Ni ova nova, tzv. manjinska Vlada, u svojoj platformi nema nijednu tačku koja se tiče razvoja prosvjete i kulture. (Vjerovatno ima i drugih nedostataka, ali zadržaću se na ovome jer djelujem u pomenutim oblastima.)
Imamo jedan prevaziđeni obrazovni sistem koji se zasniva na repetitivnom znanju umjesto na razvoju funkcionalnog znanja. Poređenja radi, najbolje rezultate na PISA testiranju ostvaruju zemlje koje su najviše radile na razvoju funkcionalnog znanja. Posljedica te dugogodišnje prakse jeste što te zemlje u kontinuitetu ostvaruju najbolje rezultate i u ekonomskom razvoju. Nažalost, naši političari nikako ne uspijevaju da ukapiraju uzročno-posljedičnu vezu između prosvjete i ekonomije. Govore o nekakvom ekonomskom razvoju koji se zapravo svodi na nova zaduženja za plate u javnom sektoru, umjesto da rade na kreiranju novih vrijednosti.
Država koja nije u stanju da osmisli obrazovne programe koji će mlade pripremiti za svijet koji se konstantno mijenja i modernizuje ‒ nema perspektivu. Ekonomija se nikad neće razviti jer ne postoje pravi kadrovi koji će stvarati nove vrijednosti. Nerazvijena, tj. siromašna zemlja je najpogodnije tlo za razvoj svih vrsta kriminala a kriminalce sigurno neće procesuirati pravnici koji su platili da bi prošli određeni ispit(e) na fakultetu.
Što se kulture tiče, prethodni Nacionalni program razvoja kulture je važio od 2016-e do 2020-e. I dalje nije donesen novi Nacionalni program, a kad će ‒ ne znamo! Kultura uz prosvjetu igra ključnu ulogu u formiranju identiteta i duhovnosti (duhovnost obuhvata mnogo više od religioznosti) i možda je baš zato nepoželjna za sve političare, odnosno politikante jer čovjek koji izgradi autonomnu savjest ne može biti ničiji poltron, niti može ksenofobičan a samim tim ne može biti izmanipulisan.
Zemlja bez obrazovanja je zemlja bez ekonomije. Zemlja bez talenata koji kreiraju kulturu je zemlja bez identiteta i bez humanosti.