Lamme Goedzak: Izbacivanje svijesti

Sposobnost razmišljanja i rasuđivanja o svijetu koji nas okružuje se može definisati kao svijest.Ova najmlađa psihička funkcija obuhvata sve ono što postoji u psihi čovjeka, uz spoznaju postojanja sopstvenog ja, kao i odnosa koji pojedinac uspostavlja sa svijetom koji ga okružuje. U pitanju je vrsta saznanja, o sebi ili okolini, kao i o uticajima sredine i okolnosti na neku jedinku, koja pri tom zavisi od više stvari. Vezana je za stanje budnosti,a samim tim bi trebalo da je aktivina psihička funkcija, koja zavisi od drugih kognitivnih (opažanje,pažnja,pamćenje,zaboravljanje,mišljenje,učenje) i konativnih psihičkih funkcija (nagon, osjećanja, volja). Ukoliko sa sviješću nešto nije u redu dolazi i do poremćaja ostalih psihičkih funkcija.
Svijest ipak nije neophodna. Bez nje je moguće živjeti sasvim srećno, a to pokazuje i primjer jedne male mediteranske zemlje sa uokvirenim orlom boje zlata na crvenoj zastavi. Veći broj stanovnika te zemlje žive bez svijesti, a samim tim i ostale psihičke funkcije su im poremećene. Ako kojim slučajem pomisite da oni spavaju 24 časa, pogriješićete, jer na ulicama te zemlje možete uočiti da se fizički kreću. No, oni nijesu budni, više su pospani (somolentni), odnosno za njih bi se prije moglo reći da se nalaze u stanju sopora. Ovaj oblik kvantitativnog poremećaja svijesti se uočava kod gotovo svih stanovnika te zemlje. Izuzeci su gotovo zanemarljivi. Kao teški bolesnici sa ovim stanjem oni se “probude” svake četvrte godine ili češće kada zatreba i reaguju vrlo teško, samo na jake draži (vreća brašna, paket ulja,50 evra, pa i manje) i pri tom izgovore često nerazumljiv verbalni odgovor (obično Milo (vođa stanovnika bez svijesti), a nekada ih natjeraju da kažu i da). U poslednje vrijeme njihovo stanje se pogoršalo, jer su izgubili orijenatciju prema sebi, ali i prema svojim najbližima. To je uzrokovano mnogim pojavama; obećanjem, uslovljavanjem, nadraživanjem ili uz pomoć medijske informacije o dobrobiti njihovog stanja i sl. Njihovim proučavanjem se bavim odavno, ali još mi uvijek nije jasno kako su uspjeli da odbace svijest, a da zadrže poremećaje svijesti. Pretpostavljam da su oni doživjeli neku tešku traumu glave, politraumu ili neki teški oblik trovanja, ili pak kombinaciju navedenog, kao što je trovanje sa traumom. Zaista, ovu pretpostavku sam i potvrdio proučavajući njihovu istoriju bolesti. Kod svih stanovnika te male zemlje prvi put simptomi trovanja uočeni su 7-og oktobra 1989. godine, kada su se stanovnici iz neutvrđenih razloga počeli okupljati i šetati po nekoj žutoj gredi. Stvarni razlog masovnog šetanja stanovnika nikada mi nije bio jasan, ali pretpostavljam da je to zbog popularizacije gimnastike, od strane tada slaboorganizovane grupe gimnastičara koji su se prozvali “džemperaši”. Kulminacija održavanja tijela u dobroj formi je dovela do eksplozije zdravlja samo tri mjeseca kasnije, kada su navedeni džemperaši izveli tzv. Antibirokratsku revoluciju, pozivajući stanovnike da kao i oni održavaju zdrav duh u zdravom tijelu. Upravo su 11. januara 1990-te, svi stanovnici te zemlje počeli da se bave gimnastikom. Za samo nekoliko godina doveli su sebe do nemogućih granica izdržljivosti, jer uz pomoć tjelesnih vježbi i zdrave pameti grupe gimnastičara, uspjeli su da prevaziđu svoje primarne potrebe, pa čak i da uđu u sukob sa stanovnicima isto tako pametne države sa kojom su susjedi. Znatno kasnije u jednom povjerljivom medicinskom dokumentu sam saznao da su Džemperaši, kao i njihovi susjedi bili dio eksperimenta naučnika jedne veće farmaceutske kuće koji su na njima testirali medikament Ciomosadin koji služi