(Razmišljanje jednog laika)
RNK jednolančani virusi su nestabilni i umnožavaju se, ali ne popravljaju greške u novim kopijama. Većina, ako ne i sve greške su trajnog tipa i većina tih grešaka je takva da virus sam sebe uništi.
Tako je bilo do sada. Većinu mutacija virus pravi na svoju štetu. Ali zar nije malo čudno da imamo (lupiću) blizu 5.000 mutacija, a virus se nije uništio, a ažuriranje vakcina kaska za mutacijama?
Koja je onda svrha? Ublažavanje posljedica? Virus mutira nasumično, često i mnogo puta, a poznato je da će zadržati svaku mutaciju koja mu odgovara. Razviće antitijela kod onih koji su preležali, dovodi ga u problem. Najveći problem. Tako je bilo do sada. Ali ako se vakciniše, raznim vakcinama, od kojih mnoge ne proizvedu dovoljnu količinu antijela, a vi se tako sigurni i neoprezni sretnete sa virusom, onda će vaša nedovoljna antitijela pomoći mutaciji virusa? I eto reinfekcije jer je drugi soj u pitanju, a za drugi soj ide i druga vakcina? Gdje je onda kolektivni imunitet?
Samo razmišljam, ne obazirite se na mene, ali čini mi se da ovako nikada neće biti dostignut. Ne može sa trkom za virusom i brzom vakcinacijom, ma bila i 85%, dostići i primiriti virus. Pogrešna je paradigma. Jedini je put optimizma, da virusu ne odgovara da nam se najebe rodbine, i pobije sve zajedno sa nama, već da se prilagodimo jedan drugome. Ali onda razne vakcine “izluđeše” virus koji ovako “tjeramo” da mutira, kako ni on sam ne bi želio? Pa “ubijamo sebe”, pokušavajući da ubijemo njega? Koji, uzgred budi rečeno, nije uopšte živ. Masovno samoubistvo?
Pitam se sa pravom na grešku, kao laik: A šta ako u virusu postoji “inteligenta nano sekvenca”? Onda nije samoubistvo u pitanju?
Subjektivni doživljaj od 26. januara godine 2020, koji sam saopštio u emisiji “Srdačno naši” gostujući kod uvaženog Domagoja Nikolića, i danas ponavljam kao pitanje: Da li je “neko” finansirao da se nano tehnološki izradi dodatak samom virusu da može da pređe na ljudsku vrstu? Vuhan je sarađivao, ali nije sebe izrađivao. Jasno je i Fauci-ju, ko je mogao da finansira!
Ovo nije tvrdnja, vec samo laička pretpostavka!
Za pažljivog istraživača lako je naći link sa 1918-tom godinom. Ovo pod jedan. A recimo, pod dva: Više bih volio da se dobija na vremenu do nekog boljeg lijeka. Ali ne ovako: Davanjem šanse virusu da mutira!
Vrše se eksperimenti po raznim zemljama na razne načine. I ako je jasno da zatvoren ili otvoren sistem, mjere i maske ili anarhija, proizvodi manje-više isti efekat. Opet nam izmiče obrazac u kretanju pandemije pa se pribjegava sapunskim operama, istih priča o blokiranju novog soja. Te saobraćaj, te zatvaranje na tri nedjelje, te mjere ove ili one…
Možda je u toku panika, o kojoj nijesmo informisani, ali jesmo vakcinisani, a opet je panika! Metoda kuvane žabe je u toku. Krčkamo se u medijskim mutacijama i realnim prilagođavanjima virusa napadima na njega samog.
A zašto virus ne mutira, ili postojeći oblik nekome ne naudi na Vrelima Ribničkim u Podgorici, gdje žive Romi? Zašto ovo nikoga nije zainteresovalo? Kako to da nikoga ne zanima zašto među težim slučajevim u bolnicama, nema Roma? Da li su oni prokuženi? Da li tu treba potražiti lijek? Nikoga ovo ne interesuje? Kako je ovo moguće? Ako vakcinama smanjujemo cirkulaciju virusa i sprečavamo razvoj viruletnijih sojeva, zašto ovi potpuno nevakcinisani ljudi, bez mjera, nemaju oboljelih?
