Piše: Bosiljka Kankaraš
Predsjednik Vlade otišao je inkognito u Beograd pa onda tamo rekao ono što nije mislio da kaže nego kazao ono ono što mu je šapnuo neki njegov sveti duh. Beogradska patrijaršija javlja da je po dogovoru došao da potpiše od skoro “usaglašeni” temeljni ugovor između SPC i države Crne Gore koji niko od crnogorskih građana vidio nije. Međutim, Zdravko je iznenadio i sebe, i Crnu Goru i čitavu Srpsku pravoslavnu crkvu rekavši da je fizički došao u Beograd samo da prenese “volju narodnu partijarhu srpskom” da Joanikije postane novi počasni mitropolit crnogorsko-primorski. Što nije telefonom ili otvorenim pismom to javio ili samo tvitnuo? Je li to šizofrenija ili premor, ne zna se. Šoro poša’ – šoro doša’. Uh!
Stvarnost u kojoj živimo je nadrealna. Vlada koju je pravoslavna, srpska, crkva ustoličila nema veze sa Crnogorcima u Crnoj Gori, većinskim stanovništvom zvanične države Crne Gore. Ona predstavlja srpsku naciju pravoslavne vjeroispovijesti što u suštini nema nikakve veze sa hrišćanstvom i apostolima iz Novog Zavjeta. To su nekakvi Zdravkovi apostoli jer je njemu pokojni Risto rekao da je on Isus našeg doba.
Kako u svemu ovome treba da se snađu stanovnici koji se izjašnjavaju kao ateisti, agnostici, gnostici, pravoslavni Crnogorci, muslimani, katolici, budisti? Oni nemaju svoje predstavnike u vlasti skupštinskoj, prije svega, a čine veliku većinu stanovnika pomenute države. Njihova su prava skroz ugrožena. Gube pravo na zaposlenje iako su već zaposleni i tu pokazali da se razumiju u posao koji rade. Ministri, apostoli utripovanog Isusa Zdravka, miču ih sa radnih mjesta i to sve EU prihvata kao nešto potpuno legitimno. Znači njima treba EU jer ih podržava. Nenormalna je, luda, ova podrška EU. Podrška koja diskriminiše većinsko stanovništvo! Šta je ovo, ljudi moji?