za izbacivanje svijesti iz osobe koja ga uzima. Tako su stanovnici te male zemlje i ne znajući to postali zamorci naučne zajednice. Ciomosadin se pokazao kao vrlo efikasan medikament, jer je vrlo brzo nakon uzimanja, svijest počela da izlazi iz tih ljudskih bića. Da je u njima više nije bilo, deduktivnim metodom sam ustanovio 1997, kada se desio sukob unutar grupe džemperaši. Grupa se podijelila, a stanovništvo bez svijesti se počelo opredjeljivati i međusobno dijeliti. Nesumnjivo da je Ciomasodin učinio svoje. Svijesti više nije bilo kod većine stanovnika i svi oni su mogli da budu oblikovani po potrebama ili grupe ili farmaceutske industrije koja je plaćala grupu . Uvidjevši kako se na medikamentima može zaraditi mnogo više od onoga što su zaradili iznajmljujući stanovništvo za testiranje, džemperaši su stanovnike te zemlje ponudili za testove jednoj drugoj, ali ne manje značajnoj farmaceutskoj kući, a ujedno sopstvenom stanovništvu počeli prodavati njihov medikament. U poslu sa farmaceutskom industrijom grupa je morala da se pridržava pravila industrije, pa se tako prvo transformisala i ujedinila sa manjom grupom SDPez (ili kraće Pezovci) sastavljenom od intelektulane elite koju je predvodio gospodin Kapo Krivonjis. Nakon što se dokazala kroz pravilo 55+1 grupa je dobila licencu za testiranje medikamenta Eunatodina. Eunatodin je medikament koji služi da od nesrećnih ljudi napravi prividno srećne ljude, koji su zbog njega u stanju da zaborave sve o sebi, svojoj porodici, svojim prijateljima ili porijeklu. Spada u grupu cerebrovaskularnih ljekova koji se mogu uzimati perooralno, mada se može uzimati i rektalno. Rektalnim uzimanjem značajno se smanjuju neželjena dejstva. Jedna od nus pojava ovog medikamenta je i zavisnost od njega. Koliko god da ga uzimate, morate postepeno povećavati terpapijsku dozu. Eunatodin je lijek koji stvara izmjenu vrijednosnih stanja unutar same psihe, ali javljaju se i promjene kod pojedinih organa, pa recimo moždane funkcije slabe, javlja se kardimiopatija, oligofrenija u kasnijem razvoju, demencija, ali i psihopatološki poremećaji mišljenja i emocija. Prema medicinskom časopisu American Medical News neki od prvih simptoma su gubljenje razuma,slobode (“…put in medical symptoms: loss of sense, loss of freedom”). Da je stanje u kojem se stanovnici nalaze stvarno zabrinjavajuće, uočio sam i na osnovu prisutnosti istovjetnog mišljenja i kod protivnika grupe. Skorašnja izjava jednog od vođa protivničke grupe, da su se konsultovali sa značajnim ljudima sa zapada, ukazuje na to da se stanovništvo opet želi iznajmiti za eksperimente koji su i amoralni i antihumani, a sve u cilju uspostavljanja tzv. novih vrijednosti.
Etički kodeks i Hipokratova zakletva nalažu mi da o ovome obavijestim širu javnost, jer pomenuti medikamenti koji se i danas upotrebljavaju imaju genocidnu i antihumanu svrhu i potrebno je spriječiti njihovu dalju upotrebu. Ukoliko se ne prestane stanovništvo lako može iz stanja sopora preći u stanje kome, koja se u ovim slučajevima završava smrtnim ishodom. Zato je ovaj poziv apel svim onima koji nijesu u potpunosti odbacili svoju svijest, jer su odbijali opšte uzimanje navedenih medikamenata da se udruže i spriječe sve moguće planove svih grupa koje rade protiv vlastitog stanovništva. Moramo reagovati kako bi probudili stanovnike ove zemlje i njihovim sopstvenim naporima im vratili izgubljenu svijest. Možda ovo i izgleda kao fiks ideja, ali kako kaže moj drug Johan Nagel:”…svi smo mi Božija fiks ideja.”, pa zato vrijedi probati uraditi nešto više zbog budućnosti novih generacija.

panjevi

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s