Sa druge strane: Zašto je u zemljama vakcinisanim preko 70% velika stopa infektivnosti? Pa i stopa smrtnosti je veoma bliska u zemljama sa velikim brojem vakcinisanih, kao i prije vakcinacije. Upravo među vakcinisanima. Recimo, Velika Britanija, kao primjer! Ako je iko spoveo vakcinaciju, oni su. Možda je i manja stopa smrtnosti, ali mutacija virusa može potpuno obezvrijediti vakcinaciju, a ažuriranjem vakcine ulazimo u vrzino kolo novih mutacija koje sami stvaramo? Virus nije mrtav, život mu daje naša glupost? Ili namjera?
Adenovirusne vakcine se teže mogu prekrajati i pratiti promjene, od Pfizera i Moderne, koji se mogu ažurirati? Dokle i kako? Svakih šest mjeseci? Svaka tri mjeseca? Cijeli život?
Pitanje jednog laika, uz izvinjenje stručnjacima: Da li limfociti, usljed brzog stvaranja antitijela, slabije pamte neprijatelja, pa T i B memorijske “uspavljujemo” ažuriranom vakcinom? Ili ih mazimo antitijelima ali toliko da ih “uspavamo”. Da li u tom slučaju Pfizer i Moderna, i nije bitno ko, uzimaju ulogu naše koštane srži, i vezuju nas za sebe (proizvođača), iako je prirodno stečeni imunitet sigurno superiorniji?
Razmišljam: Genetička poruka (mRNK) može evoluirati u pismo, a ne poruku, koje morate sami podići, ustupanjem svoga tijela proizvođaču. Ili: možda se dođe do neke polivaletne kombinacije proteina ili adenovirusa? Samo pitam!
Starije vakcine su koristile mrtve viruse (dječija paraliza ili hepatitis A) da izazovu imuni odgovor. Modernije vakcine su napravljene od ključnih dijelova virusa koje pruže odgovor imuniteta (meningitis C i HPV). Ali baš ova vakcina za meningitis je vezana za ime “đeda” Bila Gatesa. Moje istraživanje me je vodilo u ovom pravcu. On bijaše aktivan 1918-te u čuvenoj pandemiji, ali i kasnije u Pekingu, čiji ogranak mnogo kasnije postaje i laboratorija u Vuhanu. Isti su finansijeri. Lako provjerljivo. Ali to je već teorija zavjere, a meni nije to namjera.
Interesantno je da je prije onog pomora u Lombardiji i prije dolaska kovida, starije stanovništvo vakcinisano bas ovom vakcinom (meningitis) zbog velikog broja migranata. Tako su im rekli, da bi ih vakcinisali. Ja nemam podatke ali logiciram da je moguće da se ogroman broj vakcisanih protiv meningitisa našao među težim ili letalnijim ishodima, a moguće i doprinio kasnijim mutacijima samog kovida. Ovo ne mora biti istina, ali ništa nije manja istina od utakmice na kojoj su masovno inficirani. To je tek budalaština. Veća od pijace u Vuhanu.
Ponoviću: Pfizer-BioNTech-ova i Moderna vakcina koriste mRNK tehnologiju. To već znamo, još iz proba sa dijabetesom. Oni obavijeste ćelije da grade viralne proteine i podstiču imunitet. Izrael objeručke prihvata? Nikada mi neće biti jasno, kako i zašto je Izrael pristao na ovaj masovni eksperiment? Jer postoji mogućnost, makar samo kao mogućnost, da jednog dana, poruka vašoj ćeliji bude kontrolisana izvana? I ovo ulazi u teoriju zavjere, a nije mi namjera. Eh, što učinje ovaj virus! On je mutirao 2003. godine, baš tada kada se počela spominjati hipotetička mogućnost za mRnk, kada se pojavio SARS, zatim 2012. god. MERS, i danas SARS-CoV-2. Ali zar nije onda logičnije MERS-CoV-2? Sličniji su!
