Vladimir Jokić: “Tema Kostanjice je značajnija od svake lokalne koalicije i državne vlasti”

“I dođoše skakavci na svu zemlju Misirsku, i popadaše po svijem krajevima Misirskim silni veoma, kakih prije nigda nije bilo niti će kad biti onakih. I pokriše svu zemlju, da se zemlja ne viđaše, i pojedoše svu travu na zemlji i sav rod na drvetima, što osta iza grada, i ne osta ništa zeleno od drveta i od bilja poljskoga u svoj zemlji Misirskoj.”

Druga knjiga Mojsijeva; Izlazak

I – ŠTA?

„Ova tema, tema Kostanjice, je značajnija od svake lokalne koalicije i državne vlasti.“ je rečenica koju niko nije prenio sa konferencije koju smo juče organizovali u Podgorici, sa idejom da javnosti predstavimo problem koji se tiče gradnje u Kostanjici, statusa Kotora na UNESCO listi, kao i rezultat našeg rada koji će, siguran sam, u konačnom dovesti do toga da prostor Kostanjice bude sačuvan, kao i status Kotora na UNESCO listi. Znajući koliko je tema kompleksna, svima smo dostavili kompletnu dokumentaciju u dvije fascikle, a uz to i grafičku obradu teme i sažetak iste na strani i po. Praznično doba godine, preobiman materijal, fokus na dnevno-politička pitanja, vjerovatno su sve ovo razlozi zbog kojih suština nije došla do građana na pravi način. Zadatak svakoga od nas je da uradi što je do njega, po najboljem znanju i savjesti, pa ću zbog toga ovdje pokušati u najkraćem da dam pojašnjenje ove teme. Ko je zainteresovan, u nastavku će naći sve što je potrebno da shvati razmjere ovog problema i rješenje koje je pravni tim opštine Kotor kojim sam rukovodio pronašao.

Kostanjica je naselje na ulazu u kotorsko-risanski zaliv, naspram Risna, koje je svoje ime dobilo po šumi kostanja (kestenja). Sve do 2007. godine, Kostanjica nije bila naročito poznata van Boke Kotorske. Od tada počinje najezda koja će ovaj kraj trajno promijeniti i donijeti mu svjetsku (anti)reklamu. Donošenjem novog detaljnog urbanističkog plana Kostanjice 2009. godine i njegovim produženjem 2013. godine, otvara se prostor za gradnju kompleksa naselja, uništavanje šume kostanja, uništavanja vizura iz istorijskog Perasta prema ostrvima kao i trajnog narušavanja pejzaža koji je 1979. UNESCO, kao dio UN-a, proglasio za naslijeđe civilizacije. Kao poslijedicu sprovođenja DUP-a Kostanjice, kao i potencijalno još nekoliko DUP-ova, od 2014. godine UNESCO najotvorenije prijeti da će nas staviti na listu svjetske baštine u opasnosti, a nakon toga i izbrisati sa liste. Razmjere našeg djelovanja najbolje pokazuje namjera UNESCO da nas svrsta uz Palmiru, Nimrud, Alepo, gradove uništene ratovima i djelovanjem ISIL-a.

II – ZAŠTO?

