Blažo Davidović (In Memoriam)

DUGA

Dugo sam, dugo gledao u dugu, a na kratko čak mjerio i njenu dužinu, duga je bila duga od Đurđevog brda do Virpazara, a možda i duža, možda su zadnja zrnca njenih boja ukrasila Pisak, Šoltu i Biokovo.

Dugo sam, dugo gledao u dugu i da ne bih dužio, strašno sam se rastužio.

Duga mi je bila bliža od tebe, dotaknuti sam je mogao.

Dugo sam, dugo gledao u dugu i da ne bih dužio, strašno sam se rastužio.

Sve boje imala je, osim boje tvojih očiju.

A bila mi je bliža jer tebe dotaknuo nisam.

A ni boju tvojih očiju ne mogu opisati, jer sam prebrzo ulazio u njih i ostajao tamo unutra.

Dugo.

Sam.

Dugo sam, dugo gledao u dugu i zabolio me vrat.

Od sada ću gledati u zemlju.

Dugo, dugo, dok me ne prekrije.

Advertisements

Comments

  1. Laka ti “Crna zemlja” veliki čovječe!

  2. Nedostajes vec Blazo! Vec nedostajes, inspiracijo najveca!

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s