Izvor: CNN World
Sve je toliko nejasno i zbunjujuće da malo ko u višim redovima Konzervativne partije izgleda kao da zna šta da radi.
Šta će biti potrebno da ga dokrajči? To je pitanje koje bliski posmatrači premijerskog mandata Borisa Džonsona postavljaju nedjeljama.
U ponedjeljak, dugo očekivani izvještaj visoke državne službenice o nizu skupova, koji su prekršili pravila lokdauna, održanih u Dauning stritu 2020. i 2021, na kojima je navodno prisustvovao i sam Džonson, donio je presudu tako osuđujuću da bi se od bilo kojeg drugog nacionalnog lidera moglo očekivati da podnese ostavku. Bilo je „neuspjeha u vođstvu i rasuđivanju“, zaključila je Sju Grej, uz „ozbiljan neuspjeh“ da se poštuju standardi koji se očekuju od članova Vlade.
Dokazi koje je Grej prikupila bili su dovoljno ozbiljni da je londonska policija pokrenula istragu. Džonson bi čak mogao da bude ispitan zbog navoda da su zaposleni u Dauning stritu održavali okupljanja uz alkohol koja nijesu imala bilo kakve veze sa aktivnostima na radnom mjestu, dok su građani poslušno poštovali pravila i opraštali se od neizlječivo bolesnih voljenih preko Zoom-a.
Nakon objavljivanja izvještaja, Džonson je odlučio da uzvrati kritikama lažno optužujući lidera opozicionih laburista, Kira Starmera, bivšeg glavnog tužioca u Engleskoj, za „neuspjeh u procesuiranju“ ozloglašenog britanskog pedofila Džimija Savila. Tvrdnja ‒ koja kruži u desničarskim krugovima teorija zavjere – višestruko je opovrgnuta (odluku da se Savil ne goni donio je regionalni odsjek tužilaštva).
Džonsonovo odbijanje da ih u potpunosti povuče dovelo je do toga da njegov šef javnih politika ‒ dugogodišnji pomoćnik i osoba od povjerenja ‒ uz gađenje podnese ostavku u četvrtak uveče, uz žestoku izjavu koja je odjeknula u krugovima britanske Vlade.
Još četiri visoka zvaničnika podnijela su ostavke u narednim satima, neki iz različitih razloga, ali je utisak da je Dauning strit u slobodnom padu.
U vrijeme objavljivanja ovog teksta, Džonson se još drži. A predviđanja o njegovom padu su mnogo puta bila preuranjena. Ali sada bi mogao biti slučaj da se Džonsonovi dani u Dauning Stritu bliže kraju. Nekada viđen kao političar sa gotovo mitskom sposobnošću da pridobije protivnike prirodnim šarmom, Džonsonova lična popularnost i rejting njegove Konzervativne partije u anketama stalno padaju otkako je prošle godine eksplodirao takozvani skandal Partigejt. Niko oko Džonsona ili u njegovoj stranci se ne pretvara da situacija nije loša, vjerovatno terminalna.
Ipak, tužna realnost za brojne konzervativce koji bi željeli da vide leđa Džonsonu je da nemaju predstavu da li su dovoljno jaki da ga uklone sa vlasti. I ovo bi moglo biti ono što Džonsona drži na funkciji, uprkos svemu.
Svakako postoji politička volja da se izvrši regicid, ali ne postoji jasna alternativa ‒ bilo kadrovski, bilo ideološki ‒ da se izazove kralj.
Da bi smijenili lidera konzervativaca, 15 odsto parlamentarne stranke mora da dostavi izjave o nepovjerenju. Uprkos mnogo mračnih priča o zavjerama, taj prag još nije dostignut. To nije zbog velike podrške ili lojalnosti Džonsonu. Više je zbog toga što njegovi najglasniji kritičari nijesu lideri frakcija unutar stranke. Ogromna većina konzervativaca koji su razgovarali sa CNN-om misli da bi glasanje vjerovatnije bilo pokrenuto slučajnošću, a ne namjerom. Zaista, većina je pomirena sa mjesecima kada se stvari pogoršavaju prije nego što postanu bolje i za sada ne misle da se tu može mnogo učiniti.
Zašto? Više konzervativnih članova parlamenta iz različitih krila partije govorilo je da su iscrpljeni, zbunjeni, ljuti i depresivni. Oni koji su razgovarali sa CNN-om učinili su to pod uslovom anonimnosti zbog osjetljivosti situacije i da bi bili što iskreniji.
„Sve je to strašno, ali niko nije siguran šta da radi“, kaže istaknuti poslanik konzervativaca. „Nijesam čak ni siguran da je njegovo uklanjanje najbolja ideja (jer) sve alternative predstavljaju ogroman, neprovjeren rizik“, dodaje poslanik, misleći ne samo na pojedince koji bi mogli da zamijene Džonsona, već i na ideologiju koju bi mogli donijeti u Vladu.
