Blagdanskim trpezama se polako nazire kraj. Udobno zavaljene guzice poslije decembarskih popusta u trgovinama , na tv nova turska hit-serija i obilje folk muzike, rijaliti programi, utakmice, trošan humor i čestitke političara i duhovnih otaca. Slavimo, pucamo, jedemo, pijemo. Obilazimo rodbinu, prijatelje, tamo opet ića i pića. Cmačemo se u kratkim rafalima, rumenih obraza, pripitih osmjeha. Razmjenjujemo sms i facebook poruke u jeftinim rimama, mirbožajemo i voskresujemo (nema veze, bitno je da je praznik najradosniji) živimo skuplje, zaneseno, kao nesvjesni dužine januara. Nakratko zaboravimo na pizme, zavisti, zbratimimo se sa svim učesnicima u krkanluku, opijanju i drogiranju. Dok ne prećeramo. Onda se mirbožajemo pesnicama, pikslom, bocom ili kakvim ubojitijim oružjem. Ne postimo, već se samo ne mrsimo taj jedan dan. Crkve se napune vjernika, pseudovjernika i radoznalaca. Jelove i hrastove šume su istrpjele još jedan tradicionalni blagdanski šumokolj. Praznici su vrijeme kada smo politički krotki. Tada nam manje smetaju svinjarije režima i budalaštine opozicije. Političari vole da se raskalaše uz Severinu i pjenušava vina, i oni su ljudi. Gore dvostruko osvještani badnjaci Martinovića i Borilovića. Vatre crnogorske još gore na vjerskim i nacionalnim trupinama. Neđe u daljini nazire se nova gay parada, privatizacije, lopovluci, evropska poglavlja, sijaset izbora i novih nameta. Mi se ne naziremo, zaklanja nas trpeza.
Želim nam svima više mudrosti, poštenja i hrabrosti. Da obuzdamo sujete, da budemo tolerantniji, humaniji i svjesniji svoga činjenja. A zdravlje, novac i ljubav… Za to se moramo svakako potruditi.
Dr Goran Jovanović
9. Januar 2014
Komentariši