Dr Goran jovanović: Bolnice i domovi zdravlja su bastioni potencijalnih glasova i kadrova DPS-a

liban (1)Nedavno poređenje 35 zdravstvenih sistema evropskih država po 48 indikatora pokazalo je da zdravstvo u Crnoj Gori zauzima posljednje mjesto. Ne mora se proučavati vrijednost indeksa, dovoljno je redovno pratiti medije ili se lično otisnuti u susret našem zdravstvenom sistemu.  Lažna bolovanja; liste čekanja; prekomjerno propisivanje recepata i nestašice ljekova; nekritična upotreba uputa i dijagnostike; velike gužve ispred specijalističkih ambulanti; neadekvatnost uslova za rad; povremeni napadi na medicinsko osoblje; afere; sumnje u savjesnost liječenja; samo su neke od hroničnih tegoba crnogorskog zdravstva. Država nema strategiju i plan akcije za racionalizaciju broja ustanova na malom prostoru i smanjenje troškova koji bi opteretili i jače ekonomije. Stezanje kaiša se odvija u kontrasmjeru, nauštrb osoblja i resursa, natezanjem oko broja prekovremenih sati, sporim obnavljanjem opreme, ponegdje zapuštenošću ispod dostojanstva bolnice (plijesnivi plafoni, propala stolarija, neuslovni toaleti, vremešna vozila).
Otvoreno nezadovoljstvo ljekara okupljenih u Sindikatu doktora medicine zbog ekstremne finansijske potcijenjenosti i uslova rada ponovo je odmrzlo priču o malim platama u zdravstvu. Štrajk zdravstvenih radnika iz jeseni 2011. dodao je povišicu na kašičicu, nezadovoljstvo statusom nastavilo je da tinja. Obračun sa dopunskim nelegalnim privatnim radom ljekara državnih ustanova nije uspio. Problem je matematički. Ljekarske usluge Fond koštaju 5-20 puta manje nego što pacijent plati u privatnoj ordinaciji. Zato država žmuri i ne želi da talasa. Plate mladih ljekara i specijalizanata su ispod prosječnog primanja u Crnoj Gori, plate medicinskih tehničara i nemedicinskog osoblja su mizerne bez smjenskog i prekovremenog rada. Specijalisti i subspecijalisti tek sa dežurstvima, pripravnostima, mentorstvima i prekovremenim satima, dobiju nešto veća primanja koja su i tada  daleko od poželjnih i zasluženih. Ovakav zdravstveni sistem u Crnoj Gori opstaje zahvaljujući jeftinom i napornom radu zdravstvenih radnika, a vlast time kupuje socijalni mir. Premijer je nonšalantno krivicu prebacio na ljekare, naveo nekoliko pogrešnih i nepreciznih podataka i glasno dunuo u jedra javno-privatnom partnerstvu, a mi poučeni prethodnim iskustvima, moramo biti obazrivi.
Argumentacija države da za zdravstvo nema konkretnijeg  povećanja zarada jer nema sredstava u budžetu bi stojala da vlast vodi poštenu restriktivnu finansijsku politiku na svim nivoima. Svjedoci smo neodgovornog rasipanja, slučaja „limenka“, problematičnog upumpavanja miliona evra u KAP, Pobjedu, Prvu banku; vladinih ogromnih zaduživanja i garancija, hapšenja funkcionera DPS-a zbog višemilionskih pronevjera. Dalje, razvijaju se skupe medicinske grane, a sistem grca i na mnogo nižoj razini. Vidno se zaostaje u segmentu edukacije.
Bolnice i domovi zdravlja su bastioni potencijalnih glasova i kadrova DPS-a, koji  ih je godinama zloupotrebljavao, kroz sakupljanja potpisa, partijska zapošljavanja i dodjelu specijalizacija po političkoj liniji. Naišao je novi talas političkih namještenja direktora javnih zdravstvenih ustanova pod plaštom konkursa sa navodno ozbiljnim razmatranjem referenci i planova. I dalje su to dominantno partijski kadrovi i politički podobni ljekari, nekompetentni u oblasti upravljanja. Po novom zakonu ministar zdravlja  postavlja direktore JZU. Sedmicama prije konkursa u zdravstvenim ustanovama se otvoreno govorilo ko će biti i ostati direktor i onda ispadne da su ti kandidati unaprijed bili ili ostali „najbolji“. Čak i oni koji se bliže trećoj deceniji na mjestu direktora. Kuriozitet je da u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti je, čak potpisivana peticija zapošljenih protiv reizbora direktora. Medijski je aktuelno i stanje u privatnoj bolnici Meljine kojom je donedavno upravljao sadašnji ministar Prof.dr. Budimir Šegrt. Nekadašnja vojna bolnica  je primjer loše odrađenog zdravstvenog partnerstva privatnog i državnog sektora. Stručni kadar se polako osipa i nastoji „udomiti“ u drugim, pretežno javnim ustanovama, a perspektiva bolnice  je sumorna. Ovo je razlog za pojačan oprez na sadašnje i buduće ugovore javnih ustanova sa privatnim firmama i kompanijama, posebno nakon medijskog prepucavanja ministra i direktora Fonda .
Sve navedeno opominje da trenutno stanje zdravstva u Crnoj Gori  ne može trajati neograničeno. Bunt je u vazduhu i ako se spriječi kakvim kratkoročnim dogovorom, ucjenom, ili  obećanjem, ne znači da će to sve riješiti. Demokratska Crna Gora je spremna da se, kada joj građani ukažu povjerenje, uhvati u koštac sa ovim problemima i pokrene korjenite reforme na svim nivoima zdravstvene zaštite i u sistemu finansiranja iste. Naš cilj  je zadovoljan građanin i zdravstveni radnik, što DPS sa satelitima poslije 26 godina vlasti nije sposoban da uradi.

Dr Goran Jovanović, 06.04.2016.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s