Dragan Šepelj: Haj nek se čuje, čuje…

beograd-bosna-bih-protest-podrska-1392069155-443355Bosna je reagovala burno, srcem i dušom, kako to samo Bosna zna i umije od svih republika u Jugoslaviji. Bosanci su to uradili u ime svih onih po svijetu koji su na sličan način poniženi, najprije glupošću, pohlepom i fukarlukom onih koji su sebi uzeli za pravu da budu nečiji vladaoci. Iz tog razloga strašno se rasrdim kad povremeno pročitam ili čujem na televiziji neke mrsimude koji u ovoj spontanoj pobuni nalaze preovladajuće elemente nekontrolisanog nasilja. Ako bih bio konkretniji rekao bih: “Koga boli stojadin za par dokumenata iz kantona Sarajevo; ili koga briga za cijelu zgradu toga sramotnog političkog tijela. Napraviće se bolja i ljepša onda kada zajednička dobra budu na ispravan način usmjerena za takve stvari.”
Spočitava se neorganizovanost i manjak jasno određenih ciljeva. To se spočitava gnijevnim, obespravljenim ljudima koji su izašli da kažu ono divno prostodušno bosansko: “Dosta, ba, stoko nacionalkleptokratska!!!”, taj praznik za uši svakog slobodoljubljećeg čovjeka na zemaljskoj kugli. A nisu licemjeri našli načina da organizovano, ciljano, razotkriju i procesuiraju sve one koji su tu, kao i sve naše ostale jugoslovenske republike opljačkali temeljito i bestidno, neskrivajući se od građanstva čak ni u najeklatantnijim slučajevima. Isti ti licemjeri su praktično van zakona stavili mogućnost da ovaj gnjev kanališe neka od komunističkih ili anarhističkih partija, za koje je sasvim normalna stvar da suspenduje revolucijom ovakve pseudodemokratske sisteme kakvi su se namnožili kod nas i u svijetu. Revolucije se boje oni koji su se nakrali i pozicionirali tako dobro da im svaka glasnija zapomaganja obespravljenih i uniženih izgledaju kao pokušaj atentata na njih same.
Oduševile su me riječi jedne mlade anarhistkinje iz Mostara, studentice još, koja je s takvim drskim mladalačkim pogledom i sigurnošću nedužnog čovjeka rekla na pitanje o neredima: “ Pa dobro, što je problem, napravićemo novu zgradu kantona Sarajevo. Ali, stat nećemo.” Tako djevojko, tako treba da reaguje čovjek, sloboda, pravo na život dostojan čovjeka, važniji su od isturenih materijalnih dobara onih koje su određeni krugovi u inostranstvu izabrali da sprovode najprije njihove lične interese; uvijek za tako nešto birajući hipotekom beščašća i nacionalizma opterećene desne snage, kleronacionaliste sa Balkana; iste one za koje tvrdim da su uz nedoraslu crvenu buržoaziju glavni domaći krivci u nedjelu rušenja Jugoslavije.
Neću povlačiti istorijske paralele sa Principovim djelom, niti sa onim nedjelima iz devedesetih koji su obilježili Bosnu, zavrtjeli svijet; reći ću samo da sam sretan i zadovoljan što su baš građani iz Bosne reagovali onako burno jer…svi zlotvori se ipak plaše fame “bosanskog lonca”, “tamnog vilajeta”…znaju oni da je i mnoge tirane “đavo ponio”,  baš u Bosni, pa se onda sve znalo prelivati na naoko civiliziraniji komšiluk; na čuvene partnere zapada i lidere evroatlantskih integracija. Sitne duše na krupnim dnevnicama.
Izostanak reakcije kod susjeda u ovom momentu ne znači da se reakcija neće pojaviti u bliskoj ili daljnjoj budućnosti. Što bude daljnjija to će biti nezgodnija  onima prema kojima će biti upućena, to je više nego izvjesno.
Pobunite se – kaže Hesel, svi su ga citirali prije par godina; i sada kada su to Bosanci napravili čujem mrmot  kod nekih koji bi trebali biti zrno sretniji što se tako nešto događa kod nas, poslušnih ciketana, dužničkog roblja, i što je izazvalo popriličnu pažnju  nekih uglednih svjetskih medija i intelektualaca. I strah političara za sopstvene guzice.
Kad sam bio mali K.K. BOSNA je bila hit jugoslovenske košarke, prva je osvojila do tada nedostižni KEŠ u košarci. Kinđe, Ratko, Varaja…bili su heroji jugoslovenske nacije. U Skenderiji, slavom ovjenčanoj, pjevalo se : “Haj nek se čuje, čuje, haj nek se zna, da je naša Bosna nepobjediva.” Pjevajte to na sav glas.
I pobunite se, komšije susjedi.
Advertisements

