LSCG od svog osnivanja do gašenja nikada nije bio najjača partija na Cetinju. I na Cetinju, kao i u ostatku Crne Gore, uvijek je dominirao DPS. Danas da pitate, ne postoji Cetinjanin, a da nije bio liberal.
1992. godine Muslimani su protjerivani iz CG dok je na vlasti bio Milo Đukanović. Ratni zločini ne zastarijevaju za razliku od ljudskog pamćenja.
Pjevanje ustaških pjesma na Cetinju ili četničkih u Podgorici su produkt istog nivoa svijesti. To veze sa patriotizmom nema niti se što razlikuju ti ljudi osim boja i grbova na njihovim zastavama.
Slavko Perović je 1996. proglašavan za izdajnika zbog stvaranja Narodne sloge sa crnogorskim Srbima, Novakom Kilibardom. Po završetku izbora Novak Kilibarda je ušao u vladu sa DPS i SDP. Ideja pomirenja Crnogoraca i crnogorskih Srba uz jake reforme tada nije dobila šansu.
Na referendumu je 13,6% građana Cetinja glasalo za ostanak u zajedničkoj državi sa Srbijom.
Danas kada sretnete ljude na ulici, glasača DPS skoro da nema. Svi su izgleda glasali opoziciju bas kao što su Cetinjani 90-tih svi bili liberali i baš kao što su svi glasali suverenu državu na referendumu.
Građanska opcija koja je po strani stavljala nacionalnu priču, u CG nikada nije osvojila preko 6%. Kada bi se uz građansko pridružila priča crnogorske državnosti nikada nije imala preko 12%.
Smatrati današnji DPS građanskom partijom može samo interesno zavistan ili čovjek u strahu. Riječ je o klasičnoj piramidalnoj organizaciji usmjerenoj na crpljenje resursa. Što si bliže vrhu pruža ti se više mogućnosti za isisavanje resursa. Odgovornost za bilo šta učinjeno ne postoji, osim ako postaneš direktna prijetnja šefu – vrhu piramide.
Ovo su činjenice, a ne kako u poslednje vrijeme mnogi vole da kažu stav. Svi mi imamo jasan izbor, da se jutros kad ustanemo dobro pogledamo u ogledalo i zapitamo: da li ću da postupam i djelujem iz straha ili ću danas da otpočnem borbu u sebi protiv istog i pokušam da izgradim boljeg sebe pa i bolji svijet. Ovaj izbor je svako jutro naš tako da nijedna donešena odluka kakva god da je nije trajna. On nas čeka iznova i iznova svako jutro kad otvorimo oči. Izbor i odluke uopšte ne moraju biti vezane za politiku da i tu budem jasan, ali on je tu, taj izbor i odluke su stalnost. Svakodnevno birate da živite ili prosto odumirete.
