Francuski predśednik Emanuel Makron je na telefonskoj liniji sa ruskim kolegom Vladimirom Putinom u posljednjem pokušaju da započne pregovore četiri dana prije invazije na Ukrajinu. 20. februara, Makron i njegov tim savjetnika vjeruju da su ubijedili Putina da pristane na sastanak sa predśednikom SAD Džo Bajdenom u Ženevi. Ali umjesto da potvrdi sastanak, ruski lider počinje da odugovlači i skreće razgovor na sport.
„To je predlog koji zaslužuje da se uzme u obzir“, kaže Putin ravnodušnim glasom, „ali ako želite da budemo usklađeni na način na koji to treba da bude formulisano, predlažem da zamolimo naše savjetnike da što prije pozovu jedni druge … ali shvatite da sam u principu saglasan”.
„Vrlo dobro, znači potvrđujete da Ste u principu saglasni i predlažem da naši timovi… pokušaju da rade na zajedničkoj izjavi nakon ovog poziva?“ odgovara Makron.
„Da budem potpuno iskren, želio sam da idem na hokej na ledu, jer sam trenutno u teretani. Ali prije nego što počnem da vježbam, obećavam da ću pozvati svoje savjetnike. … Je vous remercie, Monsieur le President“, zaključuje Putin na francuskom.
Makron spušta slušalicu, smijući se.
Poslije razgovora, Makronov diplomatski savjetnik Emanuel Bon je snimljen kako je malo poskočio, dok drugi kaže: „Iskreno, to je veoma dobro“. Saopštenje iz Jelisejske palate objavljeno nakon poziva najavljuje da su se i Putin i Bajden saglasili sa idejom samita o Ukrajini.
Ali samit se nikada nije dogodio. Dan nakon razgovora sa Makronom, Putin je zvanično priznao dvije separatističke pokrajine na istoku Ukrajine. A 24. februara je pokrenuo invaziju u punom obimu.
Scene poput ove su istaknute u dokumentarcu „Predśednik, Evropa i rat“, objavljenom krajem prošle neđelje, bacaju svijetlo na Makronov neuspjeli diplomatski pristup spram Rusije. To je tema koja je neđeljama dominirala u naslovima, dok je Makron vodio stotine sati razgovora sa Putinom, što je rezultiralo samo lažnim obećanjima u najboljem slučaju – a u najgorem slučaju bio je direktno prevaren, piše Politico.
Za bivšeg ambasadora i savjetnika Instituta Montenj Mišela Dukloa, snimak razgovora dvojice lidera pokazuje da je Kremlj nadmudrivao francuskog predśednika.
„Poznavajući Rusiju, ovo mi pokazuje kako je Putin uživao da obmanjuje važnog zapadnog lidera“, rekao je Duklo.
Dokumentarac je zadivljujući zbog svog pristupa Jelisejskoj palati, koja je poznata po zatvorenosti i opreznosti prema medijima.
Režiser, Gaj Lagaš, uspio je da snimi Makronove pozive stranim liderima — nejasno je da li su drugi lideri toga bili svjesni u to vrijeme — i njegove savjetnike koji komentarišu rat u Ukrajini u trenutku dešavanja.
To je zadivljujuće za gledanje, sa dugačkom sekvencom u kojoj čujete kako oštar Makron govori Putinu da „nas nije briga za predloge separatista“ i drži bukvicu ruskom lideru zbog njegovog lošeg izbora pravnih eksperata. Ali to takođe baca opskurno svjetlo na nedostatke Makronovih diplomatskih napora da zaustavi rat.
Film potvrđuje ono što jelisejske birokrate već dugo znaju — da Makron sam vodi spoljnu politiku Francuske sa malim timom savjetnika. Tokom 115 minuta dokumentarnog filma, francuski ministar spoljnih poslova Žan-Iv Le Drijan pojavljuje se samo jednom i nikada nije snimljen kako govori. Makronov diplomatski savjetnik Bon je taj koji sa Makronom razgovara o telefonskim razgovorima francuskog predśednika sa Putinom, koji prisluškuje pozive i raspravlja o zvaničnim izjavama Jeliseja na tu temu. Makronovi savjetnici nijesu viđeni da izazivaju predśednika na bilo koji smislen način.