Comments

  1. mason iz Savnika says:

    Ne avetaj Sepelju, zivota ti.
    Aj presnijeti se jednom od romaticnog marksisticko anarhistickog zanosa.

    Cudo jedno kako ovi asocijalni levicarski elementi vole haos, jer samo u haosu oni mogu da djeluju.

    Sepelju “cizma noga nema boga”

    Ahhhhh. djevojka reaguje.
    Ahhhhh gladni se bune.
    Ojjjjj omladina se mrda.

    AHHHHH, STUDENTI SU NA GOTOVS!!!

    JADO MOJ!!!

    Sepelju, samo im jos ti falis.
    Da ich prosvijetlis, onako kako to ti samo mozes.

    A ne rece nam, molim te, kako one zene u crnom sve ovo komentarisu.
    Rece mi neko da ich je bilo, cini mi se u Zenici.

    Ima nekija koji i onu debelu Sonju Licht vidjese u Sarajevo.
    Moze biti da i Zorz Soros navrati na kavu.

    ZIVJELA REPUBLIKA SRPSKA!

    SMRT KOMUNIZMU!

    • E ovako drustveno upravno uredjenje brani masni mason iz Savnika,onaj isti sto je jagnjece brigade micao i postavljao Zutom Gredom,dakle revolucijom ,cobane u dzemperima.Tada je revolucija bila dobra,pogotovo iz Biograda.Sada kad su podjeljene karte,vise revolucije ne valja.On iz Sumske jer to je greota nazvati republikom,zna mjeru stvari,kad je dosta revolucije.Covjek odjednom vjeruje u drustveno politicki sistem koji ga krade,ali avaj on ga postuje,jer nema izbora,zaboga .S druge strane haos anarhistickih elemenata ne moze podnijeti jer sta je covjek bez stubova drustva ,dobrog starog kapitalizma,crkve i tradicionalnih porodicnih vrijednosti,gusala,kumova i rodbine.Dakle mozak jednostavno radi u istom smjeru za bilo koje cinjenice.Koeficijent inteligencije manji od religioznih ljudi sa americkog juga(ne crnaca)…

  2. ENSAR ZGODIĆ:
    “Bošnjačke mase i one sklone bosansko-građanskim utopijama prosto više ne mogu da žive u beskonačnoj privremenosti kakvu im je namijenila elita SDA. Oni su čitavu dejtonsku strukturu prihvatili kao privremenu, odnoseći se, isto tako, privremeno, bahato i usputno prema, na primjer funkcionisanju institucija Federacije, kantonalnim institucijama, koje su trebale da uspješno rješavaju životne probleme građana.

    U pomoć im je uvijek pristizala čitava bulumenta bosansko-građanskih utopista, aktivista NVO-a, raznih think-thankova koje plaćaju stranci, falange ponavljača mantri o ‘luđačkoj košulji’, o nefunkcionalnoj državi, skupoj administraciji i slično, čime se žarilo nezadovoljstvo prema Dejtonu kao razlogu svih nedaća.

    Sa druge strane, bošnjačke radikalne nade u nastajanju, i to iz svih političkih orijentacija, podržavale su opet dvodecenijski javni linč Dejtonskog sporazuma, pričama o genocidu, etničkom čišćenju, zločinima i nepravednom rješenju.

    To nepravedno rješenje su pokušali da pretvore u univerzalno obrazloženje što ne funkcioniše ni Federacija BiH, što su kantoni skupi, što je mala plata, što ovo i što ono. Dakle, dok se ne sruši dejtonski okvir, tj. dok se ne ukine Republika Srpska – ništa ne može funkcionisati, što je bezočna podvala bošnjačkih elita i njihovih na izgled protivnika iz bosansko-građanske utopije, inače saboraca u cijepanju ‘luđačke košulje’.

