Vujačić Ratimir: Kriza

Patriotska farsa

239593Kao narod imamo zavidno i dugovječno iskustvo krize. Zahvaljujući kreativnosti i posvećenosti brižnih političara proteže se kao jedinstvena i ista obamrlost, postojana smušenost, nevolja i stanje. Rasčlanjuje se,  naporom gore pomenutih, krsti i pretače u mnoge poklike, obnove, petoljetke, (AB) revolucije i ine prevratničke pokušaje. Sve praćeno i osnaženo  nosećim, privremeno održivim i važećim parolama, krilaticama, retoričkim obrtima i ukrasima. Naša sudbina – kriza – poprima razna privlačna, zvučna, pjevljiva i uzvišena imena. Pred kojima njihovi autori, poslenici  i rentijeri, stoje zaneseno – uspravno, u stavu mirno i  rukom na srcu. Poželjno je da posvećenici budu stasiti, visoki i tanki – da ih odijelo lijepo iznosi. Tek tada je na sceni upečatljiv pariotski performans.

Narodi koji žive u polarnim predjelima imaju mnogo naziva za snijeg. Mi smo pak djelatni i plodni kriznim umotvorinama i nazivljem. Nije čudo, dapače – u pitanju je zakonomjernost – što je reforma Jezika i lingvistika konačno u žiži interesovanja ne samo Etno akademija kao izvršnih organa, već predmet od najvišeg značaja za politiku i sve one koji od nje žive i pretrajavaju. Susret  prve vrste  bio je neodložan. Fraza kao fundament, noseća i djelatna u određenoj fazi „revolucije“, prestari, oksidira i zanemogne, izliže se i otanji bjesomučnim ponavljanjem, osebujnom demokratizacijom – snažnom  implemetacijom u medijima i širokim upodobljenim masama. Politički genije naših rukovodilaca  prinuđen je da s vremena na vrijeme prežali stare i izabaci na viđelo nove parole i pokliče. Koje postaju naše zvijezde vodilje. Tako ustajala kriza, bez da se rješava i glavobolja, ulazi u njene uzroke,  zaliči makar za jedan dragocjeni trenutak na novi početak – mal’ne proljeće.

Januar dabogme

Tako se začinju i svršavaju mnoge naše obnove i januari. Naime, u svim burama kojima obiluje naše mrtvo more,  januar je  zacijelo oslonac  naše postojanosti i beskonačnosti – vječnosti same – najslađeg duševnog pića i stremljenja rodoljubnih političara, trabanata i jataka njihovih.  Taj neizdašni i sivi ledeni mjesec, kad priroda i međedi spavaju, slika je i prilika našeg stanja, podoban za maštanje o promjenama koje nikad neće uslijediti. Stoga kalendar, tijekom svih naših prevrata, osim sporadičnih  pokušaja – ministra Roćena, da se januaru pridoda  decembar – nijednom nije mijenjan. Kao neprikladan, neprijateljski ili prijetnja našoj suverenosti – kako se naziva najnovije naše krizno stanje.

Kad radnici postanu narod

Elem, kad se sjajna priča Titovih komunista – sada plemenskih poglavara – o radnicima kao nosiocima vlasti, pokazala kao masna laž, pak se istima, radnicima, bližio skori neslavan kraj u vidu obespravljenosti, gubitka posla i civilizacijskog sunovrata, naši vlastodršci i rukovodioci nijesu predugo bolovali i oklijevali. U redu, radnici, industrijalizacija i modernizacija kao programski temelj socijalizma, jesu propali. Ali je kadrovsko, revolucionarno jezgo rukovodilaca ostalo  netaknuto. Dapače, ojačano i podmlađeno. Trebala nam je samo nova revolucija ili novi strateški partner.

Nijeste vi radnici, oni više ne postoje, dosjeti se revolucionarno jezgro – kakva diktatura proletarijata i tantare… vi ste nebeski narod – to je vaše novo ime. Nema radnika, nema socijalizma – nema ni krize. Nama pak, rukovodiocima,  neprikladno je da se i nadalje kitimo kao komunisti – Mi smo sada socijalisti u najboljem smislu te riječi. Naprosto – Mi smo narod. Braća i plemenici. Nipošto revizionisti, reformisti, Kauckijanci,.. ti su se ipak borili i o jadu radili kako da sačuvaju radničku klasu i socijalizam.