Čak i oni koji veruju da Džonsona treba ukloniti sa funkcije prije sljedećih generalnih izbora ne mogu da se dogovore kada bi to trebalo da se desi.
Polu-lojalni ministar vlade koji nije želio da osramoti Džonsona, ali je prihvatio da bi njegov odlazak ove godine bio i neophodan i neizbježan, rekao je da „većina na ovoj strani želi da (Džonson) ostane na funkciji dok se ne objave potpuni Grejin ili policijski izveštaj ili do poslije lokalnih izbora u maju“.
Napori za uklanjanje Džonsona će se vjerovatno ubrzati ako policija ili konačni Grejin izveštaj ‒ koji će se pojaviti kada se detektivska istraga završi ‒ dođu do zaključka da je premijer ili prekršio zakon, obmanuo parlament ili se upustio u neku drugu vrstu neodbranjivog ponašanja. Međutim, niko ne zna kada će taj datum doći, a možda neće biti prije sljedećeg izbornog testa za Džonsonovu konzervativnu partiju, lokalnih izbora početkom maja. Ako konzervativci pretrpe velike gubitke na njima, biće veoma teško ne prišiti ih Džonsonu. Nema sumnje da će izborne kampanje opozicionih partija biti gotovo u potpunosti fokusirane na premijera, njegovu pouzdanost i lično ponašanje.
U svakom slučaju, čini se da je najpoželjniji period za smjenu Džonsona, među onima koji mu se protive, ljetnja parlamentarna pauza, kada Vestminster uglavnom ne radi. Ovo daje vrijeme za odgovarajuće izbore za lidera, kao i vrijeme za novog lidera da izgradi svoju platformu uoči sljedećih zakazanih opštih izbora u maju 2024.
Koliko god to jednostavno zvučalo, postoji jedna mala prepreka za one koji traže glatku tranziciju vlasti: Džonson i njegovi saveznici ne žele da odustanu i vjeruju da mogu da izdrže, što god da se desi.
Više saveznika među savjetnicima i ministrima u Džonsonovom najužem krugu rekli su za CNN da su razmišljali o tome da odgovore na ono što smatraju da je samo blef zavjerenika glasanjem o povjerenju premijeru uz ultimatum: podržite me ili me otpustite.
Istorijski gledano, ovo je bilo efikasno sredstvo pomoću kojeg su političari koji su u borbi za opstanak učvršćivali snagu. Međutim, Džonsonovi saveznici su uvjereni da je njegovo unutrašnje protivljenje toliko slabo da je tako drastična akcija nepotrebna.
„Recimo to ovako, da se pošta oslanja na poslanike da kupuju markice za slanje pisama, vrlo brzo bi prestali sa radom“, rekao je jedan ključni saveznik. Izvor iz kabineta rekao je za CNN da „podrži me ili otpusti implicira da se bori sa pozicije slabosti, u kojoj mi jednostavno ne vjerujemo da je”.
Čak i oni koji su najkritičniji prema Džonsonu slažu se, barem djelimično, sa ovom analizom. Jedan bivši ministar rekao je da je „ljeto možda prekasno, da im nedostaje prozor u kojem bi ga se otarasili upravo sada“, navodeći frustraciju među glasačima što je vlada paralizovana skandalom.
Visoko pozicionirani član konzervativaca, kritičar premijera, rekao je da bi najbolja nada za smjenjivanje Džonsona prije nego kasnije bila „organsko, nekoordinisano” podnošenje poslaničkih izjava o nepovjerenju koje bi slučajno stvorilo zamah gdje bi „stvari brzo krenule put dolje”. Međutim, kritičar je priznao da je to samo želja.
Poslije nedjelja Partigejta ‒ i brojnih pogrešnih koraka samog Džonsona ‒ konzervativci su se našli u zamci. Oni znaju da Džonson šteti partiji. Oni znaju da će pokušaj njegovog uklanjanja biti krvavi, javni rat koji bi na kraju mogli izgubiti. Oni znaju da ne postoje garancije da će njegovo otpuštanje učiniti bilo šta boljim: Džonson je, na kraju krajeva, vjerovatno jedini političar u zemlji koji tako redovno prkosi gravitaciji da nije nemoguće da prevaziđe skandal i nastavi da pobjeđuje na izborima. A novi lider bi mogao biti manje efikasan i predati ključeve Dauning strita 10 drugoj stranci na sljedećim izborima.
Sve je toliko nejasno i zbunjujuće da malo ko u višim redovima Konzervativne partije izgleda kao da zna šta da radi.
Što duže ovo bude odmicalo, sve više poslanika će se upetljavati bilo kojim javnim stavom koji zauzmu ‒ za Džonsona, protiv Džonsona ili upadljivo ćutljiv. I sve to vrijeme njihov vođa tetura dalje, protestujući da njegovo batinanje predstavlja malo više od površinske rane.