    Dok su oni tako ukidali Republiku Srpsku, propala im je Federacija…”

    Nuff said.

  3. Huligani u strukturama vlasti

    Pobuni koja je na ulicama gradova u Bosni i Hercegovini ovih dana počela ne naziru se još jasne političke konture, ali je već sad razvidno da se ona prije svega realizira kao krik mladih ljudi, koji u klimaksu socijalnog nezadovoljstva, ruše i pale zgrade državnih institucija.

    Sociolozi i politički komentatori objašnjavaju nam simboličku razinu ovog fenomena: to je pobuna protiv kriminalne vlasti, a neki od najspornijih subjekata te vlasti licemjerno ustaju u obranu prosvjednika, računajući na nove glasove u tekućoj izbornoj godini.
    Branitelji statusa quo već su ovu, mahom mladu, populaciju nazvali “huliganima”. Ne, nisu to huligani! Generacija onih što su rođeni u ratu, siromaštvu i beznađu, a odrastali u ambijentu šovinizma, mržnje, ksenofobije i sveopće materijalne i duhovne bijede, skreće nam na ovaj horror-način pažnju na svoju prisutnost, jer drugog načina oni nemaju. To rušilaštvo izraz je dubokog, dubokog očaja. U jednom društvu bez morala i jednoj državi bez nade, oni poručuju da dalje neće moći ovako.

    Trijumf zločina u ratu, a potom pljačkaška privatizacija, koja se odvijala u sjenci tobožnje borbe za dostojanstvo nacije, divljanje šovinizma i klerikalne hipokrizije na javnoj sceni, destruiranje i obezvređivanje školstva, manifestacije neoliberalizma kao novog ropstva, podjela društva na šačicu gavana i masu prosjaka – oduzeli su toj mladoj generaciji svaku perspektivu.

    Postojeće političke snage na društvenoj pozornici, bilo da su na vlasti ili u opoziciji, izgubile su svoj kredibilitet, jer u svojoj gramzivosti nisu ni primjećivale stotine tisuća nezaposlenih, djecu u ratu obogaljenih i u poraću opljačkanih očeva, armiju mladih koji gube dane po zadimljenim kafićima, prepušteni akoholu i drogi, ne nalazeći svoje mjesto u društvu. Nisu ni obraćale pažnju na revolt izgubljene genaracije. Godinama nagomilano nezadovoljstvo i trajna frustracija i tjeskoba eskalirali su paljevinom zgrade državnog Predsjedništva, kao simboličke bastilje te korumpirane vlasti. Sarajevo je opet gorjelo, ali ovaj put vatra nije ispaljena s neprijateljskih položaja, već se plamen razbuktao iz unutrašnje socijalne implozije. Mnogima je to u prvi mah izgledalo kao déjà vu, jer slike iz devedesetih pritišću kao mora.

    Zarobljena u dejtonskom državnom labirintu, ova generacija, nikla u okružju oskudice i mraka, traži izlaz, traži vrata prema jednom boljem i perspektivnijem svijetu. Hoće li ga naći, u ovom času ne zavisi samo od njih, ali oni nam svima nedvosmisleno poručuju: nisu huligani na ulicama, huligani sjede u strukturama vlasti.

    http://h-alter.org/vijesti/europa-regija/huligani-u-strukturama-vlasti

  4. Zašto je situacija ovako loša, šta radi međunarodna zajednica, i kako domaći političari koriste svaku priliku za samopromociju, saznajte iz intervjua. Između ostalog, pročitajte na šta danas liče naši univerziteti i zašto je neophodno dijeliti knjigu „Filozofija palanke“ Radomira Konstantinovića.

    Već desetak dana, goruća tema su protesti u Bosni i Hercegovini. Vaš stav je i od ranije u potpunosti jasan. Vi podržavate ovakav oblik građanske borbe i iskazivanja nezadovoljstva.

