastanku UNDP-ja na kojem je predstavljen globalni izvještaj o nacionalnim konsultacijama o razvojnoj agendi za period poslije 2015.
    „Svjesni smo da su interesi građana, poslovni interesi i “zeleni interes” kompatibilni. Razvijaćemo partnerstvo sa naučnim institucijama i poslovnim sektorom kako bi pružili podršku razvoju tehnologija sa niskom emisijom štetnih gasova. U tom smislu, biće neophodno bolje povezivanje obrazovanja i tržišta rada, uvođenje cjeloživotnog učenja kao i unapređenje preduzetničko-inovativnog i istraživački orjentisanog karaktera obrazovnog sistema“, istakao je Đukanović.
    On je najavio da će u saradnji sa sistemom Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori, biti otvoren Centar za održivi razvoj u januaru naredne godine.
    „Misija Centra biće promovisanje održivog razvoja u kontekstu integracionih procesa. Vjerujemo da će Centar doprinijeti daljoj dostupnosti ekspertize i primjera dobre prakse u oblasti čistih, zelenih tehnologija što će doprinijeti efikasnijem suočavanju sa izazovima sadašnjice“, smatra Đukanović.
    Prema njegovim riječima Crna Gora, kao ustavno definisana ekološka država, intenzivno radi na pospješivanju privrednog rasta, pritom vodeći računa da se društveno-ekonomski razvoj bazira na principima održivosti.
    „Stoga, Nacionalna strategija održivog razvoja Crne Gore, kao krovni razvojni dokument, integriše univerzalne smjernice o održivom razvoju, prilagođene crnogorskom kontekstu. Milenijumski razvojni ciljevi uspješno se sprovode kroz program mjera i nacionalne indikatore koji valjano odražavaju aktuelno stanje i viziju budućeg razvoja Crne Gore“, kazao je premijer Đukanović.
    On je naglasio da je uvjeren da dalji rad na definisanju razvojne agende za period nakon 2015. godine treba da bude baziran na univerzalnim vrijednostima i viziji, ali sa fleksibilnim mehanizmom implementacije koji će omogućavati optimalan razvoj svake zemlje pojedinačno.
    „Vođena ovim pristupom, Vlada Crne Gore je bila dio globalnog istraživanja o razvojnoj agendi nakon 2015. godine. U saradnji sa sistemom UN-a u Crnoj Gori sprovedene su inkluzivne konsultacije ,,Crna Gora kakvu želim“ u koje je na pristupačan i interaktivan način direktno bila uključena i laička i stručna javnost. U konsultacijama o našoj zajedničkoj budućnosti identifikovano je osam dominantnih pitanja koja treba da posluže kao osnov za definisanje budućih prioriteta: ekonomija, nezaposlenost, prihodi i ravnomjeran regionalni razvoj; borba protiv kriminala, korupcije i nepotizma; zdravstvo; ravnopravnost; životna sredina; izgradnja infrastrukture; obrazovanje i vrijednosti. Konsultacije su rezultirale najširim konsenzusom, i kao rijetkost, istakle potrebu snaženja društvene osnove utemeljene na solidarnosti, porodičnim vrijednostima, toleranciji, poštovanju drugih i nediskriminaciji“, kazao je on.
    Prema njegovim riječima opšti zaključak konsultacija je da su dalje aktivnosti na ostvarenju Milenijumskih razvojnih ciljeva glavni prioritet crnogorskog društva i da do 2015. godine treba uložiti maksimalne napore na planu konačnog ispunjenja MRC.
    „Time će Crna Gora u očima međunarodnih partnera povećati kredibilitet u procesu definisanja novih globalnih ciljeva održivog razvoja“, zaključio je Đukanović.

    http://portalanalitika.me/politika/vijesti/116498-ukanovi-u-njujorku-odrivi-razvoj-nudi-jedini-trajni-izlaz-iz-krize

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s