Na početku Padanja bješe Crv. Na kraju ovog našeg Pada, ako se takav konačan slučaj desi, biće Crvenilo lica, fenomen nekad poznat kao Stid. Od Crva do Crvenila lica – ima tome već čuvenih, 30 i više godina – sve ovuda Vrca i Tanca u istim dobošarskim, plemenskim ritmovima. Ključa balkanska Krvca, zapljusnula ta ljudska životna tekućina ove krajeve, čas bukvalno, čas prenosno, kao što crnogorske Crkvice u Krivošijama zapljusne najviše kiše u Evropi. Pa nema Sunca, samo ima jogunasitih, bijesnih dobošara, prevaranata i Skakavaca. Koji održavaju lagano stanje Žetve. Oni neznaveni, nesretni, tužni i obespravljeni, koji gledaju ovu Žetvu, biraju status Bjegunca (najčešće unutrašnjeg) ili status Žrtve (najčešće neizbježne). Treće nema. Treće bi bila Sreća, a ona je davno napustila ovo nebo, ako ga je ikad, bar na kratko, i pohodila.
Čega drugo i da bude dok vri krvava Strast i od nje Vlast? Gdje vri Krvca, kažu da se broje njena Zrnca. A gdje su Zrnca, vele da je i Crkva, ova i ona, prva i ina. A gdje su Crkva, Krv, Crvi i Zrnca, pokazalo se da je životni standard – Crkavica. Rijetkim pune vreće i osmijesi sreće, većini nesreće. Nije to nova priča, istina, ali kad imate masovan sloj stanovništva koji u dubokom snu poraza Bunca (sanjajući pečenu Svinju ili Junca) i misli da mu ne vrijedi izaći iz takvog Obrasca života – nego mu se, naprotiv, nekakvim lukavstvom približiti – onda imate tešku kolektivnu patologiju koju svi mogući vidari, naučnici i sociolozi ne mogu ni objasniti, kamoli zaliječiti. Neizlječivost.
Kako da zaštitiš Vladaoca, ako ne masovnim topovskim napadom na razum, iz lijevih i desnih Haubica? Kod Sorena Kierkegaarda precizno je taj fenomen objašnjen, u njegovoj filozofskoj raspravi “Ili-ili”. Objašnjava Soren kako vidi kraj svijeta. Teatar, osvijetljena pozornica. Na scenu stupa klovn i saopštava da pozorište gori! Provala gromoglasnog smijeha iz publike. Klovn, već ljut i uplašen, histerično ponavlja da zgrada teatra upravo gori, i za to dobija salve frenetičnog smijeha publike. Sve dok ogroman dim ne pokulja u Zapušteno kazalište…
Bravo!