DPS je prošlost, sljedeći izbori će to i dokazati.
U sadašnjosti a izgleda i budućnosti ostaje njihov glavni partner – menadžment SPC-a.
Ako želimo građansko društvo, treba krenuti ispočetka i vratiti se na “krvave devedesete”. Neće biti teško shvatiti da od tada elita DPS-a i ona SPC-a zajedno dijele crnogorsko društvo.
Nije teško shvatiti da kao što je crnogorstvo DPS-a bio prljavi paravan za obogaćivanje pojedinaca, tako je i Svetosavlje SPC-a isti paravan da se pravoslavno hrišćanstvo svede na nacionalizam, radikalizam i mržnju prema drugima.
I da u društvu koje strijemi pravim vrijednostima i pomirenju, tome ne treba biti mjesta, niti opravdanja.
Ne postoji opravdanje da u centru Podgorice u knjižari “Sveti Sava” na izlogu pored drugih propagandnih, stoji i knjiga “Crnogorske ustaše”.
Građani i građanske partije ne smiju da ćute na ovakve stvari, te da ih prećutno odobravaju. Pomirenje društva neće i ne može doći samo sa smjenom DPS-a, bez smjene trenutnog menadžmenta SPC-a i kritike njihovih ideologija. Koje su postale sve suprotno od pomiriteljskih riječi i misije Svetog Petra Cetinjskog.
Kao što DPS nije bio država Crna Gora, tako ni ekstremistički menadžment SPC-a ne predstavlja Boga.
Osuđivanje radikalnih stavova SPC-a ne znači napad na Boga i Crkvu, isto kao što osuđivanje prljavih članova DPS-a nikad nije trebalo značiti napad na Crnu Goru i crnogorstvo.
DPS je dokaz da nepomirljivosti i protivurječnosti u Crnoj Gori nema. Možda je na samrti DPS, ali depeesovština kao fenomen nastavlja da živi u svojim duhovnim pojedincima, u svakoj svojoj varijanti!