    U svakom slučaju, treba reći da su to, zapravo, protesti koji imaju karakter socijalnog bunta. I to je tako i počelo. Dakle, bez ikakvih političkih ili bilo kojih drugih konotacija. To su protesti razočaranih, gnjevnih ljudi. Ja sam često i ranije pominjao da je prosječno stanje društvene svijesti – očajanje, a prosječno stanje onogo što se zove duša je poniženje. I to je bio osnovni motiv tih protesta. Međutim, samo nekoliko sati nakon početka protesta, pojavila se politizacija. Predstavnici i jednih i drugih i trećih su odmah rekli da neko stoji iza toga, da je to politički organizovana stvar.

    Čuli smo, ako se ne varam, i raznorazne teorije zavjere.

    Da, u većini slučajeva se pojavila teorija zavjere. To je nešto gotovo nevjerovatno. Na primjer, čelnici Republike Srpske su izjavili da je 6 autobusa trebalo krenuti iz Tuzle da nekako napadne Republiku Srpsku. Čuli smo iz raznoraznih medija da je dio demonstranata bio na vojnoj obuci, da im je podijeljeno neko naoružanje… Čuli smo, koliko juče, gospodina Bakira Izetbegovića da je riječ o dirigovanim protestima, koji se održavaju samo i isključivo na teritorijama koje je držala nekadašnja Armija BiH.

    Nije li to bilo za očekivati od strane političkih vlasti. Mislim da su oni jako dobro apsorbovali i spinovali cjelokupnu situaciju.

    Jeste bilo za očekivati. Ja mislim da iza toga stoji jedno htijenje vlasti na svim nivoima da se ublaže ili čak eliminišu mogući efekti ovakvih protesta, odnosno da se poruke demonstranata ne realizuju u narednom periodu. Međutim, dogodilo se nešto drugo, nešto daje nadu da će se stvari ipak odvijati u jednom pravcu koji je u interesu ljudi, a ne u interesu nacional-političkih elita.

    Na šta mislite konkretno?

    Koliko znam, u Sarajevu i drugim gradovima su već održani plenumi, forumi i druge forme neposredne demokratije, koji razmatraju sada na koji način će se realizovati zahtjevi demonstranata. Ne zaboravite, u Federaciji su pale četiri kantonalne Vlade, ali je sad problem kako imenovati novi sastav tih vlada. Postojeći mehanizam sprečava bilo kave promjene. Zapravo, riječ je o sljedećem. Novi sastav vlada bi trebalo da imenuju kantonalne skupštine, a one su zasnovane na etno-partijskom principu i one neće birati vlade eksperata, jer bi to bilo političko samoubistvo.

    Kako vi onda, u tom svjetlu začaranog političkog kruga, vidite budućnost protesta, preciznije, implementaciju zahtjeva demonstranata?

    Upravo smatram da Bosna i Hercegovina, uključujući i Republiku Srpsku, naravno neće više biti ista. Dometi plenuma, foruma i tih drugih formi neposredne demokratije su znak da ljudi više sebe neće da posmatraju i da žive svoj život kao život krda. Neće više da budu zatvoreni u etno-nacionalne torove. Neće više da budu statističke brojke u ovim ili onim popisima. Oni hoće da vrate, ako je moguće, dostojanstvo. Dakle, da eliminišu ono poniženje koje je, kao što rekoh, prosječno stanje. Utoliko bi valjalo biti optimista. Takođe, moram reći i ovo, na tim plenumima učestvuje dobar dio onih koji su u kantonalnim Skupštinama. I to daje neku nadu da bi se moglo nešto promijeniti.

    Ali, profesore, ne može se reći da nema političkih otpora.

    Naravno, postoje politički otpori. Pomenuo sam te politizacije koje su se pojavile odmah po izbijanju protesta. Ali postoji i jedan krajnji oblik političke neodgovornosti, a tu posebno mislim na Predsjedništvo BiH, koje u tom svom tročlanom sastavu ne radi ništa! Ne samo da je Predsjedništvo nefunkcionalno, nego se pokazuje na djelu politički autizam. Demonstrantima u brojnim gradovima nije se niko od članova Predsjedništva lično obratio. Oni su reagovali putem medija, sopštenja, ali se nisu direktno obratili ljudima, što je jasan znak, kažem, političkog autizma. Dakle, jasno se vidjela odvojenost svih političkih elita od ljudi, od realnosti, od svakodnevnih problema. A, taj političi autizam je najveća nevolja društvenog života u nas. I taj autizam se vidi i u Republici Srpskoj.