Kostanjica je kao dio Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora 26.10.1979. godine upisana na Listu svjetske baštine UNESCO. Od 1991. godine ovaj prostor je planiran kroz Plan uređenja naselja Kostanjica. Sredinom 2007. godine opštinska vlast u Kotoru donosi odluku da se donese novi plan za ovo naselje. Izrada tog plana traje pune dvije godine i u konačnom se usvaja 2009. godine. Plan iz 2009. godine predviđa gradnju ogromnih stambenih kompleksa u Kostanjici, al s obzirom da je u pitanju papir (skoro) niko ne sluti razmjere i uticaj koji će buduća gradnja imati na prostor. O tome da je neko ipak slutio ili znao o čemu se zapravo radi kod donošenja ovog plana najbolje govori činjenica da Ministarstvo kulture nije dalo saglasnost na ovaj plan, a resorno ministarstvo za prostor daje nemuštu saglasnost. O ovom dijelu priče više u narednom poglavlju. Kako je na osnovu novog plana omogućeno investitorima da grade, počinju da niču objekti i cijela naselja. Tek tada postaje golim okom vidljivo što se sprema tom dijelu Boke. Kako je plan donijet na period od 5 godina i kako je 2014. godine trebao isteći, većina u SO Kotor 2013. godine donosi odluku o produženju važenja plana sve do donošenja novog. Kasnije će ispasti da je đavo ipak sakriven u detaljima, ali i o tome u narednom poglavlju. U toku 2013. godine mnogi kupuju zemlju u Kostanjici, kao već tada sigurnu investiciju. Kako je gradnja već uveliko u jeku, komitet za svjetsku baštinu UNESCO priprema svoje zasjedanje u Dohi 2014. godine i u nacrtu odluke vezane za područje Kotora zahtjeva uvođenje moratorijuma na gradnju. Delegacija Crne Gore u Dohi lobira i uspjeva u namjeri, pa u konačnom tekstu usvojene odluke UNESCO traži od Crne Gore da se na prostoru Kostanjice kontrolisano razvijaju projekti. Riječ kontrolisano je tumačena kako je odgovaralo investitorima, pa se mjera kontrolisanog razvoja vidjela na sljedećem zasjedanju UNESCO u Istanbulu 2016. godine, kada se šalje najoštrije upozorenje Crnoj Gori da se više neće tolerisati njen „kontrolisani“ razvoj u Kotoru. Počinju 22 duga mjeseca, kada se na isti dan, 2. februara 2017. godine, ispred nove uprave u Kotoru bira predsjednica Skupštine gđa. Dragica Perović, a Vlada donosi akcioni plan na temelju odluka komiteta iz Istanbula, u želji da pokaže namjeru da na zaštićenom području sprovede mjere zaštite. Nakon 21. februara, kada sam izabran za predsjednika opštine, saznajem da je investitor podnio zahtjev za izdavanje osam građevinskih dozvola u Kostanjici, za preko 30 objekata, ukupne površine preko 10 hiljada kvadratnih metara. U aprilu mjesecu Vlada uvodi moratorijum na gradnju, a na moje dopise, apele i medijske istupe, da to ne rješava ovo pitanje, jedini odgovor je da se zakon mora poštovati i da se mora postupati po zakonu. U nekoliko TV emisija možemo čuti od državnih službenika da te dozvole ne treba izdati, da treba ići suportno zakonu i da je sve to na kraju u odgovornosti opštine. UNESCO ima novo zasjedanje u Bahreinu, gdje u junu 2018. donosi odluku vezanu za Kotor kojom snažno zahtjeva od Crne Gore da zadrži moratorijum na dalju gradnju u zalivu. Svi predstavnici UNESCO, stručne javnosti, eksperti ICOMOS su jednoglasni u stavu da bi dalja gradnja u Kostanjici značila pridruživanje Kotora uništenoj Palmiri na listi baštine u opasnosti. S kraja jula mjeseca u Kotoru se održava zajednički sastanak Ministarstva kulture, Ministarstva održivog razvoja i turizma i Opštine Kotor. Kako je većina sastanka protekla u priči oko građevinskih dozvola u Kostanjici, zaključak sastanka je da se formira interresorni tim koji će pokušati da pronađe izlaz iz ovog lavirinta. Pravnici i predstavnici ove tri institucije se sreću početkom avgusta na Cetinju, razmatraju sve mogućnosti i ostavljaju kao zaključak da kada nezavisni eksperti angažovani od strane ministarstva sačine predlog, da se opet susretnu. Od avgusta novog sastanka nije bilo. Za svo ovo vrijeme pred Upravnim sudom Crne Gore traju postupci pokrenuti od strane investitora u namjeri da dođu do rješenja o građevinskim dozvolama. Novembar i decembar mjesec nose sa sobom još dva događaja. Investitor podnosi krivičnu prijavu protiv funkcionera opštine Kotor Specijalnom državnom tužilaštvu zbog neizdavanja ovih dozvola, a u istom trenutku pred Privrednim sudom Crne Gore podnosi tužbu za naknadu štete. Specijalni policijski tim zahtjeva od opštine svu dokumentaciju vezanu za ovaj slučaj, a Privredni sud zakazuje ročište već za januar mjesec. Došli smo u poziciju u kojoj pero vagu preteže.

