Dr Goran Jovanović: E viva !!!

drGoranProđoše praznici, godine nove, Božići, slave, prislave. Fokus se sa ispražnjenih novčanika pomjerio na takmičenja crnogorskih reprezentacija, na borbenost i uspješnost naših takmičara koji još uvijek mogu prići medalji u kolektivnim sportovima ili je osvojiti, i podsjetiti da smo i dalje jedno malo sportsko čudo. Čudo, zato što smo sa samo jednim funkcionalnim klubom po sportu na nivou države konkurentni sa mnogo većim zemljama. No, generacije prolaze, biologija je još veće čudo, uspjesi koji su kovani višegodišnjim i višedecenijskim vrijednim radom, selekcijom i brušenjem igrača su u opasnosti da iščeznu. Onda kad budemo gravitirali ka poziciji od 5-8 ili 9-16 mjesta ćemo se zapitati zašto nam se to desilo. A to nam se događalo godinama unazad i događa se sada. Sa jednim ili jednim i po klubom u trofejnim sportovima, bez derbija, navijača, publike i konkretnog zanimanja javnosti. S predsjednicima, članovima saveza, sa sudijama, komisijama, direktorima raspalih bazena iz DPS-a. Kada su kotorske Beštije vrištale, protestovale i upozoravale na zlodejstva tog političko-sportskog vrzinog kola, bile su anatemisane da uništavaju kult reprezentacije. Nema reprezentacije bez klubova, takmičenja, organizacije i sprječavanja odlaska najtalentovanijih u komšiluk. Ni bez navijača. A desetak nas je u beogradskoj Areni na 1/4 finala urlalo iz mozga, većinom Kotorana, iako je crveno-zlatna boja prekjuče dominirala publikumom.

Crnogorci vole prošlost, radi sadašnjosti. O budućnosti ne misle mnogo. Sadašnjost krčme i prosipaju, slave i brljaju, prizivaju sve od Mandušića Vuka na ovamo, glasaju ili barem pofermaju, izraze ljubav na terenu ili na bazenu, pa se umiju crvenim bojama ili ih pošteno mrze ili nešto manje vole od komšijskih. Nedavno se svi dohvatiše Mojkovačke bitke, pečata crnogorskog heroizma, državotvornosti dok smo državu gubili, ili oduženja srpstvu i Kosovu, dok smo pobjeđujući sve isto tako gubili. Da se samo dignuti mojkovačkim mučenicima da vide za koga su glave ostavljali, za koga su krvlju škropili snijeg, da vide Crnogorce sto godina kasnije u svoj svojoj nacionalnoj pomami i bezmudosti, kako piju espreso povazdan, kako igraju kladionicu, kako su aktivni po mrežama, kako se brani Crna Gora like-ovima i share-ovima. I kako su kupljeni i jahani. Kako su manipulisani i svađani. Kako su pljačkani. Kako ih ne vodi car junaka, kako zvahu Nikolu I , niti Svjetski Sega Mega Car iz Herceg Novog, već car lopova, vojvoda od Pink pantera, rastočki biznismen-pečobraznik. I njegova svita idiota, beskrupuloznika, mafijaša i poltrona. Bahate se po univerzitetu, po Splendidima, po bolnicama, po bankama, po sudovima, po zakonima, po večerama i proslavama, po izjavama, po odborima. Lažu, petljaju, privatizuju, obećavaju, i drsko vas gledaju u oči. Ne sakrivaju tragove, sve im se čini Sudnji dan je daleko, a crnogorsko pravosuđe još dalje. Malo strepe od otvorenih poglavlja, jer će gazda tu i tamo morati da škartira po nekog, ali što bi to bili oni. Vrijedi rizika. Osakatiše vojsku i sad ubjeđuju da su nam jedine opcije Nato integracije. Zadužuju nas, probijaju budžet, rasprodaju državne resurse, ubjeđuju nas da tako mora, izruguju se opoziciji i građanima, rasipaju đe god mogu i račun za tuto kompleto ispostavljaju nama – građanima.