Priješli smo na etničke entitete i njihove identitete. Polje koje pruža ogromne mogućnosti za restauraciju feudalizma i vremeplov u divni pretprošli vijek. Fabrike neće praviti gubitke kad ih utulimo. Razvijaćemo sektor usluga, suncobrani, plaže, taksi služba i ostalo. Ukratko, imaćemo tranziciju. Tako se zove naša nova etapa razvoja.

S nebesa na zemlju

U prirodi je revolucije da teče. Tako je došao dan za silazak s nebesa. Uzlećeli  kao Srbi – prizemljili se kao Crnogorci. Priješli na uže i manje bratstvo, podesniji za šire i najšire  integracije.

Tek, kad je  trezvenost bez stida stupila na prijesto, Crnogorci su, prisebno stojeći na zemlji, otpočeli fazu ličnog prisvajanja, zgrtanja i gomilanja bogatstva. Na patriotskoj osnovi razumije se – ko ga je  zaradio  nije ga izijo. Blizinu ili učešće u državnoj vlasti i udruženom patriotskom poduhvatu, lahko smo materijalizovali i pretočili u svoje prve nekretnine i miliončiće. Oni koji se nijesu žešće pripunili, zauzeli su udobne položaje  tako da nijesu ni primijetili da je Tito umro i da neki sugrađani već tranziciono rade po 16 sati dnevno za 200 eura. I da hiljade građana suverene, rade bez bez pravne zaštite, nedjeljnog i godišnjeg odmora…

Državu u međuvremenu vode dvije socijalističke stranke bivših komunista – radničke avangarde, posvećenika i rukovodilaca. Socijal-socijalistička koalicija, umjesto pravne države, građanskih i radničkih prava, uvodi magiju nove fraze, proizvoljnost i besmisao u jezički sistem, kao temelj svoje nove razvojne filosofije. Prigodno ju pritvrđujući snagom države – štapom i šargarepom. Mehki suglasnici jesu moćni ali ne mogu sve sami.

Slobodijada.blogspot. com

Advertisements

Comments

  1. A zasto bi REZIM bio posteniji od nasih bliznjih i daljnih,
    kad brat brata rodjenoga prevari i namagarci, da ne idemo sire o MORALU&ETICI, Srba i Crnogoraca , ili SRBOGORACA, sve je to manje vise ista meta isto ostojanje,
    od oceva ostase SINOVI, sve coJaK, do coJka.

    KRIZA JE U NASIM SUPLJIM GLAVAMA I KAREKTERU KAO MACAKA U FEBRUAR.

    POSTENO I ISKRENO, PA KO KOGA ZAJEBE.

    • мајстор рајо says:

      Мислим да као народ нијесмо грђи од других.

      Други народи имају одговорније политичаре и у томе је трик. Тамо држава исправља а не притврђује глупости и неправду. И тамо има битанги ништа мање него ‘ође али нијесу на челу државе.

  2. Mozda je Hercegovac na privremenom radu u Crnoj pa se lakta za drzavljanstvo.

  3. Ps. Iako ne pripadam crnogorskom etnickom govornom podrucju u svakodnevnom govoru koristim rijeci sheo, shesti; izheo, izhesti – meko s i meko z. Nikad ne kazem sio i izio.

    • Planco, pola Crne Gore govori hercegovačkim dijalektom a pola zećansko-cikotićkim (prelazna varijanta od albanskog ka srpskom). Teško možeš da nađeš recimo pridjev “velji” kod ljudi koji govore hercegovačkim dijalektom, kod Cikotića je suprotno. Cikotićima je od predaka ostalo da sve smekšavaju, ljeljaju, ljaljaju, ljeljekau… I ti si od takvih. Ipak, uticaj društva je presudan. Ovaj Milovan Vučev Janković je porijeklom Srbin iz Bileće a čovjek bi rekao da je Malisor kad ga čuje kako govori.

    • мајстор рајо says:

      Ко га је зарадио није га изијо!

  4. Ko radio radilo mu se o glavi.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s