I onda kreće: Komadići membrana ćelija osoba ili laboratorije (nije dokazano) koja vas je zarazila, dolaze u vaše tljelo. Ali nam je najpoznatiji čuveni Spajk protein. Šiljak. Ovaj protein formira trimere: tri kopije koje se povezuju jedna sa drugom u piramidalni oblik te proizvode “šiljke” na površini virusa. Ovo sam laički mogao ukapirati i ne predstavljam sebe u svijetlu nekoga ko poznaje datu materiju. Ovaj protein prepoznaje ljudske ćelije, bistrica mala, koje virus može da inficira, i pokreće proces infekcije, i počinje kopiranje. Ovo govorim iz razloga postavljanja pitanja. Ovaj protein je specifična meta najvećeg broja vakcina. Ja nemam obrazovanje, samo smjelosti da razmišljam da je moguća greška baš ovdje. Možda je tebalo usmjeriti se na E protein (od “envelope”, što znači “omotač”). Zašto? Ciljati treba dio virusa koji se ne mijenja tokom procesa mutacije. Zato što je on, skoro uvijek, isti od sojeva do sojeva. Jeste da je skoro nedostupan imunom sistemu, i potpuno sakriven u membrani, ali ja bih da sam obrazovan u tom pravcu i pametan kao vi, pokušao ovo. Ali ja sam laik, i mogu da lupam.
Primjećujem: veliki broj ljudi sa visokim krvnim pritiskom su rizičnija grupa. Upravo ACE2 za koji se vezuje virus, učestvuje u kontroli lokalnog krvnog pritiska – tako što reguliše koliko će se krvni sudovi raširiti ili stisnuti. S protein, tj. šiljak, na sebi ima površinu koja po obliku i naelektrisanju “odgovara” vrhu ACE2 receptora i to je razlog što se snažno zalijepi za njega. Ali ne treba gađati šiljak. Samo pomažemo virusu da mutira.
Ono što mi je od početka jasno: SARS-CoV-2 ili MERS-CoV-2, napada i inficira i ćelije srčanog mišića, neurone, pa čak i određene ćelije u testisima i žučnoj kesici, i dovodi do tromboza. Kod težih slučajeva u obdukcijama preminulih od ovog virusa i u analizama i snimcima preživjelih pacijenata sa kojima sam razgovarao vide se zajednički faktori koji pažljivom istraživaču mnogo moraju značiti. Ali ja nemam dovoljno obrazovanja. Samo hrabrosti da razmišljam. I tuge što u okruženju nema nekoga (a da je meni poznat) ko je istinski istraživač. Samo ponavljaju kao papagaji i uzimaju apanaže. SIC.
Zbog mikrotromboza, veliki broj simptoma je neurološki. Pacijenti koji su preležali Covid-19 žale se na napade zamora, “maglu u mislima” i generalne kognitivne probleme. Koliki su stvarni negativni efekti na kognitivne i druge mentalne sposobnosti na ovu našu civilizaciju tek treba da se vidi.
Pored pluća, na slikama obdukcija koje mi je poslao obrazovani prijatelj, na najvećem udaru su srce, jetra i bubrezi. Neka oštećenja su vidljiva na pankreasu i crijevima. Ima ih i na želucu. Naglašavam: samo kod težih slučajeva. Miješati ovo sa gripom ne čini mi se baš pametnim.
Na kraju ovoga pisanija izražavam sumnju u fenomen citokinske oluje kao tačno objašnjenje za proces koji je odgovoran za komplikacije kod kovida. Vidljiv je poremećaj zapaljenja, ali nivoi citokina su mnogo niži od drugih citokinskih oluja. Opet, pogrešna paradigma.
Ono što primjećujem, a što nije prisutno u medijima i studijama koje čitah su “subkliničke” povrede. Nemaju simptome i ljudi njih često ne primećuju. Ali i šest mjeseci nakon bolesti neki ljudi me obavještavaju o smetnajma za druga “banalna” oboljenja.
Nema mjesta panici. Ali ovo razmišljanje sam dužan bio napisati, zbog armije ljudi, koji iz straha od problema, dezinformacijama banaliziju problem. Riješiće se, ali je čovječanstvo na ispitu. Samo da civilizacija ne trijumfuje nad kulturom.