Miško Đukić: Živa voda

misko-djukic“Teološke implikacije isihastičkog duhovnog iskustva vrlo su značajne, jer vode neposrednom bogopoznanju, shodno kojem se Bog javlja svojim energijama, pri čemu svojom suštinom ostaje nedostupan.“ Iz teksta: Isihazam – srž vizantijske filosofije, autora Donka Rakočevića, strica Ognjena Rakočevića.
Ognjen je dječak o kome pjeva svjetlost, i traži ga – donoseći ga u svom zraku.
Donko Rakočević je stric koji je napadnut, zajedno sa Ognjenovom porodicom, instrukcijama baba vračara, i čija kuća, sa malenim bazenom, bijaše „predmet istrage“.
Istrage, koju vodi SJENKA.
I svijetlost i sjenka – traže Ognjena!
I svjetlost i sjenka su božanske energije – ali Ognjen ostaje nedostupan!
“Teološke implikacije isihastičkog duhovnog iskustva vrlo su značajne, jer vode neposrednom bogopoznanju, shodno kojem se Bog javlja svojim energijama, pri čemusvojom suštinom ostaje nedostupan.“
Od ranog jutra, Ognjenove igre sa sobom, i bijega od nas, koji smo zarobljeni, autizmom ove civilizacije, posmatrač sam i aktivni učesnik – naše želje za susret sa Ognjenom.
Želje, koju ima, i svjetlost, i sjenka.
Sjenka koja traži, 11 05. 2016, putem društvenih mreža obavijesti Crnu Goru, bez imalo stida, da je Ognjen nadjen! Sjenka, nije našla Ognjena, ali je otkrila svoj centar. Dezinformacija kao oružje – bez obzira na posledice. Samo sjenka ima svoj centar. Svijetlost je spiralna, slobodna. Ali … čak i mi, nošeni svijetlošću, bili smo jačinom laži uzdrmani. Ali nijesmo pali – samo smo Vas, pročitali!
Naši svijetli preci, opominju nas , da budemo u svjetlosti.
Volio bih, kao i većinska Crna Gora, vidjeti sreću na licu Ognjenove majke Vanje, brata, sestre i oca – Ognjenovih staraoca.
Volio bih, tada, vidjeti državu, koja pomaže staraoce – i razumije autizam. Državu koja nije napustila porodicu. Državu, čiju istragu, ne vodi sjenka iz udbe, već svjetlost njenih institucija. Volio bih vidjeti državu, koja ne kasni sa traganjem, zatim stigne, pa traga sa zakašnjenjem. Volio bih vidjeti državu, koja sujetom, ne odbija ponuđenu pomoć, Dubrovnika i Foče, i ne reaguju primitivnom papirologijom: ADA MI ĆEMO ČOČE. Volio bih vidjeti državu, koja se odbranila, i ne vodi je njena sjenka. Sjenka minulog vremena!
Volio bih vidjeti Ognjena.
Po svjedočenju Ognjenove sestre, u susretu sa mrakom, Ognjen rukama krije oči i ne gleda u mrak.
Ne tražimo ga u sebi. Ne tražimo ga u našem mraku.
Svaki naš korak Ognjen će biti dalji. Tražimo ga u svjetlosti.
Ognjen je Agni, vatra koja ne peče.
Ognjen nije patetika naših prepucavanja, dok tražimo krivca – a krivac smo sami.
Ognjen je simbol koji mami.
On je dijete, razapeto našom glupošću i nerazumijevanjem slobode.
On je put do žive vode.
Voli svjetlost – voli vodu. Voli svjetleću vodu.
Gdje god Ognjen bio – tamo mi nijesmo.
Ne može naša sjenka da vodi – Ognjenovoj slobodi!
Advertisements

Comments

  1. Pitam se da li je Marko pročitao ovaj tekst prije nego što je napisao
    http://www.vijesti.me/forum/ognjena-voda-888774

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s