Piše: Dragan Šepelj
Crna Gora i Srbija, dvije bracke hm‒države‒hm, sada kada je pravoslavlje na cijeni i na vlasti u obijema hm‒državama, imaju, može se tako reći, nikada bolje međusobne odnose. U pretjeranom patosu bih to nazvao možda čak i idilom, ali neka bude da smo realni bolje nego ljubavni.
Premijera Crne Gore Krivokapića, našeg ‘Donda’, jako cijene srbijanski državni policijski organi. Koliko ga vole najradije bi ga izjebali u ‘Parovima’, ali Srbi nisu pederski narod pa se suzdržavaju koliko mogu. Samo mu jebu kevu preko djece.
Najbliža crnogorska komšijska država, bliža i od BIH, Hrvatske i Albanije, koje su sve bliske ali nedovoljno, jako cijeni i poslanike crnogorske skupštine kada krenu aviJonom za Bijograd. I njih jebu od prevelike bracke ljubavi ali tu ima i žena pa nije sve pederski obojano.
Metra autoputa između dvije pravoslavne Svete Zemlje još nije spojeno. I neće skoro. Granični prelazi su nalik onim brackim između Sjeverne Koreje i one Južne.
Platnog prometa ni nakon 20 godina od prekida, naravno brackog…Nema! Pare šaljete jevtinim transferima novca ili u babinim sisama kad krene kušet kolima za Bar ili Bijograd, either way. A kad krene baba može joj se desiti da stigne i za dva dana na omiljeno bracko odredište. Super brzom željeznicom. Štrpci i Bioče forever.
Kad Crnogorci zatraže Svetozara, srbijanski rođaci u državi Srbiji su tu odmah radi da uskoče i pomognu da sve prođe kao i do sada, glatko.
Zajedničke sportske bracke lige odlično funkcionišu. Tu se igra najdopadljiviji basket i vaterpolo mržnje na svijetu. Rijetko se koja bitnija utakmica završi s anđelima, što je dobro za jačanje duha svetog.
Srbi nam s brackom ljubavlju šalju njihovu izvrsnu štampu, a gledamo i fenomenalne elektronske medije iz Srbije. Mi njima ne možemo parirati jer Crna Gora je tu u inferiornom položaju, valjda zbog ogromne imigracione politike. Pa nemamo kadra.
Obični građani Srbije i Crne Gore su super zaštićeni, tamo i ovamo. Nevidljivim štitovima nebeskog brastva. A takvi su najbolji. Može vam se desiti da krenete kod svojija, gore ili dolje, i da vam ljubazni ne‒carinik nabije nogu u bracko dupe bez objašnjenja i vrati vas nazad oklen ste i krenuli. Imaju i spiskove zabrane ulaska. Ako ste ‘Belivuci’ možete ući slobodnije, neko će se već založiti za vas, takvi profili ličnosti su na cijeni gore ili dolje.
Moram pohvaliti i naglasiti izvrsnu saradnju estrade ‒ plejada neostvarenih u svojim sredinama srbijanskih izvođača sreću nalazi u neizraslim usnim školjkama pametnih crnogorskih konzumenata već decenijama. A i Srbi vole plačljiv glas sjajnog Sergeja, vole Acu Lukasa, Korita Ivanova i gusle, optimizam Danice Crnogorčević.
Svetinje jednih i drugih se jako poštuju i čuvaju se običaji. Crnogorci vole Karađorđevu šniclu i manastirske rakije a Srbi uporno posjećuju polikliniku Ostrog koja liječi sve poznate bolesti za vrlo malu sumu novca koju ostavite na ulazu. Srbijanci rado pošalju helikopterom i patrijarha ako gdje zaškripi braci dolje oko identitetskih pitanja. Svi slave sve slave i posebno prislave.
Spoljne politike dvije bracke najbliže države se poklapaju i nadopunjuju. Crnogorci su srcem i dušom u NATO savezu, Srbi žestoko furaju ruski fazon, kad je kod jednih državni udar drugi priskoče u pomoć bracki, s leđa u leđa, evropske agende se poštuju i potpomažu saplitanjem noga, vađenjem zuba i očiju, i zavrtanjem ruku i bogatom trpezom. Imamo na obije bande sjajne odnose sa Kinom, što raduje. Kineske banke u prvom redu.
Samo da se nastavi ovim putem bezuslovne administrativne ljubavi, krst nositi vama je suđeno, što se grbo rodi vrijeme ne ispravi, velikaši proklete im duse…
Izvor: Facebook