„[Film prikazuje] diplomatiju kojom upravlja šačica ljudi, kao da vode start-up, kao da se sve može riješiti mobilnim brojevima ‘Olafa’, ‘Volodimira’ i ‘Vladimira’, (naravno, ne zanemarujući važnost direktnih kontakata)“, napisao je na Tviteru dopisnik Le Monda iz Vašingtona Pjotr Smolar.
Francuski predśednici tradicionalno imaju veću kontrolu nad spoljnom politikom svoje zemlje od drugih zapadnih lidera koji moraju da se bore sa jakim parlamentima ili ministarstvima spoljnih poslova. Ali za Dukloa, dokumentarac razotkriva slabosti hipercentralizovane diplomatske mašine.
„Spoljna politika nikada nije bila više individualizovana nego danas“, rekao je Duklo. „Film potvrđuje da je ovaj model spoljne politike, koji je u potpunosti centralizovan na Jeliseju, dostigao svoje granice.”
Konkretno, postoji Makronova nepokolobljiva posvećenost diplomatskim naporima ka Rusiji i razmjeni razgovora sa Putinom, mada sa mnogo manje učestalosti nakon otkrivanja ratnih zločina u ukrajinskom gradu Buči u aprilu.
U dokumentarcu, Makron priznaje da zna da su njegovi diplomatski napori da zaustavi Putina propali po povratku iz dugo očekivane posjete Kijevu prošlog meseca.
„Razgovarali smo, proveli smo dosta vremena pokušavajući da zaustavimo [rat], da uključimo druge. Mislio sam da možemo da pronađemo put sa Vladimirom Putinom zasnovan na povjerenju i intelektualnom razgovoru“, rekao je on i zaključio da ima još „toliko toga da se uradi“.
Reditelj dokumentarca rijetko izaziva intervjuisane oko pristupa Jelisejske palate Putinu, uprkos skepticizmu u zapadnoj štampi i javnim kritikama poljskog premijera, koji je Makronove napore uporedio sa pregovorima sa Hitlerom. Umjesto toga, film, koji je prvobitno trebalo da bude dokumentarac o evropskim poslovima, nudi sjajan uvid u Makronovu motivaciju, kako na međunarodnom tako i na unutrašnjem planu.
U snimljenom telefonskom razgovoru sa svojim savjetnicima o Putinovoj posvećenosti samitu sa Bajdenom, Bon je rekao da je zabrinut da bi inicijativa mogla propasti s obzirom na informacije koje su Amerikanci davali o raspoređivanju ruske vojske. Makron odgovara da bi Jelisej trebalo da nastavi sa najavom samita jer „to pokazuje da smo dali sve od sebe“ i da Francusku „saveznici nisu uvukli [u sukob]“.
„Mislim da će [Putina] staviti u mnogo težu poziciju ako zabrlja, u smislu svog kredibiliteta… Ako bude protiv [inicijative za samit]. Veoma sam koherentan, mogu reći da me je tip lagao i evo dokaza“, rekao je on.
Anketa koju je prošlog mjeseca sprovela agencija IFOP pokazala je da je podrška Ukrajini i dalje jaka u Francuskoj, pri čemu je 79 odsto Francuza reklo da ima pozitivno mišljenje o Ukrajini.
Ali dok je Makronova diplomatska strategija možda ubijedila mnoge kod kuće, to nije slučaj sa njegovim saveznicima i partnerima iz EU u istočnoj Evropi, koji su dugo gledali poprijeko na Makronove poduhvate.
„Ono što Makron izgleda ne vidi je cijena za njega i za Francusku, u smislu kredibiliteta kod saveznika i njegovih evropskih partnera“, rekao je Duklo.
„Takođe, kakva je šteta za Makrona u njegovom odnosu sa Putinom? Izgleda kao odbijeni aplikant, to nije način na koji ga treba shvatiti ozbiljno“, rekao je on