Dr Goran Jovanović: Bijeli Špalir

liban (1)Predstavnici oba sindikata zdravstva i Ministarstva zdravlja potpisali su Granski kolektivni ugovor kojim su povećana primanja zdravstvenih radnika. Povećanje se opisuje kao trenutno moguće, nezanemarljivo, nedovoljno, ali pretpostavljam da će ipak biti pozdravljeno. Jer izborna je godina, daj šta daš, mora se nekako navući makar nagovještaj osmjeha na lice zdravstvenog radnika. A kad se nema, onda se nema i u to treba ubijediti zapošljene u zdravstvu.
Ja se ne dam ubijediti, jer slušam istu priču godinama. Sindikalci agilnije opravdavaju prazninu državne kase od samog ministra. Opreznu nadu sam usmjerio u Sindikat doktora medicine. Prvo se krenulo sa vrlo strogim i odlučnim zahtjevima, pominjao se štrajk koji se nije dogodio, upozoravali su da se ne potpisuje Granski kolektivni ugovor, ali to je otvoreno ignorisano. Ljekari koji su najavili bunu najednom nestadoše, mlađe kolege istupiše u prvi ešalon, ali osim skupljanja potpisa, par saopštenja i pojedinačnih obraćanja javnosti – ništa. Malo je vjerovatno da bi resorno ministarstvo pristalo na dupliranje koeficijenata, svakako bi se moralo ozbiljno pregovarati, ali je više dozlogrdila priča o čekanju da se steknu uslovi da se plata povisi iznad crkavice, jer se nikada neće steći u ovakvoj Crnoj Gori prepunoj politike, nestručnosti, lopovluka i podaništva.
Ne očekujem revolucionare u bijelom poput legendarnog dr Ernesta Če Gevare na Sijera Maestri, dr Vukašina Markovića, Lenjinovog saborca u Oktobarskoj revoluciji, niti kao partizana dr Sima Miloševića, palog na Sutjesci. Ali bih volio da vidim iskren, hrabar, dostojanstven i postojan bunt; izazov državi koja nas je satjerala u ćošak svojom nebrigom. Zato pitam, što ćemo kao esnaf, ali i kao ljudi preduzeti da povratimo izgubljeni status elite u društvu? Dužnost nas, visokoobrazovanih, humanih i poštovanih ljudi je da dignemo glas kad ne samo profesija, već i društvo klizi u provaliju.
Zašto se ljekari ne bune? Mislim da velika većina ljekara radi svoj posao po zakonu, savjesti i Hipokratovoj zakletvi. No, dovoljno dugo sam u medicini da sam se svega nagledao. Neki od tih fenomena koji opterećuju inače težak, odgovoran i human posao tema su daljih redova. A opisujem ih jer su oni najčešće odgovorni za naprasni bol u krstima i gubitak glasa kad se treba javno uspraviti i progovoriti.
Izdignimo se iznad rivaliteta, zavisti, karijerizma, političkih interesa, ličnih apetita. Nije nimalo lako u ovom raspalom sistemu ostvariti želje i ambicije, a ostati potpuno neukaljan. Ne smijemo dozvoliti da budemo kupljeni, da nas drže u šaci i da znamo da oni znaju da moramo odćutati. Vlast vreba neoprezne i naivne nepristojnim ponudama, „korleoneovskim“ uslugama i trulim kompromisima, pa kolege nerijetko postaju dio mutiranog sistema i sami sebi zapuše usta. Poniženi smo odnosom države, potplaćenost mnoge vodi u procjepe zakona, snalaženje i dovijanje kako da se honorarno ili privatno popuni budžet. Narod i dalje, vođen nekim starim tradicijama i svjestan stanja u kome se nalazimo nastoji da „pozlati“ taj trud. Država na to, kao i na rad na crno, žmuri, tretira ga kao nepisani „non-agression“ pakt sa ljekarskim cehom. Malo ko je gadljiv na „čast“, ali viski i koverta ponekad umiju, narodski rečeno, na nos da izađu.
Koliko puta vam je ispaštala porodica, jer ste u medicini od jutra do sjutra, na dežurstvima, pripravnostima, na usavršavanjima daleko od kuće? Koliko je veza i brakova napuklo ili stradalo zbog potrebe da se napornim radom obezbijedi novac za pristojan život? Koliko puta ste psovali u sebi, kad se mrska politika natkrili nad strukom? Kad vas dignu iz kreveta i postroje u bijeli špalir jer se neko važan razbolio kad ste pripravni, a i kad niste? Koliko puta ste bili ograničeni da pacijentu pružite najbolje zbog umora, preopterećenosti, nedostatka ljekova, opreme i uslova za rad? Možete li da operišete nezaštićeni u hirurškoj sali pod prijetnjama pištoljima polupismenih kriminalaca?
Je li vrijedno sve straha, ćutanja i oportunizma? Jesmo li mudriji ako slegnemo ramenima, prepustimo se matici i postanemo otupjeli, ali podmazani zupčanik zarđalog stroja? Da li svoju djecu želite slati na medicinske studije znajući da će morati da se tope u istom blatu kao i vi? Ili ćete ih poslati u svijet, u uređene zemlje da i ne požele da se vrate?
Ne dozvolimo pijane doktore u dežurstvima, to je nedopustivo. Ne ponižavajmo mlade i neiskusne kolege, već ih podržimo i kad treba stanimo ispred njih. Budimo ljubazni i kad nam do toga nije. Ne podmećimo i ne klevećimo, ne pujdajmo pacijente protiv kolega, dovoljno smo pritisnuti opštom mukom.
Političko regrutovanje kadrova zapošljavanjem ili specijalizacijom je put u propast. Koliko je boljih kandidata ostalo razočarano? Zar nije ispod dostojanstva ljekara i direktora, a vojnika partije, da skuplja glasove u svom rejonu? Nije li dosta harangi i optužbi, afera i sumnji, a sve za ništavne novce? Ljekarska gilda je prilagođavanjem ambijentu koji kreira štetočinska vlast dijelom odgovorna za svoj status. No, siguran sam da kada bi svi uradili koliko možemo, uticali bi na promjenu stanja. Kako radom na sebi, tako i udruženim i usmjerenim djelovanjem prema odgovornima. Jeste li primijetili da ste u propagandi jeftinog patriotizma i sluganske politike Nato integracija brutalno opljačkani? Za ozdravljenje zdravstva, oporavak društva i bljesak nade, režim mora otići. I sa njim dosta toga gore navedenog.
Ja sam dr Goran Jovanović iz Kotora. „Imam 37 godina i vrijednu diplomu“, kao i profesor u pjesmi ‘68 velikog Džonija Štulića. Ne bojim se, nisam korumpiran, nisam kontrolisan, nisam partijski pion, već čovjek i ljekar sa stavom. Osjećao bih se bijedno da ostanem bez odgovora mojoj budućoj djeci ako me pitaju, jednom kad sve ovo mine, zašto se nisi oglasio. Za prosječnu crnogorsku platu koju primam ne moram nikom saginjati glavu. Sanjam neku drugu Crnu Goru, srećniju, bolju, uređeniju, pošteniju u kojoj je divno živjeti i voljeti. I u njoj besprijekorno organizovano zdravstvo čiji ću biti mali, ali važan dio, sa svim drugim uvaženim kolegama. Nemojmo zuriti u prazno i truliti, kao posustali revolucionari iz Štulićeve pjesme. Sloboda se ne dobija, ona se osvaja, a za tako nešto treba mnogo više od lamentiranja na jutarnjim kolegijumima. „Vratit će se opet, osam šezdeset!“