    Kad smo kod Republike Srpske, jednostavno pitanje – Zašto ljudi u RS ne protestuju ili zašto nisu protestovali? Govorimo o ekonomskoj, socijalnoj i društvenoj dimenziji. Hajde da pokušamo isključiti nacionalnu komponentu.

    Možda još nije došlo do kritičnog punjenja te baterije zvane revolt. Ali čak i da ne budu protesti u Republici Srpskoj, raspoloženje ljudi je svugdje isto. Dakle, iste su životne teškoće. Pa, čak i ćutnja je svojevrsna poruka da pokušamo vratiti sebi, običnim ljudima, pravo na rad, dostojanstvo, da ne budemo više poniženi. Ukoliko rukovodstvo Republike Srspke nađe snage da to rješava u okviru institucija, utoliko bolje, ali vrijeme je da se o tom revoltu, o toj pobuni, doista vodi računa, ako govorimo sa nivoa ovdašnjih vlasti. Ima nešto što je jako važno. Protesti, pa čak i ćutnja u Republici Srpskoj, pokazuju da svijest ljudi iskoračuje iza uzanih nacionalnih matrica. Ovo nisu protesti Bošnjaka, Srba i Hrvata, ovo su protesti ljudi! To je, po mom sudu, jedan dobar znak de se ovdje nešto može promijeniti i da možemo iskočiti u neke šire okvire življenja.

    Razgovarali ste ovih dana sa pojedinim ambasadorima i ljudima koji iz inostranstva promatraju situaciju u Bosni i Hercegovini. Kakva je njihova slika ovih događaja?

    Razgovarao sam sa nekim predstavnicima međunarode zajednice. Riječ je o pojedinim ambasadorima i riječ je o članovima Upravnog odbora za primjenu Dejtona. Generalno, oni ne znaju šta će sa nama! Nemaju nikakvo rješenje. I oni, po svojim izjavama, pa evo, vidjeli smo i zaključak PIK-a , oni i dalje ponavljaju onu istu floskulu – Podržavamo proteste, ali smo protiv nasilja, ali i dalje drže u rukama čvrsto tu svoju medijatorsku ulogu. Već nekoliko godina, Međunarodna zajednica ne radi ništa u BiH, osim što glumi medijatora i dijeli nekakve benigne savjete. Jednostavno, pokušava na jedan sterilan način da opravda svoje postojanje. A, takvi savjeti ne trebaju našim ljudima. Ne trebaju čak ni našim političarima. I to se odnosi generalno na ulogu Međunarodne zajednice. Ovi protesti koliko toliko talasaju tu zacementiranu strukturu i domaću i međunarodnu.

    Sav taj narodni bijes i gnjev, koji je opravdan, moraće se kako-tako i kad-tad kanalisati kroz institucije. Doći će izbori. I nije bitno da li su prijevremeni ili redovni, ljudi će izaći na izbore. Da li se vi, profesore, pribojavate da će opet i iznova isti ljudi, voljom birača, prigrabiti vlast i poništiti ono nešto efekata ovih sad demonstracija?

    Problem tih izbora i jeste u tome što postoji doista jedna takva opasnost da se ponovo ti tokovi života, bez obzira i na proteste, vrate u one stare kolosijeke. I predstavnici različitih partija, ne zaboravite, kod nas se i po Ustavu formiraju partijske vlade, partijska zakonodavna vlast, partijsko pravosuđe – to je opasnost da se ne dogodi taj rimejk koji iznova gledamo. Postojeće političke partije, jednostavno, nemaju viziju šta bi trebalo raditi…

    http://www.6yka.com/novost/51175/prof.-dr-miodrag-zivanovic-ovo-nisu-protesti-bosnjaka-srba-i-hrvata-ovo-su-protesti-ljudi