III – KUDA?

Sve ispočetka, dok god se ne nađe rješenje, a jedino rješenje problema je pronalazak vremeplova. Temeljnim proučavanjem cijelog procesa, znajući da su ljudi koji su ga vodili ipak morali da prave greške, našli smo rješenje i put. Našli smo vremeplov. Rješenje i put je proglašavanje neustavnim i nezakonitim DUP-a Kostanjice od strane Ustavnog suda Crne Gore, a vremeplov je Ustav Crne Gore.
Bez namjere da ulazim do kraja u pravne detalje, a ko je zainteresovan može dobiti primjerak svih dokumenata, u najkraćem ću pojasniti razloge nezakonitosti i neustavnosti DUP-a.

Danas važeći DUP Kostanjica je na snazi na osnovu Odluke o donošenju izmjena i dopuna DUP-a Kostanjice („ Službeni list CG– opštinski propisi“br. 29/09, 37/13) usvojene u decembru 2013. godine. Ta odluka je konačni rezultat tri odluke kojima su se donosila i mijenjala planska dokumenta (kako je navedeno na početku Plan uređenja naselja iz 1991, Detaljni urbanistički plan iz 2009. i izmjena o produženju trajanja Detaljnog urbanističkog plana iz 2013. godine) i to:
1. Odluke o donošenju Plana uređenja naselja Kostanjice (“Službeni list SRCG – opštinski propisi”, broj 21, 29.06.1991);
2. Odluke o donošenju izmjena i dopuna Detaljnog urbanističkog plana Kostanjice (“Službeni list Crne Gore – opštinski propisi”, br. 029/09 od 08.09.2009.);
3. Odluke o izmjenama Odluke o donošenju Detaljnog urbanističkog plana Kostanjica (“Službeni list Crne Gore – opštinski propisi” br. 37/13 od 19.12.2013. godine).

Predlog za proglašavanje DUP Kostanjice neustavnim i nezakonitim smo utemeljili na tri razloga. Kako na fb nema prostora za detaljno objašanjavanje, pokušaću najprostije da objasnim ove razloge:

1. Prilikom donošenja Odluke o donošenju izmjena i dopuna Detaljnog urbanističkog plana Kostanjice (“Službeni list Crne Gore – opštinski propisi”, br. 029/09 od 08.09.2009.): obavezno je bilo prema Zakonu o planiranju i uređenju prostora pribaviti od Ministarstva uređenja i zaštite životne sredine saglasnost da je planski dokumenta koji se usvaja usklađen sa planskim dokumentom višeg reda. U ovom slučaju da bi se usvojio DUP Kostanjica, Skupština je pred sobom morala da ima Saglasnost ministarstva da je DUP usklađen sa Prostornim planom opštine Kotor. Svima je u ministarstvu bilo jasno da DUP nije usklađen sa planom višeg reda, pa su izbjegli da dostave takvu saglasnost. Ipak Ministarstvo na čijem je čelu u tom trenutku ministar Gvozdenović krši zakon tako što izdaje saglasnost u kojoj kaže da je procedura usvajanja DUP-a tekla u skladu sa zakonom. Kako Skupština nije imala saglasnost da je DUP usklađen sa planom višeg reda, tako isti nije mogao biti zakonito usvojen, pa samim tim ova Odluka treba biti oglašena neustavnom i nezakonitom.