Advertisements

Comments

  1. Bravo Gorane!
    Braca

  2. Poštovani kolega, pokušaću ovdje. Predsjednik sam Sindikata doktora medicine. U mjeri u kojoj stižem, pratim Vaše pisanje, komentare. Zahvalni smo na Vašem doprinosu izraženom kroz stav i integritet koji pokazujete. Naime, informisanosti radi 13. aprila održana je Skupština sindikata na kojoj je bilo blizu 200 ljudi. Na toj Skupštini Vas nije bilo. Zato Vas pozivam da prisustvujete sljedećoj. Pozivam Vas da uzmete učešće u radu sindikata… U Kotoru imamo organizovanu sindikalnu organizaciju u Opštoj bolnici. Otvoreni smo za sugestije, konstruktivne prijedloge i kritike. Vaša kritika će imati veću vrijednost kada učestvujete u procesu, umjesto što to radite iz ugla posmatrača. Očekujem Vaš odgovor. Sa poštovanjem Milena Popović Samardžić

    • Goran Jovanovic says:

      Uvažena koleginice, zahvaljujem se na pozivu i rad sam se upoznati sa strategijom sindikalne borbe Sindikata doktora i pridružiti se istoj. Sindikalna organizacija iz Kotora je , čini mi se, jedina poslala otvoreno pismo ministru u kome se u ime svih ljekara potpisao predsjednik čime je ispunjena forma, a kolege se sakrile iza njegovog potpisa. Meni to dovoljno govori. Naravno, poznate su mi specificnosti kotorske bolnice kada su u pitanju sindikati, ali o tome ne bih ovdje dalje pisao. Bicu slobodan da Vas kontaktiram. Srdacan pozdrav.
      .
      Goran Jovanovic

      • Shulc Shmulc says:

        Sjecam se… imao sam 9 godina…poveo me otac u veliku bolnicu…tamo su mi uradili surgery-operaciju…rez je napravio sanitet-medicinski tehnicar…hirurg mu je dao da vjezba…poslije 50 godina pokazao sam hirurgu u USA oziljak…nije mogao da povjeruje, ka da su drali vola… odatle vjerujem da boga nema ili je samo nijemi bezosjecajni posmatrac… ne mrzim, ali prezirem vas…zdravstvo u CG je bio udruzeni zlocinacki poduhvat…to je i ostalo tako…

  3. A 1991 krave u Konavle... says:

    Molim-brez onoga…”su drali vola”?…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s