  5. Citat: “ Pa dobro, što je problem, napravićemo novu zgradu kantona Sarajevo. Ali, stat nećemo.”
    Prvi fail. Nije tačno da će napraviti novu zgradu. Ne oni, nego bilo ko drugi. Ovdje niko ne zna da gradi (stvara). Ako je neko napravi, to će biti nekakvo inostrano tijelo, donacijama i projektima u kojima će polovina budžeta, kao i desetinama puta do sada, biti ukradena. Balkan je prosto, voljeli ga ili ne, na krivo nasađen, i uzaludan je trud da li liči na civilizovane zemlje. U Americi i Australiji, zemljama čiji narodi vode porijeklo vodi od najgoreg gena (razbojničkog, lopovskog, silovateljskog), se uči u školi kako se prelazi ulica, pomaže starijima, ne pravi buka u komšiluku, poštuju saobraćajna pravila i ostavlja napojnica u restoranu, itd… Na Balkanu se u školama skoro ništa korisno ne uči, a više od polovine roditelja je toliko nevaspitana i primitivna da nije u stanju svoje dijete ničemu civilizovanom naučiti. U normalnoj zemlji se vodi takmičenje među građanima ko je veći i bolji ekspert za sferu života kojom se bavi, a kod nas se vodi trka među zaludnicima ko će više zaraditi a da ne ustane sa stolice iz kafića (a da pride ne zna ništa da radi). Nekultura i nepismenost, nekultura i nepismenost, nekultura i nepismenost, i još ako hoćete tri stotine puta. To su jedini uzroci i razlozi našeg pada i jada. Možemo srušiti vladu po 100 puta, ostaju ovi problemi koji će nam život zagorčavati. Da vam otkrijem i jednu tajnu, većina građana je natovarila sebi na vrat kredite i zaduženja koja neće nestati padom bilo koje vlade. To je omča koja će nas još dugo daviti.

    • Ja mislim da je to baš tačno, da se zgrade mogu nove napravit. U kontinuitetu, nekih 40 godina, baš isti ti Balkanci su pravili zgrade, aerodrome, luke, puteve, fabrike, najčešće sami, od domaće pameti što se kaže.
      Upravo to hoće da vrate oni koji se ne mire sa ovom situacijom; oni koji ne popuštaju pred naletom liberalnog kapitalizma i njegovog represionog čeda – demokratije.

  6. “Najgora od svih vrsta nepismenosti jeste politička nepismenost. Politički nepismena osoba ne čuje, ne govori, ne učestvuje u političkim dešavanjima. Ona ne zna da troškovi života, cijena pasulja, ribe, brašna, stanarine, cipela, lijekova, zavise od političkih odluka. Politički nepismena osoba je toliko glupa da je ponosna i busa se u grudi govoreći kako mrzi politiku. Taj imbecil ne zna da se iz njegovog političkog neznanja rađa prostitucija, napuštena djeca, i najgori od svih lopova: loši političari, korumpirani i potkupljeni od strane lokalnih i multinacionalnih kompanija.”

    O, vi nesrećnici!

    Vašem bratu učinili su silu, a vi zatvarate oči!
    Oštećeni zove pomoć, a vi šutite?
    Siledžija hoda okolo i bira žrtve, a vi govorite:
    Mi ćemo biti pošteđeni, jer mi se nismo bunili.
    Kakvo je ovaj grad, kakvi ste vi ljudi!
    Ako se u gradu događa nepravda, mora nastati otpor,
    A ako nema otpora, onda je bolje, da grad nestane
    U plamenu prije nego što legne noć!

    Bertolt Brecht, Dobri čovjek iz Sečuana

    “O, vi nesrećnici” – Izvor: Iz pisma podrške BiH Katarine Juvančič, Slovenija

    (AbrasMEDIA)

    http://www.abrasmedia.info/content/ako-se-u-gradu-doga%C4%91-nepravda-mora-nastati-otpor-bertolt-brecht

  7. комшија са 4. спрата says:

    “Алија је рекао Саферу да то треба урадити, а Сафер се окренуо ка Талијану и рекао : “Талијан ће то…”. У првом покушају граната је пала поред пијаце, а затим је, за нови покушај, чекано да на осматрачки положај Унпрофора буде иста посада, са којом је постојао договор да не броје наше гранате.”
    17.02.2014, суђење Р. Караџићу, заштићени сведок KW568

  8. Sto bi Kekovic rekao…. “Pocele su vrucine,poceli su godisnji odmori…..” a neki su se uhlebili kao poslanici…..

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s