2. Samim nazivom Odluke o donošenju izmjena i dopuna Detaljnog urbanističkog plana Kostanjice (“Službeni list Crne Gore – opštinski propisi”, br. 029/09 od 08.09.2009.) se jasno utvrđuje da se njom mijenja i dopunjava neka prethodna odluka. Kako je prije toga na ovom dijelu opštine jedino postojao PUN na osnovu Odluke o donošenju Plana uređenja naselja Kostanjice (“Službeni list SRCG – opštinski propisi”, broj 21, 29.06.1991); jasno je da je namjera da se novom odlukom iz 2009. izmjeni i dopuni odluka iz 1991. godine. Da se zaista radi o takvoj namjeri vidi se iz članova 1. i 7. ove Odluke. Član 1. glasi: “Ovom odlukom donosi se izmjena i dopuna Detaljnog urbanističkog plana Kostanjice (u daljem tekstu: Plan)”, a član 7. “Donošenjem ove odluke prestaje da važi Odluka o donošenju Detaljnog urbanističkog Plana Kostanjice (“Sl. list SRCG – opštinski propisi”, br. 21/91).” Dakle, članom 7. Odluke iz 2009. godine, kojom se mjenja i dopunjava Odluka iz 1991. godine, stavlja se Odluka iz 1991. godine van snage?! Paradoksalno, zar ne? Kako je stupanjem na snagu ovih odredaba prestala da važi osnovna odluka, tj. odluka iz 1991. koja se novom odlukom iz 2009. mijenja i dopunjava, s tim u vezi nije u pravnom sistemu mogla postojati ni nova Odluka, koja je ukinuvši osnovnu odluku, ukinula i njene izmjene i dopune, odnosno sebe samu.

3. Moj najdraži osnov. Đavo je u detaljima, a kažu ljudi još i da ko je žurio glavu je slomio. Kako smo rekli 2014. ističe važenje DUP Kostanjice. Zato u decembru mjesecu 2013. godine Sekretarijat za urbanizam opštine Kotor dostavlja Skupštini predlog Odluke, kojom se mijenja Odluka iz 2009. godine tako što se mjenja član 5. koji sada glasi da DUP Kostanjice umjesto 5 godina, važi do donošenja novog. Sve bi to bilo bajno i sjajno, da Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata nije članom 53. predvidio da se izmjene i dopune DUP-a donose po proceduri predviđenoj za donošenje planskog dokumenta, a koja je predviđena članovima od 31. do 52. istog Zakona. U našem slučaju, hladnog decembra 2013. godine, nije ispoštovan apsolutno niti jedan korak predviđen Zakonom. Ono što čini ovaj osnov meni posebno dragim jeste činjenica da je Ustavni sud Crne Gore u nekoliko slučajeva, po istom osnovu, na osnovu istih činjenica, donosio Odluku kojom je ovakvo ponašanje proglašavao neustavnim i nezakonitim. Dakle ako je Zakon i Ustav isti za sve, u svakom slučaju, onda će se i ovdje ponoviti Odluka Ustavnog suda U-II br. 22/14 od 29. decembar 2016. godine, kada je Ustavni sud ukinuo planska dokumenta na teritoriji opštine Nikšić na inicijativu MORT, na čijem je čelu bio Branimir Gvozdenović. Meni lično je za srce prirastao jedan citat iz obrazloženja ove Odluke Ustavnog suda: „7.3.1. Naime, Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata detaljno je uređen postupak donošenja planskog dokumenta, odnosno izmjena i dopuna planskog dokumenta. Iz odredaba čl. 31. do 53. Zakona proizilazi da se radi o strogo formalnom postupku, koji u donošenju planskih dokumenata obezbjeđuje učešće Vlade, organa uprave, lokalne samouprave, pravnih lica, drugih subjekata i građana u poslovima uređenja prostora, kako bi doneseni dokument bio izraz potreba i interesa svih tih subjekata. Iz citiranih zakonskih odredaba jasno proizlazi da se postupak koji prethodi donošenju, odnosno izmjeni i dopuni planskog dokumenta prostornog uređenja, primjenjuje i na postupak donošenja lokalnog planskog dokumenta i da u tom postupku učestvuju nadležni organi koji prethodno trebaju sprovesti radnje, odnosno donijeti akte koji su sastavni djelovi planskog dokumenta (utvrđivanje nacrta tih planskih dokumenata; dostavljanje mišljenja organa državne uprave, privrednih društava, ustanova i drugih pravnih lica iz odredbe člana 39. stav 4. Zakona; sprovođenje javne rasprava o tim aktima i dr.). Nasuprot tome, Skupština Opštine Nikšić je odredbom člana 1. osporene Odluke produžila važenje navedenih planskih dokumenata, bez sprovođenja postupka za izradu i donošenje planskog dokumenta propisanog odredbom člana 53. Zakona, isključujući, pri tom, učešće nadležnih organa u tom postupku. Na taj način, Skupština Opštine Nikšić je, po nalaženju Ustavnog suda, prekoračila svoja ovlašćenja i povrijedila načelo legaliteta (član 145. Ustava) koje, pored ostalog, podrazumijeva i da pravni akt mora biti donijet po postupku propisanom za njegovo donošenje. Ustavni sud je, stoga, ukinuo odredbe člana 1. osporene Odluke, navedene u tački I izreke.“