Više od svega bih volio da citiram Slavka Perovića i njegove legendarne riječi da se povlači da ne remeti idilu crnogorskih građana i njihove vlasti. Ali neću, jer se neću povući. Makar ne bez borbe. Proći će prvenstva, medalje, pohvale polukorumpiranih evropskih činovnika, presušiće divljenja ljepoti i kulturi pretekloj od naših prethodnika. Građevinci će iskasapiti Wild Beauty, onaj dio što ne prodamo strateškim partnerima uz koji million provizije strateškim lopovima crnogorske vlasti. Nakon što iskeširaju crtače planova, prvi sestrići, prve banke, prve sestre, prve televizije zaokružiće svoje biznise, lupetati gluposti i negirati milione na računima. Svi vi koji ste navodno branili državu glasajući DPS, svi koji ste nasijedali SDP-ovom dualizmu, svi koji ste popušili Liberalnu partiju i one smećare iz Pozitivne, svi koji ste častili mafiju glasajući manjinske satelite, imate pravo na grešku i slabosti. Ne mora svako odmah prepoznati i odbiti đavolje darove, niti biti mudar po defaultu. Vlasti nas uništavaju polako i sigurno, uzimaju podobne, ćeraju sposobne, prodaju ugovore za stalno u javnim preduzećima za članske karte DPS-a, pritiskaju poštene i siromašne u nevolji, nude pomoć u problemu koji su sami stvorili, pa na izborima traže kontrausluge. Lopuže im već same dotrče. Šteta koju čine prostoru, ekonomiji, nauci, prosvjeti, zdravstvu, odbrani, sistemu, budućim generacijama, samoj državi koju predstavljaju je nemjerljiva. Đecu školuju vani, sebe liječe vani, vrijeđaju neistomišljenike, prijete, zloupotrebljavaju vjeru, naciju, sport i sve ono što lako sagorijeva narod. Sramote nas na međunarodnim susretima, nekulturnim gestovima i neznavenošću. Pioni su, ne predsjednika velikih sila, već ambasadora tih istih država u Crnoj Gori. I sve to prolazi kvarat vijeka. Živim za dan kada će ova ološ iz odborničkih i poslaničkih klupa, ministarskih i direktorskih mjesta, nakon lustracije i zaplijene opljačkanog, nakon revizija ugovora i sporazuma, pohrliti u spuški kazamat i zaposjesti ćelije da sitni lupeži i šverceri marihuane mogu da gledaju s mirom TV doma sa nanogicama.Da surfuju i da lajkuju. Živim i za dan, kada će svih ovih tradicionalnih 160 000+ glasača vlasti, uz saučesništvo kupljenih opozicionara, fantoma i prodavaca ličnih karata stati jednog dana i izjaviti kako nikad nisu glasali ili podržali DPS. Nikad niko. Nikad, Ostroga im, krsta im, Božijeg im poslanika, Tita im, Ješue, i koga već ne. Važi…

Nemoj da mi je ko više pomenuo Mojkovac i Grahovac, Kruse i Vučji do, 13. Jul i Savu Kovačevića, Marka Miljanova i serdara Vukotića, Krsta Zrnova itd. Buket cvijeća sa sobom, pa na spomenike i groblja, šutnja i zahvalnost dostojnima. Danas šal i na polufinale vaterpola, ko je u Beogradu. Kući knjiga u šake. A na izbore kako volite, kako vas obraz veže, ili kako vas naćera telefonski poziv ušljivih aktivista DPS-a. U tom slučaju, neka vas nakrkače i unuci Mila Đukanovića, Brana Gvozdenovića i Obrada Miša Stanišića. Mene neće zaista! Pih…

Advertisements

Comments

  1. Ni mene, zaista…!!!

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s