Nakon odluke Ustavnog suda, pali se vremeplov, odnosno primjenjuje se Ustav Crne Gore i to član 152. stav 2. koji kaže: „Zakon ili drugi propis, odnosno pojedine njihove odredbe, za koje je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nijesu saglasne sa Ustavom ili zakonom, ne mogu se primjenjivati na odnose koji su nastali prije objavljivanja odluke Ustavnog suda ako do tog dana nijesu pravosnažno riješeni.”

IV – ZAŠTO?

Očekivani put, u ovom slučaju pred Ustavnim sudom, DUP Kostanjice se proglašava neustavnim, rješenja o građevinskim dozvolama se ne izdaju jer odnosi nisu pravosnažno riješeni, prostor Kostanjice ostaje očuvan, Kotor ostaje na listi UNESCO.

Dokumentacija je predata SDT po krivičnoj prijavi, u januaru ćemo predstavljati opštinu i pred Privrednim sudom. Potpuno je jasno da je sva gore napisana priča samo vrh ledenog brijega ispod kojeg se krije cijela šuma različitih interesa.

Danas ne vidimo veličinu ovog problema jer je još uvijek na papiru. Zamislite realizaciju ovog projekta. Deset hiljada kvadratnih metara u okviru 30 novih objekata u Kostanjici. Ogromna gradnja. Posledice su još teže. Ukoliko zaista dođemo u poziciju da izgubimo UNESCO status, kontrola gradnje i razvoja na prostoru Boke ostaje samo u rukama državnih institucija. Kako to izgleda do sada vidjeli smo u Kostanjici, a bojim se da bi bez UNESCO statusa, Boka mogla izgledati kao Budva.

Projekat Kostanjice se planira i sprovodi već najmanje 12 godina, a gledajući širi kontekst već 27 godina.
Ovo je 22. mjesec rada opozicione uprave. Umjesto razvoja ovog i sličnih projekata, promjenili smo paradigmu djelovanja na način što smo stavili opšti interes ispred interesa pojedinaca, investitora i sa njima povezanih lica. Borba koju vodimo nije ravnopravna, na jednoj strani su ogromni novci, interesi, uticaj i šta sve ne. Na našoj strani je pravo i nada da se ono može još negdje i nekada primjeniti uprkos svemu. Bez obzira na budućnost današnje koalicije u Kotoru, bez obzira na bilo koju buduću upravu, po ovom predlogu će se morati odlučiti i njegovo evenutalno odbijanje obrazložiti. Pitanje Kostanjice, pitanje očuvanja prirodnog i kulturnog naslijeđa čovječanstva koje je nama pripalo u čuvanje jeste pitanje civilizacije. Nadam se da smo ovim uspjeli da za 22 mjeseca rada za opšte dobro, barem na ovom mjestu, pojedemo 27 godina rada za privatni interese. Kao predsjednik opštine sam žalostan što je Grad došao u situaciju da se bori na ovaj način, kao čovjek sam ispunjen činjenicom da sam u ovoj borbi dao doprinos. Počeo sam starozavjetnim citatom, tako ću i završiti ovu priču.

„Rekoh i spasih dušu svoju.“
Ezekijelj, 3:18

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.